TERAPIJA DUŠE
Svetootačka psihoterapija
Molitva i njena uloga u savremenom životu
„Molitva je disanje duše,
kao što je vazduh prirodno disanje tela“.
(sv. Jovan Kronštatski)
Sam pojam molitve u rečniku crkvenoslovenskog i ruskog jezika (deo 1, Petrograd, izdanje štamparije Imperatorske Akademije Nauka) određuje se na sledeći način: „molitva – 1 (molba, moljenje, prozba za nešto). Izlivanje duše i unutrašnjih osećanja pred Bogom“.
U Daljevom rečniku (tom 2) nalazimo o istoj reči: „moliti nekoga za nešto, moliti smireno, pokorno i usrdno… Moliti se Bogu, budući svestan svoje ništavosti pred Tvorcem, prinositi mu svoje pokajanje, ljubav, zahvalnost i molbe (prozbe) za budućnost“.
U potpunom crkvenoslovenskom rečniku koji je sastavio G. Djačenko (1900 g.) ističe se još jedna važna nijansa: „Koren ove reči (molit) potiče od latinskog mollire – ublažavati, te ukazuje na to da je molitva sredstvo za ublažavanje…“ Najzad, u jednom danas rasprostranjenom rečniku ruskog jezika pod redakcijom S. I. Ožegova (20. izdanje, 1988 g.) o molitvi se kaže sledeće:
1. „Ustanovljeni tekst koji se čita prilikom obraćanja sa molbama za nešto Bogu, svetima“ (Zašto samo utvrđeni tekst i zašto obavezno s molbama, a ne na primer sa pokajanjem i blagodarnošću nije uopšte jasno? Određenje je dato netačno i nekompetentno, kao uostalom, i u drugom značenju – prim. aut.).
2. „Religiozno mistično obraćanje za nešto s molbom Bogu, svetima“.
„Veruj čvrsto u ostvarivost svake reči, naročito one izgovorene za vreme molitve“ – pisao je sv. Jovan Kronštatski i zaista je činio čudesa koja su potvrdili toliki očevici, da nema nikakvih razloga da se sumnja u njihovu istinitost.
„Nema ničega ravnog molitvi: ona i nemoguće čini mogućim, teško lakim, a nepovoljno povoljnim“ – pisao je sv. Jovan Zlatoust. „Čovek uopšte ne može imati znanje, ako se nije molio nečemu u odrećenom obliku. Kada toga nema, i sve njegovo znanje se pokazuje kao pusta pedanterija. kao suvi korov“ – ne bez razloga je smatrao engleskn istoričar Tomas Karlajl.
Molitvenoj temi posvećeno je mnoštvo misli, njoj su se obraćaln pesnici, pisci, kompozitori, podvižnici svetosti, filosofi, na čak i političari.
Molitva odražava najiskrsnija, najčistija i najskrivenija ljudska osećanja, ona je „uznošenje uma i srca Bogu“, „beseda sa Samim Bogom“. Molitva je iznad poezije, muzike, bilo kakvih reči, iako se i sama sastoji od reči. Bez molitve je nemoguć duhovni život, molitva je „majka svih vrlina“. Po mišljenju Svetih Otaca sav ljudski život mora biti doveden u stanje neprekidne molitve.
Molitva u sebi čuva velike neodgonetnute tajne. Ona uvek kao da nije od ovoga sveta, iako se iz njega rađa. Čak i svirepa smrt drhti pred njom i svako zlo se rasejava. Kao što je nerazumno lišavati sebe svežeg vazduha, tako isto i molitvenog postojanja.
Molitva osvećuje čovekov život, daje mu tačku oslonca, bez molitve naša duša sahne ili čak trune za života.
Na svetu nema značajnijeg sredstva od molitve koja potiče iz čistog ljubećeg srca sa iskrenom verom; nema moćnije sile od obične reči ispunjene i snabdevene odgovarajućim smislom i osećanjem.
S molitvom je proveo 17 godina soloveckih logora starac Sampson (grof Sivers). Bio je streljan, ali je ostao živ, kriminalci su se kockali u njegov život, bacali su ga pacovima da ga pojedu, ali on nije poginuo, zato što je imao pokroviteljstvo i zaštitu jaču nego što su sve sile zla i čudesnu molitvu Presvetoj Bogorodici koju je dobio od samog prep. Serafima Sarovskog. Evo te molitve. Uživite se, tačnije, oslušnite srcem ove kratke redove, proniknite u njih svojom dušom i oni će se možda otvoriti i vama u drugoj dimenziji, u drugoj dubini i drugom značenju nego što su to reči u običnom smislu, onako kako su se otvorile ruskom pravoslavnom monahu, starcu Sampsonu.
Svemilospšva Vladičice moja!
