TERAPIJA DUŠE
Svetootačka psihoterapija
Samoispitivanje savesti
1. U odnosu prema Bogu:
a) Ljubim li Boga svim srcem i svom dušom?
b) Da li uvek pamtim Njegovo Sveznanje i Sveprisutnost?
v) Živim li, ispunjavajući Njegove zapovesti?r) Ne ropćem li na Boga?
d) Zahvaljujem li Bogu za sve što mi šalje?
2. U odnosu prema bližnjima:
a) Ljubim li svoje bližnje (kao samoga sebe!)?
b) Ne gledam li na ljude kao na sredstvo postizanja svojih sebičnih ciljeva?
v) Ne ugnjetavam li koga? Ne vređam li? Ne varam li? A možda zavidim kome, osuđujem, prezirem, i slično?
g) Ne kradem li? (ne živim li na tuđ račun, ne bavim li selakom zaradom?)
3. U odnosu prema samome sebi:
a) Čuvam li čistotu svoje duše i tela?
b) Ne obmanjujem li sebe?
v) U kakvom se stanju nalazim u odnosu na spasenje?
g) Šta više volim, da dajem ili da uzimam?
d) Ispitujem li svoje propuste, promašaje i greške?
đ) Ne smatram li sebe boljim, vrednijim i pametnijim od drugih?
e) Optužujem li sebe u slučajevima neuspeha i pogrešaka ili se bavim samoopravdavanjem, tražeći krivce među drugima?
4. U odnosu prema stvarima:
a) Da li se brižljivo odnosim prema stvarima?
b) Da li ih lomim i kvarim bez potrebe?
v) Da li dobro održavam svoje lične stvari i nepokretnosti?
g) Ne izbacujem li pre vremena ono što se još može koristiti, da li pravilno upotrebljavam stvari?
(Zajedno s tim: da li se moja duša vezala za stvari? Nisam li od njih napravio idola? Da li patim od obožavanja stvari?)
* * * * *
U većini svojih naučnih dokaza savremene psihološke i psihoterapeutske škole propuštaju i nedovoljno shvataju prefinjene i najprefinjenije (duhovne) ravni. Vrhunac njihovog razumevanja u sličnim pitanjima jesu takvi pojmovi kao što su „intuicija“ ili „nesvesno“. Ali ljudi opšte (i međusobno vrše uticaje jedni na druge) ne samo na vidljivoj (fizičkoj) ravni i ne samo u razumnim i vanrazumnim orbitama, nego i u sferi najprefinjenijih (kvantnih, leptonskih) međusobnih uticaja.
U tome i jeste osnovna greška Frojda, Junga i drugih talentovanih istraživača, što se sva njihova istraživanja nisu uzdizala do duhovne ravni (koju su oni poricali), zaglibljavajući se u slojevima fizioloških i spekulativnih eksperimenata, izdvojenih putem, makar i genijalnog, posmatranja niza zakonitosti koje se stvarno zbivaju.
Međutim, uvek, ili skoro uvek, u čisti eksperiment su se uplitali ljudsko mudrovanje, gordost i bujna mašta.
Duh je uvek ostajao, a i dalje ostaje van domašaja istinskog razumevanja nehrišćanskih istraživača koji se bave naukom o čoveku.
