NASLOVNA » Apokalipsa i eshatološka pitanja čoveka, BIBLIOTEKA » Znaci dolaska antihristova i svršetka vijeka obznanjeni božanskim spisima

Znaci dolaska antihristova i svršetka vijeka obznanjeni božanskim spisima

Mitropolit Rjazanski STEFAN

 

Vezano za apostolsko pitanje: Kakav je znak tvoga dolaska i svršetka vijeka? (Mt 24, 3)

Odštampa se po naređenju Blagočastive vladarke sve Rusije IMPERATORICE EKATARINE ALEKSIJEVNE, pri nasljedniku NJENOM Blagovjernom Gospodaru Careviću, Velikom knezu PAVLU PETROVIĆU i suprugi NJEGOVOJ Blagovjernoj Gospodarici Velikoj Kneginji MARIJI TEODOROVNOJ, i pri Blagovjernim Gospodarima i Velikim Knezovima ALEKSANDRU PAVLOVIĆU i KONSTANTINU PAVLOVIĆU, a Blagoslovom Svetoga Praviteljsvujuščega Sinoda, u carskom velikom gradu Moskvi, godine od stvorenja svijeta 7291, a od rođenja po tijelu Boga Slova 1783. Indikta 1. mjeseca decembra.
Ako hoćete, znatiželjnici, da znate ko se drznuo da ovo napiše, on je grešnik, ali Bog grešnika podiže i želi mu da bude pod omoforom. I magare je bilo u haljinama apostolskim kad je Gospoda svoga nosilo. Pa ipak molim da ne obraćate pažnju na onoga koji vam ovo napisa, već da onoga sudite, ko šta napisa i kako odgovara, da li će istinitu riječ utvrditi. Jer znate da je bilo neko vrijeme u kome je i magare nosilo teško breme. Istina, teškog kao željezo iznese svoga vrlog jahača. Stoga, ne ko, nego što će se propovijedati. Mudrome predstoji da bude pažljiv.[1]

ZLATOUST SVETI u 11. pouci na Pavlovu poslanicu Efescima na glavu 4. (kaže):
– Ništa tako ne razdražuje Boga kao podjela crkve; jer ako i bezbrojna dobra učinimo, ništa manju kaznu nećemo dobiti zbog rascijepa punoće crkvene.

ZLATOUST SVETI u 27. pouci na Pavlovu I poslanicu Korinćanima na 13. glavu:
Ne bojim se od spoljašnjih napada koliko od unutarnjeg rata. Jer kad je korijen duboko usađen u zemlju, njemu (stablu) ne mogu ništa naškoditi vjetrovi. Ako li ga pak crv iznutra izjeda, i da ga ništa ne zanjiše, pada. Tako, dakle, i mi izjedamo korijen crkve kao crvi. Jer od takvoga tla se rađaju misli, i to ne od zemlje, nego od gnoja, dolazi glavna truležnost.

PREDGOVOR
Pobožnom čitaocu

Razmišljati o kraju svijeta čovjeku može da bude veoma korisno, a može da bude i veoma štetno, slično oštrom maču, koji čovjeku može da bude koristan u odbrani, a može da bude i štetan ako njime ubije bližnjega. Pobožni čitaoče, ako neko razmišlja o kraju svijeta, odmah u svome umu pravi sliku i dolazi do kraja svoga života i strašnog suda koji će na kraju da bude, do muke vječne zlim, i nagrade dobrim. Razmišljanje o ovakvom kraju zaista je čovjeku potrebno i korisno. Tako je o kraju razmišljao car i prorok David govoreći:
Pokaži mi, Gospode, kraj moj, i koji je broj dana mojih, da shvatim čega se lišavam.
Tugu dana mojih objavi mi ne uvedi me u polovinu dana mojih.
Prebrajam stare dane i godine od vjekova. Opominjem se pjesama svojih noću; razgovaram se sa srcem svojim, i ispitujem duh svoj: „Zar će se dovijeka gnjeviti na nas Gospod, i neće više ljubiti? Zar je za svagda prestala milost njegova, i riječ se prekinula od koljena na koljeno? Zar je zaboravio milostiv biti i u gnjevu zatvorio milosrđe svoje?“ (Ps 76, 5-9)

Ovako nam zapovijeda Duh Sveti, da razmišljamo, u knjizi Isusa sina Sirahova, u sedmoj glavi:
U svim riječima svojim sjećaj se kraja svoga, i nikad nećeš pogriješiti.
Ako li pak neko, razmišljajući o kraju, želi da bude znatiželjan i zaželi da ispituje neshvatljive i, od vijeka sakrivene, tajne svojim lažnim umovanjem, i ne imajući ključa za shvatanje, ulazi u skiniju sakrivenih tajni koje su zavjesom pokrivene, gdje nikome osim prvosvešteniku nije dozvoljeno da uđe. E, ovakvo razmišljanje, o kraju svijeta, čovjeku ni u kom slučaju nije korisno, a pravo reći i grešno je.
Jer kao što carsku knjigu, koja se zove gramata, i koja je carskim pečatom zapečaćena, ako bi se neko koji nema vlasti usudio da je otvori i otpečati, uistinu bi pogriješio, i ova smjelost bi bila opasna. Tako i ovo treba razumjeti. Jer skrivene tajne Gospodnje, knjiga je cara nebeskoga, koja je zapečaćena sa sedam pečata, o kojoj sveti Jovan u Otkrovenju u petoj glavi ovako govori:
I vidjeh u desnici Onoga koji sjeđaše na prijestolu knjigu ispisanu iznutra i spolja, zapečaćenu sa sedam pečata. I vidjeh anđela silna gdje objavljuje gromkim glasom: Ko je dostojan da otvori knjigu i razlomi pečate njene. I niko ne mogaše ni na nebu, ni na zemlji, ni pod zemljom da otvori knjigu niti da zagleda u nju. I ja plakah mnogo što se ne nađe niko dostojan da otvori knjigu, niti da zagleda u nju. I jedan od starješina reče mi: Ne plači, evo, pobijedio je Lav koji je iz plemena Judina, Izdanak Davidov, i otvoriće knjigu i razlomiti sedam pečata njenih (Otkr 5, 1-5).

Ovu knjigu Otkrivenja tumači sv. Andrej Kesarijski u svojoj 4. besjedi na petu glavu Otkrivenja ovako:
– Ovu svemudru knjigu razumijemo kao Božiji pomenik, u koji, kako veli božanstveni David, svi bivamo upisivani. Ona je isto tako neiscrpnost ljudskih sudbina. Sadržina ove knjige, Duha radi, nije lako shvatljiva, nedokučiva je, a zbog spoljašnjih pismena izgleda laka. A sedam pečata, ili savršena tvrdoća knjige, i sve što se ne zna, kažem, da se pokaže, ili namjera onoga koji ispituje dubinu božanskoga Duha, jer proviđenje ne može razriješiti ni jedno stvoreno biće. Knjiga se razumije i kao proročanstvo, za koje Hristos u evanđelju reče da će se ispuniti. A ono što je ostalo ispuniće se u posljednje dane. A to što se kaže da niko ne mogaše da otvori knjigu, znači da ni anđeli, ni ljudi koji su u tijelu, ni oni sveti koji su van tijela nisu saznali božanske tajne, osim Jaganjca Božijeg koji je svojim dolaskom razriješio davnašnja proročanstva o Sebi.
Ovako sv. Andrej Kesarijski govori.
– Videći u ushićenju ovu knjigu prepunu nedokučivih tajni Božijih, sv. Jovan neutješno plakaše, jer se niko ne nađe dostojan da je otvori, pročita i pogleda. No kad bi u sadašnje vrijeme na ovom svijetu živio sveti Jovan, mislim da bi prolio više suza nego onda kad je gledao onu božansku knjigu zapečaćenu sa sedam pečata od strane samoga Jaganjca nebeskog. Danas je pak otvaraju i prelistavaju i beslovesni kozlići. Zaista velika drskost koja je puna užasa i čudnovatosti (čuđenja)
Sveti Jovan govori: I niko ne mogaše… . da otvori knjigu niti da zagleda u nju (Otkr 5, 3).
A sv. Andrej tumači: Ni anđeli, ni ljudi u tijelu, niti oni koji su iz tijela izišli ne saznaše Božije namjere“.
A sada ima nekih koji su u tijelu (ne znam kako ih nazvati), koji onu tajanstvenu knjigu, sedmostruko zapečaćenu, ljubopitnom i bogoprotivnom drskošću, razdrješuju i popravljaju i ono što je unutra pisano duha radi (duhom), i nije lako shvatljivo, nego nedokučivo, kako kaže sv. Andrej: Ovi to postižu, i domišljaju se svojim ispraznim mudrovanjem i donose zaključke.
O sedam pečata sv. Andrej ovako govori: “ Ni jedno stvoreno biće ne može razrešiti pouzdanost ispunjenja sadržanog u knjizi, a koje je svima nepoznato, kao i namjeru (providnost) onoga koji ispituje dubinu božanskog Duha“.
Oni pak koji sebe smatraju da su uzvišenije prirode, poput zvijezde Danice koja leti nebeskim visinama, drsko ispituju nedokučive dubine božanskog Duha, te vođeni svojom skudoumnošću, hoće da ispitaju pučinu proročanskih i apokaliptičkih tajni. Izgovraju razne budalaštine (brbljarije) o dolasku pravoga antihrista misleći i propovijedajući da je već došao u svijet. Ime njegovo, kao i broj zvijeri 666, izvode na različite načine slaganjem slovenskih slova: brojanjem godina Lukinog Rodoslova, dajući lažno tumačenje o Danilovim sedminama. Čak tvrde da će i svetu Crkvu, koju je Hristos utemeljio na kamenu pravoslavnog ispovijedanja i koja do danas nepomično stoji, vrata adova nadvladati. Carski grad Moskvu porede sa Vavilonom a njene žitelje koji pobožno u njoj žive Vavilonjanima, slugama antihrista. Nazivaju ih sinovima pogibli i drugim nepodnošljivim imenima. Nas sinove naše svete majke crkve, koji se nismo od nje odrodili, ponižavaju i rugaju nam se. Ali kad bi neprijatelji naši koji nas grde bili Rimljani ili neki drugi protivvjerci, pretrpili bismo. Međutim, ovo nam čine naši domaći neprijatelji, koji su donedavno s nama bili u jednomisliju, naši zemljaci koji su se zajedno s nama naslađivali jelom vječnim i hodili s nama u hram, misleći i vjerujući kao i mi. Za ovakve sv. David govori:
Neka ih ugrabi smrt, neka živi siđu u pakao, jer je zločinstvo u stanu njihovu i u njima (Ps 54, 15).
Međutim, sveta Crkva, kao čedoljubiva mati, ni nerazumnim sinovima svojim, ne želi smrti, ni pogibeljnog silaska u ad, nego želi da se pokaju i obrate. Onako kao što kokoš skuplja piliće pod krila, tako i ona dušetrpljivo očekuje da se obrate, i s raširenim i spremnim za zagrljaj rukama čeka da ih zagrli. O mati bolećiva! Mati, čija je utroba ljuto ranjena, Crkvo sveta! Mnogoožalošćena Rahiljo koja plače za svojom djecom i neće da se utješi! Zar nas nisi u utrobi svojoj, začevši nas od Slova Božijega, nosila? Zar nas nisi vodom i duhom, banjom obnovljenja, rodila? Zar nas nisi dvjema najslađim dojkama Staroga i Novog zavjeta, iz kojih izlazi mlijeko božanskog učenja i pravoslavnih dogmata, zadojila? Zar nas nisi potom tvrdom hranom Tijela i Krvi Hristove hranila, i preko savršenih ljudi vodila? Pa otkud sada kod tvojih sinova takva jarost koja prevazilazi i same zvjeri, da su toliko prema tebi nemilosrdni i da te toliko mrze i da ti vraćaju zlo za dobro i mržnju za ljubav (Up. Ps 108, 5).
Da li ti ovo uzvratiše za njihovo prebolno rođenje od tebe, koji su prije izrodi nego djeca.
Otkrivenje u 12. glavi govori: I znak veliki pokaza se na nebu: Žena obučena u sunce, i mjesec pod nogama njezinim, i na glavi njezinoj vijenac od dvanaest zvijezda. I ona bješe trudna, i vikaše od bolova mučeći se da rodi (Otkr 12, 5-6).
Sveti Andrej i Metodije ovu ženu razumiju kao sv. Crkvu, obučenu u Hrista Sunce, mjesec pod njenim nogama misle da je svjetovni život, koji je promjenjiv kao mjesec. Vijenac od dvanaest zvijezda koji je na njenoj glavi tumače da su to dogmati i vrline svetih apostola. Ali šta na to kaže Apokalipsis: Ona bješe trudna, i vikaše od bolova mučeći se da rodi.
Ovi učitelji odgovaraju da i crkva boluje nad svakim koji se rađa vodom i duhom, sve dok se ne uobliči u njima Hristos, po Pavlovoj riječi. A za otpadnike od crkve prava je i odgovarajuća riječ da su izrodi a ne djeca. Tugovala je nekad Reveka zbog toga što se njena dva sina, Isav i Jakov, ne slažu, nego se između sebe svađahu i utrobu majke bratobornim zlostavljanjem mučahu. O, koliko više tuguje i boluje sveta majka Crkva naša, koja nas ljubi, zbog nesloge svojih sinova, od kojih neki poput Isava razvraćeni, svoju jednoutrobnu braću mrze i rugaju im se, i tako utrobu Majke svoje, svete Crkve, milo svoje nosilo, razdiru hulama, sramoćenjima, lukavo spletenim budalaštinama, kao porod ehidin, ugrizom neizlječivog otrova, ne sjećajući se zapovjesti Božije iz knjige Izlaska: Ko udari oca svojega ili mater svoju, da se pogubi (21, 15).
Dakle, ovakvih bundžija, najljućih škorpija, koji trgaju rizu Hristovu, koji grizu utrobu majke svoje, koji na crkvu svoju teške hule i uvrede bljuju, o dolasku antihristovom u svom bezumlju siju pljevu i mnoge druge poruge narodu Boga živoga nanose. Ovakve ne treba slušati niti im odgovarati na njihova bezumlja, jer ni Hristos ne dade odgovora na bezumne riječi Irodove.
I Duh Sveti kod Pripovjedača kaže: Ne odgovaraj bezumniku po bezumlju njegovom, da ne budeš i ti kao on (Priče 26, 4).
Inače, naroda radi, koji se, kao voda ili lišće na drveću i pod malim vjetrom pokoleba, namislismo u ovoj knjižici pomoću Gospodnjom Koji riječ utvrđuje jasno po Sv. pismu pokazati.

