NASLOVNA » BIBLIOTEKA, Duhovno uzdizanje » DUHOVNA GRADINA

DUHOVNA GRADINA

 

HILANDARAC
DUHOVNA GRADINA
ZBIRKA MUDRIH IZREKA SVETIH OTACA
ZA DUHOVNI ŽIVOT
 

 
4. BLAGODAT
 
Blagodat je – Bog kojega osjećamo i vidimo u srcu i srcem. (Paskal).
Blagodat je – prisutnost Gospoda našega unutra u nama. Najsvjetliji dokaz matematičke istine može li se sravniti po očiglednosti sa dejstvima blagodati kada je srce za nju otvoreno? (Grof Speranski).
Blagodat u duhovnom životu čovječijem jeste isto što i disanje u životu tjelesnom. Čovjek je bez disanja mrtav tijelom; hrišćanin bez blagodati Duha Svetoga nije hrišćanin (Rim. 8, 9), mrtav je duhom (Efes. 2, 1). (Petar, episkop Tambovski).
Blagodat je za nas isto što i sunce za zemlju: ona (blagodat) obasjava, zagrijeva i oživljava. (Prota J. Tolmačev).
Kao što najzdravije oko ne može vidjeti ako se ne obasjava ma kakvom svjetlošću; tako i čovjek, ma koliko on bio pošten, nije u stanju da bez blagodati Božije dobrodjeteljno – čestito – živi. (Blaženi Avgustin).
Oni hrišćani koji bi željeli da budu dobri a ne staraju se da zadobiju blagodati Sv. Duha, nalaze se u zabludi. Oni siju na kamenu, oru u vodi, hoće da lete bez krila, da dišu bez vazduha. (Prota J. Tolmačev).
Što je za lađu iskusan krmanoš, to je Duh Sveti za ljude u rukovođenju njihova plivanja po okeanu duhovnoga života, punoga opasnosti. (Isti).
Kao što upuštena, poremećena lađa tumara ovamo onamo po uzburkanom moru, tako i duša, lišena blagodati Božije, neprestano se nalazi pod upravom grijeha, koji je vuče ne onamo kuda ona hoće, već onamo kuda je upućuje đavo. (Sv. Zlatoust).
U Hrišćanstvu sve biva blagodaću i ništa bez blagodati. Stoga neka se svaki od nas postara naći za sebe blagodat. (Filaret Moskovski).
Blagodat Božja je spasavajuća sama po sebi, ali nas ona ne spasava bez nas. (Isti).
Blagodat Božija spasava one koji to hoće, a ne one koji to neće. (Sv. Tihon Zadonski).
Bog, stvorivši nas bez nas, odredio je da nas spase, no ne bez naše volje. (Filaret Moskovski).
Bog ne čini nasilja nad onima koji neće, no privlači Sebi samo one koji to žele.
Bog dejstvuje ne tako da bi ljudi preko volje svoje vjerovali, što je nemoguće, već tako da bi i nehoteći poželjeli da vjeruju.
Zemlja ništa ne proizvodi bez kiše, i bez zemlje je opet kiša nekorisna; tako isto i blagodat ne dejstvuje bez učešća samoga čovjeka, ni volja čovjekova bez učešća blagodati. (Sv. Zlatoust).
Božanska blagodat i čovjekov trud (staranje) treba da djeluju zajedno. Polje donosi plodove samo tada, kada Bog blagosilja a mi se trudimo. (Prota J. Tolmačev).
Bog se ne trudi umjesto nas, već nam samo pomaže.
Blagodat ne uništava prepreke (smetnje), ali pomaže da ih savladamo.
Počnimo samo, i Bog će početi s nama djelo spasenja našega.
Bog – Gospod pruža ti Svoju ruku; pruži i ti Njemu svoju. (Sv. Zlatoust).
Kao što izvor, koji neprestano izliva iz sebe čiste vodene struje i obilne potoke, nikada ne zabranjuje onome koji želi da se u obilju naslađiva badava čistom vodom, tako i božanska blagodat otvorena je svima da bi se svaki naslađivao koliko hoće. (Sv. Jefrem Sirin).
Molitva je pružena čaša za primanje blagodati Božije. (Filaret Moskovski).
Samo Mi možemo biti daleko od Duha Božijega, a Duh Božiji ne može biti daleko od nas. (Isti).
Sunce ne pronicava svojom svjetlošću u cvjetić, ako je njegova čašica zatvorena; tako i blagodat ne osvaja dušu, ako se ona ne otkriva u molitvi. (Prota J. Tolmačev).
Kao što magnet ne privlači sebi sve, k čemu se približi, no samo gvožđe; tako se i Bog svima približava, ali privlači samo one koji su sposobni i ispoljavaju neko srodstvo s Njime (u smislu saglasija svoje volje i saosjećanja Bogu) koji želi svima spasenja. (Teofilakt, arhiep. Ohridski).
Prljavo ogledalo ne može primiti u sebe odsijavanje i slike; i duša, koja je zauzeta svjetskim brigama (stvarima) i pomračena strastima tjelesnoga, mudrovanja, ne može primiti u sebe obitavanje Svetoga Duha. (Sv. Vasilije Veliki).
Premda je Duh jedan, ali darovi nisu jednaki, s toga što primaoci Duha nisu jednaki. (Sv. Grigorije Bogoslov).
