TERAPIJA DUŠE
Svetootačka psihoterapija
Stadiji razvoja greha
U svetootačkom učenju se veoma suptilno razotkriva razvoj grehovnog procesa, počev od prvog impulsa misli koja pada na pamet („pritajene namere“, „pomisli“) do samog grehovnog čina u pravom smislu.
U čovekovom srcu obutava zlo, upravo ono jeste izvor pomisli i njena osnova. Najmanja (najčešće gordeljiva) misao koja promakne umu naziva se „pritajena namera“.
„Pomisao“ je obična misao na ovu ili onu temu.
„Predlog“ (ili „sukob“) je već pomisao koji je dotakao dušu i izazvao u njoj pristanak ili čak kretanje u pravcu ovog ili onog (grehovnog) dejstva. Predlog još uvek nije greh. Ako ga čovek na vreme ne odseče i stupa u razgovor s njim, tim pre ako se naslađuje grehovnom uobraziljom, nastaje „sjedinjenje“ („zbliženje“ „spajanje“ – stupanje u razgovor sa pomislima, obraćanje pažnje na njih)).
Ako se ovaj razgovor blagonaklono doživljava i čovekova pažnja se usmerava isključivo na nastalu predstavu dolazi do „pristanka“, do zaplenjenosti pomišlju. Zatim nastupa „porobljenost“, tj. zajednički život s grehovnim pomislom i porobljenost njime.
Čovekova volja se priklanja pristanku na ono što izaziva pomisao, čovek čezne da ispuni nastalu želju, sanja da doživi nasladu, raspaljuje se. Zatim nastaje strast kao projava ropstva grehu, za čije činjenje je čovek već spreman da upotrebi sva moguća sredstva.
Najlakše se odseca pomisao u samom začetku, radi čega je važno na vreme raspoznati ono čemu nas on priklanja.
Što se više razvija opisani proces, to je teže sprečiti njegovo konačno ispoljavanje: grehovno dejstvo (kada se navika ukoreni – „porok“).
Proanalizirajte sve što je rečeno i uporedite sa svojim grehovnim postupcima n porivima i uverićete se u tačnost svega što je rečeno.
Shema razvoja greha
Pomisao -> Predlog (sukob) -> Porobljenost (pristanak) -> Sjedinjenje (zbliženje) -> Pristanak (porobljenost) -> strast -> grehovno dejstvo -> porok (grehovno dejstvo koje je postalo navika)