Znaci dolaska antihristova

Treba pravovjernom narodu javno obznaniti da još u svijet nije došao pravi antihrist, koji ima da dođe na kraju svijeta. I da protivnici ne pomisle da je ovo neki san pa da se podsmijevaju, kao što su se nekada davno braća podsmijevala Josifu. Svetim pismom će se potvrđivati sve što se ovdje govori. Strogo smo pazili da ne na paučini sujetnog mudrovanja, niti na pijesku sjedinjenja s onima koji nemaju zajednice, slično raskolničkoj prirodi, već na tvrdom kamenu božanskog pisma i istinskog tumačenja svetih otaca bude zasnovano sve što je ovdje napisano. U visine nepostižnih tajni Božijih uznosom svog razuma, tamo uzletati se ne usudismo, znajući da za ovo djelo samo jedina Božija Crkva ima orlovska krila kako svjedoči tajnovidac (Apokalipsis glava 12. ): I ženi biše data dva krila orla velikoga (Otkr 12, 14), tj. Bogopoznanje dvaju zavjeta kao što tumače učitelji. Svako pero ovih dvaju krila bilo je u stanju da ovo napiše, ne iz druge namjere osim da nemir duša onih koji žive u pobožnoj prostoti i golubinjoj nezlobivosti željni koristi od ovdje napisanih riječi (čtenija) i da dobiju mir. A da se zatvore usta brbljivaca, koji ispraznim svojim učenjem smućuju savjest pravovernih.
A sve ovo da bude u čast i slavu Gospodu Bogu, koji nas pravednim svojim sudom kažnjava, i dopušta smutnje na svoju crkvu, da u njima kao zlato u ognju iskuša izbrane svoje i nađe ih dostojne sebe. Jedino on zapovijeda buri da se smiri; on jedini ukroćuje njene nalete, i zapovijeda vjetrovima i moru, i nastaje velika tišina. Kako onda, tako i sada On ne dozvoljava da brod Crkve potone u tolikim talasima koji se valjaju, da i pored velikom burom gonjenih talasa ne da da potone, već Svojim neizmjernim milosrđem vodi njega i one koji su u njemu u pristanište milosti Svoje.

Osnov onoga o čemu se govori

Pitanje: Ko je antihrist?
Odgovor: Ovaj izraz antihrist grčkog je porijekla, složeno od anti i hristos što znači protivnik Hristov. Dakle, svakoga protivnika, gonitelja, neprijatelja moguće je nazvati atihristom. Mnogi od takvih bili su protivnici i hrišćana, počevši još od apostolskih vremena pa sve do danas: Simon Gatar, Neron, Maksimijan, Dioklecijan, Julijan, Arije, Makedonije, Nestorije, Savelije, Apolinarije, Muhamed. Ovi, i drugi, antihristi bijahu zbog toga što se protivljahu Hristu istinitome Bogu našemu. Jedni mučenjem slugu Hristovih za vjeru Hristovu, drugi nepobožnim učenjem ne ispovjedajući ga za istinitoga Boga. O takvim antihristima ovako govori sv. Jovan Bogoslov:
Mnogi su lažni proroci izišli u svijet. Po ovome raspoznavajte Duha Božijega: Svaki duh koji priznaje da je Isus Hristos u tijelu došao, od Boga je; a svaki duh koji ne priznaje da je Isus Hristos u tijelu došao, nije od Boga; i to je duh Antihrista, za kojega ste čuli da dolazi, i sada je već u svijetu (I Jov 4, 1-3).
I ponovo u istoj poslanici govori:
Čuste da Antihrist dolazi, i sada su se pojavili mnogi antihristi; otuda znamo da je posljednji čas. Od nas iziđoše, ali ne bijahu od nas (1. Jov 2, 18-19).
Obrati pažnju, čitaoče, kad kaže apostol da od nas iziđoše. On javno govori o jereticima i otpadnicima koji od nas iziđoše na put pogibeljni, ostavivši pravu vjeru bez koje se niko ne može da spase.
Za ove se može javno priznati da ih je bilo mnogo. I sada ima mnogo antihrista koji su neprijatelji i protivnici Hristovi. Mi o njima ovdje nećemo da govorimo. Jer ovi su bili antihristi samo po sličnosti. Lično i suštinski nisu bili antihristi, nego samo preteče Antihristove.

Pitanje 2: Po čemu se poznaje antihrist?
Odgovor: Sud o antihristu može da bude dvojak: Prvo uopšteno. Drugo u ličnosti. Kao što i o imenu Isus može da s govori dvojako. Prvo uopšteno, jer su se mnogi u Starom zavjetu zvali imenom Isus: Isus Navin, Isus Sirahov i drugi. Drugo je lično ime koje pripada samo jednome Isusu Spasitelju i Bogu, onako kao što je anđeo rekao: Rodiće sina i nadjeni mu ime Isus; jer će on spasti narod svoj od grijeha njihovih (Mt 1, 21).
I ime Hristos se dvojako razmatra. Prvo uopšteno: Hristos je grčki izraz i znači pomazanik, te ovakvi hristosi bijahu i jesu svi carevi. Takav hristos bio je i car Saul, koga hristom (pomazanikom) često naziva i car David u knjigama o carevima: I reče (David) svojim ljudima: ne dao Bog da to učinim gospodaru mojemu, pomazaniku Gospodnjemu, da podignem ruku svoju na nj. Jer je pomazanik Gospodnji (I Sam 24, 7).
I opet u drugoj knjizi o carevima govori David onome ko je ubio cara Saula: Kako te nije bilo strah podići ruku svoju na i ubiti pomazanika Gospodnjega (II Sam 1, 14).
O ovakvim pomazanicima i Duh sveti u psalmu preko Davida govori: Ne dirajte pomazanike moje (Ps 104, 15). U grčkom tekstu stoji: Ne dirajte hristose moje.
Eto to je razmatranje riječi hristos uopšteno. Drugo razmatranje jeste lično, po kome je ovo sveto ime Hristos svojstveno sam jedinome Hristu Spasitelju našemu, pomazaniku Božijem i Bogu. Za njega se kaže: Pomaza te, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego zajedničare (pričastnike) tvoje.
I opet: Knezovi se sabraše zajedno na Gospoda i na pomazanika (hrista) njegova. I opet. Duh je Gospodnji na meni, radi koga me pomaza.
Slično ovome ovdje treba govoriti i o imenu Antihrista, koje se takođe može dvojako razmatrati. Prvo uopšteno, po kome svakog protivnika Hristova možemo zvati antihristom, kao što rekoh u prvom pitanju. O ovakvim antihristima nemamo namjeru ovdje govoriti. Drugo razmatranje se odnosi na ličnost, na pravog Antihrista. O njemu ovdje želimo da govorimo, pomoću Boga koji je riječ utvrdio.
Pravi Antihrist je glavni protivnik i neprijatelj Hristov. On je i veliki gonitelj, koji ima doći na kraju svijeta, čiji su preteče svi naprijed pomenuti. O ovome govori sv. Pavle u poslanici Solunjanima: Pojaviće se čovjek bezakonja, sin pogibli, koji se protivi i preuznosi iznad svega što se zove Bog ili svetinja, tako da će sam sjesti u hram Božiji kao Bog, tvrdeći za sebe da je Bog (Sol 2, 3-4).
O ovom Antihristu treba znati i vjerovati da još nije došao u svijet, ali ima da dođe pri kraju svijeta, prije Drugog dolaska i Strašnog dana suda Gospodnjeg.

Pitanje 3: Zašto onda sv. Jovan govori da antihrist dolazi i da je već u svijetu? Zašto veliki Pavle navještava da tajna bezakonja već dejstvuje ?
Odgovor: Tajna bezakonja već djeluje i Antihrist je već u svijetu, ne u svom licu, nego u licu svojih preteča. Kao što Hristov dolazak svoj početak ima od stvaranja svijeta, u ličnostima patrijaraha, proroka, koji su došli prije Hrista, koji su ga objavili i unaprijed pokazali, kao na primjer Avelj nevino ubijeni od Kaina, Isak prineseni na žrtvu, Josif od braće svoje ubačen u jamu i prodan, Mojsije koji je iz egipatskog ropstva oslobodio Izrailja i drugi. Stoga se može reći: tajna našeg spasenja djeluje od početka svijeta, iako u svom licu Hristos još nije došao u svijet. Tako i Antihristov dolazak ima svoj početak odmah iza Hristovog Vaznesenja na nebo, ne u licu Antihrista nego u njegovim pretečama, upravo u jereticima, odstupnicima od crkve Božije, goniteljima i mučiteljima, kao što je Simeon vračar koji sebe proglasio Hristom; Neron, prvi gonitelj crkve, Julijan otpadnik i bezbrojni drugi. Inače pravi Antihrist u svom sopstvenom licu nije ni tada došao u svijet, niti je sada u svijetu, koga ćemo na kraju vidjeti. Međutim tajna bezakonja djeluje preko njegovih preteča, kao što govori i tumači izabrani sasud sveti Amvrosije.
Sveti Zlatousti ovako tumači na Drugu poslanicu Solunjanima sv. apostola Pavla: „Tajna bezakonja već se događa. Kad je riječ o Neronu, on je imao lik antihrista, jer je umišljao da je Bog“. Slično ovome nalazi se u evanđelju: Ilija će zaista doći najprije i urediti sve. Ali kažem vam da je Ilija već došao, i ne poznaše ga, nego učiniše s njime što htjedoše; tako će i Sin Čovječji postradati od njih. Tada razumješe učenici da im reče za Jovana Krstitelja (Mt 17, 11-13).
Ovdje Hristos, naš Spasitelj govori o Iliji kako treba da dođe, i kako je već došao. Kako će doći, ako je već došao? Razumi da će doći u svom sopstvenom licu, a već je došao u licu sličnom sebi, u licu Jovana Krstitelja.

