(7) O ĐAVOLU I PAKLU
Sektaško učenje da će nakon sveopšteg vaskresenja pakao, đavo, i svi grešnici zauvek biti uništeni predstavlja još jednu, u nizu zabluda i laži.
Kao što smo videli, Sv. Pismo ne samo što tvrdi da duše pokojnika žive posle smrti svesnim životom, nego takođe otvoreno i nedvosmisleno tvrdi da taj život odgovara njihovim moralnim osobinama koje su stekli u toku ovozemaljskog života. Naime, pravedne duše odlaze u raj – u privremeno blaženstvo, a grešnici u pakao – privremene muke, gde obitavaju sve do Strašnoga Suda i sveopšteg vaskresenja (Lk. 16.19-31 ; 1Pt. 3.18-20).
Kakve su te muke mi to ne znamo, ali ih Biblija veoma slikovito opisuje, upoređujući ih sa „ ognjem neugasivim „, i „ crvom koji ne umire „ (Isa. 66.24 ; Mt. 3.12 ; Mk. 9.43-48); i tamom najcrnjom (krajnjom) gde je „ plač i škrgut zuba „ (Mt. 8.12 ; 13.42,50 ; 22.13). Razume se, pošto je ovde reč o duši, svi opisi pakla i muka moraju se shvatiti u duhovnom, prenesenom smislu, a ne u materijalno – fizičkom!
Dakle Sv. Pismo nedvosmisleno tvrdi da pakao postoji! A, da li tvrdi i to da će posle sveopšteg vaskresenja đavo i pakao zauvek biti uništeni ? – Čujmo:
Gospod je jasno rekao kakav kraj očekuje nepokajane grešnike: „ Idite od Mene, prokleti, u oganj večni koji je pripremljen đavolu i anđelima njegovim, … , i ovi će otići u muku večnu „ (Mt. 25.41,46); … , „ u oganj večni i pakao ognjeni „ (Mt. 18.8-9); … , „ koji se neće gasiti ni noću ni danju, do vijeka će se dizati dim njezin, prorokuje prorok Isaija „ (Isa. 34.1-10). Dakle, za takve nepokajane grešnike čuva se mrak tame zanavijek (2Pt. 2.17 ; Jud. 1.13); i: „ Takvi će biti osuđeni na večnu pogibao od lica Gospodnjeg … „ (2Sol. 1.9).
Najupečatljiviji dokaz nam daje ap. Jovan koji ovako opisuje stanje grešnika: „ Dim njihovog mučenja dizaće se u sve vekove, i neće imati pokoja danju ni noću „ (Otk. 14.11); … „A đavo, koji ih je doveo u zabludu, bi bačen u vatreno i sumporno jezero, gde je zver i lažni prorok, i biće mučeni danju i noću u sve vekove „ (Otk. 20.10 ; 19.3).
Sektaši se ovde veoma često pozivaju na milosrđe Božije, i ljubav Njegovu, pa konstatuju da bi postojanje nekakvog pakla, u kome će se ljudi večno mučiti, bilo u suprotnosti sa tom ljubavlju. Bog jeste milostiv, ali prema kome!? Sigurno ne prema okorelim i nepokajanim grešnicima koji za života svoga nisu ni hteli da čuju za Boga, a kamoli da izvršavaju Njegove zapovesti! „ Milost Gospodnja ostaje od vijeka do vijeka na onima koji ga se boje, koji drže zavet Njegov, i pamte zapovesti Njegove da ih izvršavaju … , koliko je nebo visoko od zemlje, tolika je milost Njegova k onima koji ga se boje “ (Psl. 103.8-18). Eto prema kome je Gospod milostiv!
