„ČISTA I NEČISTA“ HRANA I VINO
Ima sektaša kod kojih je zadržana starozavetna podela jela na “ čista “ i “ nečista “ ; kao i zabrana upotrebe alkohola, uključujući tu i crno vino. Ko od njihovih članova prekrši ovu zabranu, smatra se grešnikom, pa čak biva i izbačen iz zajednice. Jer, po njihovom učenju, Bog će uništiti sve grešnike – Dakle, i one koji jedu “ nečistu “ hranu, i one koji su popušili po koju cigaretu, i one koji su popili koju čašicu alkohola, … , i tako u nedogled.
Deoba jela na “ čista “ i “ nečista “ ima svoj osnov u starozavetnoj Bibliji (3Moj. 11. 1-30). Jevreji su se toga strogo držali, čak i u Novom Zavetu (D. ap. 10.10-15 ; 15.1) – iako je Apostolski Sabor rukovođen Duhom Svetim doneo razrešenje od tog starozavetnog propisa (D. ap. 15.24-29).
Isto tako Gospod Isus Hristos je svojim ličnim primerom i životom ukinuo ovu starozavetnu zapovest, jer za Njega nije postojalo “ čisto “ i “ nečisto „; ono šta treba jesti, i ono šta ne treba jesti. Na osnovu Sv. Pisma mi znamo:
-
Da je Hristos jeo pashalno jagnje sa svojim apostolima; da je odlazio među grešnike i s njima zajedno jeo, i pio vino (adventisti tvrde da je to bio sok, što je dosta sumnjivo) (Mt. 9.9-11 ; 11.19 ; Mk. 7.15-23 ; 14.12-18 ; Lk. 22.7-16).
Znamo da je zapovedio svojim apostolima da jedu i piju sve čime ih domaćin kuće posluži (Lk. 10.5-7).
Znamo da je Bog, da bi uverio ap. Petra da treba da uđe u kuću mnogobošca Kornelija, dao Petru viziju gde su na platnu bile mnoge životinje – čiste i nečiste (prema starozavetnim propisima), i rekao mu da ih pokolje i jede. Na ustezanje Petrovo Bog mu je odgovorio: “ što je Bog učinio čistim ne nazivaj poganim “ (D. ap. 10.9-16).
A vidimo sada šta o “ čistoj “ i “ nečistoj “ hrani misli ap. Pavle: “ A Duh izričito govori da će u poslednja vremena odstupiti neki od vere, … , i tražiće uzdržavanje od jela koja je Bog stvorio da ih sa zahvalnošću uzimaju verni i oni koji su poznali istinu. Jer je svako stvorenje Božije dobro i ništa nije za odbacivanje kad se prima sa zahvalnošću; Jer se osvećuje rečju Božijom i molitvom “ (1Tim. 4.1-6); … , “ sve što se prodaje na tržištu jedite, ništa ne ispitujući savesti radi; Jer je Gospodnja zemlja i sve što je na njoj. Ako li vas neko od nevernika zove, i hoćete ići, jedite sve što vam se prinese, ništa ne ispitujući savesti radi, … Jer zašto da moju slobodu sudi savest drugoga? Ako ja s blagodarnošću jedem, zašto da me ruže za ono za što ja blagodarim? Ako, dakle, jedete, ako li pijete, ako li što drugo činite, sve na slavu Božiju činit “ (1Kor. 10.25-31); … , “ Znam i uveren sam u Gospodu Isusu da ništa nije nečisto po sebi, osim kad ko misli da je što nečisto, onome je nečist … Ne ruši delo Božije zbog jela, jer je sve čisto “ (Rim. 14.14-20); … , “ Čistima je sve čisto, a nečistima i nevernima ništa nije čisto, nego je nečist i njihov um i savest “ (Tit. 1. 15).
Evo još jednog primera – “ Kad Kifa (ap. Petar) dođe u Antiohiju – veli ap. Pavle – usprotivio sam mu se u lice, jer je zaslužio osudu. Jer pre no što su došli neki od Jakova on je jeo s bivšim mnogobošcima, a kad oni dođoše, ustuknu i odvajaše se bojeći se onih iz obrezanja “ (Gal. 2.11-12). Ako je Petar “ zaslužio osudu “ što se pri jelu odvajao od bivših mnogobožaca, tj. vraćao se na sterozavetni propis od kojeg je apostolski sabor razrešio hrišćane, onda ta osuda pada i na adventiste koji isto tako postupaju.
Dakle, pitanje jela može biti samo stvar ukusa, ekonomskih mogućnosti, i eventualno dijete, a nikako moralnog zakona i spasenja.
Što se tiče apsolutne zabrane za upotrebu alkoholnih pića (uključujući i vino) – ni ova njihova odredba nije zasnovana na Sv. Pismu, nego izgleda, više počiva na nekadašnjem američkom zakonu o prohibiciji.
Razume se da je greh opijati se. Pijanstvo je greh i po prirodnom, i po moralnom zakonu, a i samo Sv. Pismo ga zabranjuje. Ono je greh i samo za sebe, a i izvor mnogih drugih grehova (Ef. 5.18). Pijanstvo ponižava čovekovo dostojanstvo i udaljuje čoveka od Boga, kao u ostalom i svi drugi grehovi (Lk. 21.34).
Dakle, greh je opijati se, a ne konzumirati piće u razumnim granicama. Ali, ako Biblija zabranjuje pijanstvo, nigde nije izrečena zabrana da se vino ne sme ni okusiti! Naprotiv: (1Moj. 14.18 ; 2Moj. 29.40-41 ; Psl. 104.14-15).
Napomenimo, da cela Starozavetna Biblija pod vinom podrazumeva alkoholno piće: (5Moj. 14.26 ; 1Moj. 9.20-21 ; Isa. 27.2-3 ; 28.7 ; 29.9 ; itd.). Isti je slučaj i sa Novim Zavetom: (Mt. 11.19 ; Lk. 22.18 ; Jn. 2.1-11 ; 1Tim. 3.8 ; Tit. 2.3 ; 1Kor. 11.21). Stoga tvrdnje adventista da se na Tajnoj večeri pilo slatko vino (šira – sok) nikako ne stoje. Apostoli koji su pisali Sv. Pismo Novoga Zaveta sigurno bi to napomenuli, jer takva novina ne bi mogla ostati nespomenuta. A o tome u Sv. Pismu nema ni traga – čak šta više: to se neda ni naslutiti!
Ali, ako to ne može, može nešto drugo – Iz apostolskih poslanica se vidi da su apostoli pod vinom podrazumevali alkoholno piće, a ne sok (Tit. 2.3 ; 1Tim. 3.8).
Ap. Pavle – u prvoj poslanici korinćanima, tvrdi da je vino kojim je Gospod pričestio apostole – alkoholno piće; jer se od tog vina čovek može opiti – to se jasno vidi iz konteksta besede o sv. Evharistiji (1Kor. 11.21).
Dakle, sigurno je greh opijati se vinom, ali da ga je Gospod zabranio nikako ne bi On sam, na svadbi u Kani Galilejskoj, pretvorio vodu u vino (Jn. 2.1-11); niti bi ap. Pavle savetovao Timoteja da, radi svoga zdravlja, pije pomalo vina (1Tim. 5.23).