Razlike darova Sv. Duha zavise od raznolikosti umnih i moralnih snaga lica koja te darove primaju. (Inokentije, arhiep. Hersonski).
Kao što kiša koja pada na zemlju, daje prorašću (biljkama) svojstvene im kakvoće: slatkima – sladost, opojnima – opojnost; tako i blagodat koja ulazi u srca vjernih, mijenjajući se dariva moći koje odgovaraju vrlinama. (Sv. Marko Isposnik).
Blagodat može, kada joj je po volji, uzdizati i postavljati i pastire za Proroke i ribare u čin Apostola.
Darežljivi Bog dariva blagodat, ali je ne rasipa uzaludno. (Filaret Moskovski).
Kao što se po Božijim mjerama odmjerava mjera našega života, tako se po mjerama života (tj. načinu života) odmjerava i Božija mjera (darova blagodati). (Sv. Grigorije Bogoslov).
Ukoliko mi, vjerujući, ispunjavamo zapovijesti Božije, utoliko i Duh Sveti proizvodi u nama svoje plodove. (Sv. Marko Isposnik).
Blagodat je talenat, dar Gospodara svijeta Boga, kojim on vjernoga i marljivoga slugu nagrađuje, a od nevjernoga i ljenjivoga oduzima i ograđuje. (Filaret Moskovski).
Kao što je milosrđu Božijemu svojstveno otkrivati za nas, čak i nedostojne, riznicu blagodati svoje u očekivanju našega pokajanja i popravke, tako i pravosuđu Njegovu svojstveno je da oduzima božanske dare od onih koji ih vrijeđaju i da kažnjava neblagodarne. (Isti).
Ne samo da je opasno ne vršiti djela Božija, nego i vršiti nebrižljivo strašno je (Jerem. 48, 10). (Isti).
Kao što vatra potrebuje drva, tako i blagodat traži našega usrđa da bi se raspalila. (Sv. Zlatoust).
„Duha ne gasite“ (1 Solunj. 5, 19), govori Apostol, i time daje vidjeti da kao što se obična vatra gasi ako joj se ne daje sagorijevajuća materija, a još će se većma ugasiti ako se bude voda na nju lila, tako i u našem duhu vatra blagodati nesumnjivo će se umanjivati, sa umanjivanjem u nama svetih misli, čistih osjećaja, bogougodnih namjera i djela; i tim prije će se ugasiti kada punimo dušu onim što je protivno svetinji Duha. (Filaret, arhiep. Černigovski).
Čim blagodat spazi da je u mislima čovjekovim počelo da se pojavljuje visokumlje (gordost, oholost) i on je počeo visoko o sebi misliti, odmah blagodat dopušta da se osile i utvrde protivu čovjeka iskušenja (napasti, neprilike, nevolje), dok tako ne pozna svoju nemoć i ne potraži u smjernosti Boga. (Sv. Isak Sirin).
Ko hoće da zadrži u sebi blagodat Božju, onda treba da bude blagodaran za blagodat kada mu se ona daje, trpeljiv kada mu se oduzima; neka se moli da mu se ona vrati, neka pazi na se i smirava se da je ne izgubi. (Toma Kempijski).
Gubitak blagodati najstrašniji je od svih gubitaka; nema nesrećnijega stanja kao što je stanje čovjeka koji je izgubio blagodat. Odveć malo ih je koji su je povratili velikim podvizima. Treba biti svagda na oprezi da bi je sačuvali. Ona nam se daje badava, jedino po milosrđu Božijemu, no da bi je sačuvali moramo ulagati svukoliku pažnju i trud. (Shimonah Partenije).
Utjeha blagodati ponekad ostavlja i napušta i onoga koji pobožno, pa čak i isposnički, živi; ali to nije gubitak blagodati, te se ne treba ni uznemirivati. Blagodat nikada ne ostavlja onoga koji vjeruje, već sakrivši se, ostavlja u njemu samo mjesto radi većih podviga njegove vjere i trpljenja.
Bog je prisutan ljudima i svima njihovim događajima i gleda na sve bijede vjernih slugu Svojih, ali ponekad kao da se udaljava od njih da bi sa većom nagradom nagradio pobožnost koja pretrpi teška iskušenja. Tako ponekad i roditelji odašilju svoju djecu u tuđe zemlje. Sv. Antonije Veliki, bivši napadan i mučen od zlih duhova đavola, nije viđao Isusa Hrista pri svojim mukama. Potom vidjevši Ga, uzbuđeno je uzviknuo: „Gdje si Ti bio, Gospode moj, gdje si bio“? – „Ja sam bio ovdje i posmatrao hrabrost tvoju i trpljenje tvoje“, odgovorio mu je Spasitelj. (Teofan Prokopović).

Jedan komentar

  1. rosa petrović

    tekst ove knjige je vrlo dobar i cela knjiga od ogromne koristi nama čitaocima, ne treba ništa menjati ili prepravljati, kako jeromonah Atanasije u Pogovoru misli da bi trebalo. Ovo je odlično urađeno!

Ovde napišite komentar ukoliko želite

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *