ČTENIJA POSNOG TRIODA

 

ČTENIJA POSNOG TRIODA

POUKA U PETAK PRVE SEDMICE

 
Braćo i oci! Mirjanin, kada krene da gradi veliku i lijepu kuću, nema pokoja ni danju ni noću, trudi se, trči i trpi lišavanja sve dok ne završi gradnju. On je tako usrdan i brižan, da njegov um i sve misli njegove bivaju zauzeti samo time da krov ispadne lijep i raskošan, i da sve ostalo bude tako ukrašeno i sređeno, da bi svako poželio da ima takvu kuću. I ako bi neko počeo da obuzdava takvog brižnog neimara, većma bi ga povrijedio.
Šta ovim hoću da kažem vašoj ljubavi, braćo čestita? S obzirom da svaki od nas za svoju dušu ne gradi kuću propadljivu, od kamena i drveta, nego kuću nebesku, netruležnu i vječnu, koja se zida od vrline i darova Svetog Duha, recite mi onda, zar ćemo mi biti manje vrijedni i više lijeni od onih koji grade propadljive kuće? Nećemo li veliki gubitak pretrpjeti zbog toga? Tim prije što kuća truležna prima plotske ljude, a kada se smijeni mnogo vlasnika, i sama stari i ruši se; duhovna, pak, kuća, građena od vrlina, prima Svetog Duha, kao što i Apostol govori: vi ste hram Božiji, i Duh Sveti živi u vama (1 Kor. 3:16). I kada nastupi vrijeme da napustimo ovaj svijet, naše duhovno (blago) krenuće za nama na nebesa, i biće tamo vječno.
Početak sazidanja vrlina je strah Božiji, jer Božanstveno Pismo govori: početak mudrosti je strah Gospodnji (Ps. 110:10). A zatim četiri velike vrline: mudrost, hrabrost, celomudrije, pravednost, i ostale sa njima, koje se sjedinjuju i sazidavaju savezom ljubavi, i izrastaju u sveti hram Gospoda. Pravimo stoga, braćo, takvu obitelj i ukrašavajmo je vrlinama, da bismo stekli u sebi Duha Svetoga i razveselili svete angele i da bismo i ljudima donijeli korist svojim vrlinama. A pošto je i uzdržavanje, u kojem se sada podvizavamo, jedna od velikih vrlina, uzdajmo slavu Bogu, Koji nas je udostojio da svršimo jedno poprište svete sedmice. Lica naša su se izmijenila i poblijedjela, ali zato sijaju blagodaću uzdržavanja. Od žuči koja se pojavila usled posta, u ustima je našim gorčina, ali duše naše su se nasladile nadom i blagodaću spasenja. Jer duša i plot po prirodi ratuju jedna protiv druge, i kada jedno jača, drugo slabi. Prema tome, braćo, radujmo se što smo bolje od to dvoje učinili jačim.
Može neko da pita: „Uzimati hranu jednom na dan – nije li to narušavanje savršenstva uzdržavanja?“ Ne. Toga se ne trebamo bojati, jer da je tako, ne bi nam Hristos naredio u molitvi „Oče naš“ da molimo za potrebnu hranu svakog dana, ne bi donosio vrane proroku Iliji, kao i božanstvenom Pavlu Tivejskom svaki dan hranu; ni Antonije Veliki ne bi smatrao da je bolje da se svaki dan jede po malo, nego da se bude u postu po tri, četiri, sedam dana. A ja mislim da je za to razlog sledeće: tijelo naše od dnevnog truda iznemaže i slabi, i Bog, stvarajući nas, tako ga je ustrojio, da se ono svakodnevnom hranom potkrepljuje, kako bismo mogli da izvršavamo zapovijesti Božije, i da se čovjek ne raslabi, kao što biva sa onima koji poste po dva i tri dana; oni ne mogu vršiti ni česte metanije, niti mogu da upražnjavaju kako je zapovijeđeno čitanje i psalmopenije, niti mogu da ispravno izvršavaju ostale službe i obaveze; da i ne govorimo o onome što je iznad toga.
Prema tome, uzimanje hrane svakog dana, prema pravilu i činu koji ukazasmo, nije djelo nesavršenih, nego i većma savršenih; uostalom, sve što su kod nas ustanovili božanstveni oci jest dobro i bogoljubivo. O, kada bi nam Gospod darovao i malo više zdravlja i snage duševne i tjelesne, da služimo Bogu Živom i Istinitom i da očekujemo poslednji dan uzvraćanja, u koji vam želim da sa svima od vijeka svetim prosijate poput sunca, dobivši u naslijeđe Nebesko Carstvo, u Hristu Isusu Gospodu našem, Kojem priliči slava i moć sa Ocem i Svetim Duhom, sada i uvijek, i u vijekovima vijekova. Amin.
 

 

   

Ključne reči:

Ovde napišite komentar ukoliko želite

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *