V. MEŠOVITI BRAK
§ 115
Brak između pravoslavnog lica i lica druge veroispovesti može se sklopiti samo pod ovim uslovima:
1) lice druge veroispovesti mora pre stupanja u brak potpisati pismenu izjavu pred nadležnim parohom pravoslavnog lica, u prisutnosti dva svedoka, da neće svoga budućeg bračnog druga pravoslavne vere odvraćati od pravoslavnog ispovedanja vere, ni pokušavati da ga ma kojim načinom navede da pređe u drugu veru; da neće smetati pravoslavnom licu u vršenju njegovih verskih dužnosti i čuvanju pravoslavnih crkvenih obreda i običaja;
2) lice druge veroispovesti mora se pred nadležnim parohom i dva svedoka, pismenom izjavom, naročito obavezati da će svoju decu iz toga braka krštavati i vaspitavati u pravoslavnoj veri;
3) pravoslavno lice, koje želi stupiti u brak s licem druge veroispovesti, ima pred nadležnim parohom svečano obećati da će stalno, lepim načinom, nastojati da svoga budućeg druga privoli pravoslavnoj veri;
4) brak pravoslavnog lica sa licem druge veroispovesti mora se sklopiti u pravoslavnom hramu, od pravoslavnog sveštenika i po pravoslavnom obredu.
Izjavu nepravoslavnog lica, označenu u tačkama prvoj i drugoj ovoga paragrafa, potpisuju i prisutni svedoci pred nadležnim parohom.
§ 116
Pravoslavno lice ne može sklopiti brak sa onim licem čiji je brak bio razveden zbog njegova otpadništva od pravoslavne vere (§ 107).
§ 117
Nadležni paroh neće izvršiti sklapanje mešovitog braka pre nego što se savesno ne uveri da lice druge veroispovesti pruža dovoljno jemstva da će sve obaveze iz § 115 tačno ispunjavati.
Na osnovu izveštaja nadležnog paroha da ovako jemstvo za sklapanje mešovitog braka postoji, brak se može sklopiti samo ako nadležni Arhijerej za to da razrešenje i blagoslov.
§ 118
Po izvršenom sklapanju braka ima nadležni paroh stalno voditi naročitu brigu o verskom i moralnom vladanju bračnih drugova iz mešovitog braka, starati se da se sve obaveze iz § 115 tačno ispunjavaju i, čim primeti ma kakvo prenebregavanje ovih obaveza, preduzeti mere da se spreči njihovo izigravanje, a, po potrebi, pokrenuti protiv krivog lica i postupak za crkvenu krivicu.
§ 119
Za mešoviti brak, sklopljen u pravoslavnoj Crkvi na području Srpske pravoslavne Patrijaršije, ili među državljanima Jugoslavije, merodavni su isključivo propisi ovih Pravila.
§ 120
Deca iz mešovitog braka, sklopljenog u pravoslavnoj Crkvi (§ 115 t. 2), mogu se krstiti samo u pravoslavnoj veri.
§ 121
Deca iz mešovitog braka, ma brak bio sklopljen i od verskih pretstavnika druge veroispovesti, moraju se krstiti u pravoslavnoj veri, ako je jedan od roditelja pravoslavne vere.
Protivan ugovor roditelja o krštenju dece nema nikakve važnosti za pravoslavnu Crkvu.
§ 122
Ako jedno bračno lice iz mešovitog braka pripada pravoslavnoj veri, nadležni su za rešavanje pitanja o valjanosti, poništenju ili razvodu toga braka isključivo pravoslavni Crkveni sudovi, po svojim propisima.
Odluke pravoslavne Crkvene vlasti merodavne su za oba bračna lica iz mešovitog braka.
§ 123
Ako je mešoviti brak, u kojem je jedno lice pravoslavno, bio sklopljen od pretstavnika druge veroispovesti, a drugo lice neće da pređe u pravoslavnu veru, ima se takav mešoviti brak, po traženju pravoslavnog bračnog lica, njegova zastupnika po zakonu ili po službenoj dužnosti, poništiti zbog bračne smetnje iz § 13 t. 8.
Ako lice druge veroispovesti, čiji brak je po stavu prvom ovoga paragrafa bio poništen, kasnije pređe u pravoslavnu veru i sporazumno sa svojim bračnim drugom odluči da uspostavi bračnu vezu, izvršiće se među ovim licima novo sklapanje braka po opštim propisima za sklapanje braka u pravoslavnoj Crkvi.
