Како се замонашити

Питање:
Pomaze Bog oce, blagoslovite! Imam 17 godina, zelja mi je da se zamonasim, jos uvek idem u srednju skolu.Hteo bi da vas pitam sa koliko godina mogu da se zamonasim i sta je sve potrebo uraditi da bi postao monah? Bog vas blagoslovio
Bojan


Одговор:
Драги брате Бојане, ти вероватно похађаш неку државну средњу школу и намераваш да је завршиш. Ако имаш жељу и остале предиспозиције да примиш монашке завете, заврши средњу школу, а тада ћеш већ напунити и 18 година, па ћеш зрелије и самостално доносити важне животне одлуке. Монашки живот није лак и само одабрани и упорни могу да приме и одрже строге монашке завете. Ти си о томе сигурно слушао, читао, а можда у неком манастиру и видео. Да би неко могао ступити у манастир и постати послушник, искушеник или да кажемо приправник за монашки позив, треба да је пунолетан или да у недостатку пунолетства има благослов својих родитеља. Пожељна је и препорука надлежног свештеника, који познаје тебе и твоју породицу. Он ће те вероватно и упутити у одређени манастир. Ако у манастир пођеш са завршеном државном средњом школом, време припрема за монашење (искушеништва) може трајати од једне, па до пет година, што ће у велико зависити од твог духовног напредовања и мишљења твог духовника, односно старешине манастира. Ни у ком случају немој одлазити у манастир пре завршетка бар средњег образовања, како би касније, и као монах, могао наставити и више школовање. Нама су данас у манастирима потребни не само добри духовници, већ и образовани монаси, који ће моћи да одговоре изазовима савремених искушења. И још један савет. Немој ништа чинити без знања и благослова родитеља. Можда ће се они у почетку и противити твојој одлуци да пођеш у манастир, јер родитељи од деце, поготово синова, желе продужетак фамилије, желе потомство. Међутим, твојом чврстом одлуком и јасним разлозима, они ће се сигурно сложити са твојом жељом да у монашком позиву послужиш Богу и свом роду. Благослов Божји, у важној одлуци твога живота, призива на тебе и твоју породицу о. Душан

77 Comments

  1. Поштовани,

    Да ли је истина да се човек не може замонашити у Манастиру Хиландар (под условом да претходно прође искушенички стаж) после 45. године живота !?

    Хвала

  2. Дали ке дозволено да. Се живи у манастир као обични човек без да се замонаши ти??

  3. Pomaze Bog oce blagoslovite!
    Imam jedno pitanje za vas ja imam 26 godina, imam osnovnu i srednju zavrsenu skolu, da li ja mogu da se zamonasim jer mi je to zelja da uradim i kako mogu to da uradim? Bog vas blagoslovio!
    VLADA

  4. Никола Грујић

    Помаже Бог

    Браћо, прошао сам кроз све што једна данашња блудна глава може замислити. Дошао сам до силних сазнања у току ове године, коју нам је Господ наменио за буђење. И све ме наводи на то да одем да се замонашим. Моја идеја је била да се само појавим на вратима манастира у који ме срце пошаље и да тек тако могу почети службу Божију. Да ли је то уопште могуће и да ли постоји манастир који би прихватио некога без препоруке духовника или неког црквеног Оца? Имам осећај да сам цео живот живео на овај начин, да бих уз сазнање истине о целом свету добио жељу да се склоним што даље од њега и последње дане посветим Господу. Био бих Вам јако захвалан на одговору, нек сте ми живи и здрави.

    Свако добро

  5. Ja imam veliku zelju da postanem monah i to me i dan danas drzi da budem sto blize bogu, imam 22 godine i zavrsio sam srednju skolu pa bih zeleo da budem monah

  6. Šta je sa ženama? Kako i pod pojim uslovima one mogu pristupiti manastiru radi iskušeništva, a kasnije i ostanka u istom? Hvala unapred na odgovoru.

  7. Поштовање свима,
    Имам 44г,образован сам и био професионални спортиста интересује ме процедура или начин да се постане монах.Незапослен већ дуго времена издржавају ме родитељи од својих пензија јер не могу да нађем иоле пристојан посао.Али за ову моју одлуку бих се одлучио највише из једнога другога разлога.Наиме у младости сам се био тешко разболио и онда сам тражећи лека ишао и по манастирима где сам доживљавао чудне ствари,искушења и сензације ,које сам касније читао у црквеним књигама преживљавали и многи монаси што је на мене оставило велики утисак и спознају о постојању нечега невидљивога и духовнога.Бог је преко својих светитеља смилово на мене и поново сам оздравио.У тим мојим путешествијима по манастирима и молитвама Богу дешавале су се многе ствари које овај светован свет не би могао схватити или поверовати.Пошто већ у 44г не могу да пронађем себе осећам да је моја мисија на земљи све више везана за Бога и цркву.Живим у Ваљеву,јел ме можете упутити код некога духовника да искрено поразговарамо о свему…Велико Хвала !

  8. Pozdrav svima,
    Molila bih od vas odgovor koja je veza osobe koja se zamonaši i njegove porodice (roditelja i braće i sestara). Da li se prekida veza ili ne? I da je moguće ostati u kontaktu sa iskušenikom, a kasnije monahom I kako to izgleda na duge staze? Da li možemo da se posećujemo?

    Hvala

  9. Добар дан добри људи, имам дуго, дуго жељу и већ сам је открила својим најближима да се замонашим. Дали је то могуће горе сам прочитала да је потребно бити у манастиру те утврдити дали сте спремни. Ја мислим да ми је то јако потребно да се посветим Богу до краја живота. Годинама сањам цркве и крстове и ти снови су потврдили моју жељу. Дали је могуће само отићи у манастир и тамо живети и радити. Образована сам а потребно ми је да живим с Богом у тишини … Дали је могуће остати до краја живота? Хвала +++

  10. Ja sam jednako kao i drugi zeleo zarko da budem monah kada sam citajuci zitije svetih monaha, ja licno, upoznao licnost Starca Gabriela Pskovskog, naprosto pozeleo da budem isti takav . Ali nisam jos otisao tj. napustio svet iako je moja zelja u meni vec skoro 20 godina. Ponekad razmisljam da sam nesiskren ali sam i u svetu monah samo “beli monah” kako se taj izraz koristi kada osoba koja u svetu zivi , ispunjava kanonski monaski poziv. Voleo bih da budem poslusan Gospodu u potpunosti i da uskoro potpuno napustim svet, vi vec svi znate dobro zasto,….”KAD SO OBLJUTAVI” ….monastvo je bedem za Crkvu i verujem najjaci bedem Hristove ljubavi,…mozda cu naci nekog Starca da me primi,…

  11. Може се десити, да од свог свештеника прво добијете обећање да ће да вам помогне, кад сте већ решили да одете у манастир. А после тога да вам каже: – То решите сами. Не примам ја у манастир, него игуман.А ја ћу вам дати препоруку,ако буду тражили. Нек ме назову.
    А када то и урадите, добићете одговоре да вас могу примити само као госта, по благослову игумана. Па кад вас упознају, ако сматрају да сте за манастир, онда се покрече одређена процедура.
    Ми живимо на Божијој земљи. Где год се налазимо, молитве Пресветој Тројици можемо упутити. Понекад не видимо добро. Понекад слепи и глуви пролазимо једни поред других.
    Ко је ближњи мој? За мене је то увек било питање над питањима.

  12. Petar Knezevic

    Draga Braco,
    ja osecam zelju da se zamonasim!!!
    Molim vas da mi odgovorite kako i gde da se obratim .
    Hvala Braco i Sestre.

  13. Имам 37 година и радим као учитељ.

    Потичем из породице у којој се образовање и те како ценило, па, пошто сам након средње и сам био неодлучан чиме бих се бавио, изабрао сам да завршим Учитељски факултет, мастер студије.

    Нажалост, све је теже радити у просвети, деца су све запуштенија, склонија непослушности, лукавости и подлости, ауторитет и звање просветара су сведени у никад веће бесцење. О родитељима тек не бих да говорим, не требамо да судимо било коме…

    Верник сам, редовно постим сваки пост, побожан сам и све мање себе видим у овоземаљском свету, знам да је Бог уз мене, молим му се редовно, спреман сам да му служим.

    • Postovani, radite veoma znacajan i plemenit posao. Obrazovanje i vaspitanje dece koja su danas sve vise prepustena sebi i internetu i pod velikim pritiskom takozvanog svetskog duha. Sigurno mnogo trpite, ali ko zna mozda su bas potrebni vernici kao vi da nekom prenesu hriscansku ljubav . Mnogi nece poslusati, vreme je otpadnistva, Crkva kaze, ali opet se vredi boriti. Mnoga deca se ipak kasnije kao odrasli isprave, zahvaljujuci i primerima iz detinjstva iako kao mali deluju na losem putu. To je moje misljenje. Mozda je vasa sluzba Bogu bas ta da edukujete decu, a ne izolacija manastira. Mozda ste malo u krizi, tesko je biti u prosveti danas istina je. Verovatno bi vam pomogao razgovor i ohrabrenje sa svestenikom. Svako dobro i srecno.

      • Ja sam osoba oštećenog sluha od rođenja, imam 41.god, osudili su me za samoću bez trunke ljubavi ni ijednog zagrljaja. Moji su mi okrenuli leđa, odbacili su me rođeni brat, snaja i bratanci kao i svi braće i sestre misleći da nisam sposoban za brak i osnivanje porodic. Kažu da će nama biti lepo kad budem se ženio i imao decu. Ali većina gluvih devojaka su uvek problematična i takve su, a čujuće devojke ne žele mene bojeći se zbog komunikacije. Da li je preporuka da se zamonašim?

    • Pomaze bog bravo I sestre zelim da se zamonasim , udata sam imam malo dete od 4 godine jako je vezan za mene . Zelim da osetim boziji mir . Nemam fizicko nasilje a ni psihicki , nisam u dobrom odnosima sa svojim roditeljima a i sa muzem se slabo slazem

  14. Draga Jelena, tvoj problem je ozbiljan i mislim da manastir u ovom trenutku nije rešenje. Molim te, raspitaj se o Zemlji živih, to je zajednica za odvikavanje od bolesti zavisnosti, pod okriljem naše crkve i vođstvom predivnog Oca Branka a sa dozvolom Ministarstva zdravlja…Lično poznajem nekoliko ljudi kojima je isinski pomoglo… Samo ukucaj naziv i pronaći ćeš podatke za kontakt na internetu. Učini to zbog svog deteta i porodice. Jedan korak menja sve. S ljubavlju…

  15. zemljazivih.info

  16. Imam 40 Godina ..razmisljala sam ali u zadnje vreme I ne znam da li sam dovoljno hrabra da se zamonasim I da li mogu da se zamonasim.Iskreno od srca Vam sada kazem razlog he to imam porodicu dete sina 7 razred .ali ja se drogiram vec 4 godine..I be prihvatam izlecenje vex bezim od toga..her big zelela SVAKOG dana da se drogiram. Pomozite mi svetom. Uplasite me ..sve samo da prestanem

    • Budi hrabra za svoje dete, jer ces za njega odgovarati pred Bogom i boj se toga. Živi i bori se protiv droge kao lavica uz Božiju pomoc. To je tvoj podvig a ne manastir, ti imas razlog da budes u svetu. Barem ja mislim tako. Obrati se svesteniku, Crkvi i ne gubi nadu da mozes da pobedis, uspeli su mnogi pre tebe mozes i ti. Sa srecom Bože daj.

  17. Помаже Бог,

    Имам 35 година и у последње време све више размишљам да се замонашим.

    Редовно постим, (кад није пост сваку среду и петак), , идем на Литургију, певам у хору, како размишљам и анализирам све мање себе видим у “овоземаљском” свету, схватам да је људи, хришћана све мање, одавно сам схватио да “слобода” у смислу који “просечан свет” упорно представља је посрнуле духа и компромис са нечастивим, спреман сам на највеће и најтеже изазове јер знам да је Бог са мном.

    Хвала и срдачан поздрав,

    Бане

  18. Rođena sam u katoličkoj porodici.Iza sebe imam jedan brak i dvoje već odrasle i samostalne djece koja žive i rade u Njemačkoj.Nakon prvog braka i razvoda,udala sam se ponovo i kratko živjela u sretnom braku sa čovjekom ,kojeg mi je uzela njegova kratka i teška bolest.Zaposlena sam i radim.Imam svoj posao,stan,mnogobrojne prijateljice,ali ja sam u suštini sama i ne nalazim se više u ovom svijetu kakav već jeste.Željela bih postati monahinja. ostatak svog života posvetiti Bogu i duhovnom životu.Zato bih Vas zamolila da mi kažete da li je to moguće.Da li ja iz katoličanstva mogu preći u pravoslavlje i postati monahinja?

  19. Jeremic Aleksandar

    Imam 41 godinu,dugo sam razmisljao za sta sam u zivotu.Otac mi je rano umro u 58oj godini.Mozda sam i ja dok sam lose studirao ili prestajao st.tome doprineo.Postim sve postove.Iako imam imovinu,nekako sam uspijevao da se vidim kao bezmaterijalne zudnje.I osjecam se monahom poslije pobjede nad iskusenjem,ali mislim da bi sve potpunije bilo u manastiru.Primite bratski pozdrav u Hristu.
    Aleksandar

  20. Neznam sta bih dodala…mnogo je ljudi pisalo i molilo za odgovor slicnim pitanjima kakva bih postavila i ja….citav zivot volim gospoda,sta god da radim on mi je na pameti.svesno nekada pogresim,ali se duboko kajem…u svakom coveku vidim coveka,zapitam se sta ga to muci kada je zao…imam te ljubavi za sve ljude….ali….citav zivot imam taj neki osecaj da mi je mesto blizu Boga.kao da bauljam po ovom svetu tek tako….imala sam tesko detinjstvo i jako tesku i surovu proslost.znam da bih mogla spasavati zivote svojim savetima i svojim losim iskustvima.nemogu imati decu.operisana sam sa 21 godinu.i znam da to nije bez razloga.dugo,dugo imam osecaj da mi je mesto u manastiru.krstena sam 2013. godine u manastiru Grgetek.imala sam 23 godine.porodica mi nije bila mnogo pobozna pa nisam ucena ni ja.ali rodjena sam sa ogromnom verom….mogla bih toliko o ovome pisati….sve u svemu,eto da pitam….da li je moguce i koji su uslovi za odlazak na neko vreme na primer u manastir Grgetek…zelim da naucim dosta toga sto neznam i posavetujem se sta mi je dalje ciniti….u ovom cudnom svetu izopacenih shvatanja se nesnalazim….povredjuje me.pokusavam se uklopiti ali neumem.nezelim pravdati zlobu i razvrate,niti gledati to oko sebe.zelela bih menjati svet na bolje….treba mi pomoc…

  21. Sa svojih 35 godina života, mislim da je za većinu ljudi u životu zajedničko sledeće:

    1. mizerni ciljevi (materijalna dobra, niske strasti, osvetoljubivost…);
    2. načini realizacije tih ciljeva (lažima, obmanama, sabotažama…);

    Dovoljno sam razmislio, više godina sam o tome razmišljao i shvatio da bih voleo živeti negde gde žive ljudi koje ne vode nabrojani ciljevi i načini kako da postignu te ciljeve. Verujem da je monaški život u manastiru baš to što želim.

    Kako ispravno doneti odluku u koji manastir se obratiti da se bude prihvaćen?

    • Помаже Бог. Ево, изнећу моје скромно мишљење. Све ове негативне особине који си овде набројао могу да се испоље и у манастиру. Људи који одлазе у манастир и постају искушеници, као и они који су већ замонашени, дошли су у манастир са својим наравима, страстима итд. које се у већој или мањој мери испољавају и тамо. Зато, свако ко би отишао у манастир јер му се смучио овај свет, мислим да није на правом путу. У манастир се иде из љубави према Господу, неодољиве жеље да се Њему служи. Слушао сам једном младог монаха из Тумана који је само желео да се замонаши, родитељи га врате кући, а он опет оде, побегне у манастир. Е, то је пример какав би требало да буде прави монах. У осталом, монах значи “један”, значи сам, сам са Господом. Физички да са другом братијом, у свакодневном послушању, али духом увек са Господом. И у манастиру има зависти, подметања, а можда највише оговарања, али треба све истрпети. Није лако бити монах уопште.
      Да поновим, изнео сам своје мишљење, понекад боравим у једном манастиру, па сам сакупио неке утиске. Не желим никог да одвратим од тог пута, не дај Боже. Само, треба пазити, даје се завет на монашењу, нема назад. Ја сам много погрешио, дао сам брачни завет, а нисам га испунио до краја. Зато и кажем, монашки завет има још већу тежину. Сетих се једне анегдоте коју ми је лично испричао један игуман. У време Светог владике Николаја, на неком црквеном сабору, прилази му једна девојка и пита, “владико, не знам шта да радим, да ли да се удам или да идем у манастир?” А владика као из топа “иди, удај се”. Она остаде збуњена, јер је очекивала другачији одговор. А он видећи је такву, каже “чим се ти двоумиш, ниси за манастир”. Мени је ово доста помогло кад сам био у недоумици.
      Са срећом свима и уз Божију помоћ. Нађите доброг духовника, а Господ ће преко њега указати шта вам је чинити.
      Господе опрости ако сам нешто погрешно изнео овде.
      Свима свако добро од Господа.

  22. Ljudi nije važna forma nego suština.Bog će prepoznati iskrene svoje ljude u svim vjerama. Koliko samo ljudi je ostalo izvan Crkve zbog grehova i laži onih koji su im svjedočili.Savjet svima je da prvo imate lični odnis sa Bogom..jer čini mi se iz ovih komentara da mnogi hoće da se zamonaše da bi pobegli od svojih problema ili od grešnoga svijeta oko sebe. A služuti Bogu iskreno i od srca se ne može bježanjem od problema već razumijevanjem problema i duhovnog stanja sebe i drugih oko sebe. Zloupotreba Crkve postoji još od kad je proglašena za državnu vjeru u Rimskom carstvu.Pomješana je Crkva sa vlašću i paganskim običajima.Mnogu ljudi su propatili od ovozemaljske crkve.Želim vam svima da nađete svoj duhovni mir i smirenje u svojim problemima i ovom grešnom svijetu.

  23. Уз дужно поштовање према свима, али моје малено мишљење је да се у манастир не иде да би се побегло из овог света већ из превелике љубави према Богу и да би ту љубав још више увећали.

  24. Postovana Ana..razumijem taj osjecaj u vezi ljudi,samocu i nerazumjevanje. Ali Bog je tu i presveta Bogorodica i oni ce sigurno pronaci resenje za Vas kako god Vam sad izgledalo twsko i nemoguce.Nemojte zeljeti da Vas nema jer Bog sigurno hoce da budemo ovdje.Zelim samo da znate Vas razumijem i da niste sami u pogledu tih teskih osjecaja. Neka Bog i Sv Vasilije i Presveta Bogorodica pomogne da Vam sve krene na bolje.

    • Желим да се замонашим имам 16 ипо година и не идем у школу. Много волим цркву и манастире. Верујем само у Бога и мислим да бих ту нашла духовни мир. Да ли могу да се замонашим са оволико година?

  25. Imam 16 godina i često razmišljam o moralnim i duhovnim vrednostima u životu pa i o Bogu. Razmišljam kako ljudi imaju pogrešna svatanja i razmišljanja i kako se svet iskvario. Niko me ne razume i ne shvata ozbiljno. Roditelji misle da sam luda i sažaljevaju me. Pogotovo majka koja je jako pobožna. Pa se žapitam:”Kuda vodi sve ovo?”, “Šta se ovo dešava sa ljudima?”. Želim duhovni mir i želim da odem u manastir. Želela bih da svoj život posvetim Bogu. Zanima me koja su pravila da se neko zamonaši i sa koliko godina to može da uradi?
    Molim za iskren savet i odgovor. Hvala

  26. Da li se mogu zamonašiti i bez blagoslova svojih roditelja?

  27. Postovani,

    Razmisljam ozbiljno da se zamonasim. To traje vec par gadina. Borim se sa sobom jer ne znam da li mi je tamo mesto. Jedino sto me raduje je dan kad cu da umrem jer ovaj zivot je besmislen. Samo muka, tuga i ne razumevanje. Pohlepa, ljubomora i izopacenost su svuda oko nas. Cak ni najblizi ti nisu vise bliski. Osecam se kao rob i potrosna roba. Imam 35 godina, zavrsila sam fakulteti u vezi sam. Ali posao u struci mogu samo da sanjam i da prezivljavam dane radeci poslove koje mrzim. Imam utisak da ljudi postaju zombiji i ja sa njima. Jedino resenje koje vidim je monaski zivot, bojim se samo da dodjem tamo i da smorim ljude oko sebe jer jedino sto jedva cekam je da me nema vise na ovom gadnom svetu. Verovatno mi nema pomoci al nadam se da mozda u manastiru postoji nada i za mene bas gresnu.

    • Драга Ана,
      Стање у коме се сада налазиш назива се депресија. Вјеруј ми јер сам и сама годинама водила борбу.
      Често ми је падао на памет манастирски живот јер ме је, као и сваког, привлачио мир.
      Користи слободно време да посјећујеш манастире у својој околини. Тражи нешто што ће ти олакшати тјескобу коју осјећаш. Потребно ти је да причаш са добронамјерним људима, па и лекарима ако си у прилици.

  28. Помаже Бог!
    Хтјела бих се замонашити, али и претходно разговарати с неким да ме посаветује и онако очински разговара са мном, ме води и да ме учи правом путу ка Христу и спасењу.
    Да ли постоји могућност да посјетим неки манастир неко вријеме 15-30 дана и који?
    Боже, помози нам и буди с нама.
    Јефимија

  29. Pomaže Bog i srećan Božić.
    Čitala sam vaše komentare. Zelim da postavim pitanje, ali ne znam kako da ga formulišem. Sveštenici govore o tome kako postoje samo 2 puta. Brak i monaštvo. Da li su to predrasude?
    Imam 28 godina i ne potičem iz pobožne porodice. Smatram da čovek može da sretne Boga na svakom mestu i u svakom trenutku. Razbojnik na krstu ga je sreo u poslednjem trenutku. Da li je čoveku potrebno da ispuni neku formu da bi u sebi imao taj sadržaj koji mu Bog daje? Tj. da li je neophodno da se čovek opredeli za jedan od ta dva puta i najvažnije- zbog čega ?

  30. Овако је брате Павле мени рекао игуман кад сам био искушеник, а отишао сам у манастир за жељом да се спасавам јер ми се згадио факултет (нисам се замонашио): “Није главно шта ти хоћеш него шта Бог хоће од тебе. Зато Му се моли сваки дан реченицом из 142. псалма – Покажи ми Господе пут којим да пођем, јер Теби уздижем душу моју.”
    Бог нека ти да разума и благодати да трезвено изабереш пут за спасење своје. И видмо се у Царству Небеском ако Бог да.

    • Благодарим
      ..
      Ево како Бог свима нама даје одговоре, кад тражимо и питамо
      Господе, хвала Ти, на Твојој безграничној милости и милосрђу и опрости нам, Спасе наш, наше сљепило, наше грешке, наша падања, наше тумарање да дођемо до Тебе.
      БУДИ С НАМА, ГОСПОДЕ ИСУСЕ ХРИСТЕ, САДА И УВУЈЕК И ЧИВАЈ НАС ОД СВАКОГ ЗЛА; ОД ЗЛА У НАМА И ЗЛА ОКО НАС
      БИДИ С НАМА, БУДИ У НАМА И ДАЈ НАМ ВЛАДИКО СВЕТИ, ДА УМРЕМО СЕБИ И СВОЈИМ ГРЕСИМА, А ЖИВИМО ТЕБИ, ЗА ТЕБЕ, НА СЛАВУ СВЕТОГ ИМЕНА ТВОГ И НА ПОМОЋ БЛИЖЊИХ, МОЛИТВАМА ПРЕСВЕТЕ БОГОРОДИЦЕ НАШЕ И СВИХ ТЕБИ МИЛИХ И ДРАГИХ СВЕТИХ ОТАЦА НАШИХ.
      ГОСПОДЕ, ПРИПАДОСМО, СПАСИ НАС !
      🙏🙏🙏🛐🛐🛐☦☦☦

      Крштено име Јефимија

  31. Кад од “ових” већ немаш користи, учини бар да “ови” имају користи од тебе.

  32. Draga braco i sestre trazim vas savet
    Naime , imam nepunih 15 godina i shvatio sam da nemam nikakvih koristi od ovih skoli(mada sam u njoj jedan od najboljih)vec samo imam koristi od molitve i sluzbe Bogu , trenutno me samo zanima borba za spas duse moje jer kada dođemo na strasni sud , nase ce se molitve i ljubav gledati a ne skole. Treba mi savet da li da pokusam da odem u iskusenike sada ili da cekam 18 godina. Hvala vam mnogo u Hristu braćo i sestre drage.

    • Слободан

      Ја сам глув, имам 33 година. Питам да ли може замонашити због што сам глув? Хвала

  33. Citao sam komentare,niko od vas nije za monaha nije to konkurs ocigledno ima te problebe razocarali ste se u zivot u ocete da pobegnete ne samo od ljudi nego i od samih vas nepametujem taman posla

    • Kako ti brate Milose dajes svoje licne odgovore ovim ljudima na osnovu svog misljenja
      nisi li svestenik , nijesi li bio monah nijesi li duhovnik ?

      Nemoj tako naglo oni pitaju i imace odgovor od Boga preko otaca sa kakvom vjerom pridju istom.

      POZZ

  34. Pomaze Bog.Zovem se Marina i imam 32 godine.Razmisljam da se zamonasim.Nisam odgajana u pravoslavlju.Roditelji su mi takvi,stariji su ljudi.Zavrsila sam fakultet,odradila pripravnicki,nemam posao.Pokusavam ali je jako tesko,mada meni u poslednje vrijeme nije ni stalo da nadjem posao.Materijalne stvari mi nista ne znace,ljudi koji jure oko posla,novca sva ta frka,podmetanja razna,ljubomora,ne vidim sebe tu.Nisam udata nemam djece,i ne vidim sebe u toj ulozi.Samo zelim da nadjem psihicki mir i spokoj.Nekad roditeljima pomenem da cu ici u manastir da ne zelim da zivim drugim zivotom,kazu sta ce ti to,misle da ne mislim ozbiljno.Molim Vas za savjet.hvala

  35. ja zelim da se zamonasim I necu da se udam ali zelim da ispravim grexe svoje porodice

  36. Bog pomogao brate Vladimire iz Vršca.
    Čitao sam u žitijima svetih da su mnogi manastiri primali ljude iz Laikata subotom i nedeljom, ponekad samo na liturgiju.
    Najbolje je da se raspitate šta u tome kaže ustav manastira.
    Dobro je da pritom i savest svoju upitati.
    Mene je jedan brat savetovao da bi trebalo uvek pre odem u muški manastir, radi manje sablazni, i radi toga što mi mnogo više mogu pomoći kontakti s ocima, jer su mi sličniji (zbog póla).
    Dolazim ponekad na liturgiju u ženski man, i to je to.
    Takođe, ,,Vaša amma”, kao i njeno sestrinstvo, često putuje.

    Ovo je samo informativno, za konkretniji odgovor upitajte nadležnog sveštenika, jer on móra da zna šta je najbolje za Vas.

  37. ja zelim sve to da kad mama umre

  38. Daniel Nikolic

    Pomaze Bog, Daniel iz Vrsca. Pre par meseci sam poceo da odlazim nedeljom na liturgije,u jedan manastir blizu Vrsca, zenski Manastir Mesic,ali imam potrebu i preko nedelje da ga obidjem kada imam vremena,da se pomolim i upalim svece, tako sam imao neposredni susret sa jednom od monahinja koja je veoma prijatna bila i to me je iznenadilo, jer sam mislio da su na velikoj distanci u odnosu na muskarce, i tako smo na neki nacin postali prijatelji,kada god odem u Manastir ako se sretnemo ispricamo se, ugalavnom su duhovne teme.. pa me zanima da li je to ispravno ? Da ja kao muskarac cesto posecujem zenski manastir ? Iako idem najvise zbog sebe i svoje duse, i jednostavno mi prija sam ambijent. Hvala

    • Idi u muški manastir kod Malog Središta. Tamo je Iguman Otac Nektarije,pa popričaj sa njim o svemu. Svako dobro

  39. Владимир

    Помаже Бог часни Оци,
    зовем се Владимир, имам 30. година и желим да се замонашим.Од малена сам одгајен у вери од стане моје прабабе Марије и поред свега сам рођен на светац, тачније на Св. Петку Трнову. Већ дуже време певам у црквеном хору и служим јутарње и вечерње службе у певници. Често посећујем манастире у којима боравим одређено време под благословом Отаца. Пре четири године доживео сам велико искушење са здрављем, при чему ме је вера у Господа одржала и постајала све јача. У једном тренутку постало ми је јасно да материјално за мене не представља апсолутно ништа, и тада је духовност постала мој једини спас. Схватио сам да ми је то искушење и било дато од Господа, и да је мој пут да служим Господу за живота.

    Буди те у здрављу и спасењу Господњем,
    мирјанин Владимир

  40. Zovem se Aleksandra. Imam 23 godine, krenula sam na fakultet i lose mi je islo, zbog razocaranosti i straha od svojih roditelja godinu dana sam ih lagala da studiram. Na kraju sam morala da im priznam. I mislim da sam ih mnogo povredila pre svega zbog te lazi i sada sumnjaju u sve sto kazem. Potreban mi je mir i volela bih da se zamonasim. Jer mi je stvarno tesko.

    • Cao Aleksandra. Oprosti, nisam ja adekvatna osoba da ti kazem da li trebas ici ili ne ali mogu ti reci ono sto znam. Ja imam 28 godina i takodje zelim uskoro da odem u Manastir. Ali, tamo ne smijes da krenes jer bjezis od problema i lose se osjecas. Taj zivot uopste nije lagan i docekali bi te jos veci problemi. Ja zelim takodje da odem, ali osjecam veliku radost i ostavicu svoj zivot koji mi takodje daje veliku radost. Nikako ne smijes krenuti u Manastir iz razocarenja jer ce ti tamo biti jos teze. Ali najbolje da se obratis nekom duhovniku i posavjetujes, mozda to bas jeste tvoj put 🙂 Zelim ti sve najbolje od srca. Aleksandar

  41. Bog sa Vama svima

    imam 42 godine. Odrastao sam u izmesanoj porodici gde ima i Pravoslavaca i Katolika, u Novom Sadu. U 14 godini sam se krstio u Katolicanstvu ali sam vise odrastao sa Pravoslavljem jer su mi najbolji prijatelji Srbi Pravoslavci i sa njima sam slavio zajedno Pravoslavne praznike (Bozic, Uskrs, Svece). Vise sam bio u kontaktu sa Srbima Pravoslavcima nego sa Katolicima. Volim da citam srpsku Pravoslavnu Bibliju koji sam kupio pre par godina. Hteo bih da Vas pitam, ako nemate nista protiv, kako da postanem Monah u Pravoslavlju? Da li treba da se prekrstim i pricestim u Pravoslavlju, nemam nista protiv ako trebam? Gde da se javim, kome da pisem i koga da kontaktiram za prvi korak? Razmisljam vec duze vreme o tom mom pozivu i necu da se protivim tom Pozivu koji je verujem da Bog zeli od mene da ucinim.
    Puno Vam Hvala na odgovoru. Mir Bozji sa Vama i Bog Vas blagoslovio.
    Vas cenjeni Norbert Weber

    • Христос посреди нас брате Норберте.
      Отиди у најближи православни манастир или цркву и посаветуј се. Мораћеш да се ,,докрстиш” у Православљу, а после тога ћеш се, ако Бог да, причешћивати сваке недеље на Литургији.

      Свако добро од Господа.
      Грешни Игор, Београд

  42. Dušan Mijatović

    Oče hteo bih da se zamonašim,KV stolar sam,imam ćerku 7.razred i sina 5.razred razveden sam.Razočaran ostajao sam bez posla bavio se lopovlukom osudjivan sam jer sam gubio posao kod privatnika.Deca rastu mrze me zbog svega roditelji me ne trpe,rodjeni brat završio fakultet leči se u Nišu kod psihijatra jer je bez posla familija ga je lagala da će u inostranstvo.Mnogima oko sebe sam nanosio zlo i patnju.Hteo bih da se zamonašim imam 39.god. Ne želim više nikom da smetam a greh je dići ruku na samog sebe.Voleo bih da ostatak života provedem u manastiru zovem se Dušan Mijatović

  43. Milan Radojkovic

    Postovani,
    Izgubio sam sve sto sam imao porodicu,dom,cast….Mnogo Sam gresio.Imam 40god…Nista mi nije ostalo, Imam samo veru u Boga.Kako bih mogao da se zamonasim i da sluzim Bogu I da povratim ono malo cojstva sto mi je ostalo?

  44. Pomaze Bog.
    Imam 34 godine.
    Od malena sam bila svesna nekog prisustva u sebi koje tad nisam razumela.
    Odgajila me je pokojna baka koja mi je u amanet ostavila najplemenitiji i najuzviseniji deo svoje duse,
    veru u Gospoda Boga i molitvu.
    Kroz odrastanje i dalji zivot prosla sam kroz mnoga iskusenja sa kojima sam se na razne nacine borila.
    Sisla sam umom i telom u ad.
    Gospod me je dotakao i kroz bolest me je vratio na pravi put.
    Od tog preokreta prosla sam veliko trpljenje kroz bol,patnju i ociscenje grehova,mentalno,emotivno,psihicki i fizicki.
    Snagu sam pronasla u zivotvornoj veri i snazi volje kroz Duha Svetoga.
    To traje vec nekih 5 godina.
    Osecam da sam na raskrsnici zivota kada cu morati da donesem odluku cemu cu posvetiti ostatak svog zivota.
    Okrenuta sam Ljubavi koja razum prevashodi,dusa mi trazi mir i svetlost.
    Svim srcem ljubim Gospoda i milost njegovu.
    Uspesi materijalnog sveta i u sistemu njegovog drustva me ne privlace i ne donose mi zadovoljstvo.
    Potrebe konstrukcije moje licnosti su ugasene,glas duse se javlja kroz svest i zelju za cistom ljubavlju.
    Znam da je sve promisao Gospoda naseg.
    I nemam pitanje.
    No otvorena sam za Vase misljenje,jer verujem da sam sa svrhom napisala ovo sto upravo jesam,razlog je svakako razmisljanje o monaskom zivotu.

    Blagosloveni bili,svako dobro.

  45. Pomaze mili Gospod!
    Zivotopisi ,Oca Tadeja, monaha i Svetih Otaca,su mi dali pre samo dve god. ono sto sam oduvek trazila. Sv. Psaltir regenerisu moje rane. Veliko blago su sveti Oci nama ostavili, za revnost, krotkost, i smirenje duse.
    Gospod je najboljevidelo dubine mog srca , da ja mislim da nesto znam ,Boze oprosti, jer sam mislila i analizrala da mi mozda put da vodim duhovni zivot u svetlom monaskom zivotu, …, a Sveti Arhimandrit je napisao, da monah ne mora vodi istini i veri na volji samo u manastirima , da je to i za ljude u svetu moguce!Rad je sveta tajna, jedan od elemenata, ali kad covek ostane zedan , vodu daje ISUS HRISTUS!
    Ja imam svog duhovnika, i svesteni otac je velika uteha kad zelim da se isplacem , u crkvi i obrnuto.
    Slava Bogu !
    Moje suze idu na veliku cast bezazlenog Oliveru Ivanovicu. Neka mu je vecno carstvo , zdravlje i spasenje..Boze …
    Slava ti sada uvek u Vekove. Molim se za spas upokojenih dusa tebi Djevo Marijice, molim te za spas upokojenih pravednika,izmedju njih i mog pokojnog oca.

  46. Pomaze Bog! Imam 38 godina,
    Meni nekad dodje misao o tome, o monastvu ali nosim trenutno takav moj ovaj drveni krstic, imam nekada pomisao o tome,ali mislim da je manastir teska rabota . Krstena sam na Vidovdan!
    Nisam pravoslavnim duhom vaspitanje dobila jos od psihicke postraumaticnosti moje majke, i dobar odnos imala prema psihicki bolesnojmajci, jer je priznala nakon nekoliko decenija ,, morala sam da ga sredim, bio je prema svima dobar,, Imala sam 17, 16 god. a ona je u kuci imala knjigu o zenama ubicama ,psihickim skrenutim majkama . Zabolelo me je vise puta njeno priznanje ,, Kajem se sto sam vas rodila,mladjeg brata, i mene…,,

    • Сестро Наташа у Христу,
      ја сам последњи ко би смео да саветује али се молим да ме добри Бог помогне у савету теби. Ни Црква, ни Манастир нису тешка работа! Већ је наш непријатељ зли Сатана тај који на све начине жели да нас посвађа и завади и да такви посвађани и завађени изађемо пред Христа. А за тим нема потребе. Праштај! Само праштај! И моли се за те душе грешне. Моли се свим својим срцем. И Бог Пречисти ће то и видети. Ни једна твоја молитва неће бити изгубљена. Ни једна твоја реч неће бити затурена. Све ће то добри Бог у Дан Суда да покаже свима.
      Оно што је човеку немогуће, Богу је могуће! Само Веруј да у срцу твоје мајке још увек има љубави а Силни Бог ће то и да покаже. Те речи нису њене, те речи су од оног ко је заробио грехом. Али ти у руке своје и срце своје узми два моћна Христова оружја! ПОСТ и МОЛИТВУ! Узми у почетку благи труд, наравно све уз благослов свога духовника. Када кренеш да се бориш стално ће лажљиви Сатана и слуге његове да те нападају али ти само стој право! Ни лево ни десно! Само право! И све дај за Христа! А Христа не дај ни за шта на овоме свету!
      Силан је и брз на помоћи наш Господ! Али смо ми слепи да видимо његова чудеса која се промислом Његовим дешавају сваки дан. Ето колико смо се само удаљили од свога Творца.
      Молим се сетро Наташа у Христу да се видимо са десне стране када Господ буде долазио да суди живима и мртвима. И тебе и твога брата и твога оца и твоју мајку.
      Нека те Господ Благи благослови.
      Ваш у Христу грешни брат, Саша.

    • Помаже Бог.Занима ме да ли је могуће бити искушеник/искушеница и похађати факултет?Унапред хвала!

  47. Помаже бог,
    Имам 19 година од малена сам волио да идем и цркве и манастире. На првој животној раскрсници тј. упису средње школе двоумио сам се ихмеђу богословије и архитектуре. И наравно уз мали притисак породице уписао сам средњу архитектонску школу. По завршетку средње школе дође друга велика одлука у животу. Шта уписати Богословски факултет у Београду или остати у родној Подгорици и уписати архитектуру. И наравно остах ја у подгорици. Сад сам прва година архитектонског факултета у Подгорици. Све супер завршавам али није то то. Пошто већ одавно желим да се замонашим јер желим да служим Господу Богу. Занима ме да ли као монах могу наставити школованје?

    • Брате Стефане у Христу,
      Нека добри Бог благослови овај мали прилог твом питању. Као прво мораш добро да се посаветујеш са својим духовником који ће те и најбоље упутити у ту ствар. Гледај да у том разговору кажеш све како ти је на срцу. Такође немој ништа чинити без благослова твојих родитеља. Благослов оца и мајке је јако важан за сваку ствар у животу па и за монашки чин.
      Знам и да ти смета притисак родитеља да стално мењаш своју одлуку али знај да они то чине из велике љубави према теби. Поразговарај са њима. Гледај и да у срцу своме силно одлучиш шта ти ваља чинити по том питању. А када заиста одлучиш онда немој стати.
      Као одлична помоћ за почетак могу да послуже житија светих управо овде на страницама презентације која је приредио Ава Јустин Поповић. На пример следећи линк:
      https://svetosavlje.org/zitija-svetih-2/8/
      Ако свим срцем одлучиш да будеш монах гледај да то онда чиниш са трпљењем и смирењем.
      Моли се за мене грешног брате Стефане у Христу.
      Ваш у Христу грешни брат, Саша.

  48. ja zelim da se zamonasim

    • Draga Svetlana lepo je to ali moras imati u vidi da monastvo nosi veliku odgovornost
      pa samim tim i tvoja odluka mora biti dosledna do kraja zivota ,u poslednje vreme mnogo ljudi je izaslo iz manastira posle 15-20 godina manastirskog zivota JEDNOSTAVNO TO JE VELIKA VELIKA ODLUKA I OGROMNA ODGOVORNOST
      Ne zelim da te plasim ali dobro razmisli, otidji u manastir budi u manastiru duzi period
      I nemoj odmah nakon prvog puta potezati za tom velikom odlukom, otidji vrati se raspitaj se kod sestara kako one zive i vidi dali tvoje srce GORI ZA HRISTOM ako je tako neka te Bog ukrepi i pomogne u tvojoj blagoslovenoj odluci.

  49. Pomaze Bog braco i sestre pravoslavni!!! Imate li vi svog duhovnika,ako imate pitajte njega za savet.Monastvo;Bez blagoslova roditelja nije blagosloveno,takodje bezanje od svojih privatnih problema i u manastiru ce ih biti.”Samo sa velikom ljubavlju prema Hristu i Njegovoj Crkvi moze se u manastir.”Jos i ovo nisu se svi spasli u manastiru a nisu ni svi propali u svetu”Zbogom

  50. Бог вам помогао браћо и сестре!
    Мој братски савет идите до манастира и поразговарајте са старешином о томе!
    Крените од тога да желите да помогнете тамо..одлазите на неколико дана и помажите.
    Правите паузу па одлазите на дуже периоде…Временом ћете видети да ли сте за монаха-монахињу..у Бога се уздајте и показаће вам се.
    Ако се одлучите за тај позив,бићете искушеник и после годину или две(а можда и мање од године) старешина одлучује да ли ћете се замонашити..
    Велика је благодат бити монах али и терет,који не можемо сви да носимо!!
    А тек грех ако се монах врати световном животу…

  51. Pomoz Bog!Razmilsjam posljednjih nekoliko meseci da odem u manastir i da se zamonasim.Sta mi je sve potrebno za to?

  52. Dobar dan i postovanje, hteo bih da pitam kome da se obratim da bih se zamonasio. Imam blizu 40 godina, i nosim se odlukom vec neko vreme da postanem monah.

  53. Pomaze bog dragi moji. Postovani imam jaku potrebu da se sa 32 godine zamonasim,kao zena ne znam da li je to moguce pa zato pitam.Mnogo sam se u zivotu napatila sa meni najdrazim ljudima.Najtuznije je sto sem novca roditelji mi nikada nista nisu dali osim osude,vredjanja,nepostovanja i jos dosta toga necasnoga,jer mi je majka sizofrenicar i ima potpunu dominaciju nad nama,tata ne moze da joj se odupre,postao he kao ona jer kako kaze rako mu je lakse.Psihicki nas ubija,malteritara ne da da zivimo naziva sebe djavolom boze me oprosti i da je to prevazislo sve granice normalnosti.Ja sam se udala,rodila sina i smatram da sam ispunila misiju koju mi je bog podario,jer ja sam nesrecna.Mnogo sam dala ljudima u zivotu a samo sam dobila lose i ne znam zasto je to tako,a ne mogu da budem losa kao i drugi iako me to svi savetuju.Srce i dusa su mi ogromni puni ljubavi koju meni oni nikada nisu dali a koju ja dajem i gde treva i gde ne treba,poslednji dinar dam nekom kada mi zatrazi znala fa ili ne,placem za tudje muke kao da su moje.Sve sam uradila kako su hteli,sve u roku i na vreme.Zavrsila fakultet u roku sa desetkom,verila se sa sadasnjim muzem nakon deset godina zabavljanja,zaposlila se iako imam velike probleme na svakom poslu zbog moje lepote i to je jedan od razloga zasto zelim ovo jer mi se sve smucilo,umesto da se borim sa poslom ja sam se borim sa ljudima kako bih se zastitila,zatim veridba,udaja pa onda dete kojim me je bog blagoslovio.jednistavno mi treba dusevni mir gde mi mista materijalno nije potrebno o gde cu se spasiti nje i njenih kletvi.Jedino sto mi treba jeste da vidjam dete ukoliko je to moguce jer on mi je sve u zivotu.Hvala najlepse na odgovoru,potreban mi je Vas savet vise nego ista na svetu.S postovanjem velikim.

    • Verujte mi,niste za manastir.A nevolje ce te svakako prebroditi smirenjem,prema Hristovoj zapovesti ,,dodjite meni umorni i natovareni…”
      Oprostite ako izgleda da pametujem ..molitve i pozdravi za vas.

    • Драга Мајо, ми смо бића која зависе од Христове љубави преко које се пуни наше духовно биће а онда из тога духовног бића се та љубав дели и другима. Ако човек не пуни своју душу Христовим учењем и љубављу онда он даје другима своје ограничене резерве и нађе се у стању потпуне исцрпљености. Од свих нас православних се тражи да понесемо свој крст као што је Исус понео за све нас. То значи прихватање туге, немоћи и бола и спознаја своје грешности која води ка чишћењу везе са Живим Богом. Само уз сузе и искрено покајање долази искрено смирење и једна радост. Из тог разлога је добро плакати над својим греховима и добро је ићи у цркву као што је добро узимати витамин Ц или избегавати жуту штампу и тв програме који форсирају тешке емоције, насиље, свађе и томе слично. Човек мора да брине о свом духовном бићу и да води једну менталну хигијену. Брак као и родитељство су мирјанске прилике кроз које појединац може да извојева духовну победу. Надам се да вам мој коментар помаже али Ви свакако разговарајте са својим духовником после литургије.

  54. I ja želim biti monah.
    Zapustio sam svoju vjeru i lutao duhovno dok me problemi nisu vratili u Pravoslavlje.
    Zadnjih godinu dana sve što me zanima je Gospod Isus, svetitelji i služba Bogu i vjernicima.

  55. Poštovani, da li postoje neki uslovi tj. predispozicije za zamonašenje i zanima me kako teče taj postupak. Da li ima neko ko ne može da se zamonaši i ako želi zbog određenih uslova koje ne ipunjava?

    Hvala unapred

  56. Драга моја браћо и сестре обраћам Вам се овим путем,јер већ неких 4 до 5 година желим да одем у манастир и започнем монашки живот.Имам 25 година,нисам ожењен и најстари сам од троје дјеце мојих родитеља.Живим у Црној Гори,тачније у граду Пљевљима.Хвала Господу Богу сви смо здраво,отац и мајка су ми млађи људи.Оно због чега бих драге воље и пуног срца отишао у манастир јесте љубав према православној вјери и жеља да служим Господу Богу,и да помажем људима око себе.На мене је свакако оставило неизбрисив траг,када сам као петнаестогодишњах на екскурзији обилазио манастире Сопоћани,Студеницу,Жичу,и наравно да сам се осјећао узвишено али у исто вријеме са страхом из поштовања,када сам био у манастрима Морача,Острог и нашем манастиру Свете Тројице у Пљевљима.
    Желио бих да ме посавјетујете,како то родитељима да саопштим на најбезболни начин,јер ће та информција за њих свакако бити изненађујућа?
    С обзиром да бих желио поћи у Манастир Свете Тројице који је у мом граду,можете ли ми рећи како да у опште отпочнем мој монашки пут (да одем у манастир и разговаам са старјешином,да му изнесем моју жељу или на неки други начин).

    Бог Вас Благословио
    Љупко