PREMA NEBESKIM LEPOTAMA
STEFAN LAZAREVIĆ
(1377-1427)
NATPIS NA KOSOVSKOM STUBU |
najslađem, najljubaznijemu i nerazdvojnom srca mog, sugubo željenom, i mnogo, premudrošću obilnom, carstva mog iskrenome, (ime rekavši), ljubazan u Gospodu celov, i neoskudno s tim milosti naše darovanje. što i psalmopevac kaza, krasote u njima mnoge, pticama brzo, veselja puno preletanje i gorama vrhove, i lugovima prostranstva, i poljima širine; vazduha tankog divotnim nekim glasima oglašenje; i zemaljske daronose mirisnog cveta, i travonosne; no i čovekove biti same obnovu i razigranje dostojno ko da iskaže? i čudodela Božja ina, što ni oštrovidni um sagledati ne može, ljubav sve prevashodi, – i nije čudo, jer ljubav je Bog, kao što reče Jovan Gromovnik. jer Kain, ljubavi tuđ, Avelju reče: „Iziđimo u polje.“ ljubavi je delo. dobrodetelj prevaziđe svaku. „K’o miro s glave na bradu silazi Aronu, i k’o aermonska rosa na gore što silazi sionske.“ ljubavi prikladni, ljubav uzljubite, al’ pravo i nezazorno, mladićstvo da ne povredite i devstvo, božanstvenome čim naše prijanja biće, božanstveno da ne uznegoduje. Jer Apostol reče, Božjega Svetoga Duha ne rastužujte, znamenje što javno njime dobiste u krštenju. il’ telom ili duhom, no da li gore razdvojiše nas, da li reke, David da reče: „Gore Gelvujske dažd na vas da ne siđe, ni rosa. Saula jer ne sačuvaste, ni Jonatana?“ O bezloblja Davidova, čujte, carevi, čujte, Saula li oplakuješ, nađeni? Jer nađoh, reče Bog, čoveka po srcu mojemu. i da isuše, kao za Mojsija more, sudije kao za Isusa, ćivota radi Jordan. i snova da vidimo se, i snova u Hristu da sjedinimo se, samome tom, kome slava sa Ocem i sa Duhom Svetim u beskraj na veke, amin. |
4 komentar(a)