Pitanje 4: Da li je moguće računanjem godina poznati pravog Antihrista?
Odgovor: Računanjem godina ni na koji način nije moguće saznati dolazak Antihrista, niti kad će biti Strašni sud Gospodnji. Jer Hristos, Spas naš kaže: A o danu tome i času niko ne zna, ni anđeli nebeski, do Otac moj sam (Mt 24, 36). I opet u Djelima apostolskim se govori: Nije vaše znati vremena i rokove koje Otac zadrža u svojoj vlasti (Dap 1, 7). Kako onda neko može izračunati godinu, dan i čas nečega o kome niko ne zna, osim Otac nebeski? Ako neko, računajući, sazna vrijeme dolaska Antihristova, i Hristov drugi dolazak, kako će se ispuniti istinite riječi Hristove, da o onom času niko ne zna?
Bilo je nekih u prvoj crkvi, koji su mislili da će poslije hiljadu godina od stradanja Hristovih, najprije doći Antihrist i zatim Sud Gospodnji. Ovo mišljenje su zasnivali na Otkrivenju Jovanovom, Apokalipsisu, gdje tajnovidac kaže: I vidjeh anđela gdje silazi s neba, koji imaše ključ od bezdana i lanac veliki u ruci svojoj. I uhvati aždaju, staru zmiju, koja je đavo i satana, i sveza je na hiljadu godina. I baci je u bezdan, i zaključa i zapečati nad njom, da više ne vara narode, dok se ne navrši hiljadu godina; poslije toga treba da bude odriješena na kratko vrijeme. I vidjeh prijestole i sjedoše na njih… itd. (Otkr 20, 1-4).
O ovom tajnoviđenju Jovanovu mnogi su mudrovali, kako je u vrijeme stradanja Gospodnjih bila uhvaćena zmija i svezana za hiljadu godina. Tada je i sam Hristos rekao: Sad je sud ovome svijetu; sad će knez ovoga svijeta biti izbačen napolje (Jn 12, 31). Pošto je prošlo hiljadu godina od stradanja Gospodnjih, ne dođe sud Gospodnji ni Antihrist prije suda Gospodnjeg. Zato su drugi drugačije mudrovali, da ona hiljada godina ne počinje od stradanja Hristovih, nego od vremena Konstantina Velikog, prvog hrišćanskog cara i, po njima, od tada se sveza satana, koji će se odriješiti poslije hiljadu godina početkom Muhamedovog Otomanskog carstva. Jer od tristote godine Hristove, u kojoj je carovao Konstantin, pa do godine hiljadu i tristote, u kojoj je počeo da caruje Otoman, prvi turski car prošlo je hiljadu godina. Međutim, ni tada se ne ispuni vjerovanje onih koji su uprazno mudrovali. Bilo je još onih u prvoj crkvi koji su mislili da će u sedamhiljaditoj godini od stvorenja svijeta doći Antihrist i Strašni sud Gospodnji. Ovo mišljenje je plod triju uzroka: Prvi uzrok: Kao što je za šest dana Bog stvorio ovaj vidljivi svijet, i sedmog dana počinuo od djela svojih, po Mojsijevom svjedočenju, tako i poslije šest hiljada godina teških djela ljudskih, u sedmu hiljadu godina od stvorenja svijeta, trebalo je da Gospod Bog izbranim svojim da odmor u svojim gornjim nastambama, pošto je hiljadu godina pred očima Božijim kao jedan dan. Drugi uzrok: Kao što je šest prvonačalnih protopatrijaraha Adam, Sit, Enos, Kainan, Meleleil, Aret umrlo, patrijarh Enoh je živ uznesen na nebo. Tako će poslije šest hiljada godina umiranja roda ljudskog doći preseljenje u život vječni. Treći uzrok: Kao što je poslije šest dana uzeo Isus Petra, Jakova i Jovana i uzveo ih na goru visoku, te im pokazao silu svoga božanstva, tako će poslije šest hiljada godina Hristos uzeti svoje izabrane iz doline plača na goru nebesku, i savršeno im pokazati neprolazno gledanje lica svoga. Ovako su nekada mudrovali oni koji su htjeli znatiželjnim računanjem vremena dosegnuti neshvatljivu tajnu. Međutim, kako su se prevarili u svojim zamislima, svako može da vidi sljedeće: Pošto je prošlo sedam hiljada od stvorenja svijeta, i još dvjesta godina više, čekanje znatiželjnika se završi stidom i sramotom. Zato, ko si ti, čovječe, da ispituješ namjere Gospodnje. Hristos pravo govori: A o danu tome i času niko ne zna, ni anđeli nebeski. . ni Sin (Mt 24, 36). Zar ti hoćeš svojom znatiželjom da uzletiš iznad anđela i Sina Božijega? Hristos pravo veli: Nije vaše znati vremena i rokove koje Otac zadrža u svojoj vlasti (Dap 1, 7).
A ti vlast Božiju sebi prisvajaš, hoteći, ispraznim mudrovanjem računanja, saznati od vijeka sakrivenu tajnu. Čuj šta sveti Atanasije u svojoj četvrtoj besjedi protiv arijanaca o licu Hristovom govori:
„Po tijelu rekoh, vama na korist, da o posljednjem danu ni anđeli ni Sin ništa ne zna. Takođe vam je korisno da znate i o anđelima i o Sinu, zbog budućih prevaranata, da kao što se demoni pretvaraju u anđele, te o kraju svijeta počinju govoriti, ne vjerujte im, jer su neznalice. Ako i Antihrist, pretvarajući se, kaže: ja sam Hristos, i pokuša i sam o kraju da govori, da bi prevario slušaoce, sjetite se da sam vam kazao kako ni Sin to ne zna. Zato mu ne vjerujte. Inače korisno je ljudima da ne znaju kad će biti kraj ili posljednji dan, jer kad bi znali zanemarili bi vrijeme u kom žive, očekujući da su dani blizu. Tada bi samo na to mislili. Zbog toga je i svaki smrtni kraj prećutan. Pod izgovorom da znaju kraj, ljudi dugo vremena ne bi radili za sebe. Dakle, i jedno i drugo, kraj svega i pojedinačni kraj, od nas je Logos (Riječ) sakrio. Jer sve što ima svoj kraj, i što će se god u tom kraju naći, nepoznato je, i uvijek se očekuje, svakog dana. Zvani uspjevaju da streme ka budućnosti, zaboravljajući prošlost. Jer ko zna posljednji dan, ne vodi računa o sadašnjosti, a ne znajući, svakog dana je spreman. Zbog toga o ovome Sin govori: Stražite, dakle, jer ne znate u koji će čas doći Gospod vašjer u koji čas ne mislite doći će Sin Čovječiji (Mt 24, 42 i 44).
Dovde su riječi besmrtnoga Atanasija. Uvjeravajući u ovo Tesalonićane ili Solunjane, veliki Pavle ovako govori: A o vremenima i rokovima, braćo, nije potrebno da vam se piše; jer vi dobro znate da će Dan Gospodnji doći kao lopov u noći. Jer kad govore: mir je i sigurnost, tada će naići na njih iznenada pogibija… (1. Sol 5, 1-3).
Na ove riječi Pavlove pročitaj devetu besjedu svetoga Zlatousta, gdje ćeš vidjeti kako Zlatni jezikom liječi bolest znatiželje.

Pitanje 5: Kako treba razumjeti sedmice proroka Danila, koje je arhangel Gavrilo saopštio proroku Danilu u njegovoj knjizi proroštva, gdje se ovako govori: Sedamdeset je nedjelja određeno tvome narodu i tvome gradu svetom da se svrši prijestup i da nestane grijeha i da se očisti bezakonje i da se dovede vječna pravda, i da se zapečati utvara i proroštvo, i da se pomaže sveti nad svetima. Zato znaj i razumi: otkad izide riječ da se Jerusalim opet sazida do pomazanika vojvode biće sedam nedjelja, i šezdeset i dvije nedjelje da se opet pograde ulice i zidovi, i to u teško vrijeme. A poslije te šezdeset i dvije nedjelje pogubljen će biti pomazanik i ništa mu neće ostati; narod će vojvodin doći i razoriti grad i svetinju; i kraj će mu biti s potopom, i određeno će pustošenje biti do svršetka rata. I utvrdiće zavjet s mnogima za nedjelju dana, a u polovinu nedjelje ukinuće žrtvu i prinos; i krilima mrskim, koja pustoše, do svršetka određenoga izliće se na pustoš (Dan 9, 24-27).
Po ovim Danilovim sedmicama misli se da će sada biti kraj svijeta, dolazak Antihristov i Hristov sud. Jer sedmica pokazuje sedam hiljada godina, koje su prošle od stvorenja svijeta, pošto je hiljadu godina pred očima Božijim kao jedan dan.
Odgovor: Zar Hristos, naš Spasitelj, ne govori neznalicama, koji Sv. pismo pogrešno tumače, ovako: Varate se, ne znajući Pisma i sile Božije (Mt 22, 29).
Čujmo što prvovrhovni apostol u svojoj drugoj poslanici kaže: I ovo prvo znajte da ni jedno proroštvo Pisma ne biva na ličnom tumačenju. Jer nikad proroštvo ne nastade čovječijom voljom, nego pokretani Duhom Svetim govoriše sveti Božiji ljudi. A bilo je i lažnih proroka u narodu, kao što će i među vama biti lažnih učitelja, koji će unijeti jeresi pogibli, i odricaće se Gospodara koji ih iskupi i dovešće sebi naglu pogibao. I mnogi će poći za njihovim nečistotama zbog kojih će se pohuliti na Put istine. I u lakomstvu iskorišćavaće vas varljivim riječima; njihov sud odavno ne docni, i pogibao njihova ne drijema (2. Pet 1, 20 do 2, 3).
Slično ovome i veliki Pavle javlja u prvoj poslanici Timoteju: … Neki odstupiše i skrenuše u praznoslovlje, želeći da budu učitelji zakona a ne razumiju ni šta govore ni šta tvrde (1-Tim 1, 6-7).
Evo sada se apostolska riječ zbiva u našim ušima: Zar ne ustaše sada lažni učitelji, koji hule na put istine i koji umnoženjem lažnih riječi mnoge love. Zar ne zabludješe neki, priklonivši se praznoslovlju želeći da budu učitelji zakona, ne razumijevajući ni šta govore ni šta tvrde. Tajnu Danilovih sedmica svi crkveni učitelji u tumačenjima knjige proroka Danila, jednim ustima i jednim srcem ispovijedaju da je tu riječ o prvom a ne o drugom dolasku Hristovom. Ni jednoga nije moguće naći koji suprotno govori. Kojega? Recite mi, protivnici?
Što se tiče ovih Danilovih sedmica, učitelji crkve navode jaki i ubjedljivi dokaz protiv bezbožnih Judeja, prepirući se s njihovim bezbožnim slugama da je u svijet već došao preko proroka obećani Mesija, koji je Hristos naš Spasitelj; jer se ispunilo sedamdeset sedmica koje je anđeo rekao Danilu da će biti do prvog dolaska Hristova, tj. do ovaploćenja i stradanja našeg Spasitelja. Tako se o ovim sedmicama prepiru bezbožni Judeji, iako im je uzalud protivu bodila praćati se.
Treba znati da sedmica ima dvostruko značenje: Prvo, sedmica znači sedam dana, kao što kaže Knjiga Levitska (23. gl.), gdje se sedam sedmica, tj. 49 dana, računa od praznika Pashe do Pedesetnice. Drugo, sedmica znači sedam godina, kao što se kaže u Knjizi Levitskoj, gdje se sedam sedmina računa godinama, te poslije sedam sedmica godina, tj. poslije četrdeset i devet godina dolazi pedeseta godina, koja se zove prijatna godina oproštaja i očišćenja, o kojima ovako govori Bog u Knjizi Levitskoj: I nabroj sedam sedmina godina, sedam puta po sedam godina, tako da ti sedam sedmina godina bude četrdeset i devet godina. Tada zapovijedi da zatrubi truba deseti dan sedmoga mjeseca, na dan očišćenja neka trubi truba po svoj zemlji vašoj. I posvetite godinu pedesetu, i proglasite slobodu u zemlji svima koji žive u njoj; to neka vam je oprosna godina… (3. Moj 25, 8-10).
Dakle, u knjizi Levitskoj sedam sedmica računa se godinama; da bude svega godina 49 do godine javnog oproštenja.
Tako je i ovdje. Sedamdeset sedmica Danilovih svi učitelji računaju godinama. Tako u sedamdeset sedmica ima svega četiristo i devedeset godina.
O ovome govori sveti Zlatousti u svojoj trećoj besjedi protiv Judeja: „Do Hrista, upravitelja sedam je sedmica i još šezdeset i dvije sedmice. Ovdje treba biti oprezan, jer se ovdje radi o istraživanju. Sedam sedmica i šezdeset i dvije sedmice su četiristo i osamdeset i tri godine. Ovdje se ne govori o sedmici dana, ni mjeseci, nego sedmici godina“.
Pored ova dva tumačenja o sedmicama, treći ne postoji. Zapravo, osim sedmica godina ili dana, ne može se ništa naći u Pismu ili u tumačenjima. Na bilo koji način da računaš, danima ili godinama, biće ti jasno da je već prošlo vrijeme Danilovih sedmica do Hristovog prvog dolaska. Danilo je, naime, kako kaže Prolog, predvidio rođenje Hristovo na četiristo i šezdeset godina. U sedamdeset sedmica pak ima četiristo i devedeset. Izračunaj, od proroštva Danilova do rođenja Hristova ima četiristo i šezdeset, a od rođenja Hristova do stradanja Gospodnjih trideset. I tako će svega da bude četiristo i devedeset godina, što sadrži sedamdeset sedmica Danilovih. Te sedmice Danilove ispunile su se, dakle, do prvog dolaska Hristova. To se može jasno vidjeti iz samih riječi arhanđelovih, naprijed napisanih, koje je rekao Danilu i koje se ovdje ukratko tumače. Najprije reče anđeo Danilu: Sedamdeset je nedjelja određeno tvom narodu…
Ovdje treba znati da se arhanđeo Gavrilo javio Danilu dok se molio za izbavljenje svoga naroda iz vavilonskog ropstva, za kojim je Danilo veoma tugovao. Arhanđeo, tješeći ga, objavljuje mu izbavljenje, ne samo iz vavilonskog ropstva, nego i od ropstva đavolskog, koji će da bude Isus Hristos. Radi toga govori: Sedamdeset je nedjelja određeno tvome narodu. Ako se, dakle, ovih sedamdeset nedjelja do drugog dolaska Hristova razumiju (prihvate) onako kako protivnici brbljaju, kakvu istinu govori anđeo da su određeni dani izbavljenja? Koji su to određeni dani Danilovi do Strašnoga suda? Kakvu je utjehu donio anđeo tužnom Danilu objavljujući mu ovakvo određenje koje je neodređeno (list 19). I ako su se Danilove sedmice sve do sadašnjih vremena produžile, po shvatanju smutljivaca, znači i da vavilonsko ropstvo Judeja traje sve do sada. Jer i za izbavljenje od ropstva Danilo se moljaše, za koje anđeo, tješeći ga, govoraše: Sedamdeset je nedjelja određeno tvome narodu…
Drugo, anđeo govori Danilu: … i tvome gradu svetom
Jer Danilo se nije molio samo za izbavljenje svoga naroda od vavilonskoga ropstva nego i za vaskrsenje i obnovljenje Jerusalima, razorenog grada. Stoga anđeo, blažeći tugu njegovu, predskazuje mu obnovu Jerusalima, koja će se dogoditi, a koja se i dogodila. U vrijeme prorokovanja Danilova vladao je Persijom, i izrailjskim zarobljenicima u Vavilonu, već dvadeset godina car Artakserks. Neemija je dobio dozvolu od cara i poslanicu vojvodama da podigne zidove jerusalimske. O ovome čitaj u Knjizi Neeminoj, glava druga. A o ovome i anđeo javlja Danilu kad kaže: Zato znaj i razumij: otkad iziđe riječ da se Jerusalim opet sazida … itd (Dan 9, 25).
Sveti Zlatousti govori o ovome višerečenom mjestu u svojoj 3. besjedi:
„Ovo nam kazuje od kada treba brojati (sedmice). Ako ne od dana povratka, onda od kada? Od izlaska riječi koje govori o obnovljenju Jerusalima, koji se nije obnovio u vrijeme Kira, nego za vrijeme Artakserksa dugorukog. Po abdikaciji vrati se Kameis. Onda mudraci, i potom Darije Istaspov. Zatim Kserks Darijev, onda Artavan, pa, poslije Artavana, Artakserks dugoruki, koji je carevao nad Persijom. I dok je on carevao, u dvadesetoj godini njegovog carevanja, Neemija je otišao da podigne grad, o čemu nam Jezdra potanko pripovijeda. Ako, dakle, od tada izbrojimo četiristo osamdeset i tri godine doći ćemo do ovog razorenja. Radi ovoga reče da se sagradi širok i obzidan. Kako je rekao tako se i podigao i dobio svoj izgled. Od tada izbroj sedamdeset godina i ugledaćeš opustošenje kome nema kraja“. Ovo kaže Zlatousti.
Treće, što anđeo govori Danilu: Dok zastari sagrešenje, i prestane grijeh, i otkriju se (zamenuju se) grijesi, i očiste se nepravde, i privede se vječna pravda, i potvrdi se viđenje proroka, i pomaže se sveti nad svetima. Ovo su riječi anđelske koje su upućene Danilu. Iz njih svako može jasno zaključiti da se anđelska blaga vijest odnosi na prvi Hristov dolazak, a ne na drugi i strašni sud. Tada je skončao grijeh, potopljen u krvi Hristovoj, tada su se očistile nepravde svetim krštenjem, tada se privede vječna pravda za naše opravdanje, tada se ispuni viđenje proroka o ovaploćenju i dolasku Sina Božijega, tada se pomaza Sveti nad svetima, po prorečenju psalamskom: Zavolio si pravdu i omrznuo si bezakonje. Radi ovoga pomaza te, Bože, Bog tvoj, uljem radosti mimo svih drugova tvojih.
Četvrto što govori anđeo Danilu: Do Hrista (pomazanika), gospodara sedmica sedam i sedmica šezdeset i dvije.
Šta ima jasnije od ovih riječi? Izbroj sedam sedmica, i šezdeset i dvije sedmice i biće ukupno šezdeset i devet sedmica. U samu sedamdesetu sedmicu Hristos postrada. Dakle, poznato je da da se u vrijeme stradanja Hristovog napunilo sedamdeset Danilovih sedmica, koje u sebi sadrže četiristo i devedeset godina. Kako Prolog svjedoči, Danilo je živio prije Hristovog rođenja četiristo i šezdeset godina. Od rođenja, pak, Hristova do njegovih svetih stradanja prošlo je trideset godina. Izbroj četiristo i šezdeset godina i dodaj još trideset, naći ćeš četiristo i devedeset godina. Ima sedamdeset sedmica, a sedmine brojimo godinama, po shvatanju svih učitelja. Ne može jasnije da bude da od vremena kad se anđeo javio Danilu, kada mu je otkrio ovu tajnu o sedmicama, da od tog vremena do rođenja Hristova ispunilo šezdeset i četiri Danilove sedmice. U šezdeset i petoj sedmici rodio se Hristos Spasitelj svijeta. Posljednjih pet sedmica završilo se stradanjem Hristovim. Ukupno sedamdeset sedmica. Sunčanih godina četiristo devedeset, od kojih četiristo i šezdeset godina Danilo je prethodio rođenju Hristovom, dok je trideset godina proteklo od rođenja Hristova do krštenja Gospodnjeg i stradanja.
Peto, govori anđeo Danilu: Uništiće se pomazanje i sud, a grad i svetinja raspašće se sa gospodarem koji dolazi itd.
Ovdje anđeo predskazuje Danilu nevino ubistvo Hrista Spasitelja: Uništi se (reče) pomazanje.
U grčkoj Bibliji stoji pomazanik Hristos. Predskazuje i razorenje grada Jerusalima, koje se desilo za vrijeme Tita Vespazijana kao odmazda za judejsko nevjerstvo i mučenje Hrista.
Šesto, govori anđeo Danilu: A u pola sedmice istaviće oltare i žrtvu i oduzeće se žrtva, i izlivanje na sveti grad, i biće omraza i pustoš.
Ovdje anđeo predskazuje da će u pola posljednje sedmine, tj. u vrijeme stradanja Gospodnjih, prestati svaka judejska žrtva, jer svaka starozavjetna žrtva bijaše slika i praobraz ove tajanstvene žrtve, kojom Hristos sebe samoga prinese Bogu Ocu na krsnom oltaru. Radi ovoga ova strašna i blagodatna žrtva bješe okončanje i ispunjenje svih star(ozavjetn)ih žrtava. Prema tome, kad je nastala blagodat ove žrtve, sve stare žrtve i trebe prođoše: Prođe sjenka zakona, kada blagodat dođe (dogmatik drugog glasa).
Ovo je potvrdila i hramovna zavjesa koja se napola razderala, kao i Hristove riječi na krstu: Svrši se. O ovome bogomudro govori i izabrani sasud sveti Pavle Jevrejima: Ali kad je došao Hristos, Prvosveštenik budućih dobara, kroz veću i savršeniju skiniju, nerukotvorenu, to jest ne od ove tvorevine, ne sa krvlju jarčijom ni junčijom, nego sa svojom krvlju uđe jednom za svagda u Svetinju izvršivši vječno iskupljenje. Jer ako krv jaraca i junaca i pepeo od junice, kojom kad se krope nečisti osvećuje ih da budu tjelesno čisti. Koliko li će više krv Hrista, koji Duhom vječnim prinese sebe neporočna Bogu, očistiti savjest vašu od mrtvih djela, da bi služili Bogu živome i istinitome (Jevr 9, 11-14). Zatim: Jer nije moguće da krv junaca i jaraca spere grijehe. Zato ulazeći u svijet govori: Žrtvu i prinos nisi htio, ali si mi tijelo pripremio. Svespaljenice i žrtve za grijehe nisu ti bile ugodne. Tada rekoh: Evo dođoh, kao što je u početku Knjige pisano za mene, da učinim volju tvoju, Bože (Jevr 10, 4-7).
Sedmo, anđeo Danilu objavljuje omrazu i pustoš koje će se desiti prilikom razorenja Jerusalima i hrama svetinje nad svetima. Jer ko ne vidi kolika je pustoš nastala od vremena Hristovih? Prvo, nemaju hrama već hiljadu i sedam stotina godina. Drugo, nemaju proroka. Treće, nemaju svoga cara ni carstva. Četvrto, po cijelom se svijetu potucaju, od svih ponižavani i gaženi. Ova njihova pustoš trajaće do svršetka vijeka, kao što anđeo govori, a prorok Isaija i drugi prorokuju. Upravo do kraja svijeta.
Ovo shvatanje sedmica nije moje nego crkvenih učitelja, naročito zlatotočnog vaseljenskog učitelja Jovana Zlatousta. U Margaritu, u trećoj besjedi protiv Judeja, na listu 95. i dalje. Čitajte, smutljivci, i razumite da se sedamdeset sedmica ispuni već pri prvom dolasku Hristovom, i konačnim razorenjem Jerusalima, kao što bogomudro govori zlatojezični u naprijed navedenoj besjedi. No znam šta vi govorite. Sedmice Danilove želite okončati dolaskom antihrista. Radi toga, po ispunjenju onih sedmica, govori anđeo Danilu da kad bude gnusoba i opustošenje, vi mislite da će na svetom mjestu biti antihrist. Sjetite se riječi Hristovih: Kada, dakle, ugledate gnusobu opustošenja, o kojoj govori prorok Danilo, gdje stoji na mjestu svetome – ko čita da razumije – (Mt 24, 15).
Međutim, nije tako kako vi pretpostavljate. Pod gnusobom opustošenja ovdje se ne misli na antihrista, osim praobrazno i alegorijski. Zapravo, ovdje se misli na idola (kumira), koga su unijeli i postavili u hram, u svetinju nad svetima kad su razorili grad Jerusalim i oskrnavili Solomonov hram. Taj idol je bio idol vrhovnoga jelinskog Boga DIA, kome su Rimljani pripisivali pobjedu. Neki govore da je to bio kip Tita Vespazijana koji je osvojio grad i hram Božiji. Neki, pak, misle da je to bio kip Adrijana, cara rimskoga. Ovo je, dakle, gnusoba opustošenja koja je tada bila na svetom mjestu, a ne pravi antihrist, osim što je onim kumirom predskazan.
Čujmo što ovome govori sveti Zlatoust u 3. besjedi protiv Judeja, list 95 na drugoj strani: „Odbacivanje žrtava i poganjenje biće drugo, nešto veće, zlo koje se sastoji u ovome: Na svetilištu je gnusoba opustošenja. Svetilištem se nazva hram, a gnusoba opustošenja je kumir (idol), koji je postavio u hram onaj koji je razorio grad, i, kaže, biće opustošenje do kraja. Zbog ovoga je rekao Hristos, koji je poslije Antioha i Epifana došao u tijelu, unaprijed javljajući raseljenje, i pokazujući da je o ovome prorokovao Danilo govoreći: Kada vidite gnusobu opustošenja , što reče prorok Danilo, što stoji na mjestu svetom. Koji čita da razumije. Pošto je svaki idol u ljudskom obličju, ono se kod Judeja naziva gnusoba koja tajanstveno objavljuje onog kumira, kada i od koga će biti zarobljenje, unaprijed oglasi. A pošto su ovo rekli Rimljani i Josif (flavije) reče, kako smo naprijed pokazali“. Dovdje je riječ Zlatoustova.
Eto, vidite, smutljivci, šta znači gnusoba opustošenja… gdje stoji na mjestu svetom; da to nije antihrist, osim praobrazno, nego kumir po riječi Zlatoustovoj. Sve se ovo već dogodilo za vrijeme razorenja Jerusalima; time su se ispunile i sedmice Danilove. Ali vi tvrdoglavi i neobrezani srcem i ušima, koji se ne pokoravate svojoj crkvi, a ni njeno presvijetlo svjetilo Zlatousta ne poštujete. On jasno uči da su se prvim dolaskom Hristovim, i konačnim razorenjem grada Jerusalima, ispunile Danilove sedmice. A vi u prepiranju Danilove sedmice produžavate sve do pojave antihrista i drugog Hristovog dolaska. Ko to od hrišćanskih učitelja tako naučava? Jedino bezbožni Judeji. Kad im mi hrišćani dokazujemo da su se Danilove sedmice ispunile dolaskom Mesije od proroka obećanog, oni govore da se još nisu ispunile Danilove sedmice, niti je u svijet došao očekivani Mesija, nego kad on dođe da će se tada ispuniti.
Pazite, dakle, smutljivci, kome duhu pripadate? Da niste saučesnici bezbožnosti judejske, koji bezbožno i izokrenuto tumače Danilove sedmice, onih koji sljeduju pogibeljnom učenju? Sa suzama ovdje vapijem Pavlovim riječima: O nerazumni Galati, ko vas je opčinio a s ne pokoravate istini, vi kojima je pred očima Isus Hristos naslikani razapet među vama (Gal 3, 1).
Ako pak kažete da se sedmice javljaju (počinju) od stvaranja svijeta, hiljada godina je pred očima Božijim kao jedan dan. Pa kao se ne stidite, niti se bojite da pravite lažovom svetog Zlatousta? Jer on u jednoj sedmici ne računa sedam hiljada godina, nego sedam godina, kao što se naprijed pokaza, niti sedmice broji od stvaranja svijeta, već od izdavanja zapovijesti Artakserksa o podizanju razorenoga Jerusalima, kao što i govori anđeo Danilu: Zato znaj i razumij: otkad iziđe riječ (tj. zapovijest careva) da se Jerusalim opet obnovi… (Dan 9, 25).
Ako, dakle, istinu govorite i pravo sudite, sinovi ljudski, onda sedamdeset sedmica iznosi sedam hiljada puta sedamdeset. Prema tome, po vašem učenju ispada da će antihrist doći poslije četiristo i devedeset hiljada godina od stvorenja svijeta.
Ako pak kažete da prva sedmica iznosi sedam hiljada godina, a ostalih šezdeset i devet sedmica imaju sedam godina, tj. svaka sedmica sedam godina, ni takvo brojanje nije dobro. Jer šezdeset i devet sedmica godina iznosi četiristo osamdeset i tri. Prema tome, svega godina od stvorenja svijeta do dolaska antihrista ispada da ima sedam hiljada i četiristo osamdeset i tri. Ako kažete da prva sedmica iznosi sedam hiljada godina, a ostalih šezdeset i devet sedmina sedam dana, tj. svaka po sedam dana, ni to nije istinito. Jer u šezdeset i devet sedmina ima četiristo i osamdeset i tri dana, blizu godinu i po. Tako ispada da je sedam hiljada i jedna i po godina davno istekla, a antihrist, koga ste vi očekivali, još nije došao u svijet.
Vidite kako su vam pomisli postale sujetne, kako se pomrači vaše nerazumno srce i kako, praveći se mudri, za(po)ludiste.
Ovakvo isprazno mudrovanje moguće je naći u sveskama ponekog protivnika, gdje se na različite načine računaju sedmine: Jedni dovode u vezu sa sedamdeset i sedam koljena Hristovih, kao što čitamo u rodoslovu Hristovom kod sv. Luke (gl 39). Drugi sa sedam evanđelskih hljebova, treći sa sedam kotarica itd. Zatim u vezu sa slovima na vjencu Hristovom o ON, pa onda sa natpisom Isusovim na krstu INCI. Usudi se jadnik da se u svojoj budaleštini dotakne i imena Isusovog, u kome se preklanja svako koljeno, pa kaže da ovo presveto ime IS pokazuje da se ispunilo 1210 godina. I druge ružne riječi izgovori njegovo lukavo srce.
Međutim, kao što ni Hristos nije odgovarao na bezumne riječi Irodove, tako ni ove budalaštine nisu dostojne odgovora, jer sva ta lažna učenja su kao paučina koja samo muve lovi, jer se ne temelje na božanskim spisima i tumačenjima svetih otaca, svjetila crkve, nego na oholosti znatiželjnog razuma ispraznog mudrovanja, te su kao blato koje izlazi iz glinenog (gnjilog) izvora.
Istinita riječ sv. Zlatousta, koja dostojna svake pažnje, u predgovoru na Pavlove poslanice ovako govori: „Otkud bezbrojna zla iznikoše? Od nerazumijevanja Pisma. Otuda izađe pogubnost mnogih jeresi, otuda zanemariva žitija, otuda bezrazložna stradanja. Jer kao što u svijetu oni koji su ovoga lišeni ne idu uspravno, tako i oni koji gledaju u svjetlost božanskog pisma mnogo se muče, i često griješe, kao kad po najljućem mraku hodaju.“
Zavirimo, ljudi braćo, u svjetlost božanskog pisma da ne bismo, hodeći u mraku neznanja, upali pogibeljnu jame.
Evo jedne svjetozarne luče koja izlazi iz usta Hristovih: A o danu tome ili o času niko ne zna, ni anđeli na nebu, ni Sin, do jedino Otac (Mk 13, 32). I opet: Nije vaš znati vremena i rokove koje Otac zadrža u svojoj vlasti (Dap 1, 7).
Ovim neprolaznim Hristovim riječima sljedujmo, upravljajući stope naše na put mira i govoreći sa psalmopjevcem: Svjetilnik nogama mojim je zakon tvoj i svjetlost stazama mojim.
Neispitiv su sudovi (namjere) Gospodnji, zato ne ispitujmo sakriveni dan sa znatiželjnom drskošću. Jer tajna ne podnosi ispitivanja, po riječi Damaskinovoj.
Mišica Gospodnja kome se otkri? Sveti Pavle jedino sa divljenjem postiže tajne Gospodnje: O dubino bogatstva i premudrosti i razuma Božijega! Kako su neispitivi sudovi njegovi i neistraživi putevi njegovi! Jer ko doznade um Gospodnji? Ili ko mu bi savjetnik (Rimlj 11, 33-34)?
Slično i psalmopjevac govori: Slavimo te, Gospode, jer si se strašno udivio. Čudesna su djela tvoja. I opet: Divim se razumu tvome, utvrdi se, ne uzmogoh k njemu. I opet: Uzveličaše se djela tvoja, Gospode, veoma se produbiše pomisli tvoje. Bezumnik ne poznaje, a nerazumni ne razumije ovo.
Treba prije svega da prilježno rasuđujemo o kraju našeg života, a ne o kraju svijeta. Pogledajmo na godine u kojima smo toliko zla učinili, te prebrojimo koliko je godina prošlo koje smo, služeći strastima, svijetu i đavolu, uzalud potrošili. Koliko je malo godina, mjeseci, dana i sati u kojima smo služili Bogu. Ovo brojanje je duši korisno i dostojno pobožnoga čovjeka.
A težiti da postignemo nepostižno i znatiželjno zavirivati u bezdan sudova Gospodnjih veoma je nekorisno i nije bezgrešno. Jer kao što oči noćnih sova, kad se okrenu prema suncu, ništa ne vide, šta više pomračuju se, tako i oči uma ljudskog kad se znatiželjno ustreme u božanske tajne nestaju i samom svjetlošću nepristupnog božanstva se pomračuju, dobijajući pravičnu platu za drskost.
Ipak na kraju, da ne bi bila lišena iscjeljenja bolest znatiželje, ovdje želim da neka znamenja iz božanskog Pisma o dolasku antihrista pokažem, za koje su apostoli pitali Isusa: Kaži nam kad će to biti i kakav je znak tvoga dolaska i svršetka vijeka (Mt 34, 3).
Jer obično je sakriveno ono po čemu se poznaju znakovi, kao što je dimom sakriven oganj, tuga na srcu ljudskim stenjanjem, suzama i uzdasima itd.
Ovdje neću govoriti o opštim znacima kao što su ratovi, ustajanje naroda na narod, carstva na carstvo, glad, potresi, nesreće, pomračenje sunca, mjeseca. Jer sve je ovo i prije bilo, ali još nije bio kraj, kao što istinito reče Hristos. Nego ovdje hoću pokazati znakove svojstvene i prilične samomu dolasku antihrista, od kojih će neki prethoditi njegovom dolasku, drugi zajedno s njim, treći poslije njegovog dolaska.
Znak koji će prethoditi dolasku antihrista je dvojak:
Prvo, razorenje rimske monarhije ili samovlade.
Drugo, propovijedaće se evanđelja svakoj tvari.

Zajednički znakovi (koji će se pokazati istovremeno kad se pojavi antihrist) su mnogi

Prvo, u tom vremenu, kad se pojavi antihrist, doći će Ilija i Enoh, i njih će ubiti.
Drugo, antihrist će biti prihvaćen od Jevreja, umjesto pravog Mesije. I sam će biti Jevrejin iz Danovog plemena, od žene bludnice.
Treće, antihrist će činiti lažna čuda. Učiniće čak i da oganj s neba siđe.
Četvrto, antihrist neće ispovijedati Hrista, a one koji ga ispovijedaju ljuto će mučiti. Sebe, umjesto Hrista istinitog Boga, želi veličati.
Peto, antihrist će sjesti na sveto mjesto u hramu jerusalimskom i sebe će projavljivati kao Boga, i uznositi se iznad svakoga Boga.
Šesto, svojim poklonicima staviće žig na desnu ruku i na čelo.
Sedmo, njegovo ime će biti izobraženo brojem 666.
Osmo, antihristovo vladanje će biti tačno tri i po godine.
Ovdje će (biti riječi) o ratovima antihristovim i šta je Gog i Magog, te šta znači pad Vavilona, i o pogibiji antihrista.
Znakovi poslije dolaska antihrista jesu Strašni sud i kraj svijeta.
O ovim znakovima sve ćeš jasno vidjeti u božanskim spisima, pobožni čitatelju, i uvjeriti se da još u svijet nije došao pravi antihrist.

GLAVA PRVA
O prvom znaku koji će prethoditi dolasku antihrista, koje je propast i kraj rimskog monarhizma

Tesalonićani ili Solunjani videći ljuta vremena, u kojima su tada živjeli, još u svijetu apostolskom, pomislili su da je već blizu posljednje, antihristovo, vrijeme. Dok su ovako razmišljali, izabrani sasud sveti Pavle ubijeđuje ih da se ne kolebaju umom. Zato im piše dvije poslanice, te u drugoj poslanici Solunjanima, u drugoj glavi, ovako govori: Ali vas molimo, braćo, u pogledu dolaska Gospoda našega Isusa Hrista i našega sabranja u Njemu, ne dajte se lako pokolebati umom, niti uplašiti, ni duhom, ni riječju, ni poslanicom – tobože našom – kao da je već nastao Dan Hristov. Da vas niko ne prevari ni na koji način; jer neće doći dok najprije ne dođe otpadništvo i ne pojavi se čovjek bezakonja, sin pogibli (2. Sol 2, 1-3).
Ovdje istraživači Pavlovih riječi, crkveni učitelji, imaju ne mali napor (da to protumače).
Kako shvatiti ove apostolske riječi Da vas niko ne prevari ni na koji način; jer neće doći dok najprije ne dođe otpadništvo i ne pojavi se čovjek bezakonja, sin pogibli?
Šta je to otpadništvo, o kome govori apostol, koje će najprije doći, a zatim s pojaviti čovjek bezakonja i sin pogibli, tj. antihrist?
Mnogi su mislili da Pavle govori o otpadništvu jeretika od svete vjere pravoslavne, tj. o Ariju, Nestoriju, Makedoniju i dr. a naročito o otpadništvu Rimljana od naše pravoslavne vjere.
Međutim, o ovom mišljenju teško je pravilno suditi zbog toga što je otpadništvo od pravoslavne vjere nastalo još u apostolsko vrijeme. O tom otpadništvu govori sveti Jovan: „Od nas iziđoše, ali ne bijahu od nas.“
Ako, dakle, o otpadništvu od vjere govori sveti Pavle, onda se mora reći da je još u apostolsko vrijeme pravi antihrist (o njemu je ovdje riječ) došao u svijet. Takođe treba govoriti i o otpadništvu Rimljana i Grka, koje je počelo osamstote godine, kada je Lav Treći, papa rimski, prezrevši grčke monarhe, koji su carevali na istoku, postavio na zapadu novog monarha Karla, te ga je krunisao i na presto uzdigao u starom Rimu. O tome piše Baronije u svojoj hronologiji osamstote godine. Poslije kratkog vremena, osamsto devete godine, opet Rimljani otpadništvu otpadništvo dodaše, kada Simvol ili Ispovijedanje pravoslavne vjere, utvrđeno na vaseljenskim saborima razoriše i pokvariše dodatkom da Duh Sveti i od Sina ishodi. O ovome čitaj kod Baronija u godini Hristovoj osamsto i devetoj, Zonaru, Belskog, Nikifora Kalista i drugih. Ako je, dakle, poslije otpadništva Rimljana od Grka, odmah došao u svijet pravi antihrist, kako od tada pa sve do danas može da prirodno živi čovjek? Jasno je, dakle, da sveti Pavle pod ovim misli na neko drugo otpadništvo, koje je prethodilo antihristu.
Sveti Zlatousti, bogorazumni tumač Pavlovih poslanica, pod otpadništvom, koje prethodi antihristu, o kome govori apostol Pavle, razumije svenarodno otpadništvo od rimske vlasti, ili propast i kraj rimskog vladanja. Jer ovako govori Zlatojezični u četvrtoj besjedi na drugu poslanicu Solunjanima sv. Pavla: “ Kad nestane rimska vlast, tada će antihrist doći. I kao što priliči, dok od ove vlasti bude strah, niko se neće pokoriti antihristu. Kad se ova razori, napašće (antihrist) na bezvlašće i požuriće da preuzme ljudsku i Božiju vlast. Jer kao što se prije razoriše carstva, tj. Miđansko od Vavilonskog, Vavilonsko od Persijskog, Persijsko od Makedonskog, Makedonsko od Rimskog, tako će i ovo biti razoreno od antihrista, a antihrist od Hrista, i više neće postojati“.
Dovdje sv. Zlatousti, a s njim i sv. Kirilo u petnaestom oglašenju, zatim Teofilakt, Amvrosije i drugi jednako razmišljaju.
Neko će možda zapitati: Zbog čega Pavle javno ne reče o propasti Rimske vlasti?
Odgovara, sv. Zlatousti u naprijed navedenoj besjedi govoreći: “ Pošto o Rimskoj vlasti ovako govori, nazva je kako priliči, dotle reče prikriveno. Jer više ne htješe suvišna neprijateljstva primati niti beskorisne nevolje. Ako bih rekao da će se malo poslije razoriti Rimska vlast, odmah bi ga i zakopali kao nevaljalca i sve vjerne koji žive i bore se. Zbog toga ne reče tako, niti da će brzo biti, iako ovo neprestano govori. Međutim on će se javiti u svoje vrijeme.
Ovo se sve temelji na Knjizi proroka Danila, na glavi drugoj i sedmoj, kao i na Knjizi Otkrivenja.
U Knjizi proroka Danila Duh Sveti, kroz usta proroka, najavljuje četiri vodeća carstva, koja ostaju do kraja svijeta, koja će nasljeđivati jedno drugo.
Ovo najavljuje u liku idola, čija je
Glava zlatna,
Prvo carstvo Asirsko
Prsa srebrna,
Drugo carstvo Persijsko
Trbuh od mjedi,
Treće carstvo grčko
Golijeni gvozdene,
Četvrto carstvo Rimsko.

Pošto ima dva golijena, tako je i Rimsko carstvo bilo dvodjelno: na istoku carstvo Konstantina Velikoga bilo je u Novom Rimu, tj. u Konstantinopolju, a na zapadu u starom Rimu. Budući da je, dakle, propao jedan golijen (jedna noga), tj. Rimsko carstvo na istoku od strane Turaka, ostala je druga noga na zapadu, i ona će ostati do dolaska antihrista. Tako govori prorok Danilo u drugoj glavi: Ti, care, vije a to lik velik; velik bijaše lik i svjetlost mu silna, i stajaše prema tebi, i strašan bijaše na očima. Glava tome liku bijaše od čistoga zlata, prsi i mišice od srebra, trbuh i bedra od mjedi, golijeni mu od gvožđa, a stopala koje od gvožđa koje od zemlje. Ti gledaše dokle se odvali kamen bez ruku, i udari lik u stopala mjedena i zemljana, i satra ih. Tada se satra i gvožđe i zemlja i mjed i srebro i zlato, i posta kao pljeva na gumnu u ljeto, te odnese vjetar, i ne nađe mu se mjesto; a kamen, koji udari lik, posta gora velika i ispuni svu zemlju (Dan 2, 31-35).
Ovaj san ili viđenje tumači sam prorok Danilo u toj istoj glavi drugoj, govoreći Nabukodonosoru caru asirskom: ti si, care, car nad carevima, jer ti Bog nebeski dade carstvo, silu i krjepost i slavu; i gdje god žive sinovi ljudski, zvjeri poljske i ptice nebeske, dao ti je u ruke, i postavio te gospodarem nad svijem tijem. Ti si ona glava zlatna. A nakon tebe nastaće drugo carstvo, manje od tvoga, koje je srebreno; a potom treće carstvo, mjedeno, koje će vladati po svoj zemlji. A četvrto će carstvo biti tvrdo kao gvožđe, jer gvožđe satire i troši sve, i kao gvožđe koje lomi sve, tako će satrti i polomiti… . Poslije ovih Bog će nebeski podignuti carstvo koje se dovijeka neće rasuti… (Dan 2, 37-44).
Pazimo kako ovo tumači Metafrast u Žitiju proroka Danila:
„Zlatna glava sin ti, o care Navukodonosore, i oni koji su bili prije tebe carevi vavilonski. Uspostaviće se poslije tebe drugo manj carstvo, koje je srebrno, a dvije ruke i mišica označava dva naroda, persijski i miđanski, koji će dobiti Vavilonsko carstvo. Poslije ovih biće treće carstvo, koje je mjedeno, jer će ustati neko koji je obučen u mjed (to će biti Aleksandar Makedonski), i razoriće ona carstva. Četvrto carstvo će biti tvrdo kao željezo. Jer kao što željezo stanjuje i omekšava sve, i mjed, i srebro, i zlato, tako će i ovo carstvo stanjiti i omekšati sve (to će biti Rimsko carstvo, a dvije golijeni označavaju dva dijela toga carstva, istok i zapad, Jeline i Rimljane. Prsti , dijelom željezni, a dijelom zemljani znače da će e na kraju to carstvo raspasti na mnoge dijelove i oslabiti kao zemlja, i samo o sebe će se srušiti. A kamen koji je na tijelo pao, to je Hristos Sin Božiji, koji je bez ruku od gore odsječen, jer ima da se rodi od čiste i neiskusobračne djevice, bez učešća muža. On će, oslabivši i razvijavši sva privremena carstva, uspostaviti carstvo, koje se nikad neće raspasti. To će biti duhovno carstvo“. Ovako veli Metafrast.
Ovdje bezbožni Judeji kao šumski veprovi riču i smućuju (narod) kako još nije došao očekivani Mesija u svijet, koji je Hristos Spasitelj svijeta. Neprestano ovako govore: Onaj kamen koji je udario u idol (koji objavljuje Mesiju) srušio je i uništio sve do kraja, tj. zlato i srebro, mjed željezo i zemlju, koji su označavali monarhije i carstva, Asirsko, Persijsko, Grčko i Rimsko, kao što prorok govori. Međutim, vidimo da se Rimsko carstvo nije do kraja razorilo, te željezo kojim je prorok izobrazio Rimsko carstvo, još se nije srušilo. Jasno je da niti je onaj kamen, od gore otrgnut, sve ovo razorio, niti je očekivani Mesija preko proroka obećani, još došao u svijet. Međutim, uzalud Judeji izgovaraju ove budaleštine, jer tjelesni ljudi tjelesno razmišljaju, ne smišljajući ništa duhovno. Stoga i pisma po tijelu razumiju, a ne po duhu. Ali, čujmo šta veli sveti Pavle: Slovo ubija, a Duh oživljuje (2. Kor 3, 6).
Dakle, pisma treba razumjeti po duhu, a ne po tijelu i naivnosti (prostorječiju). Zato Hristos govori u evanđelju Jovanovu: Duh je ono što oživljava, tijelo ne koristi ništa (Jn 6, 63). A, evo primjera iz psalma: Ako zaboravim tebe, Jerusalime, , neka me zaboravi desnica moja. Neka prione jezik moj za usta moja, ako tebe ne uspamtim (Ps 137, 5-6).
Ove riječi iz psalma, ako ćemo doslovno (po tijelu) da tumačimo (shvatimo), razumjećemo da su Izrailci u Vavilonskom ropstvu tugovali za svojom jerusalimskom otadžbinom. Međutim, ova njihova tuga nama hrišćanima ništa ne koristi. Ako ćemo ove riječi da rasuđujemo po duhu, kao što i priliči čovjeku hrišćaninu, uvidićemo da pobožna duša u ovom smrtnom tijelu u sujetnom svijetu, ako i u vavilonskom ropstvu prebiva, uvijek tuguje i žali želeći da uđe u svoje nasljeđe, u onaj prekrasni gornji Jerusalim. Stoga i vapije: Jao meni, produži se moje preseljenje.

Primjeri iz evanđelja

Niko novo vino ne uliva u stare mijehove.
Doslovno kad bi htjeli da saznamo šta ove riječi znače, rekli bismo da je bio drevni običaj po kome se vino u kožnim mijehovima nosilo i čuvalo. Pažljivo se vodilo računa da se novo vino ne lijeva u stare mjehove, da ne bi svojom snagom rastrgnulo svoj sasud. Ako ćemo pak po duhu, kao što treba ove riječi tumačiti, pogledajmo kako to sveti oci tumače: Hristos naš Spasitelj ovdje govori po Duhu o novom vinu nove blagodati pomiješanim sa svojom krvlju, koje veseli čovječije srce i napaja duše za život vječni. Ovakvo tajanstveno vino nije dobro lijevati u stari mijeh, tj. u staroga čovjeka koji trune u pohotama, nego prije toga treba odbaciti staroga i izvući čovjeka kroz pokajanje i u novoga ga obući blagodaću Božijom. Tek onda ulivati novo vino u nove mijehove da se i jedno i drugo sačuva i mijehovi ne propadnu. Ove i druge bezbrojne riječi se nalaze u Pismu, koje po duhu a ne po tijelu, niti bukvalno i naivnošću, treba razumijevati. Zato, dakle, i ovdje nam predstoji da proroštvo Danilovo o rušenju idola kamenom svakako treba po duhu tumačiti. Hristos spasitelj naš, istiniti Mesija, kamen od nerukosječne gore, tj. od Prečiste Djeve se je otrgao. Dakle, kad se rodio i došao u svijet počeo j carstvovati duhovnim carstvom, a ne tjelesnim svjetskim, koje se pred Bogom i pred duhovnim ljudima smatra za ništa. Sam svojim nelažnim ustima govori: Carstvo moje nije od ovoga svijeta.
Ovaj, dakle, tajanstveni kamen svojim dolaskom satrao je i porušio sva carstva, ne u njihovom privremenom i zemaljskom vladanju, nego u duhovnom i tajanstvenom načalstvu, što će reći u neznaboštvu, idolopoklonstvu i mnogoboštvu, koje je tada carovalo nad tijelom i dušom idolopoklonika i sav svijet držalo u najžešćem služenju demonu. Ovo demonsko carstvo bilo je teški jaram nad svim narodima, koga je Hristos naš Spasitelj svojim dolaskom uništio, te kao kamen otrgnut od gore oholog idola satrao i uništio. Tada je veliko mnoštvo naroda, izbavivši ga od služenja đavolu, privukao u slobodu blagodati Božije i istinite vjere, kao što govori apostol Rimljanima: Tvar će se osloboditi od robovanja propadljivosti na slobodu slave djece Božije (Rimlj 8, 21). I opet: Tako, braćo, nismo djeca robinje nego slobodne. Stojte, dakle u slobodi kojom nas Hristos oslobodi, i ne dajte se opet u jaram ropstva uhvatiti (Gal 4, 31 – 5, 1).
Carstvo, dakle, Hristovo, kao što rekoh, nije u privremenom tijelu, koje je zemno i sklono padu, nego je po duhu vječno, nebesko ne nerazorivo, koje je sveta Crkva, kojoj ni vrata paklena neće odoliti. O ovom carstvu je i anđeo predskazao govoreći: I daće mu Gospod Bog prijesto Davida oca njegova; i carovaće nad domom Jakovljevim vavijek, i carstvu njegovu neće biti kraja (Lk 1, 32-33).
Iz ovoga se jasno vidi kako je kamen satro i uništio idola. Ovako ga je uništio: Hristos naš Spasitelj i istiniti Mesija, obećani preko proroka, svojim prvim dolaskom uništi i istrebi carstva ovoga svijeta duhovnim uništenjem i istrebljenjem, srušivši u njima đavolsku vlast i silu koja je carovala idolopoklonstvom i mnogoboštvom. Drugim pak svojim dolaskom, pri kraju svijeta, uništiće za svagda svaku svjetsku vlast, po Pavlovoj riječi: Onda kraj, kad preda, kad ukine svako poglavarstvo i svaku vlast i silu (1. Kor 15, 24).

Upitaće neko: Istrebili već onaj tajanstveni kamen vlastoobraznog idola, ili ne? Ako nije, onda Mesija još nije došao u svijet. Ako jest, onda je antihrist davno došao u svijet. Jer on je imao da dođe onda kad je uništen idol četverovlasnik, tj. kad je došao kraj onim monarhijama.
Odgovaram: Već sam rekao da je onaj kamen koji je Hristos, koji se otkinuo od gore, tj. koji se rodio od prečiste Djeve, uništio onog idola četveroprestolnoga duhovnim uništenjem u njegovom mnogoboštvu. Međutim, nije ga istrebio konačnim istrebljenjem u njegovoj privremenoj i zemaljskoj vladavini. Pošto je željezni golijen onog idola, tj. rimska vlast dosada prebiva svojom svjetskom vladavinom. Uništiće se za svagda pri drugom dolasku Hristovom, kome će prethoditi antihrist. Za potvrdu ovog odgovora opet ću ti predstaviti istinito svjedočanstvo zlatotočnog izvora Jovana Zlatousta u četvrtoj besjedi na Pavlovu drugu poslanicu Solunjanima, glava druga, koji ovako govori: „Kad nestane Rimska vlast, tada će antihrist doći. I kao što normalno, dok bude straha od ove vlasti, niko se neće pokoriti antihristu. Kad se ova razori napašće (antihrist) na bezvlašće i požuriće da preuzme ljudsku i Božiju vlast. Jer kao što se prije razoriše carstva, tj. miđansko od vavilonskog, vavilonsko od persijskog, Persijsko od Makedonskog, Makedonsko od Rimskog, tako će i ovo biti razoreno od antihrista, a antihrista od Hrista, i više neće postojati“.
Ta četiri carstva Sveti Duh je otkrio proroku Danilu drugim viđenjem u obliku četiriju zvjeri, kao što se govori u sedmoj glavi: Danilo progovori i reče: vidjeh u utvari svojoj noću… četiri velike zvjeri izidoše iz mora, svaka drugačija. Prva bijaše kao lav, i imaše krila orlova; gledah dokle joj se krila poskuboše i podiže se sa zemlje i stade na noge kao čovjek, i srce ljudsko dade joj se. Potom, gle druga zvjer bijaše kao medvjed, i stade s jedne strane, i imaše tri rebra u ustima među zubima svojim, i govoraše joj se: ustani, jedi mnogo mesa. Potom vidjeh, i gle, druga, kao ris, imaše na leđima četiri krila kao ptica, i četiri glave imaše zvjer, i dade joj se vlast… I, gle, četvrta zvjer, koje se trebaše bojati, strašna i vrlo jaka, i imaše velike zube gvozdene, jeđaše i satiraše, i gažaše nogama ostatak, i razlikovaše se od svijeh zvjeri pređašnjih, i imaše deset rogova… Gledah dokle se postaviše prijestoli, i starac sjede, na kom bješe odijelo bijelo ko snijeg, i kosa na glavi kao čista vuna, prijesto mu bijaše kao plamen ognjeni, točkovi mu kao oganj razgorio. Rijeka ognjena izlažaše i tecijaše ispred njega, tisuća služaše mu… Sud sjede i knjige se otvoriše… dokle ne bi ubijena zvjer i tijelo joj se raščini… i ostalim zvjerima uze se vlast… Vidjeh… kao sin čovječiji iđaše s oblacima, i dođe do starca i stade pred njim. I dade mu se vlast i slava i carstvo da mu služe svi narodi i plemena i jezici; vlast je njegova vlast vječna, koja neće proći, i carstvo se njegovo neće rasuti (Dan 7, 2-14).
Ovo viđenje proroka Danila anđeo Gospodnji tumači u toj istoj sedmoj glavi, govoreći: Ove četiri velike zvjeri jesu četiri cara, koja će nastati na zemlji. Ali će sveci višnjega preuzeti carstvo… Četvrta zvjer biće četvrto carstvo na zemlji, koje će se razlikovati od svijeh carstava, i izješće svu zemlju… (Dan 7, 14- 27). I poslije njih nastaće car (to je Antihrist) (Dan 8, 23). I lukavstvom njegovijem napredovaće prijevara u njegovoj ruci, i podignuće se u srcu svom, i u miru će pogubiti mnoge (Dan 8, 25) (tj. Iliju i Enoha). I daće se u ruku njegovu do vremena, i u vremenu, i poslije vremena (tj. tri i po godine carstvovaće antihrist). Potom će sjesti sud (tj. Strašni sud). I uzeće mu se vlast, te će se istrijebiti i zatrti sasvijem. A carstvo i vlast i veličanstvo carsko pod svijem nebom daće se narodu svetaca višnjega.
Dovdje je viđenje proroka Danila i tumačenje njegovo od anđela.
Obrati pažnju, pobožni čitaoče, na silu ovog znamenja posvjedočenog božanskim pismom, te ćeš jasno uvidjeti d još nije došao antihrist. Treba da se konačno potpuno razori rimska monarhija, kao što govori sveti Zlatousti u svojoj besjedi naprijed pomenutoj. Tada će se pojaviti čovjek bezakonja i sin pogibli. Kao što apostol govori: Ako prije ne dođe otpadništvo.
Ako je to tako, zašto bezumstvuju neki skudoumnici, koji su nevješti božanskom pismu što se tiče antihristovog dolaska u svijet? Ispitajte pisma, i neka se bezumni nekada umudre, da se uvjere u ovo da još nije došao antihrist u svijet, jer još nije došlo do potpunog razorenja Rimskog carstva. Iako je sklono padu, nije potpuno palo.

