NASLOVNA » BIBLIOTEKA, Duhovno uzdizanje » APOKALIPSA SITNOG GRIJEHA

APOKALIPSA SITNOG GRIJEHA

 

APOKALIPSA SITNOG GRIJEHA
 

Vrijednost i ličnost
 
Postoje vrijednosti, u odnosu na koje je čovjeku teško da sebe prizna siromahom. Mi smo, ljudi, svi bogati vazduhom; njega je mnogo, i on pripada svima. Ali bolesnik, u posljedem stadijumu tuberkuloze, siromašan je i u vazduhu. Niko nije siromašan kada je u pitanju čaša vode, ali skitalica u bezvodnoj pustinji sva blaga svijeta daje za jednu čašu obične vode. Mi vidimo da smo, u odnosu na jedno, veoma siromašni u svijetu, a u odnosu na drugo, veoma, veoma bogati.
Ako ne aktuelno, a onda sigurno potencijalno, svi su bogati iskrenošću i dobrim osjećanjima, ali ne znaju svi za to i, štaviše, ne koriste se svi takvim svojim bogatstvima. I zato je toliko nesrećnika u svijetu. Može se reći da smo, u odnosu na neke stvari, svi mi pametni, osjećajni, dobrog vida, a da smo u odnosu na druge stvari zadivljujuće slijepi, nerazumni i da zavisimo od drugih.
Okruženi velikom zavisnošću od drugih ljudi, mi to nedovoljno osaznajemo i ne dajemo sebi povoda da budemo skromni. Ali u svemu što ostvarujemo, čime se hranimo i što nosimo na sebi i u sebi, učestvuju ljudi mnogih pokoljenja. Jedan mudrac se s pravom svake večeri klanjao na sve četiri strane svijeta. Blagodareći Boga i ljude, on je govorio da sve što on ima, ima od Boga i od ljudi.
Da, u nečemu mi ispoljavamo znanje, umijeće i razum, a u nečemu pokazujemo krajnju svoju nerazumnost… Zemlja na kojoj živimo i nad čijom površinom letimo, nosi se ogromnom brzinom u kosmičkom prostranstvu, u svom sunčevom sistemu. A taj se sistem nosi, isto tako brzo, u drugom, još grandioznijem sistemu. A on sa svoje strane pripada još većim, za nas već nezamislivo velikim zvjezdanim sistemima.
Zato naša žalosna poskakivanja ka mjesecu ne mogu, naravno, biti povod za bilo kakvu gordost. Te su razdaljine bukvalno dimenzija tipa komarca. I zemlja, koja nas tako trpeljivo drži na sebi, jeste nešto kao ogromna jabuka, na čijoj kožici mi tako samouvjereno živimo i drsko, čak, brbljamo i hvalimo se da ćemo se i bez Boga snaći, tako se neukusno hvališemo mi svojim „dostignućima“.
A u unutrašnjosti našeg čovječijeg tijela, krhkog kao paučina, ali izuzetno složenog i zadivljujuće harmoničnog, žive milijarde našem oku nevidljivih bića. Ona nam ne pričinjavaju uvijek zlo, nego samo onda kada im to odobri Domaćin. Domaćin života postoji. Njegova veličanstvenost se otkriva u prirodi i u duhu, u moralnim vrijednostima koje su usađene u nas i koje su nam imanentne. Život čovjeka zavisi od najmanjih i tajanstvenih okolnosti. Nauka, koja otkriva tajne sazdanja i strukture svijeta, sve više nam pokazuje kako je slaba i krhka naša plot i zemaljski naš život, i kako malo, u suštini, mi znamo.
Duhovni svijet utiče u nas i okružuje nas. On nam govoi svojim tajanstvenim znacima i kuca na naša vrata: „Evo, stojim pred vratima i kucam“ (Otkr. 3:20) i ako Mi ko otvori (ako se u dubinama savjesti odazove zovu), prići ću ka njemu. Brz je otklik Duha Božijeg na čovječiju molitvu. „Stojim i kucam“ je prvo dejstvo Blagodati u duši. I „ko otvori“ srce – to je uslov sljedećeg dejstva blagodati u čovjeku. Čudesna sloboda čovjekova jeste, prije svega, sloboda da se pravilno, moralno odnosimo prema svemu što nas okružuje i što se u nama dešava. Mi nismo u stanju da izbjegnemo ono što nam se daje nezavisno od naše volje; ali mi jesmo slobodni da svaki životni događaj i svaku riječ pretvorimo u svjetlost, da ih učinimo potrebnim i korisnim za sebe i za druge. U tome se sastoji naša sloboda. Kroz sve događaje, kroz sve nesreće i radosti čovjek ima i vlast i sreću da ide ka Božijoj istini i pravdi, kojima kraja nema. Mi smo okruženi veličanstvenom Brigom… Nema „kobi“, nema „slijepe sudbine“. Ima Oko Koje Ne Drijema, Oko Božije ljubavi, i ima naša sloboda da budemo u njoj.
 

   

Ovde napišite komentar ukoliko želite

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *