PODVIG U NAŠEM ŽIVOTU

 

PODVIG U NAŠEM ŽIVOTU
 
ŠTA JE ČOVEKU NA KORIST?
 
Blažen je čovek koji poznaje svoju bolest i trudi se da je izleči. Jer to je temelj vrline. Koliko je neko popustljiv prema sebi, toliko zaostaje u duhovnom životu. Koliko primorava sebe, toliko više napreduje u vrlini.
Svoju bolest može upoznati neko preko iskušenja koja dopušta Bog. Kroz iskušenja upoznaje neko svoju slabost, ali i veličinu pomoći koju šalje Bog.
Dušu treba da hranimo uzdržanjem i unutrašnjim mirom. Tako se može približiti Bogu i imati koristi. Strah Božiji i strah od kazne, bude nas iz sna. Jer greh i đavo nas uspavljuju, i tada gubimo svaki dodir sa Bogom. Ne zaboravimo nikada, da je samo pomoć Božija ono što spasava i koristi čoveku. Ko oseća potrebu za božanskom pomoći, mnogo se moli, postaje smiren i napreduje u vrlini. Bog nikada ne prezire „skrušeno i smireno srce“.
Smirenje pomaže čoveku da privuče milost Božiju. Tada srce oseća božansku pomoć i dobija snagu. Kada čovek oseti božansku pomoć, odmah se srce njegovo ispunjava radošću i verom i hita žurno na molitvu, koja je utočište pomoći, izvor spasenja, riznica vrlina i pristanište koje spasava čoveka od bure života. Molitva osvetljava mrak duše. Ona je koplje kojim se progoni đavo. Pošto se izbori čovek i Božijom pomoći pobedi, tada u srce njegovo dolazi radost Božija. Samo zajedničarenje čoveka sa Bogom koristi. Kada shvati da je molitva riznica koja ga ispunjava radošću i srećom, odmah uznosi blagodarnost Bogu. I tada delo molitve ne čini prinudno, sa mukom i naporom, nego veselo i radosno, jer zna da će imati mnogo duhovne koristi od nje. Uznosi himne i slavi Boga, diveći se Njegovom veličanstvu.
Onaj koji uznapreduje u molitvi, ne unapređuje je ni sa čim sujetnim i prolaznim u svetu. Neprestana molitva izgoni iz duše svaki strah i bojazan i ispunjava je veseljem i blagodaću Božijom.
Sve ovo nastaje u čoveku od svesnosti sopstvene bolesti. Istrajnom molitvom se približuje Bogu i žudno hita k Njemu, da primi svetlosti od svetlosti Njegove i blagodat od blagodati Njegove.
Udovica, koja se navodi u svetom Jevanđelju, molila je i preklinjala glasno i uporno mnogo puta sudiju, da joj daruje njenu pravicu. I on je rekao: „Boga i ljudi se ne bojim niti marim za njih, ali zbog njene upornosti, učiniću ono što traži“. Kao što, dakle, udovica vapije silno za svoje pravo, tako i mi treba da molimo Boga sa smirenjem, da nam nispošlje Svoju blagodat. Jer udovica iz Jevanđelske priče je uspela u onome što je tražila, uprkos sudijinom mnogobrojnom odbijanju, vređajući je na najgori način.
Bog zna šta nam koristi a šta ne. Zato nam nekada daje sve što Mu tražimo, a nekada – ne. Bog hoće korist za našu dušu, iako mnogo puta mi to ne razumemo i nerazumno tražimo da nam ispuni svaku molbu.
Mnogomilostivi Bog često puta odlaže da nam pošalje Svoju blagodat, i to čini da bi više i glasnije vapili na molitvi, i tako Mu se približili. Od onoga što tražimo nešto nam daruje odmah, a nešto kasnije, imajući u vidu našu duševnu korist. Mi, naravno, hoćemo da nam uvek odgovori odmah, ali Bog kao savršeni i jedinstveni pedagog, odgovara nam onda kada će nam biti koristi za dušu. Druge opet, ostavlja da pretrpe iskušenja da bi se pokazalo da li Ga istinski vole.
Ako čovek ne oseti svoju bolest, nalazi se u velikoj opasnosti, jer misli da je nešto. I tada se Bog udaljuje od njega, jer je gordost najveće zlo što postoji. Za gordoga ne postoji mogućnost da dostigne u savršenstvo.
Smirenje dolazi, sa skrušavanjem srca i udaljavanjem gordeljivih pomisli. Nijedno duhovno delo ne može da se održi bez smirenja. Samo smirenjem čovek se približava Bogu i dolazi na njega blagodat Svetoga Duha. Smireni čovek ne boji se borbe koju mu nameće đavo ružnim pomislima i telesnim strastima. Zna da sve to dopušta Bog da ne bi pao u egoizam, u tu strašnu zmiju punu otrova. Čovek, međutim, ne treba sam da traži iskušenja. Ono što treba da čini, jeste da izdrži nevolje kada ih Bog dopusti.
Čovek treba da je oprezan i da se trudi za spasenje duše svoje, više nego za sve ostalo. Jer, duša naša vrednija je od čitavog sveta, rekao je Gospod. Da čini dobro, da veruje, da poznaje svoju slabost i da uvek traži pomoć Božiju.