PODVIG U NAŠEM ŽIVOTU

 

PODVIG U NAŠEM ŽIVOTU
 
TELO – NEPRIJATELj DUŠE
 
Znaj da će te jake pomisli i telesna iskušenja napadati da bi ti isprljali telo i dušu. Da bi pobedio ovu strast, treba da sistematski izbegavaš svetovna druženja. Ne zaboravi da po prirodi imamo čežnju za rađanje dece koja narasta pri neopreznom ponašanju prema ženama.
Jednu štetu izazivaju u duši iskušenja koja dolaze od stvari koja se nalaze daleko od nas, a drugu, mnogo ozbiljniju štetu izazivaju u našoj duši pomisli koje dolaze kada je iskušenje blizu. Kada je vatra daleko, ne smeta nam mnogo, a kada je blizu – šteta je sigurna. Kao što ulje hrani svetlost u kandilu, tako telesne želje pothranjuju strasti. Da bi održali telo svoje čisto od telesnih skverni, treba dobro da se pazimo uzbuđenja. Jer, ne smeta nagon za rađanjem koji je Bog usadio u čoveku, nego razvrat. Samo što treba ovaj nagon čovek da ukroti i vodi na dobro. Jer ako ostavi sebe bez uzde, tada će biti gori i od nerazumnih životinja. Bog je sve stvorio „vrlo dobro“ ali je čovek skrenuo sa pravog puta i ostavio telo svoje slobodno da se zadovoljava kako ono hoće, a ne kako zapoveda volja Božija.
Prirodni telesni pokreti ne treba da nas izbace sa pravog puta, niti da nas ometaju u celomudrenosti. Neumerenost u jelu i piću, neoprezno druženje sa ženama, raspaljuju vatru nečistih želja i telo podivlja, gubeći prirodnu pitomost i prostotu.
Mnogo puta pomislimo da smo podvigom i molitvom dostigli visoki stepen vrline. Tada baš, Bog dopušta telesna iskušenja da bi se smirili. Potrebna je prisila, jer se telo lako ne pokorava. Borba je teška, ali ćemo pomoću Božijom pobediti. Trud i borba naša, bespoštedna i teška, biće nagrađena od Boga. Žalost i brige umrtvljuju telesne strasti.
Telo naše, kao i duša, nisu grešni, nego grešne želje i telesne nečistote ih prljaju. Podvig, mučenje tela i molitva – pospešuju duhovno uzrastanje.
Kada preziremo teškoće i brige koje dopušta Bog radi našeg usavršavanja, isto je kao da preziremo zapovesti Božije. Ne treba da zaboravljamo da vrline cvetaju u nama kao cveće samo na teškoćama i telesnim trudovima. Koliko volimo odmor, toliko više dajemo mesta strastima. Jer, kada se iznurava telo trudom i žalošću, nečiste pomisli odstupaju. Kada se čovek seća svojih greha i kaje se zbog njih, tada Bog promišlja o njemu i čini da napreduje u vrlini. Koliko više neko primorava sebe (na vršenje zapovesti), toliko ga više Bog blagosilja, darujući mu radost vrline. Svaka radost koja ne dolazi od vrline, pothranjuje telesne strasti.
„Mnogo puta naše telo, plašeći se iskušenja, postaje prijatelj grehu“. Ove reči je izgovorio jedan od svetih Otaca Crkve. Onaj dakle, ko želi da se u njemu nastani Gospod, treba da primorava telo da izvršava zapovesti Božije i da čuva dušu od telesnih dela. Duh Sveti ne obitava u telu koje se naslađuje telesnim željama. Telo kad oslabi od posta i molitve, tada jača duša. Telo od duše obično traži odmor, jer je odmor njegova hrana. Kada se telo ne hrani raskalašnošću i dugim odmorom, tada popušta i biva pobeđeno. Zato dolazi moleći: „Pusti me da se malo odmorim i dođem k sebi!“ To čini sve dok ne povrati snagu. Zatim napada dušu još većom žestinom. Dakle, na podmukle telesne molbe nećemo obraćati pažnju. Mi ćemo se vladati kako od nas traži Bog. I u svetu čovek može zadobiti vrlinu. Treba samo da se bori protiv grešnih telesnih zahteva.
Kada se telo umori od iskušenja i traži da se oslobodi, ti mu reci: „Želiš li sraman i nečist život?“ Ako ti, međutim, odgovori da je veliki greh da neko ubija svoje telo, ti ćeš ga ućutkati odgovorom: „Ne ubijam ja tebe (telo) nego rđave i zle želje koje se gnezde u tebi“. Reći ćeš telu: „Ja ubijam nečisti život čega se gnuša Gospod, a ne tebe koji si dar Božiji!“
Bolje je da umremo, nego da se odvojimo od Boga koji nam daruje tolike darove a pre svega, čistotu duše i celomudrenost. Šta nam vredi život, ako smo daleko od Boga? Bolje je da hiljadu puta doživimo telesna stradanja, nego da popustimo nezakonitim i grešnim željama njegovim. Kakva nam je korist ako proživimo u ovom životu daleko od Boga, bez nade na večna blaženstva?
Dakle, trpljenje u iskušenjima i molitva Hristu da nas ukrepi u borbi – dok ne stignemo do konačne pobede!