Presveta Gospođo,
Sveprečista Devo,
Bogorodice Marijo,
Mati Božija,
Nesumnjiva i jedina moja nado,
Ne gnušaj se mene, ne odbaci me, ne ostavi me.
Zastupi, umoli, usliši, vidi,
Gospođo, pomozi, oprosti, oprosti, Prečista!
A evo jedne danas već prilično poznate molitve poslednjih optinskih staraca:
Gospode, daj mi da s duševnim spokojstvom primim sve što mi donese današnji dan.
Gospode, daj mi da se potpuno predam Tvojoj svetoj volji.
Gospode, svakoga časa ovoga dana u svemu me pouči i podrži.
Gospode, otkrij mi volju Svoju za mene i za moje bližnje.
Kakve god vesti da dobijem, nauči me da ih primim mirno i sa čvrstim uverenjem da sve biva po Tvojoj svetoj volji.
Gospode, Veliki, Milosrdni, u svima mojim delima i rečima upravljaj mojim mislima i osećanjima, u svim nepredviđenim okolnostima ne daj mn da zaboravim da sve potiče od Tebe.
Gospode, daj mi da razumno postupam sa svakim svojim bližnjim, da nikoga ne razgnevim i ne ožalostim.
Gospode. daj mi snage da podnesem zamor današnjeg dana i sve što se u toku dana dogodi.
Upravljaj mojom voljom i nauči me da se molim i da ljubim sve nelicemerno. Amin…“
Kako danas savremeno zvuči ova molitva, kakvo pravo pacpoloženje daje za svaki dan. Kako je lako prihvata duša, jer duši je srodno sve ono čisto, iskreno, lepo i pravedno.
U Ipatjevskom domu nađena je pesma koju je prepisala ruka velike kneginje Olge – „Molitva“, čiji je evanđelski duh verovatno nadahnjivao carsku porodicu i davao joj snagu i čvrstinu, čak i za uznošenje molitava za svoje mučitelje:
Vladiko sveti, Bože vaseljene,
Blagoslovi molitvom nas
I daj pokoj duši smirenoj
U nepodnošljivo strašnom času
I kraj ivice groba
Udahni u usta slugu Tvojih
Vanljudske snage
Da se molimo krotko za neprijatelje.
Dela sv. Jefrema Sirina, toga po svom stilu čudesno pesničkog svetitelja, zapanjuje takvim obiljem molitvenih tekstova, da čovek mora samo da se ushićuje mnogim darovima koje može da poseduje jedan izabranik. Evo, na primer, jedne molitve sv. Jefrema (za neprijatelje!):
„Pomiluj Gospode, one koji me mrze i zavide mi, kao i one koji me ogovaraju i kleveću, i niko od njih ni u ovom veku ni u budućem neka ne pretrpi ničeg lošeg radi mene nečistoga, već ih osveti milosrćem Tvojim i zaštiti ih blagodaću Tvojom, o Sveblagi“.
Osim utvrđenih tekstova molitava, Sveti Oci su preporučivali da se koriste kratke molitve koje se sastoje od sopstvenih reči. Evo nekoliko kratkih molitava-improvizacija, uzetih iz dela sv. Jovana Kronštatskog:
(Protiv samoveličanja) – „Gospode, ne daj mi da se uzoholim kao da sam najbolji od ljudi, već da mislim o sebi kao najgorem i da nikoga ne osuđujem, već sebi da sudim strogo.
(Molitva za milosrđe) – Gospode, nauči me da dajem milostinju rado, s ljubavlju, radošću i da verujem da, dajući je, ne gubim, već da stičem beskrajno više od onoga što dajem…
(Božijoj Majci) – Spasi nas, rod Tvoj, Vladičice! Spasi nas, decu Tvoju! Spasi nas, Mati Života i Mati svih nas, iako smo nedostojni da Tebe nazivamo svojom Majkom! Očisti. osveštaj, učvrsti i spasi nas molitvama Tvojim!
(O srcu) – Gospode! Daruj mi srce prosto, nezlobivo, iskreno, verujuće, ljubeće, štedro, dostojno da primi Tebe Sveblagog.
Ovakve kratke molitve je preporučivao svojoj duhovnoj deci otac Aleksej Mečev kojeg su savremenici još za života smatrali starcem u svetu:
– Isuse Najslaći, spasi me grešnoga, privuci sebi, ne gnušaj se bludnice i razbojnika (Protiv grešnih misli).
– Gospode, spasi, sačuvaj i podigni me nemoćnoga (Pri padovima).
– Vladičice, spasi, sačuvaj me bednoga; hoću da budem čist, da stojim blizu Tebe (Da bi se skinulo sa duše cve grehovno i prljavo).
Ruski filosof Konstantin Leontjev jednom je izrazno veoma tačnu misao, čija se suština svodi na to da je loša ona vera koja može biti opovrgnuta prosvećenim razumom, obrazovanjem i tehničkim progresom. U odnosu na Pravoslavlje sav tehnički progres sve više dokazuje neodrživost svojih oholih napada i prezrivog odnosa u svetlosti „poslednjih otkrića“, jer, kako se izrazio jedan savremeni mislilac, „poslednja reč nauke je prva reč Biblije“.
U staroj Rusiji molitvi se obraćao sav narod, nezavisno od staleža i društvenog položaja. Štaviše, sudeći po fragmentima iz pouka Vladimira Monomaha, u praksu mirjana spadala je i upotreba umne (Isusove) molitve – tog čudesnog drevnog učenja (isihazma) za koje je interesovanje ponovo poraslo poslednjih godina u mnogim zemljama sveta. Suština ovakvog „unutarnjeg delanja“ sastoji se u višekratnom (ili praktični neprestanom) misaonom ponavljanju kratke molitve: „Gospode, Isuse Hriste, Sine Božiji. pomiluj me grešnoga (grešnu)“. Ova molitva se najpre uči tako što se čita naglas, veoma sporo, tako da um bude svestan značenja svake reči. Zatim šapatom, dok se ne postigne savršena lakoća izgovaranja, ne stvori postojana pažnja n odgovarajuće molitveno osećanje. Tek nakon ovoga molitva se izgovara u sebi. U odnosu na broj izgovaranja takođe se treba držati postepenosti: obično se počinje sa cifrom 50-100 puta dnevno do nekoliko hiljada kroz 23 meseca. (Praksu Isusove molitve koristili su mnogi ruski svetitelji i podvižnici svetosti. Ovoj temi posvećen je poveći broj stručne literature iz koje se može navesti „Umno delanje“, izdanje Svete Trojice-Sergijeve lavre. 1952. g, i knjiga koja je postala neočekivano veoma popularna poslednjih godina na Zapadu „Kazivanja jednog bogotražitelja svom duhovnom ocu“ – autorstvo ove knjige nije tačno utvrđeno).
Mogu se izgovarati i skraćene varijante Isusove molitve, kao i sasvim kratke molbe: „Gospode, ukrepi!“, „Gospode, spasi me!“, „Gospode, pomiluj!“, „Presveta Bogorodice, spasi me!“
Svaka molitva ima svoja pravila, svoje osnove i zakone. Izostavljajući podrobna objašnjenja koja se mogu pronaći u stručnoj literaturi na ovu temu, hteo bih da navedem u zaključku poglavlja još jednu važnu svetootačku misao: „Sav svet se drži na molitvama pravednika. Kad njih ne bi bilo, sva naša ružna Vavilonska kula odavno bi se srušila, jer i priroda već vapije za spasenjem, i nebeska svetila se kolebaju. Samo molitve koje se tankim nitima pružaju u nebo, još uvek održavaju krhku harmoniju propadajućeg sveta, sprečavajući konačnu katastrofu!“
Tematske misli
1.Molitva je ogledalo za hrišćanina. (prep. Antonije Veliki)
2. Zbog našeg napuštanja molitvenog pravila, Gospod napušta našu dušu. (prep. Nil Sinajski)
3. Navikavajte se da ne započinjete nijedan posao bez molitve. (shiarhimandrit Zosima)
4. Molitva koja se izgovara od srca, uvek može biti samo korisna za dušu i telo, a nikada ne može biti štetna za telo onoga koji se moli, pa makar on imao loše zdravlje. (ce. Jovan Kronštatski)
5. Molitva je pričešćivanje životom. Njeno napuštanje donosi duši nevidljivu smrt. (ce. Ignatije Brjančaninov)
6. Duša molitve je pažnja. Kao što je telo bez duše mrtvo, tako je i molitva bez pažnje mrtva. (ce. Ignatije Brjančaninov)
7. Ne propuštajte nijednu noć bez molitve, ako možete, poklonite se do zemlje; ako ste iznureni, onda uradite tri puta. Ne zaboravljajte to i ne lenstvujte, jer tim noćnim poklonom i molitvom čovek pobeđuje đavola i što sagreši tokom dana time se čovek izbavlja. Ako jašete na konju i nemate nikakvog posla i ako druge molitve ne znate, onda „Gospodi. pomiluj“ izgovarajte neprestano u sebi, jer je ova molitva najbolja od svih – bolje je to nego da razmišljate o budalaštinama, jašući (Pouka Vladimira Monomaha).
8.Uzrastanje u molitvi nema kraja. Ako se zaustavi ovo uzrastanje, znači da se i život zaustavio (ce. Teofan Zatvornik).