GLAVA DRUGA
O drugom znaku koji će prethoditi dolasku antihrista, koji je propovijedanje evanđelja svakom stvorenju

Hristos naš Spasitelj kod sv. Mateja u dvadesetčetvrtoj glavi, (učenicima koji su pitali. Kakav je znak tvoga dolaska i svršetka vijeka? ) odgovara i poučava učenike svoje ovako: Čuvajte se da vas ko ne prevari. Jer će mnogi doći u ime moje govoreći: Ja sam Hristos. I mnoge će prevariti. Čućete ratove i glasove o ratovima. Gledajte da se ne uplašite, jer treba sve to da se zbude.
Međutim ni tada nije kraj.
Jer će ustati narod na narod i carstvo na carstvo i biće gladi i pomora i zemljotresa po svijetu. A to je sve početak stradanja. Tada će vas predati na muke, i pobiće vas, i svi će vas narodi omrznuti zbog imena moga. I tada će se mnogi sablazniti, i izdaće jedan drugoga. I izići će mnogi lažni proroci i prevariće mnoge. I zato što će se umnožiti bezakonje, ohladnjeće ljubav mnogih. Ali ko pretrpi do kraja, taj će se spasti. I propovijedaće se evanđelje o carstvu po svemu svijetu za svjedočanstvo svim narodima. I tada će doći kraj (Mt 24, 4-14).
Iz ovih istinitih riječi Hrista spasitelja našego jasno ćeš vidjeti, pobožni čitaoče, da će se, prije dolaska antihrista i svršetka ovoga vijeka, propovijedati evanđelje svakom stvorenju , po cijeloj vaseljeni, za svjedočanstvo svim narodima. I ta da će doći kraj. Ovo govori i sveti Damaskin u knjizi 4. u glavi 27. „Treba – kaže – da se propovijeda evanđelje u svim narodima (kao što reče Gospod) i tada će doći do izobličenja Božijih protivnika Judeja.
Jer kako će se ispuniti proroštvo Davidovo u psalmu: svi narodi pokoriće se njemu (tj. Hristu). I opet: Daću ti narode u nasljeđe tvoje i u vladavinu tvoju krajeve zemlje. I opet: Svi narodi, koje si stvorio, prići će i pokloniće se pre tobom, Gospode, i proslaviće ime tvoje.
Da će se propovijedati Hristovo evanđelje svim narodima, kaže se: Za svjedočanstvo svim narodima.
Zbog toga da ne bi narodi imali izgovora na Strašnom sudu za nevjerstvo zbog neznanja.
Ovo je bilo javljeno i sv. Jovanu u Apokalipsisu u sedmoj glavi, tj. broj izabranika Božijih sa pečatom, od svakog koljena sinova Izrailjevih, i od svakog plemena i roda i naroda i jezika, stajaše pred prestolom i pred Jagnjetom. Evanđelje Hristovo se još nije propovijedalo po svoj vaseljeni i svim narodima, jer su se na istoku i zapadu našla mnoga i veoma velika carstva, gdje nije moguće naći ni traga ni glasa o propovijedi evanđelja. Zbog toga da se jasno uvidjeti da još nije došao kraj vijeka, i da još nije došao antihrist.
Reći će neko da su apostoli već propovijedali evanđelje Hristovo po svoj vaseljeni.
Prvi odgovor: Hristos Spasitelj naš predskazuje svojim učenicima propovijed evanđelja, koja će biti po svoj vaseljeni, i da će odmah poslije toga doći kraj. Međutim, od apostolskih vremena, kad su oni počeli sa propovijeđu, pa sve do danas još ne dođe kraj. Poznato je da Hristos ne predskazuje onu prvu propovijed, koja je bila od apostola, nego i neku drugu, poslije koje će odmah doći kraj.
Drugi odgovor: Znamo iz života svetih apostola gdje su propovijedali. Mnoga mjesta su poznata. Međutim, danas je otkriven i novi svijet, za koji apostoli nisu ni čuli, niti je ljudima bio poznat. Otkrio se malo prije našeg vremena.
Evo riječi sv. Pavla u poslanici Rimljanima u desetoj glavi: Po svoj zemlji otide glas njihov (apostolski).
Sveti oci tumače da u tim riječima treba razumjeti prošlo vrijeme kao dolazeće, kao što i David razumije, čije su zapravo ove riječi. Ili: Po svoj zemlji otide glas apostolski slavom i slušanjem, a ne propovijeđu.

GLAVA TREĆA
O prvom zajedničkom znaku, tj. dolasku Ilije i Enoha i njihovom ubistvu od strane antihrista

Zajednički znakovi se nazivaju zbog toga što će se pojaviti zajedno sa dolaskom antihrista, od kojih je prvi dolazak Ilije i Enoha i njihovo ubistvo od strane antihrista. U ovo ćemo se uvjeriti iz božanskog pisma.
Kod proroka Malahije u četvrtoj glavi govori Gospod svedržitelj: Evo, ja ću vam poslati Iliju proroka prije nego dođe veliki i strašni dan Gospodnji; i on će obratiti srce otaca k sinovima, i srce sinova k ocima njihovijem (Mal 4, 5-6).
Tako govori i Isus Sirahov u 48. glavi: Bi uzet ognjenim vihorom i kolima konja ognjenih, upisan u oblik na vremena da ustavi gnjev pred jarošću, i da se obrati srce otaca k sinovima, i da se uspostavi rod Jakovljev.
U 44. glavi takođe govori Isus Sirahov: Enoh ugodi Gospodu, i bi određen da da obraz pokajanja rodovima.
Kod sv. Mateja u sedamnaestoj glavi sam Hristos Spasitelj govori: Ilija će zaista doći najprije i urediti sve (Mt 17, 11).
U Otkrivenju, u glavi jedanaestoj, ovako govori Gospod: I daću dvojici svjedoka mojih i proricaće hiljadu i dvjesta i šezdeset dana, obučeni u vreće… i oganj izlazi iz usta njihovih i proždire neprijatelje njihove; i ko im bude htio učiniti nepravdu, on mora tako poginuti. Ovi imaju vlast da zatvore nebo, da ne padne dažd na zemlju u dane njihova prorokovanja; i imaju vlast nad vodama da ih pretvaraju u krv, i da udare zemlju svakom mukom kad god budu htjeli. I kad svrše svjedočenje svoje, zvijer što izlazi iz bezdana učiniće rat s njima, i pobijediće ih, i ubiće ih. I tjelesa njihova ostaviće na trgu velikoga grada, koji se duhovno zove Sodom i Egipat, gdje i Gospod njihov bi raspet. I ljudi iz naroda i rodova i jezika i plemena gledaće tjelesa njihova tri i po dana, i neće dopustiti da se tjelesa njihova polože u grob. I stanovnici zemlje radovaće se zbog njih i veseliće se i darove će slati jedni drugima, jer ova dva proroka mučiše stanovnike zemlje. A poslije tri i po dana uđe u njih duh života od Boga, i stadoše na noge svoje, i strah veliki obuze one koji ih gledaju. I čuše silan glas s neba, koji im govori: Uziđite ovamo! I uziđoše na nebo na oblaku, i vidješe ih neprijatelji njihovi. I u onaj čas bi zemljotres veliki, i pade deseti dio grada i pogibe od zemljotresa sedam hiljada imena ljudskih… itd.
Iz ovih riječi Otkrivenja ovo proizilazi:
Prvo, Ilija i Enoh će biti obučeni u vreće.
Drugo, prorokovaće hiljadu i dvjesta šezdeset dana.
Treće, uspjeće da zaključaju nebo da ne padne kiša na zemlju dok budu prorokovali. I imaće vlast na vodama da ih pretvaraju u krv i da udare zemlju svakom mukom.
Četvrto, kad završe svoja prorokovanja poslije hiljadu i dvjesta šezdeset dana, tada će antihrist zaratiti protiv njih i pobijediće ih i ubiti.
Peto, tijela njihova neće biti pogrebena u Jerusalimu tri i po dana.
Šesto, poslije toga će vaskrsnuti i uplašiće one koji ih budu gledali, i uzići će na nebo.
Sedmo, onda će biti zemljotres, i u zemljotresu pašće deseti dio grada.
Čujmo i sv. Damaskina šta o ovome kaže u knjizi četvrtoj, u glavi 27: „Poslaće se, kaže, Enoh i Ilija Tesvićanin i obratiće srca otaca k sinovima, tj. jevrejski sinedrion ka Gospodu našem Isusu Hristu i apostolskoj propovijedi. I ubiće ih on (antihrist).
Pošto, dakle, ta dva svjedoka, Ilija i Enoh, još nisu došla u svijet, jasno je ni antihrist još nije došao u svijet. O ovome čitaj u knjizi četvrtoj sv. Damaskina, u glavi dvadeset i sedmoj.

GLAVA ČETVRTA
O drugom zajedničkom znaku gdje će antihrist biti prihvaćen od strane Jevreja umjesto pravog Mesije

Prema tome antihrista će prihvatiti Jevreji, umjesto pravog Mesije, koga su proroci propovijedali. O ovome istinito izvještava sam Hristos Spasitelj naš, kad govori Judejima u evanđelju sv. Jovana, u petoj glavi: Ja sam došao u ime Oca svojega i ne primate me; ako drugi dođe u ime svoje, njega ćete primiti.
Isto govori i sv. Pavle u drugoj poslanici Solunjanima, u drugoj glavi: Oni propadaju zato što ne primiše ljubav istine da bi se spasli. I zato će im Bog poslati silu obmane, da vjeruju laži. Da budu suđeni svi koji ne vjerovaše istini, nego zavolješe nepravdu (2. Sol 2, 10-12).
Od takvih će antihrist biti primljen, koji ga sa svakom željom čekaju i očekivaju. Ovakvi su Judeji, koji očekuju Mesiju kao privremenog cara, kakav će biti antihrist.
Mnogobošci nikoga ne čekaju, dok hrišćani čekaju antihrista, ali sa strahom i trepetom, a ne s veseljem i željom.
Jer kao što je Hristos najprije došao Judejima, kojima bješe obećan, a i očekivaše se od njih (od njihovog roda), a potom je okupio oko sebe i mnogobošce, tako će, dakle, i antihrist najprije doći Judejima, od kojih se najprije očekuje, a zatim će i mnogobošce okupiti oko sebe.
Ovako to razumiju sv. oci: Zlatoust i Kiril aleksandrijski u tumačenju pete glave sv. Jovana, i Grigorije, ko i Damaskin u četvrtoj knjizi, u glavi 27, gdje ovako govori: „Judeji, dakle, Sina Božijega, koji je Gospod naš Isus Hristos, ne primiše. A, lažova koji sam sebe Bogom naziva će primiti.“
Ovi sveti oci uče da antihrist ima biti obrezani Jevrejin, jer Judeji nikada nisu primili Mesiju, čovjeka koji nije Judejin i neobrezan.
Neki govore da će biti od Danovog koljena, o kojem još od početka prorokovaše Jakov, starozavjetni patrijarh, govoreći svome sinu Danu, u Knjizi postanja, u glavi četrdeset devetoj: Dan će biti zmija na putu i guja na stazi (1. Moj 49, 17).
Vidiš li, blagočestivi čitaoče, da ni ovaj znak ne svjedoči da je antihrist došao u svijet. Jer Jevreji još uvijek čekaju svoga željenog mesiju, koji će biti antihrist.

