TERAPIJA DUŠE
Svetootačka psihoterapija
Osma strast. Gordost (oholost)
Kako se čini, uzimajući u obzir naše današnje shvatanje, bolje je upotrebljavati termin oholost, jer „gordost“ ima u sebi i neku pozitivnu konotaciju, na primer, pravedna gordost (ponos) na svoju zemlju, otadžbinu, veru i drugo.
„Oholost“ i u samom zvuku ima nečeg hipertrofiranog, ružnog, veštački naduvenog.
„Najsvirepija i najneukrotivija zver“, tako naziva ovu strast sv. Jovan Kasijan, i premda je on opisuje kao poslednju, po svom značaju ona je prva. „Nema nikakve druge strasti koja bi tako uništavala sve vrline, i tako obnažavala i lišavala čoveka svake pravednosti i svetosti“ – piše sv. Jovan.
Svima je verovatno poznata biblijska priča o padu zbog gopdosti i preuznošenju najmoćnijeg anđela („Denice“) koji je kasnije postao zbog toga đavo, „knez ovoga sveta“.
Na najvišem stupnju svog ispoljavanja gordost dovodi čoveka koji joj robuje u stanje „samoobožavanja“. U tom stanju čovek akcenat čitavog života prenosi na sebe. On sebe pretvara kao u nekakav centar vasione i više nije u stanju (a i ne želi) da oseća, shvata druge i da voli bilo koga osim sebe (ili ako voli druge, voli ih egoističnom ljubavlju, tj. samo radi samog sebe).
Takvi ljudi su obično ubeđeni u svoju potpunu nepogrešivost, ne priznaju nikakve autoritete, nadmeni su, umišljeni, uvredljivi i često zlopamtivi. Ali uopšte ne treba smatrati da gordost pogađa samo ograničene ili priglupe ljude. Uopšte ne. Češće je obrnuto.
Žrtve ove strasti postaju ljudi visokog intelekta i natirosečnih sposobnosti, ljudi koji su često dostigli realne uspehe kako u spoljašnjem, tako možda i u duhovnom životu.
Na primer, Lav Tolstoj je bio genijalni umetnik reči, izuzetno dubok mislilac. imao je i mnoštvo drugih darova. Imao je: hrabrost, smelost, neverovatnu radnu sposobnost i čovekoljublje. Ali kao posledica duhovne oholosti koje je on ipak bio svestan i trudio se da se bori protiv nje, izabrao je duboko pogrešan put, čiju je neodrživost pokazalo vreme (imam u vidu krah „tolstojevstva“ kao društvene pojave koja pretenduje na ispravnost i sveopšte priznanje).
Osim toga, Lav Tolstoj se latio da prepravlja i ispravlja Evanđelje. Prihvatio se misije učitelja ne samo Rusije, nego i celog čovečanstva. Eto kako se zapanjujuće spajala u jednom čoveku genijalnost i oholost. Prozorljivog optinskog starca Amvrosija nakon razgovora s Lavom Tolstojem, zatekli su u suzama: „Kakav gordi čovek!“ – nekoliko puta je rekao starac.
Pogrešnost i pogubnost pravca koji je Tolstoj izabrao proročki je osetio i drugi genijalni ruski pisac Dostojevski koji se nekoliko nedelja uoči smrti upoznao s nekim pismima Lava Tolstoja u kojima je ovaj izlagao nove koncepcije o hrišćanskoj veri. „Kao da još uvek pred sobom vidim Dostojevskog, kako se hvatao za glavu i očajničkim glasom ponavljao: „Nemoguće, nemoguće!“ – sećala se rođaka Lava Tolstoja, grofica Aleksandra Andrejevna Tolstoj. Utisak Dostojevskog o Tolstojevim mislima bio je užasan. Nije imao razumevanja ni za jedno tvrđenje i izrazio je želju da osporava lažna grofova ubeđenja. Međutim, smrt koja je uskoro usledila nije mu dozvolila da to i ostvari.
Podvižnici svetosti svih vremena uvek su se bojali gordosti kao vatre. Oni su bežali od slave, činova, zvanja, iskreno su smatrali sebe za ništa. Prilikom najmanjeg dejstva gordosti molili su se, sećajući se kratkotrajnosti života i smrtnog časa.
Veoma je teška borba protiv ove strasti i ona traje do poslednjih trenutaka našeg života.
Sv. Ignatije Brjančaninov ubraja u gordost: prezir prema bližnjemu, uzdizanje sebe iznad drugih, drskost, gubitak jednostavnosti, gubitak ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Jeres. Neznanje. Bezbožnost.
* * * * *
Završavajući pregled o strastima, treba pomenuti da smo naveli kratki opis samo osnovnih strasti. Osim nabrojanih postoji mnoštvo drugih. Neke od njih nastupaju pod raznim privlačnim maskama, kao na primer, neumorna težnja da se zna sve i da se zna mnogo van duhovnog života (ili čak u pitanjima samog duhovnog života). U strasti se mogu ubrojati i oduševljavanja raznim predstavama i priredbama, politikom, muzikom (melomanija) i drugim stvarima.
