TERAPIJA DUŠE – SVETOOTAČKA PSIHOTERAPIJA

 

TERAPIJA DUŠE
Svetootačka psihoterapija
 

 
Svetootačko učenje o duhovnoj prelasti
 
Prema sv. Ignatiju Brjančaninovu: „Prelast je skvrnavljenje ljudske prirode lažju. Ona je čovekovo prihvatanje laži kao istine“.
U širokom (prvobitnom) smislu prelast je stanje svih ljudi bez izuzetka, izazvano padom naših praroditelja. Svi smo mi u prelasti… Najveća prelast je smatrati sebe slobodnim od prelasti. O potpunoj zaraženosti ljudskog roda prelašću piše i sv. Jovan Kronštatski: „Karakter sadašnjeg, vremenskog bića je prelast“.
Dakle, celo čovečanstvo se nalazi u lažnom stanju i potrebno mu je „oslobođenje istinom“.
Teško je prigovoriti ovim tvrđenjima. Čak i letimičan pogled na celu istoriju čovečanstva ubedljivo pokazuje strašne zablude ljudi u smislu uređenja i evolucije društvenog života. u smislu odnosa kako jednih prema drugima, tako i prema prirodi. Neprestani ratovi, masovne epidemije svih vrsta bezumlja, nagomilavanje potpuno nepotrebnih, pa čak i po život opasnih vrsta znanja, ogromna proizvodnja smrtonosnog oružja, svi mogući poroci. zločini, pijanstvo, narkomanija… koliko ima toga gnusnog, protivprirodnog. toga što ugrožava sam naš opstanak! Kako nas samo zemlja još uvek trpi – zadivljujuće je i neshvatljivo! Kako se još uvek nisu pokolebali sunce, mesec i druga nebeska svetila, na čemu se još uvek održava ova krhka ravnoteža našeg života?
Prelast je strašna bolest kojom je zaražen ceo svet. Uvićanje ove bolesti moguće je samo duhovno prosvećenim očima. Osećanje njeno svojstveno je svakom osetljivom srcu.
Uzročnik prelasti je laž. Početak svih zala je lažna misao. Naši preci (a i mi sami) prihvatili su laž kao istinu i slepo su u nju verovali (i mi nastavljamo da joj verujemo)! U biblijskoj predstavi ocem laži naziva se đavo.
Prema svetootačkom učenju mi se rađamo već sa unakaženom prirodom. Međutim, u čoveku se zadržava ostatak slobode koji mu omogućava da slobodno izabere: dobro ili zlo.
Koja je suština dejstva prelasti na čoveka?
„Prelast dejstvuje najpre na način mišljenja – piše sv. Ignatije Brjančaninov – budući prihvaćena i iskrivivši način mišljenja, ona se odmah prenosi na srce, izopačuje osećaje srca; ovladavši čovekovom suštinom, ona se rasprostire na celokupnu njegovu delatnost, truje i samo telo koje je Tvorac neraskidivo povezao s dušom“. (Obratite pažnju na poslednju frazu o neraskidivoj vezi i međusobnom uticaju tela i duše. Kako su tačno i pravilno shvatali Sveti Oci ovu psihosomatsku međusobnu vezu mnogo pre medicinskih naučnih istraživanja o tome).
Osim praroditeljskog i demonološkog aspekta koji omogućava da se formiraju lažna ubeđenja i samozavaravanja čovečanstva sveti oci su uviđali uzrok prelasti u čovekovoj obuzetosti ovim ili onim strastima. Stanje i stepen prelasti neposredno zavise i odgovaraju onim strastima kojima je čovek prelašćen ili porobljen.
Svest o sopstvenom ličnom zajedničarenju sa ovom totalnom prelašću koja je zarazila celo čovečanstvo, najvažniji je psihosomatski momenat koji postavlja duhovni temelj za ispravljanje svog razuma, misli i postupaka.
U užem smislu pod prelašću se imaju u vidu izopačena stanja religioznog života, čemu prethodi nepravilan način molitve (prilikom, na primer, uključivanja svoje mašte, čovek počinje često da vidi slike iz Svetog Pisma, ponekad anđele, svete, proroke, Spasitelja ili Majku Božiju; bivajući ulovljen ovakvim viđenjima, koja imaju obično demonsku prirodu, podvižnnk upada u stanje samoobmane, gde gordost i taština veoma prefinjeno počinju da ovladavaju njegovog dušom).
Uzroci prelasti mogu biti i preterane duhovne vežbe ili podvizi, kao i nedovoljna pažnja na sebe, odsustvo odgovarajućeg duhovnog iskustva, gubitak budnosti i ostalo.
Prelasti se treba čuvati ne samo zbog lažnosti osećanja, doživljaja i odstupanja od istine, nego i usled realne opasnosti po sam život, jer nisu retki slučajevi samoubistava i ludila, čiji je uzrok bila upravo prelast.
U svojoj kliničkoj praksi poslednjih godina autor ima žalosno iskustvo posmatranja nekih pacijenata koji su upali u savremene vrste prelasti (kontakti s „kosmičkom silom“, NLO, izlasci u astral i dr.). Deo prelašćenih ljudi je bio ozbiljno bolestan (somatski i psihički), a drugi nastavlja jalova traganja, sve više se udaljavajući od istine.
Drugu vrstu „prelastn“ Sveti Oci nazivaju „umišljenošću“ (samomnjenje). „Opsednut ovom prelašću – piše sv. Ignatije Brjančaninov – umišlja o sebi, stvorio je sebi ‘mišljenje’ da on ima mnoge vrline, pa čak da obiluje darovima Svetoga Duha“. Onaj ko umišlja o sebi zapravo obično biva u „prelasti“. „Onaj koji umišlja da je bestrasan, nikada se neće očistiti od strasti; ko umišlja da je ispunjen blagodaću, nikada neće dobiti blagodat; ko umišlja da je sveti, nikada neće dostići svetost“.
Ljudi koji su zaraženi umišljenošću kao da gube duhovne darove koje su postigli prethodnim trudom. Osim toga, ovi ljudi postaju nadmeni, uobraženi, smatraju da su već postigli duhovne visine.
Prema rečima sv. Makarija Velikog, kao što nema „nijednog čoveka koji je potpuno slobodan od gordosti, tako nema nijednog čoveka koji bi bio savršeno slobodan od dejstva istančane prelasti, nazvane ‘umišljenošću'“. Iz tog razloga je neophodna neprestana pažnja na sebe, da se ne bi pripisivale sebi bilo kakve vrednosti i vrline.
Onaj ko se nalazi u „prelasti“, po rečima sv. Ignatija Brjančaninova. „obmanut je i iznutra i spolja“. „Umišljenosti“ veoma često doprinose razvijena mašta i čulna uobrazilja, egzaltiranost, taština i sladostrašće. Otuda upadanje u lažna duhovna stanja, opštenje s Višim svetom, druženje sa anđelima, Samim Hristom, vera u naročitu misiju, „proročka“ otkrivenja i sl.
One koji su zavedeni prvom vrstom prelasti hipertrofirana gordost dovodi u „stanje očigledne umne poremećenosti“; onima koji su obmanuti irelašću druge vrste (umišljenošću) događa se takođe umna poremećenost, nazvana u Svetom Pismu „kvarenjem uma“.
„Umišljenost“ dovodi čovekov um u užasne zablude, odakle sledi mnoštvo lažnih („spasonosnih“) teorija i traganja čovečanstva, a u okvirima hrišćanstva – jeresi i otpadija. Na primer, po rečima sv. Ignatija Brjančaninova, knjiga Tome Kempijskog „Podražavanje Hristu“ napisana je upravo iz „umišljenosti“. Ova knjiga „vrši snažan utisak na krv i nerve, uzbuđuje ih, i zato se ona naročito sviđa ljudima koji robuju čulnosti: u knjizi se može uživati, ne odričući se grubih čulnih naslada“. Ove reči ruskog svetitelja su više nego tačne kada je reč o ogromnoj bujici savremene literature koja deluje na čovekovu grubu n nižu prirodu, izazivajući njeno preterano uzbuđivanje i sladostrasna osećanja. U toj istinskoj zverskoj rici tonu glas savesti i fini zvuci duhovne ljubavi. Istinska duhovnost pak pretpostavlja „očišćenje od životinjskih žudnji“, smirenoumlje, uzdržanost, trepet duše pun strahopoštovanja.
Dakle, prva vrsta „prelasti“ sastoji se više u nepravilnom dejstvu uma, a druga („umišljenost“) nastaje više od nepravilnog dejstva srca (tj. osećanja, uobrazilje, strasti).
„Prelast“ je sveopšta bolest čovečanstva i ona se leči samo Istinom, kroz buđenje svesti iz lažnog sna. Načini lečenja pojedinih oblika sastoje se pre svega u iskrenom pokajanju i očišćenju od grehovnih strasti.
 
Misli o „prelasti“
 
1. Ako ko mrtvaca vaskrsava i druga čudesa tvori, a ne živi po zavetima Svetih Otaca, on je u prelasti, i odbacujući ga, gledaj na dela njegova (sv. Simeon Novi Bogoslov).
 
2. Boj se istančane prelasti, jer oni koji su zahvaćeni prelašću teško se leče (sv. Amvrosije Optinski).
 
3. Nipošto ne želi i ne traži da vidiš za vreme molitve bilo kakav lik ili sliku (prep. Nil Sinajski).
 
4. Najčešće se prelašću naziva gordeljivo stanje prividno religioznog čoveka, kada on zbog svog preuznošenja zamišlja sebe kao svetog, pravednika, čudotvorca i prozorljivca. Ili nerazumno i samouvereno, težeći duhovnom savršenstvu, veštački izaziva neobičnu slast u svom srcu pod neprijateljskim uticajem i prihvata to kao blagodatno stanje (jeromonah Petar Serjogin).
 
5. Ne treba se bojati prelasti. Ona se događa onima koji su se pogordili… Najbolje je nikada ne smatrati da smo dostigli nešto, već treba uvek sebe da vidimo kao siromašnog, nagog, slepog i nepotrebnog (sv. Teofan Zatvornik).
 
6. Kada se nekome od onih koji se podvizavaju javi svetlost, ili neki ognjeobrazni lik, ili glas, neka nipošto ne prihvata kao istinito ovakvo javljanje. Jer je to očigledno vražja prelast, i mnogi kojima se to događalo iz neznanja su skretali sa istinitog puta (bl. Dijadoh).