TEODUL

 

TEODUL
 

 
VERA I ZNANJE
 
Je li ti hladno, Teodule?
Gle, i u vreloj Indiji biva hladno, u vreme dugotrajnih i neprestanih kiša. U mesecima takvih kiša ljudi teško mogu da sačuvaju ma koju stvar da se ne uplesnivi, ne ubuđa: ni pirinač, ni odelo, ni tkaninu, ni drvo, ni posuđe, ni kožu, ni vunu, niti ma šta organsko ili ne organsko, naročito organsko. Sve pokrije plesan i buđ. Prosto, zemlja plesni i buđa. Ljudi se muče, i veoma muče, da sačuvaju svoj imetak i sebe same od plesni i buđi. Ali to im teško ide. Mučili su se naši rođaci Indija ni, mučili su se teškom mukom i trudom hiljade godina, da i duše svoje sačuvaju od plesni i buđi. Muke su njihove za divljenje, trudovi su njihovi za poštovanje, ali uspesi njihovi za sažaljenje.
Zaista, vidim da ti je hladno, Teodule. Naloži vatru. Stavi tri drveta. Jedno drvo ne gori, dva slabo, tri naj bolje. To naročito važi za Indiju. U Indiji ništa bez tripleta. Sva misao indijska je u tripletima. Sve u tripletima, kao:
Prakrti – materija,
Puruša – duh,
Braman – neizbrojivost iznad obojeg (Sankija). Prakrti, puruska, Brahman.
Ili: Čita – razum,
Vrti – modifikacije, obrti,
Nirodha – nad obojim kontrola, Chitta, Vrtti, Nirodha.
Ili: Asti – jeste,
Nasti – jeste nije,
Anasti – nije jeste. Asti, Nasti, Anasti.
Ili: Pramana – očiglednost,
Pramija – fakt,
Samšaja – sumnja. Pramana, Rrateua, Samshaya.
Ili: Živa – duša, ličnost,
Maja – iluzija,
Braman – negacija obojeg. Jiva, Maua, Brahman.
Ili: Sat – akcija,
Čit – znanje,
Ananda – negacija ili relacija obojih. Sat, Chit, Ananda.
Ili: Atma – ličnost,
Anatma – ne ličnost,
Nišedha – odnos obojih. Atma, Anetma, Nishedha.
Ili: Satva – poznanje,
Radža – akcija (ili joga),
Tama – želja. Satva, Raja, Tama.
Ili: Dharma – dužnost,
Artva – dobit, uživanja
Karma – rezultanta dela. Dharma, Atva, Karma.
Ili: Nastika – ateizam,
Astika – teizam,
Mastika – politeizam. Nastika, Astika, Mastika.
Ili: Svarta – sebičnost,
Pararta – altruizam,
Paramarta – dužnost iznad obojeg radi Mokše, oslobođenja od života. Svarta, Pararta, Paramarta.
Ili: Avaroda – uzdržljivost,
Anuroda – proba umerena,
Aroda – neuzdržljivost. Avarodha, Anurodha, Arodha.
Ili: Atma – individualnost, Ego
Manas – negacija individualnosti,
Budhi – srednje, među njima. Atma, Manas, Budhi.
Ovoliko samo primera radi; da ne duljimo. A kad bi duljili, mogli bi navesti šumu od sličnih tripleta iz Vedanti, Upanišada, Tantra, Mantra i drugih indijskih knjiga. No treba da znaš, da svaki od navedenih tripleta grana se u druge triplete i tako „do beskrajnosti“. U te triplete spada i triplet indijskih božanstava:
Višnu,
Brama i
Šiva, kao i njihovo grananje opet „do beskrajnosti“, kako su ri ši, mudraci Indije, smislili i zapisali. A svi ti tri pleti izviru iz one jedne tajanstvene reči, i uviru u tu reč, – a ta reč jeste A – U – M, OM, koju milioni sinova Indije posvednevno i posvečasovno sa poštovanjem izgovaraju s kraja u kraj te neobične zemlje gde su plesan i buđ težak bič čovečanstva.
Šta je sve ovo što smo nabrojali? Je li to vera? Je li to religija? Ne, nego filosofija. Ali Indijani to ne zovu ni filosofijom, još manje verom, nego znanjem. To je
Žnani, ili DŽnani (Inani. U nekim krajevima Crne Gore i sad se govori žnam umesto znam.)
I sama reč Vedanta, zapisani zbir mnogih tih znanja, znači: Znanja. To su znanja fizička i metafizička, psihološka i gnoseološka, astronomska i astrološka, teološka i teosofska, medicinska i, praktična svake vrste. Ali znanja, samo znanja, kako ih Indijani nazivaju, ne vera i religija(U crkvenoslovenskom jeziku upotre bljena je reč vjedjeti u smislu znati. A to je ista reč što i Vede i Vedante. Slovenci i sad u govornom jeziku upotrebljuju reč Vede.)
