ЧУВАЈТЕ ДУШУ!

 

ЧУВАЈТЕ ДУШУ!
Разговори са Старцем Пајсијем Светогорцем о спасењу у савременом свету
 

 
БОРБА ПРОТИВ ПОМИСЛИ – ВЕРОВАТИ СОПСТВЕНОЈ ПОМИСЛИ
 
Умишљене болести
 
Од свих болести најгоре је када човек поверује помисли да од нечега болује. Та помисао му ствара осећање тескобе, потиштености, нема воље за јелом, не може да спава, узима лекове и напослетку се заиста разболи, а биo је потпуно здрав. Да је неко болестан, па да се лечи, то разумем. Али да је здрав, а да мисли да је болестан и да се из чиста мира разболи, то је… Неко, на пример, иако има и телесне и душевне снаге, не може ништа да ради, јер је поверовао у своју помисао која му говори да није добро, па се, као резултат тога, гаси и телесно и душевно. Не ради се о томе да он лаже. Ако човек поверује да са њим нешто није у реду, успаничи се и нема храбрости ништа да почне. Тако постаје неспособан без разлога.
У колибу долазе неки који су потпуно сломљени. “Каже ми помисао да имам сиду” кажу и верују у то. Питам их: “Да вам се није догодило то и то?” “Не”, кажу. “Онда се без разлога бринеш. Иди и прегледај се да ти оде та помисао.” “А ако ме испитају и нађу да имам?” – кажу, не слушају ме и муче се. Са друге стране они који чују, оду на испитивање, увиде да им није ништа и да видите како им се лице промени, враћа им се храброст. Они други од бриге легну у постељу и неће ни да једу. У реду, имаш сиду. За Бога нема тешког проблема. Кад би духовније живео, када би се исповедао, причешћивао и остало, Бог би ти помогао.
 
Како то почиње, старче, и како неко почне да мисли да је болестан?
 
– Мало-помало развије такву помисао. Често се дешава да постоји неки разлог, али обично није озбиљан. Помисао то преувелича. Када сам био у манастиру Стоми, био је један отац породице у Коници, који је мислио да има туберкулозу. Није ни жени дозвољавао да му приђе. “Не приближавај се” говорио јој је, “заразићеш се.” Јадница је вешала корпу са храном не неки штап и давала му је издалека. Сиротица је сва усахла. Његова деца, злосрећници, гледали су га само издалека. А њему није било ништа, али пошто.није излазио никуда, па ни сунца није видео – био је затворен у соби и увек умотан у ћебад – био је жут и био је убеђен. да је туберкулозан. Пођем ја његовој кући. Чим ме је угледао, рече: “Немој да ми прилазиш, калуђеру, да се не заразиш и ти, а народ долази тамо код тебе у манастир. Имам туберкулозу.” “Ко ти је, море, рекао да имаш туберкулозу?” питам га. Његова жена изнесе да ме послужи слатким од ораха. “Отвори уста”, кажем му. “Буди сада послушан.” Отворио је уста: није знао шта намеравам да урадим. Ставим орах прво у његова уста, па га онда узмем и поједем. “Немој, немој, заразићеш се!” – викао је. “Од чега да се заразим! Теби није ништа” – кажем. “Да си заиста болестан, јесам ли ја изгубио памет, па да урадим овако нешто? Устај, да изађемо напоље.” Кажем његовој жени: “Баци све ово: лекове, ћебад…” Подигнем га тако и изађемо напоље. После три године, колико је био затворен у соби, све му је изгледао необично напољу. После је мало-помало почео и да одлази на посао. Ето, шта је помисао, када је гајиш!

13 Comments

  1. Слава Богу!
    И хвала на вашем труду који сте уложили за овај сајт

  2. Ja sam katolik, a volim pravoslavnu duhovnost…puno toga proizlazi iz misli, znam to jako dobro… misli su nam često napadnute zlodusima ( otac Tadej)…i…NEMA NEKE ZNAČAJNE IZMEĐU KATOLIKA I PRAVOSLAVACA, MI SMO BRAĆA. BOG VAS BLAGOSLOVIO!

    • Ima razlike, katolico se klanjaju papi, a Pravoslavni Hristu, pridji Pravoslavlju, dodji i vidi, dobrodosao si ovamo, otkaci se od katolickih lazi i dodji u Pravoslavlje. Pravoslavlje jednostavno odise istinom

      Seti se one Bozje zapovesti: Bogu se jedinome klanjaj, i Njemu jedinome sluzi!
      Tu zapovest katolicizam krsi prvu, a o pricescu i da ne pricam.
      Samo dodji na jednu liturgiju i neces se pokajati.

  3. Dobar dan zelim,da li je neko imao problem sa pomislima,straha,tuge.A da ih je prevaziso po” receptu”Pajsija.Ja inace imam problem i bas se mucim.Kao sve primenim,ali opet se uplasim.Mora da sam ipak poverovala…inace se valjda ne bih uplasila…Pozz

    • Draga Marija, zelim pre svega da ti kazem da ne ocajavas nikada, svaka pomisao koja u tebi izaziva nemir, strah, ocajanje, ljutnju, bes, sve su to pomisli koje dolaze s leve strane. Vidis ti ih primetis i opet se uplasis, tako je bilo i kod mene, i dan danas ponekad. Ali u tom trenutku, obrati se Gospodu, ili Isusovu molitvu ili jednostavnim recima “Gospode muci me ta i ta pomisao, molim te pomozi mi, oprosti mi i daj mi snage, nauci me” Bog zna nase srce i zna sta nas muci ali tad moramo da mu zavapimo za pomoc. Zasto? Ne zato sto je on neko ko tebe primorava na to, nego hoce da vidi tvoji volju, da li hoces njegove svetle misli ili one crne. On nas nikada ne primorava, mnogo nas voli bas takve kakvi jesmo. To mi sami sebe ne volimo. On hoce da nam pomogne, ali nase srce je u grehu i on ne moze, moras da se pokajes, da otvoris put, e onda ces videti moc, silu i ljubav. Potrebno je vreme da se um izbavi od takvih pomisli. Ali najvecu snagu daje liturgija, svake nedelje, post, molitveno pravilo ujutru, uvece, svaki dan glava iz Jevandjelja. Naravno, tu moras imati duhovnika, najbolje svestenik, inace ja sam napravio veliku gresku. Bio sam kao beba koja je htela da vozi avion. Preterivao sam, slusao monahe i njihova predavanja, imao molitveno pravilo po pola sata, ja sam se tresao od straha i nije mi bilo dobro, ipak je monastvo nesto sasvim drugo i neshvatljivo za nas mirjane. Ni sam jos ne mogu da verujem da me je Bog spasio da ne poludim. Nemoj se plasiti, moras samo biti iskrena sa tvojim duhovnikom, da on vidi tvoje stanje i da ti da poslusanje po tvojoj mogucnosti. Mozda nikada neces moci da imas pravilo neko veliko, bolje je da kazes 3 puta Gospode pomiluj nego da citas molitve pola sata bzv. Dok um luta. Radi stalno nesto, neka um bude zaposlen stalno, fizicki rad, ako ne mozes da radis, prosetaj sat vremena, citaj neku naucnu literaturu, gledaj neki film, slusaj muziku, druzi se, uzivaj.
      I ono sto je najvaznije od svega, opet to je moje misljenje, sve je Bog blagoslovio na svetu, samo mi koristimo na pogresan nacin mnoge stvari. Noz da iseces hleb, a mi iskoristimo da ubijemo nekog, droga za bolesnike za bolove, mi se postanemo zavisnici…
      Preporucujem ti knjigu, dobro drvo-zakon boziji. Kreni od samog pocetka i sve ce dolaziti na svoje mesto. Kad god ti se ucini da nema dalje, znaj da necastivi pumpa da maksimuma u tom trenutku, tada se stisni i neka udara.
      Gospode pomiluj mene gresnog, molim ti se za Mariju tvoju sluskinju, pomiluj je Gospode i daj joj mudrosti, pouci je Gospode i blagoslovi je. Amin
      Draga Marija zelim ti puno srece, radosti i ljubavi, budi samo strpljiva i Gospod ce ti sve otvoriti.
      Bog te blagoslovio.

  4. Hvala Bogu,za oca Pajsija.Imam problem sa lošim rečima i mislima o dobrim osobama,to traje već dugo,bio sam i kod duhovnika i kod psihijatra,a dolaze mi i ateističke misli stalno.Vera mi je oslabila,pa sada pokušavam da je ojačam,nisam odrastao baš u toliko verujućoj porodici,ali mislim da sam upućen u veru i idem u crkvu, a i postim.Pomozite.Pouke starca Pajsija mi dosta pomažu,ali ponekada pomislim da to ne postoji ništa.Hvala.

    • Стефане, ја сам, у прошлости, био кренуо од нуле и када год бих имао неку недоумицу, нашао бих на интернету књигу о тој тематици и погледао шта ту кажу и тако сам поверовао у све шта каже Православна Црква.
      На овом сајту је огромна библиотека и има одговора на скоро сва питања, у Гуглу укуцај овако, да би ти претражио цео сајт:
      site:svetosavlje.org Bog ateisti
      и види шта ти избаци. Имаш и неке друге Православне сајтове.
      https://svetosavlje.org/kako-djavo-obmanjuje-coveka-iz-knjige-put-neba/

  5. Hvala Bogu sto nam je poslao ljude kao sto je bio Sv Starac Pajsije i sto sam imao srece da ovo citam. Nista u svom zivotu korisnije, a opet jednostavnije objasnjeno, nisam procitao od njegovih uputstava za zaista srecan i isupnjen zivot. Slava Tebi Boze.

  6. Slava Bogu sto imamo ove divne pouke, Svetoga starca Pajsija. Mnogo su mi pomogle i puno mi znaci.

  7. Hvala Bogu da sam bila u prilici da cujem za ovu knjigu i pročitam je.
    Tako lepo i koristno, bilo mi je tesko da je zavrsim, cini mi se mogla bih do krak zívota da je citam. Citajuci je jednostavno zavolite o.Pajsija, kao da ste ga ceo zivot znali.
    Slava Bogu.