PODVIG U NAŠEM ŽIVOTU

 

PODVIG U NAŠEM ŽIVOTU
 
ONO ŠTO JE KORISNO ZA DUŠU NAŠU
 
Da padne neko u greh, prirodno je i ljudski. Zato i Bog prašta onome koji pada, dovoljno je samo da se pokaje. Međutim, posle pada treba opet da ustane da ga ne porobe strasti. Da neko ostane u svojim strastima i da im služi, bez borbe da se oslobodi, to ukazuje na besramnost. Postoje tri puta kojim se može približiti Bogu. Prvi je vatrena vera, drugi strah i treći iskušenja koja dopušta Bog. Niko ne može stići do Boga, ako ne ide jednim od ova tri puta.
Kao što se od prejedanja rađaju nečiste želje, tako i privezanost za imovinu stvara hladnoću prema Hristu. Čovek koji se predao držanju zapovesti Božijih, ne treba da se trudi i brine za materijalno. Jer, kada se neko oslobodi žitejskih briga, lako se predaje izučavanju zakona Božijeg. Telesni trudovi bez čistote uma su kao jalova materica ili sasušene dojke.
Strasti muče telo i ne dozvoljavaju duši da ugleda Boga. Ko seje po korovu, neće moći da žanje. Tako i onaj ko se trudi u vrlinama, bez da odseče strasti, čini to isto.
Kao što plodonosna zemlja raduje ratara, tako raduje Boga onaj koji Ga se seća. Njemu Bog šalje svoju božansku svetlost koja ga osvetljava noć i dan. Kao što oblak zaklanja mesečevu svetlost, tako i prejedanje odgoni iz duše mudrost Božiju. I kao što se raspaljuje vatra od suvih drva, tako se prejedanjem bude strasti. Kao što se širi vatra dodavanjem drva, tako rastu telesna odstupanja upotrebom raznovrsnih jela. U slastoljubivom telu ne boravi Bog i ko voli svoje telo, nikada neće zadobiti blagodat Božiju. Kao što sa bolom majka rađa plod utrobe svoje, tako se od bola grla rađa u duši blagodatno znanje tajni Božijih. Devstvenik je onaj koji nije samo sačuvao telo neoskvrnjeno, već je odagnao i sve lukave misli koje prljaju dušu. Ako voliš celomudrenost, odagnaj nečiste pomisli čitanjem božanskog Pisma i molitvom. Jer, bez ovih sredstava nije moguće steći čistotu duše.
Ako hoćeš da stekneš vrlinu milostinje, nauči prvo da prezireš stvari ovoga sveta, da one ne bi privukle tvoj um.
Onaj ko čini savršenu milostinju, ne ropće ni onda kada mu čine nepravdu i oni kojima pomaže.
Istinski je smiren onaj koji sa radošću trpi lažne optužbe.
Istinski je milostiv onaj koji ne reaguje kada ga potkradaju i uopšte, kada mu nanesu razne štete. Pokaži veliku vrlinu milostinje svoje, dobročinstvom koje ćeš učiniti onima koji ti nanose nepravdu, kao što je učinio blaženi Jelisej koji dade hranu onima koji su hteli da ga zarobe.
Onaj ko ima istinsko smirenoumlje, ne uznemirava se kada mu čine nepravdu i ne pravda se kada ga osuđuju. Naprotiv, prima kao istinite lažne optužbe i ne trudi se da uveri ljude da je u pravu. Neki smireni su govorili da su bludnici, iako to nisu, samo da bi omalovažili sebe. Drugi su primili optužbu za preljubu, iako behu čisti, primajući tako venac svetosti od smirenog Hrista. Nisu slavljeni od ljudi, ali ih je Bog proslavio. Činili su dela koja su izgledala bezumna, ali na takav način dostigli su savršenstvo svetih anđela.
Smiren je onaj koji prima optužbe bez protesta. Smirenoumlje ćeš ispitati, ako se ne uznemiravaš za prigovore koje ti čine, makar i neopravdano. Smireni će uživati večna blaga u Carstvu Nebeskom. Smirenomudrije će mu doneti radost i veselje u večnom životu.
Treba uvek da se sećaš da postoji Raj i pakao. Svakodnevno staranje treba da ti bude: kako da naslediš Carstvo Nebesko i izbegneš večne muke. Ne zaboravljaj šta kaže Sveto Pismo: „Kada dođe Sin Čovečiji u božanskoj slavi Svojoj, postaviće ovce, to jest pravedne, na desnu, a koze, to jest nepokajane, na levu stranu“. Pravedni će primiti slavu i blaženstvo od Boga, a nepravedni će biti kažnjeni u večnom paklu.
