KIJEVO-PEČERSKI PATERIK
SLOVO 6.
KAZIVANJE O SVETOJ TRPEZI I
O OSVEŠTANJU OVE VELIKE CRKVE BOŽIJE MATERE
Osveštana bi crkva pečerska godine 6597. (1089.), prve godine igumanstva Jovanovog.[1] Ali, ne beše kamene ploče da se stavi za svetu trpezu. Dugo se tražilo da neko načini kamenu trpezu, i ne nađe se nijedan majstor, pa načiniše drvenu ploču i položiše. A Jovan mitropolit[2] ne htede da u takvoj velikoj crkvi bude drvena trpeza, i zbog toga iguman beše u velikoj žalosti. I prođe nekoliko dana, a ne bi sveštanja. 13. dana avgusta uđoše inoci u crkvu da po običaju poju večernju, i videše kod ograde oltara položenu kamenu ploču i stubiće za građenje trpeze. I brzo saopštiše mitropolitu ovu stvar. A on pohvali Boga i naredi da bude sveštanje i večernja.
Dugo su istraživali otkuda i ko donese ovakvu ploču, i kako je unese u crkvu, kad je bila zaključana. I svuda ispitavši da li je vodom ili kopnom privezena, ne nađe se ni traga ni glasa onim koji je dovezoše. Poslaše tamo gde se prave takve stvari 3 grivne srebra, da majstor uzme za svoj trud. A poslani sve obiđoše, i nigde ne bi sačinitelja.[3] No Uređivač i Promislitelj svega, Bog koji je i stvori, napravivši je i položivši i utvrdivši rukama svetiteljskim za predloženje Svoga prečistog Tela i svete Krvi, izvolivši na toj svetoj trpezi, koju Sam darova, za sav svet u sve dane da se žrtvuje.
Sutradan dođoše sa mitropolitom Jovanom episkop Jovan Černjigovski, Isaija Rostovski, episkop Antonije Jurjevski, episkop Luka Bjelgorodski, a da ih niko nije zvao, i nađoše se oni baš za čin osveštanja. I upita ih blaženi mitropolit: „Zbog čega dođoste, a da niste bili pozvani?“ I odgovoriše episkopi: „Od tebe, vladiko, izaslanik dođe i reče nam da se 14. avgusta osveštava crkva pečerska, i da smo svi dužni da budemo s tobom u vreme liturgije. Mi ne smedosmo da se oglušimo o tvoju reč, i evo nas ovde“. Odgovori i Antonije, episkop Jurjevski: „Ja bejah bolestan, a ove noći uđe kaluđer kod mene i kaza mi: ‚Sutra se osveštava crkva pečerska, pa budi tamo.’ Samo što to čuh, odmah ozdravih – i evo me tu po naređenju vašem“.
Svetitelj htede da pronađe te ljude koji su ih zvali, i najednom dođe glas: „Istrošiše se oni koji ispituju ispitivanja“.[4] On opet raširi ruke ka nebu i reče: „Presveta Bogorodice, kao što si za Svoje prestavljenje Apostole sa krajeva vaseljene sabrala u čast Svog pogreba, tako si i sada sabrala za osveštanje Svoje crkve njihove namesnike i naše saslužitelje“.[5]
I svi behu u užasu od velikih čuda. Obiđoše crkvu triput i počeše da poju „Podignite vrata, knezovi, vaša“, a u crkvi ne bi nikoga ko bi otpevao „Ko je taj Car slave“[6], jer nijednog u crkvi ne ostaviše pošto se čudiše dolasku episkopa. Nakon što dugo beše muk, dođe glas iz crkve kao anđelski: „Ko je taj Car slave“. Počeše da ispituju ko je to i čiji su takvi glasovi. Uđoše u crkvu, te iako behu sva vrata zatvorena nijedan se čovek ne nađe u crkvi. Svima bi razumljivo da se sve ustrojava Božijim promislom o toj svetoj i božanskoj crkvi.
Zato i mi recimo: „O dubino bogatstva i premudrosti i razuma Božijeg! Ko poznade um Gospodnji ili ko mu bi savetnik?“[7] I neka vas Gospod sačuva i održi u sve dane života vašeg molitvama Prečiste Bogorodice i prepodobnih i blaženih otaca naših pečerskih Antonija i Teodosija, i svetih crnorizaca ovoga manastira. Sa njima da i mi primimo milost u ovom veku i u budućem, u Hristu Isusu, Gospodu našem, Kome slava sa Ocem i sa Svetim Duhom sada i uvek i u vekove vekova. Amin.
NAPOMENE:
- Osveštanje crkve se ukratko pominje i u Letopisu prep. Nestora pod istom godinom. Jovan je bio iguman posle prep. Nikona, ali ne zna se tačno do koje godine.
- Sveti Jovan II, kijevski mitropolit od 1077. do 1089., Grk. U Letopisu prep. Nestora hvali se i njegova visoka obrazovanost.
- Niko nije bio dovoljno vešt da napravi takvo nešto.
- Ps 63:7.
- Pečerski saborni hram je bio posvećen upravo Uspenju Presvete Bogorodice.
- Ps 23:7.8.
- Rim 11:33.34.