SVETI MARKO EFESKI I FLORENTINSKA UNIJA

 

SVETI MARKO EFESKI I FLORENTINSKA UNIJA
 
7. Poslanica svetog Marka jeromonahu Teofanu sa Imvrijskog ostrva.
 
U predgovoru ove poslanice ukazan je povod i mesto njenog pisanja. Jedan obrazovani jeromonah sa Imvrijskog ostrva, po imenu Teofan, napisao je delo protiv latinskih stavova pod nazivom „Sintagma“ (koje je sačuvano u dva rukopisa), koje je uputio svetom Marku sa molbom da ga preda imperatoru, ako sveti marko nađe za potrebno. Nalazeći se u to vreme u Konstantinopolju, sveti Marko je odobrio njegovo delo i obradovao se revnosti za veru njegovo autora, ali „Sintagmu“ nije predao imperatoru, s obzirom na to da je smatrao, pod jedan, da sada nije vreme da se autor ovog antilatinskog dela izlaže opasnosti, a samo delo da se izloži izrugivanju, a pod dva, zbog toga što je, kako sam on piše, „sada već nastupila borba ne na rečima, nego u samim stvarima. Nije vreme reči i dokaza… nego onima koji vole Boga priliči da se samim delima hrabro usprotive i da budu spremni da podnesu sve opasnosti za pobožnost, kao i da ne kaljaju sebe zajedničarenjem sa bezbožnicima“. Drugim rečima, sveti Marko nije želeo da pomenutog jeromonaha Teofana izlaže nepotrebnoj opasnosti, da žrtvuje svog vojnika bez koristi za Crkvu. Osim toga, uverivši se iz iskustva da raspravljanje sa Latinima ne vodi ničemu, on nije želeo da autora „Sintagme“ izlaže gorkom razočaranju.
Mesto pisanja ove poslanice je Konstantinopolj, kako se može zaključiti i iz predgovora i iz samog sadržaja ovog dokumenta.
Što se tiče vremena pisanja, tj. da li je delo napisano krajem maja 1440. godine, za vreme boravka svetog Marka u Konstantinopolju pre odlaska u Efes, ili za vreme poslednje dve godine života u Konstantinopolju 1443-1444. godine, ovo nije moguće utvrditi. Pažljivo istraživanje sadržaja može dovesti i do jednog i do drugog perioda boravka svetog Marka u Konstantinopolju. Izloživši brižljivom istraživanju „pro“ i „contra“ obe pretpostavke, primorani smo da priznamo da problem vremena pisanja ove poslanice ostaje otvoren, iako je, tobože, verovatnije da pripada drugom periodu boravka svetog Marka u Konstantinopolju, kada je Konstantinopoljski patrijarh već bio Grigorije Mama, strasni unijata i oponent svetog Marka Efeskog.
Ova poslanica sačuvana je u rukopisu Monacensis 256, fol. 155-156, a takođe je bila objavljena i u nekoliko grčkih izdanja. Monsinjor Luis Pti, iz čijeg izdanja nudimo naš prevod, smestio je ovu poslanicu svetog Marka u sedamnaesti tom Patrologije Orijentalis, stranica 482-483.
 
MARKA EFESKOG – TEOFANU
 
Ovo delo (Sintagma) poslao je najčasniji među jeromonasima Gospodin Teofan koji je živeo na Imvrijskom ostrvu, na Monaviskoj gori, u vreme kada je svetitelj bio u Konstantinopolju, kako bi on, ako nađe da je delo pravoslavno, predao njega imperatoru. Dobivši ovo delo, sveti Otac ne samo da ga je pohvalio, nego mu je i odgovorio sledeće:
1. Najčasniji među jeromonasima i moj u Gospodu najljubljeniji i najuvaženiji Oče i Brate, molim Boga da i telesno bude zdrava tvoja Svetinja, čijim molitvama sam i ja, po milosti Božijoj, zdrav telom.
Dobivši delo tvoje Svetinje, zadobio sam veliku utehu u žalostima koje nas more: jer oni koje je Crkva poštovala i veličala više od njihovih zasluga, obeščastili su je i učinili nemoćnom, pomešavši je sa onima koji su odavno odsekli sebe i propali i koji potpadaju pod bezbrojne anateme, i zajednicom sa njima neporočnu Hristovu nevestu učinili su poročnom. Ne zadovoljivši se onim što su zadobili ranije, da bi utvrdili novinu koju su uveli, izabrali su sebi Starešinu ili, bolje reći, najamnika, a ne pastira, vuka, a ne onoga koji se stara za stado, kojeg bi mogli da vode i njime i usmeravaju i preko njega misle da u duše svih uvedu zli dogmat latinstvovanja, a možda i da podignu gonjenja na one koji se boje Gospoda, jer ni na koji način ne dozvoljavaju zajednicu sa njima.
2. Kada smo se nalazili u ovakvom stanju, bio nam je dostavljen spis tvoje Svetinje koji nam je doneo veliku utehu kristalnom jasnoćom tvog pogleda na svet, čistotom i iskrenošću tvog duha i zajedničkim stavovima, koji su podigli moju dušu koja je spustila krila. Međutim, sada se borba ne sastoji u rečima, nego u stvarima. Nije vreme reči i dokaza (jer kako se to može činiti kada su sudije u tolikoj meri iskvarene?!), nego onima koji ljube Boga priliči da se samim delima hrabro usprotive i da budu spremni da podnesu sve opasnosti za Pravoslavlje („Pobožnost“) i da ne kaljaju sebe zajednicom sa bezbožnicima. Upravo iz ovog razloga smatrao sam da nije pogodno vreme da Vlastodršcu predam „Sintagmu“ tvoje Svetinje, niti da je sigurno i da može danas da dovede do nečeg drugog, osim da izloži podsmehu i izrugivanju od strane onih koji nisu mudri i koje haotični i mračni duh nosi na sve strane. Zbog naših grehova, sada se ispunilo ono što je napisano sledećim rečima: „I daću im knezove mladiće, i deca će im biti gospodari“. Ali Onaj Koji je svemoćan neka na pravi put izvede Svoju Crkvu i neka umiri ovu buru, umilostivši se tvojim molitvama, koje da uvek budu sa nama!
 
Marko Efeski i sve Azije.
 
Najčasnijem među jeromonasima i mom u Gospodu najljubljenijem i najpoštovanijem Ocu i Bratu, Gospodinu Teofanu.