III. PRAVA I DUŽNOSTI BRAČNIH DRUGOVA
A) Uzajamna prava i dužnosti
§ 69
Bračni drugovi imaju ova lična prava i dužnosti:
1) oba bračna druga obavezna su podjednako na međusobnu ljubav, vernost i pomoć; na međusobno praštanje i zajedničko podnošenje svih tegoba nastalih u braku; bračni drug ne može svome bračnom drugu uskratiti vršenje bračne dužnosti osim za vreme bolesti, trudnoće i, po međusobnoj saglasnosti, za vreme posta i molitve;
2) muž je glava porodice i ima pravo i dužnost da upravlja bračnom zajednicom, da se stara o izdržavanju porodice;
3) žena je dužna zajednički živeti s mužem onde gde on to izabere, ukoliko to ne bi bilo protivno zakonu i moralnim obzirima; dužna je pomagati muža u vođenju kuće i domaćih poslova; i, naročito, posvetiti se rađanju, negovanju i vaspitanju dece. (Sin. br. 1006 iz 1946. i ASBr. 12/Zap. 37 iz 1961.).
§ 70
Bračni drugovi ne mogu jedan drugog kriviti zbog neplodnosti (nemanja ploda), ukoliko oba vrše svoje bračne dužnosti, niti mogu jedan od drugoga zahtevati nerađanje dece.
§ 71
Bračni drugovi mogu se po sporazumu odvojiti za izvesno vreme samo u slučaju:
1) ako je zbog bolesti bračnoga lica potrebno njegovo lečenje ili oporavljanje, odvojeno od bračnoga druga;
2) ako se radi o iskušeništvu pre polaganja monaškog zaveta jednoga bračnog druga, u smislu § 83;
3) ako je, usled kakve više sile (elementarnih događaja ili rata), ili usled potpune materijalne propasti bračnih drugova, nastala potpuna nemogućnost da bračni drugovi produže bračnu zajednicu za izvesno vreme.
U slučajevima označenim pod tačkom prvom i trećom ovoga paragrafa, ima se bračna zajednica obnoviti, čim prestanu razlozi za odvojeni život bračnih drugova, a u slučaju tačke druge, čim bračni drug koji se nalazi na iskušeništvu odustane od namere da položi monaški zavet.
U slučaju, ako jedan od bračnih drugova, i posle prestanka razloga za odvojeni bračni život, neće da uspostavi bračnu zajednicu, ni na izrični poziv svoga bračnog druga, uzima se da postoji zlobno napuštanje bračnog druga (§ 95).
§ 72
Ne postoji odvojeni život bračnih drugova u smislu § 71 u slučajevima:
1) pozivanja muža na vojnu dužnost, na prisilni rad po zakonu ili na izdržavanje kazne lišenja slobode;
2) otsutnosti bračnoga lica zbog njegova službenog zaposlenja ili redovnog zanimanja, ukoliko otsutno bračno lice održava stalnu vezu sa svojim bračnim drugom i vrši, prema stvarnoj mogućnosti, prava i dužnosti bračnog lica (§ 69).
§ 73
Crkveni sud može odrediti ili dozvoliti odvojeni život bračnih lica samo u slučaju:
1) privremene naredbe da se bračni drugovi, u toku bračnog spora o poništenju braka, imaju odvojiti, u smislu § 174 Postupka za sudove u Srpskoj pravoslavnoj crkvi;
2) privremene naredbe o odvajanju bračnih drugova, u toku spora o razvodu braka, u smislu §§ 244 do 246 Postupka za sudove u Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
B) Prava i dužnosti u pogledu dece
1) Prema rođenoj deci
§ 74
Porodični odnos između roditelja i dece ravna se, po pravilu, po propisima građanskog porodičnog prava, koji važe i za Crkvu.
Pored ovih dužnosti koje roditeljima propisuju državni zakoni u pogledu dece, dužni su roditelji:
1) krstiti svoju decu u pravoslavnoj veri, u toku jednoga meseca dana po rođenju, odnosno, čim prestanu ozbiljni razlozi koji su to sprečavali;
2) vaspitavati decu od malena u duhu pravoslavne vere i morala;
3) starati se da deca od malena vrše sve verske dužnosti članova Srpske pravoslavne crkve, koje odgovaraju njihovu uzrastu;
4) starati se da se deca zaštite i sačuvaju od svih rđavih uticaja i prilika, koji bi mogli nauditi njihovoj pravoslavnoj veri i moralu;
5) davati deci svakom prilikom dobar primer pobožnog i poštenog hrišćanskog života, čuvanja hrišćanskih verskih svetinja, pravoslavnih obreda i običaja i poštovanja pravoslavnih crkvenih propisa i vlasti.
2) Prema ostaloj deci
a) Usvojenje
§ 75
Za crkveno usvojenje traže se, osim crkvenog obreda, još i svi uslovi koje propisuju državni zakoni za građansko usvojenje.
§ 76
Crkveno usvojenje prestaje kad ga nadležni Arhijerej poništi, po propisima koji važe za unutrašnju Crkvenu upravu.
Sa prestankom usvojenja prestaje i srodstvo po usvojenju.
§ 77
Usvojilac ima prema usvojeniku sva prava i dužnosti iz § 74, bez obzira na to da li je usvojenje izvršeno po crkvenom obredu ili samo po propisu državnih zakona.
b) Tutorstvo i starateljstvo
§ 78
Tutor odnosno staralac ima prema svome štićeniku odnosno staraniku sva prava i dužnosti iz § 74.
U slučaju ako tutor ili staralac ne bi svoje dužnosti savesno vršio, dužna je Crkvena vlast preduzeti korake kod nadležne državne vlasti da se takav tutor ili staralac smeni sa svoje dužnosti i da se postavi drugi, koji će verske obaveze u pogledu vaspitanja dece savesno ispunjavati.
Crkvene vlasti dužne su starati se da se deci pravoslavnih roditelja ili deci iz braka u kojem je jedno bračno lice pravoslavne vere, deci iz braka sklopljenog u pravoslavnoj Crkvi, kao i deci krštenoj u pravoslavnoj veri, postavljaju od nadležnih vlasti pravoslavna lica za tutore i staraoce.