Zaista je veliko čudo, da u Indiji nema pojma vere. Jedva da ima i reč vera, izuzev u odnosu verovanja čoveka čoveku u običnom životu. Pojam vere postoji u Indiji jedino kod muslimana, zbog Korana, zasnovanog na veri. Mećutim, muslimani su takoreći upadica u Indiji tek u potonja vremena. I sam Islam ništa drugo nije do jedna verska sekta Hrišćanstva.
Ne postoji meću Indijanima dakle pojam vere. Ne pos toji ni pojam greha, niti pokajanje, niti carstva nebesno ga, niti jednoga Boga kao Oca, niti ljubavi prema Bogu, niti iskupljenja, niti svršetka kao ni početka sveta, ni vaskrsenja mrtvih, niti opšteg suda Božjeg, ni pravedne nagrade u večnom carstvu Božjem. Ovih deset osnovnih pojmova, dakle, pored još i drugih, uopšte nema u Indi ji. A to su pojmovi, koje je Gospod Isus kao svoje Evangelije, kao svoju Radosnu vest, objavio svetu. Ovi pojmovi – svih deset – novi su za Indiju. I ništa tako ne odudara od indijskih „Znanja“ kao ovih deset pojmova. Ni ti išta u svetu tako malo liči na Indiju kao Isus Hristos i njegovo otkrovenje. Jer dok Isus zasniva sve na veri, dotle Indija zasniva sve na znanju; na to božnjim znanjima, sabranim i zapisanim od raznih njenih filosofa, teoretičara i asketa. Delimično to i jesu zna nja, ponekad neverovatno utančana i suptilna, ali delimi čno opet to su verovanja, teorisanja, sanjanja i gatanja. Uostalom takva su znanja svuda u svetu, i njime se rukovo De oni narodi kod kojih nema Božijeg otkrovenja, tj. gde govore samo ljudi a ne i Bog. (Baghavat-Gita je jedno sjajno pesničko delo, koje Indijani smatraju neposrednim otkrovenjem boga Kršne. To otkrovenje objavio je Kršna vojskovoći Ardžuni prilikom jednog plemenskog rata. Taj spev je samo mali deo ogromne Mahabharate. Izvanredno lepa i misaona sama po sebi Baghavat-Gita, što će reći Božanska Pesma, ipak je samo krasno delo ljudske misli i dragocenost literarna, a nikako hleb života poput Evangelija Hristova.) Zaista ili glupost ili zloba ili oboje zajedno govore iz onih protivnika Hrišćanstva, koji tvrde da je Hristos nešto morao pozajmiti od Indije! Ako je Indija mogla nešto pozajmiti, ona je pozajmila neznabožnim narodima, u Kini i Japanu, u Egiptu i Jeladi i drugde po svetu, ali nikako Hristu, Hrišćanstvu; naravno mislimo na pravo Hrišćanstvo, na istočno Pravoslavlje koje se od nje razlikuje kao vodeno jezero od pustinjskog peska.
Ali šta je s tvojom vatrom, Teodule? Prozeboše nam duše. Vidim, stavio si tri drveta, no nisi podpalio. Eto plesan hvata se i po tvojim drvima. Stavi još nekoliko tripleta od drva, da vidimo hoće li goreti. Aj, potreban je nebeski oganj, da sagori plesan i da proizvede toplotu i svetlost.
Ja sam došao da nizvedem oganj na zemlju, (Luka, 12, 49.) rekao je Gospod Isus. O Gospode, kad ćeš tvojim ne besnim ognjem zagrejati i osvetliti sinove i kćeri veli ke Indije?
A oganj nebesni to je vera sa ljubavlju. Vera na prvom mestu. Evo reči Hristovih, nečuvenih u Indiji i neslućenih od mudraca vedantističkih:
Pokajte se i vjerujte Evangeliju (tj. Radosnu vest o carstvu nebesnom);
Ne boj se, samo vjeruj;
Ko bude vjerovao i krstio se biće spasen, a ko ne vjeruje biće osuđen;
Da ni jedan koji ga vjeruje ne pogine nego da ima život vječni;
Ko vjeruje Sina ima život vječni, a ko ne vjeruje Sina neće vidjeti života nego gnjev Božji ostaje na njemu;
Koji mene vjeruje neće nikad ožednjeti;
Ovo je volja Onoga koji me posla, da svak ko vidi Sina i vjeruje ga ima život vječni, i ja ću ga vaskrsnuti u pošljednji dan; Zaista zaista vam kažem: ko vjeruje mene ima život vječni;
Isceljenog slepca pita Isus: Vjeruješ li ti Sina Božijega?
Jevrejima govori: Ako meni i ne vjerujete, djelima mojim vjerujte, da poznate i vjerujete da je Otac u meni i ja u Ocu;
Kažem vam zaista; ako imate vjere koliko zrno gorušično, reći ćete gori ovoj: prijeđi odavde tamo i prijeći će i ništa vam neće biti nemoguće;
Ko vjeruje mene ako i umre živjeće;
Nijedan koji živi i vjeruje mene neće umrijeti va vijek; vjeruješ li ovo? (upita Isus Martu);
Ne rekoh li ti: ako vjeruješ videćeš slavu Boži ju (reče Marti);
Dok vidjelo imate vjerujte vidjelo, da budete sinovi vidjela;
Učenicima: Neka se ne plaši srce vaše, vjerujte Boga i mene vjerujte;
Filipu: zar ne vjeruješ da sam ja u Ocu i Otac u meni? Vjerujte mi po djelima;
Upitaše ga: šta ćemo činiti da tvorimo djela Boži ja? A Isus odgovori: Ovo je djelo Božije da vjerujete onoga koga On posla;
Tomi koji kad vide poverova i uzviknu: Gospod moj i Bog moj – reče Isus: pošto me vidje poverovao si. Blago onima koji ne vidješe a vjerovaše. A Toma je bio posle prvi apostol Indije.
Sveti Jovan pri kraju svoga Evangelija piše: A i mnoga druga čudesa učini Isus pred učenicima svojim, koja nisu pisana u knjizi ovoj. A ovo se napisaše da vjerujete da Isus jeste Hristos, sin Božiji, i da vjerujući imate život vječni.
Nikad se u Indiji nisu čule takve reči. Jer nikad u Indiji nije govorio vaploćeni Bog nego ljudi; ljudi koji su sabirali znanje kao šaren šljunak, i hvalili se znanjem, ali nisu imali ključ od olovnog neba koje pritisku je Indiju. Nebo nad Indijom do danas je zatvoreno. Samo onaj koji s neba siđe može ga otvoriti. Sada je Indija u lavirintu bez vrata i prozora.
O, Teodule, kad bi Indija znala šta je potrebno za njeno spasenje! Aj, ne gomile znanja, ma koliko velikog i dubokog i sjajnog; zaista ne to, nego samo prosta detinja vera u Boga Sina Božjega, u Mesiju i Putovođu, koji je s neba došao i zna put k nebu. Jedno zrno vere u Hrista vredi više nego sve ogromno breme znanja o svemu i sva čemu samo ne o onom glavnom. Zaista sa svim znanjem sviju rišija i gurua indijskih, čovek se oseća kao konj u vršaju što vezan za stožer trči u krugu, a ne može da se sam odreši i ide doma. Treba da dođe Domaćin da ga odreši. I došao je Domaćin, ali to Indija ne zna; sveznajuća Indija sve zna samo to što je najglavnije još ne zna. Njeno znanje o svima stvarima je zaprepašćujuće. Nje na filosofija stoji nad svim paganskim i evropskim filosofijama (jer sve su filosofije paganske); njeno samo mučenje, asketizam njenih bezbrojnih sinova izaziva suze i angela nebesnih a kamo li ljudi. Ali sve uzalud. Znanje ne spasava; vera spasava. A samo je jedna vera u svetu, je dna u istoriji čovečanstva. To je vera hrišćanska. Sve drugo što se lažnim imenom naziva verom nije vera, nego ili znanje, ili poluznanje ili gatanje. Bezbrojna znanja ljudi su dosegli, ali veru, jedinu pravu veru Bog je doneo čovečanstvu. Znanja se menjaju, vera ostaje. I evropska i indijska znanja svaki čas mogu se promeniti, ali Hristos i njegova nauka nadživeće vreme i svu vasionu. Jedna je vera – Hristova. Jedan je Spas – Hristos. Jedan je cilj – carstvo nebesno. Jedan je vaskrsitelj – vaskrsli Hristos. Jedan sudija sveta – On, uvek isti i jedini.
Teodule, ne duvaj više i ne muči se. Tvoja drva baš sasvim se uplesniviše. Gomilanje tripleta nije pomoglo da se vatra razgori. Gomilanje znanja, po čoveku i od čoveka, nikad nije dalo ni toplote ni svetlosti rodu ljudskom. Ozebosmo obojica. Nije uzalud srpski na rod, iako blizak rođak Indijana, nazvao Indiju „zemljom prokletom“. Ustanimo sa ove prastare prašine indijske i bežimo. Vratićemo se opet u nju, kada Toma zidar, apostol i prvi prosvetitelj Indije, bude to izmolio od Gospoda Isusa Hrista. I kada Domaćin, Bog ljubavi, koji nije zaboravio Indiju, bude odredio i zapovedio.

Ključne reči:

Ovde napišite komentar ukoliko želite

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *