ЧУВАЈТЕ ДУШУ!

 

ЧУВАЈТЕ ДУШУ!
Разговори са Старцем Пајсијем Светогорцем о спасењу у савременом свету
 

 
ГРЕХ И ПОКАЈАЊЕ – ПОКАЈАЊЕ ИМА ВЕЛИКУ МОЋ
 
“А када дође к себи…” (Лк. 15, 17)
 
Бог нам је близу, али је и веома високо. Да би неко приволео Бога да сиђе и буде са њим, треба да се смири и да се покаје. Тада га премилосрдни Бог, видећи његово смирење, узноси на небеса и много га воли. И тако “… ће … бити… радост на небу због једног грешника који се каје” (Лк. 15, 7), каже Јеванђеље.
Бог је човеку подарио разум како би промишљао о својим гресима, кајао се и тражио опроштај. Човек који се не каје веома је неразуман, јер не жели да се покаје како би се ослободио малог пакла у коме живи, а који га води у онај страшнији, вечни. Тако се лишава и земаљских рајских радости, које се настављају у рају, крај Бога, и далеко већим радостима, оним вечним.
Колико је човек удаљенији од Бога, толико је удаљенији и од самога себе. Видиш, у Јеванђељу о блудном сину пише: “А када дође себи рече: …отићи ћу оцу својему…” (Лк. 15,17-18). Значи, када је дошао к себи, када се покајао, тада рече: “Вратићу се своме оцу.” Док је живео у греху, био је изван себе, далеко од самога себе, није био при здравој памети, зато што је грех ван здраве памети.
 
Старче, авва Алоније каже: “Ако жели, човек од јутра до мрака може доспети до божанске мере”.[1] Шта је тиме хтео да каже?
 
– За одуховљење живота нису потребне године. За један секунд човек може да се нађе, уместо у паклу, у рају, само ако се покаје. Човек се лако мења. Може да постане анђео, а може да постане и ђаво. Ето какву моћ има покајање! Упија у себе благодат Божију. Једну једину смирену помисао да човек носи у свом уму, спасао се. Једну једину горду помисао да носи, ако се не покаје и снађе га смрт, оде, изгубљен је. Разуме се, смирену помисао треба да прати и унутрашњи уздах, унутрашња скрушеност. Јер, помисао је само помисао, али постоји и срце. “Свом душом и разумом и срцем”[2], каже химнопојац. Мислим, међутим, да је авва овде мислио на једно трајније стање. Неопходан је известан период да би човек достигао добро духовно стање. Сагрешујем, кајем се, тог тренутка ми је опроштено. Ако поседујем дух подвижника, могу мало помало да стабилизујем једно стање, али до тада се оно колеба.
 
Да ли, старче, и старији човек може сам себи духовно да помогне?
 
Да. Тачније речено, када човек остари, даје му се могућност да се покаје, јер нема више лажних представа о себи. Прво, док је био при телесној снази и није имао проблема, он није био у стању да увиди своје слабости и мислио је да је у добром стању. Сада, када има разних потешкоћа и гунђа, то му помаже да схвати да није добро, да храмље, па да се покаје. Ако духовно искористи мањи број година који му је остао од живота и употреби искуство које су му оставиле дуге године живота које су већ иза њега, Христос га неће напустити, помиловаће га.
 


 
НАПОМЕНЕ:

  1. О ави Алонију, изрека бр. 3, Сшаречник, Нови Сад 2000
  2. Из трећег тропара 7. песме великог Богородичиног Канона.

13 Comments

  1. Слава Богу!
    И хвала на вашем труду који сте уложили за овај сајт

  2. Ja sam katolik, a volim pravoslavnu duhovnost…puno toga proizlazi iz misli, znam to jako dobro… misli su nam često napadnute zlodusima ( otac Tadej)…i…NEMA NEKE ZNAČAJNE IZMEĐU KATOLIKA I PRAVOSLAVACA, MI SMO BRAĆA. BOG VAS BLAGOSLOVIO!

    • Ima razlike, katolico se klanjaju papi, a Pravoslavni Hristu, pridji Pravoslavlju, dodji i vidi, dobrodosao si ovamo, otkaci se od katolickih lazi i dodji u Pravoslavlje. Pravoslavlje jednostavno odise istinom

      Seti se one Bozje zapovesti: Bogu se jedinome klanjaj, i Njemu jedinome sluzi!
      Tu zapovest katolicizam krsi prvu, a o pricescu i da ne pricam.
      Samo dodji na jednu liturgiju i neces se pokajati.

  3. Dobar dan zelim,da li je neko imao problem sa pomislima,straha,tuge.A da ih je prevaziso po” receptu”Pajsija.Ja inace imam problem i bas se mucim.Kao sve primenim,ali opet se uplasim.Mora da sam ipak poverovala…inace se valjda ne bih uplasila…Pozz

    • Draga Marija, zelim pre svega da ti kazem da ne ocajavas nikada, svaka pomisao koja u tebi izaziva nemir, strah, ocajanje, ljutnju, bes, sve su to pomisli koje dolaze s leve strane. Vidis ti ih primetis i opet se uplasis, tako je bilo i kod mene, i dan danas ponekad. Ali u tom trenutku, obrati se Gospodu, ili Isusovu molitvu ili jednostavnim recima “Gospode muci me ta i ta pomisao, molim te pomozi mi, oprosti mi i daj mi snage, nauci me” Bog zna nase srce i zna sta nas muci ali tad moramo da mu zavapimo za pomoc. Zasto? Ne zato sto je on neko ko tebe primorava na to, nego hoce da vidi tvoji volju, da li hoces njegove svetle misli ili one crne. On nas nikada ne primorava, mnogo nas voli bas takve kakvi jesmo. To mi sami sebe ne volimo. On hoce da nam pomogne, ali nase srce je u grehu i on ne moze, moras da se pokajes, da otvoris put, e onda ces videti moc, silu i ljubav. Potrebno je vreme da se um izbavi od takvih pomisli. Ali najvecu snagu daje liturgija, svake nedelje, post, molitveno pravilo ujutru, uvece, svaki dan glava iz Jevandjelja. Naravno, tu moras imati duhovnika, najbolje svestenik, inace ja sam napravio veliku gresku. Bio sam kao beba koja je htela da vozi avion. Preterivao sam, slusao monahe i njihova predavanja, imao molitveno pravilo po pola sata, ja sam se tresao od straha i nije mi bilo dobro, ipak je monastvo nesto sasvim drugo i neshvatljivo za nas mirjane. Ni sam jos ne mogu da verujem da me je Bog spasio da ne poludim. Nemoj se plasiti, moras samo biti iskrena sa tvojim duhovnikom, da on vidi tvoje stanje i da ti da poslusanje po tvojoj mogucnosti. Mozda nikada neces moci da imas pravilo neko veliko, bolje je da kazes 3 puta Gospode pomiluj nego da citas molitve pola sata bzv. Dok um luta. Radi stalno nesto, neka um bude zaposlen stalno, fizicki rad, ako ne mozes da radis, prosetaj sat vremena, citaj neku naucnu literaturu, gledaj neki film, slusaj muziku, druzi se, uzivaj.
      I ono sto je najvaznije od svega, opet to je moje misljenje, sve je Bog blagoslovio na svetu, samo mi koristimo na pogresan nacin mnoge stvari. Noz da iseces hleb, a mi iskoristimo da ubijemo nekog, droga za bolesnike za bolove, mi se postanemo zavisnici…
      Preporucujem ti knjigu, dobro drvo-zakon boziji. Kreni od samog pocetka i sve ce dolaziti na svoje mesto. Kad god ti se ucini da nema dalje, znaj da necastivi pumpa da maksimuma u tom trenutku, tada se stisni i neka udara.
      Gospode pomiluj mene gresnog, molim ti se za Mariju tvoju sluskinju, pomiluj je Gospode i daj joj mudrosti, pouci je Gospode i blagoslovi je. Amin
      Draga Marija zelim ti puno srece, radosti i ljubavi, budi samo strpljiva i Gospod ce ti sve otvoriti.
      Bog te blagoslovio.

  4. Hvala Bogu,za oca Pajsija.Imam problem sa lošim rečima i mislima o dobrim osobama,to traje već dugo,bio sam i kod duhovnika i kod psihijatra,a dolaze mi i ateističke misli stalno.Vera mi je oslabila,pa sada pokušavam da je ojačam,nisam odrastao baš u toliko verujućoj porodici,ali mislim da sam upućen u veru i idem u crkvu, a i postim.Pomozite.Pouke starca Pajsija mi dosta pomažu,ali ponekada pomislim da to ne postoji ništa.Hvala.

    • Стефане, ја сам, у прошлости, био кренуо од нуле и када год бих имао неку недоумицу, нашао бих на интернету књигу о тој тематици и погледао шта ту кажу и тако сам поверовао у све шта каже Православна Црква.
      На овом сајту је огромна библиотека и има одговора на скоро сва питања, у Гуглу укуцај овако, да би ти претражио цео сајт:
      site:svetosavlje.org Bog ateisti
      и види шта ти избаци. Имаш и неке друге Православне сајтове.
      https://svetosavlje.org/kako-djavo-obmanjuje-coveka-iz-knjige-put-neba/

  5. Hvala Bogu sto nam je poslao ljude kao sto je bio Sv Starac Pajsije i sto sam imao srece da ovo citam. Nista u svom zivotu korisnije, a opet jednostavnije objasnjeno, nisam procitao od njegovih uputstava za zaista srecan i isupnjen zivot. Slava Tebi Boze.

  6. Slava Bogu sto imamo ove divne pouke, Svetoga starca Pajsija. Mnogo su mi pomogle i puno mi znaci.

  7. Hvala Bogu da sam bila u prilici da cujem za ovu knjigu i pročitam je.
    Tako lepo i koristno, bilo mi je tesko da je zavrsim, cini mi se mogla bih do krak zívota da je citam. Citajuci je jednostavno zavolite o.Pajsija, kao da ste ga ceo zivot znali.
    Slava Bogu.