Kad se sećaš velikog Suda na kome će biti određena tvoja večna budućnost brinućeš još više za korist svoje duše i činićeš sve da se izbaviš večnog „ognja“ paklenog. Ne postoji veća kazna od ove. Svaka kazna u ovom životu ima kraj. Pakao će biti večan, neće nikada prestati. Deca Carstva Nebeskog neće biti izbačena u strašnu paklenu tamu, nego će sa Bogom uživati večna blaga koja je pripremio, Onaj za sve koji su Ga voleli u ovom životu, poživevši skladno zapovestima Njegovim.
Zato, mi da ispunjavamo zapovesti Božije i da izbegavamo osuđivanje drugih. Druge ćemo najbolje poučiti delima, a ne rečima i primedbama. Sud pripada Bogu. A mi smo grešni kao i svi ljudi. Samo je Bog bezgrešan i samo će On pravilno suditi i nas i druge. Mi smo dužni da ispravljamo svoje greške, i da se molimo za sve ljude. Bolesnika leči lekar. Mi nismo lekari, nego bolesnici. Slepac slepca ako vodi, oba će u jamu pasti. Mi smo duhovni slepci. Kako dakle, da vodimo druge? Gledajmo sami sebe i tada će nas pomilovati Bog.
Kada đavo poželi da nas prlja bludnim pomislima, prvo će delovati na naš um, a potom će se truditi da nas odvede u strast. Kada se um usprotivi u prvom naletu, izvesno je da ćemo uz pomoć Božiju pobediti. Ako pak dopustimo da uđu u nas nečiste pomisli, svelukavi đavo ih obrađuje, i tada nastaje propast duše naše. Satana nastoji da pronađe otvorena neka vrata duše naše i odatle ulazi u nju. A kada uđe, teško odlazi. Ako ga isteramo čim se pojavi, tada ne može da nam naškodi. Ne zaboravimo da đavo vreba da uđe u naš um, i potom da nas odvede u pad. Zato treba da smo uvek budni, kao vojnik na kuli stražari, gotov da se suprotstavi i udari na neprijatelja.
Potrebna je velika borba, jer strasti imaju ogromnu snagu. Međutim, blagodaću Božijom, pobediće hrabri borac koji se bori svom snagom.
Telesni trud i izučavanje božanskog Pisma čuvaju čistotu uma. Još je potrebno mnogo molitve, da bi borca zakrila božanska blagodat. Da bi neko stekao blagodat Svetoga Duha, potrebna je velika duhovna borba, jer lako se čovek povede za zlom i gubi za jedan trenutak sve što je stekao dugim trudom.
U srcu čoveka postoji zlo i dobro. Od našeg truda zavisiće koje će od to dvoje nadvladati. Ako sebe ostavimo bez truda, ovladaće zlo. Ako se potrudimo, pobediće dobro i vrlina.
Ta borba je bespoštedna. Pašćeš, i ponovo ćeš se podići, i opet ćeš pasti i ponovo podići. Borba je doživotna, jer nas Satana ne ostavlja na miru ni jedan trenutak. On čeka jedan trenutak neopreznosti, da ga iskoristi da nam duši naškodi.
Kao što ranije rekosmo, u duhovnoj borbi je potrebno smirenje, jer samo molitvu smirenih čuje Gospod. Molitva smirenog dolazi u uši Gospodnje. Oči Gospodnje uprte su u smirene srcem. Smirenim umom zavapi glasno Gospodu i reci Mu: „Gospode Bože moj, Ti, ako hoćeš, možeš prosvetliti tamu duše moje“.
Kada se duša zagreje ljubavlju prema Bogu, sve će držati za nekorisno i ništavno. Noć i dan ne razmišlja ni o čem drugom, osim o Isusu Hristu. Kontakt čoveka sa Bogom, slađi je od najlepšeg i najukusnijeg jela. Kada se duša sjedini sa Bogom, tada dolaze suze duhovne radosti. I te suze kao plod duševne borbe te prate, bilo da jedeš ili piješ, ili čitaš, ili se moliš. To je nagrada koju Bog daje delatnicima zapovesti Njegovih, koji su za cilj života svoga postavili korist duše svoje.
Kad te, dakle, posete ove suze, ohrabri se i nastavi silnije, da bi prešao more strasti.
Ali pazi da, možda, ne izgubiš duhovno blago svoje borbe bilo egoizmom, bilo nemarnošću.
Ako se nisi trudio u dobrim delima, ne treba da govoriš o vrlinama. Jer, svaka vrlina koja se stekne bez truda, računa se kao „pobačaj“ u očima Božijim. Uzdisaji srca tvoga, molitve i bdenija pomoći će ti da stekneš vrlinu. Međutim, ma koliko vapijao molitvom ka Gospodu, neće te čuti ako nije praćena smirenoumljem. Trud na držanju zapovesti, pre svega smirenoumlje, čine čoveka bogom na zemlji. Vera i milostinja ga još brže dovode do moralne čistote. Koji imaju vatrenu ljubav prema Bogu, privlače ih buduća dobra. Koji se zagrevaju nadom na večna blaga, uklanjaju se od svetovnih stvari. Da bi neko dospeo do ovako uzvišenog stanja, potrebna je velika borba. Treba početi od prostijih i lakših, da bi se stiglo do teških podviga. Treba stati najpre na prvi stepenik vrline, potom na drugi i tako, malo po malo, napredovati u duhovnom životu. Jednim skokom se ne stiže do vrha.
Naučimo najpre da ispunjavamo zapovesti Božije. Potom će nam Bog, zbog velikog i upornog truda, nisposlati svoju blagodat.
Blaženi su oni koji odlučiše da hode putem tuge radi ljubavi Božije, i ne vratiše se natrag. Oni će brzo dospeti u luku Carstva Nebeskog. Posle truda i muke, okusiće blaženstvo i odmor, Večno će se radovati uživanjem budućih dobara.
Koji žurno hode teškim putem vrline ne vraćaju se nazad, niti razmišljaju o teškoćama na koje će naići, nego oduševljeno prolaze tesan i trnovit put, blagodareći Bogu koji ih je udostojio da ga pređu. A oni koji se plaše i prolaze kukavički i sa strahom, nikada neće stići do kraja i neće dobiti venac pobede koji daruje Gospod borcima za veru.
Lenjivac nikada ne postavlja početak svome pokajanju i stalno ga odlaže. I tako dospeva do smrtnoga časa svoga nepripremljen.
Ako hoćeš da napreduješ u vrlini, ne obaziri se na prohteve tela, jer je telo neprijatelj duše. Imaj nadu u Boga i smirenoumno idi putem vrline. Znaj da ćeš bez Božije pomoći biti ubog i nag, lišen svakog duhovnog dobra. Neka te ne hvata neodlučnost i strah u borbi. Ratar koji čeka da stane vetar da bi posejao, nikada neće posejati. Bolje je da umreš za ljubav Božiju, nego da živiš sramno i lenjivo.
Kada hoćeš da postaviš početak delanja po Bogu, prvo treba da odbaciš svaki oslonac i nadu u ovaj život. Kao onaj koji se priprema za smrt i ne razmišlja ništa osim tog strašnog događaja, tako i onaj ko hoće da se sjedini sa Bogom, treba da umre za sve svetovno. Ponovo te podsećam da ćeš naići na prepreke, ali ne gubi nadu. Jačaj verom u Boga i razmišljanjem da su stvari ovoga sveta privremene i sujetne, a da je najveće blago Carstvo Nebesko. Njega je Bog ugotovio podvižnicima, a ne ravnodušnima i lenjivima. Počni svoj podvig oduševljeno a ne plašljivo, jer i najuzvišenije delo je nekorisno ako je od čoveka podeljene duše, kome je jedan deo duše sa Bogom, a drugi sa ovim svetom. Bog nas hoće celosne. Imaj sigurnu nadu u Hrista, da ti ne bi propao trud.
Gospod je milosrdan i daje blagodat onima koji je uporno traže. Nagradu daje ne prema radu što smo učinili, nego prema nameri koju smo pokazali. Čini koliko možeš za spasenje duše. Moli se sa suzama, čitaj božanska Pisma, čini milostinju. Dovoljno je da zagrevaš srce ljubavlju prema Bogu.
Ne obraćaj pažnju na prirodnu nemoć tela i ne boj se. Odagnaj daleko sebeljublje, gramzivost i samoživost. Omrzni dela grešnog tela i muški se bori da zadobiješ vrlinu. Ako padneš kao čovek, opet ustani i nikada se ne vraćaj pređašnjem grešnom životu. Uvek idi napred radosno i odlučno u delima Božijim, i On će te uzdići na najvišu lestvicu vrlina.