O antihristovom rođenju postoje različita mišljenja

Jedni govore da će se roditi od djevice đavolskim dejstvom, kao što se i Hristos naš Spasitelj rodio od Presvete Djeve Marije dejstvom Svetoga Duha. Ovo mišljenje je lažno. Kakve veze ima svjetlost s tamom? Šta ima velijar sa Hristom? Ko je u oblacima ravan Gospodu? Ko da bude sličan Gospodu od sinova Božijih? Je li moguće da đavo dejstvuje kao Duh Sveti? Kako se može izjednačiti dejstvo Stvoritelja i stvorenja?
Drugi vele da će se roditi od žene koja je imala odnos s đavolom. No ni ovo mišljenje nema snage. Kako može đavo, budući bestjelesan, da ima prirodan odnos sa ženom? Kako može da izlije ljudsko sjeme za rođenje, kad ni sam nema sjemena budući da je bestjelesan’
Ali može đavo najprije da se preobrazi u ženu, da ima odnos s čovjekom, da od njega uzme sjeme, pa se zatim preobrazi u čovjeka, i potom da ima odnos sa ženom, te izlije sjeme prethodno uzeto od čovjeka. Na ovaj način demon može da rodi čovjeka, a ne sam od sebe svojom silom. Ako bi se ovakvo rođenje dogodilo, tada bi rođeni čovjek bio pravi čovjek, ne sin đavola po prirodi, nego sin onoga od koga se uzelo sjeme za rođenje. Kao kad bi neko položio orlovo jaje u gnijezdo zajedno s kokošijim jajima. Tada ne bi iz orlovog jaja izišlo pile nego orlić.
Treći govore da će antihrist svojom prirodom biti pravi đavo, imajući samo prividno ljudsko tijelo, a ne pravo (prirodno).
I ovo mišljenje je lažno. Jer sv. apostol Pavle u drugoj poslanici Solunjanima, u glavi drugoj, antihrista naziva čovjekom: Pojaviće se, veli, čovjek bezakonja, sin pogibli (2. Sol 2, 3).
Od svih ovih mišljenja najistinitije je da će se antihrist roditi ne iz zakonitog braka, nego od žene bludnice, pravi čovjek. Jer kao što se Hristos rodio od Prečiste Djeve, tako će se i Hristov protivnik antihrist roditi na sličan način od pokvarene žene za koju se misli da je djevica.
Ovako govore sveti oci: sveti Ipolit papa rimski u sinaksaru u nedjelju Strašnoga suda, a sveti Damaskin u četvrtoj knjizi, u glavi 27, ovako govori: „Neće, dakle, po ovaploćenju Gospodnjem, đavo postati čovjek, nego će se izroditi čovjek iz bluda, i prihvatiti dejstvo satane. Jer Bog koji je unaprijed znao njegovu nepristojnu želju, dopustiće da se u njega useli đavo. Rodiće se, dakle, iz bluda, kao što rekoh, i vaspitavaće se (odrastaće) u tajnosti, te iznenada ustati, usprotiviti se i zacariti. Amvrosije u knjizi O blagoslovima patrijaraha u sedmoj glavi, Teodorit i Teofilakt svi jednodušno govore da će on po prirodi biti pravi čovjek, koji će se roditi od bludnice, od Danovog plemena (koljena). Ovo temelje na Sv. pismu, u Knjizi postanja, u glavi 49: Dan će biti zmija na putu (1. Moj 49, 17). A i kod proroka Jeremije, u glavi 8, piše: Od Dana ču se frkanje konja njegovijeh, od rzanja pastuha njihovijeh sva se zemlja zatrese… (Jer 8, 16).
Ovo se potvrđuje i u sedmoj glavi Otkrivenja gdje se vidi dvanaest hiljada od anđela zapečaćenih od svakog koljena Izrailjeva, a među njima nema Danovog koljena. Misli se da je ovome uzrok taj što će antihrist biti iz Danovog plemena, koje se ne ubraja u svoj rod kao dostojno među izabranima Božijim. O ovome sveti Andrej Kesarijski u sedmoj besjedi na tumačenje Otkrivenja, glava 7, ovako govori: „Da se pokaže da Danovo koljeno, pošto će se iz njega roditi antihrist, ne ulazi u broj sa ostalima. Umjesto njega tu je Levijino, koje se nekada nije ubrajalo, budući da je bilo svešteničko“.
Ima se roditi u Vavilonu, velikom gradu, po mišljenju Jeronima u tumačenju jedanaeste glave proroka Danila.

GLAVA PETA
O trećem zajedničkom znaku, a to su lažna čuda antihristova

O lažnim čudima antihristovim sam Hristos Spasitelj naš predskazuje kod svetog Mateja u 24. glavi, gdje kaže: … i pokazaće znake velike i čudesa da bi prevarili, ako bude moguće, i izabrane (Mt 2424). Pokazaće reče u množini zbog toga što neće samo antihrist, nego i sluge njegove, pokazivati lažna čudesa.
Saglasno ovome govori i izbrani sasud sveti Pavle, u drugij poslanici Solunjanima, u drugoj glavi: Onoga je dolazak po dejstvu sataninu sa svakom silom i znacima i čudesima lažnim, i sa svakom prijevarom nepravde… (2. Sol 2, 9-10).
Sveti Zlatousti na ove riječi u četvrtoj besjedi ovako veli: „Sa svakom silom i znacima i čudesima lažnim znači da će pokazati silu, ali ništa istinito nego sve u prevari“.
Isto piše i u Otkrivenju, u trinaestoj glavi. I činjaše znamenja velika, pa učini da i oganj silazi s neba na zemlju pred ljudima. I obmanjuje one koji žive na zemlji čudesima, koja mu biše dana… (Otkr 13, 13-14).
O ovom Božanskom pismu učitelji govore da će veliki antihrist biti gatar i vračar, te đavo koji će u njemu prebivati od mladosti. On (đavo) će činiti lažna čudesa kroz njega. Jedna maštanjem i priviđanjem, druga prirodnim dejstvom čiji će uzrok biti sakriven u njemu, pa će tako zadivljavati ljude. Tako su nekada u Egiptu činili lažna čudesa vračari sataninim dejstvom. Jer moguće je da i u ljutoj zimi izraste i pojavi se šipak ili procvjetali krin, što onome koji ne zna skrivene uzroke izgleda čudesno, kao i mnogo štošta slično ovome.
Trojaki način antihristovog čudotvorstva posvjedočava Otkrivenje u trinaestoj glavi:
Prvo, učini da i oganj silazi s neba. O ovom čudu sveti Andrej Kesarijski u tumačenju na Otkrivenje, u trinaestoj besjedi o lažnim prorocima ovako govori: „Nije čudno što se oči obmanu i da vide kako oganj silazi s neba. U istoriji o Jovu oganj je s neba sišao i, po Božijem dopuštenju, stoku mu sažegao. Tu smo vidjeli satanino dejstvo“.
Drugo, kaže da načine lik zvjeri. O ovom lažnom čudu sveti Andrej Kesarijski u naprijed pomenutom tumačenju govori: „Kazao je Apolonije i drugi da su mnogi bjesovi progovorili preko likova (slika) i izvajanih idola, i preko drveta i vode. Čak mislim i preko mrtvih tijela. Tako se i Simon gatar pokazao Rimljanima u liku velikog Petra. Kad je pak i prevaru izobličio apostol je preko onih koje je sam vaskrsao pokazao kako mrtvi ustaju“.
Treće, lažno je čudo kada sebe načini mrtvim, da bi zatim vaskrsao. Zbog ovih znakova cijeli će se svijet zadiviti.
Pazi, bogoljubče, da ni ovaj znak antihristovog dolaska ne može da bude uvjerljiv. Ko ovakve sile i čudesa čini, koja Otkrivenje pripisuje antihristu? Ko čini da oganj s neba silazi? Ko liku zvijeri daje da govori? Ko umrtvljen ustaje dejstvom satane?

GLAVA ŠESTA
O četvrtom znaku dolaska antihrista; kako antihrist neće ispovijedati Hrista, nego će one koji ga ispovijedaju ljuto mučiti; sebe će, umjesto Hrista i Boga, veličati.

Antihrist, koji je i imenom i u stvarnosti protivnik Hristov, sve će protiv Hrista činiti.
Prije svega neće ispovijedati Isusa Hrista, i sav njegov božanski zakon će razoriti i prezreti, izgovarajući hule na sve Hristove tajne, na krštenje, miropomazanje, evharistiju i dr.
Sveti mučenik Ipolit, u besjedi o svršetku svijeta, govori da će u vrijeme antihristovo beskrvna žrtva, tj. Sveta liturgija, i svaki umilostivljavajući prinos Bogu prestati. Razoriće se i crkve Božije i pretvoriti se u razbojničke pećine i štale, nemajući poštovanja. Prestaće pjevanje psalama, te svaki čin i svako blagoljepije će se ugasiti. Sve što je Hristovo Hristov protivnik želi da razori i gnusoba pustoši sve će pustim učiniti. Sveti Zlatousti govori na drugu poslanicu Solunjanima, na glavu 2, u 4. besjedi: „Kada on dođe ništa zdravo se neće zapovijediti, već sve protivzakonito, prihvatiće se samo lažna znamenja“.
Propovijedaće Stari zavjet, da se čuva obrezanje i subota. Pošto će od Judeja biti primljen kao Mesija, na judejski način će i razmišljati. I kao što Judeji mrze i ne ispovijedaju Isusa Hrista, tako će i njihov mesija antihrist učiniti.
O ovome javno govori sveti Jovan Bogoslov u prvoj poslanici, glavi drugoj: Ko je lažljivac ako ne onaj ko poriče da Isus jeste Hristos. Taj je antihrist, koji odriče Oca i Sina. Svaki koji odriče Sina, ni Oca nema (1. Jov 2, 22-23).
Budući da ne mogu postojati dva Hrista, kako antihrist može uvjeriti Judeje da je on pravi Hristos ako ne pohuli na našega Hrista govoreći da on nije pravi Hristos.
Ovo je jasno i odasvud se može zapaziti (vidjeti). Ako, dakle, preteče antihristove ne ispovijedaju i hule na Isusa Hrista Sina Božijega, takvi su bili mičitelji, počevši od Nerona, a takvi su i jeretici Arije, Nestorije, Savelije, Makedonije i dr. U njih bješe tajna bezakonja, i sada djeluje, po riječi Pavlovoj. Koliko li samo antihrist, sam glavni neprijatelj Hristov, mrzi Hrista, i koliko će na njega huliti i prezirati ga!
O ovom izvještava Otkrivenje, u glavi 13: I otvori usta svoja za huljenje na Boga, da huli Ime njegovo, i dom njegov, i one koji stanuju na nebu. I dano joj (zvjeri=antihristu) da ratuje sa svetima i da ih pobijedi (Otkr 13, 6-7).
O tome i prorok danilo govori u glavi 7: I govoriće riječi na višnjega, i potiraće svece višnjega (Dan 7, 25) (tj. Iliju i Enoha i ostale vjerne Hristove).
Odrekavši se pravog Hrista našeg Spasitelja, i njega smatravši za lažnog Hrista, počeće da propovijeda sebe za pravog Hrista, zakonima i prorocima obećanog.
O ovom istinito govori Hristos Spasitelj naš kod Jovana u petoj glavi: Ako drugi dođe u ime svoje, njega ćete primiti (Jn 5, 43) (tj. za Mesiju).
O ovome govori i sveti Amvrosije na glavu 22. po Luki: „Naučen od pisma, smatraće sebe za pravog Hrista.
Isto govori i Teodorit, na 2. poslanicu Solunjanima glava 2.
Tako i Kirilo u petnaestoj katihezi.
Povrh svega ovoga antihrist će sebe smatrati (ispovjedati) da je Bog.
O ovom izvještava Otkrivenje u 13. glavi: I dana joj (zvjeri=antihristu) biše usta koja govore ohole riječi i huljenja, i dade joj se vlast četrdeset i dva mjeseca. I otvori usta svoja za huljenje na Boga, da huli Ime njegovo, i dom njegov, i one koji stanuju na nebu. I dano joj bi da ratuje sa svetima i da ih pobijedi (Otkr 13, 5-7).
O ovome govori i sveti prorok Danilo u 11. glavi: I taj car će činiti što hoće, i podignuće se i uzvisiće se iznad svakoga boga, i čudno će govoriti na Boga nad bogovima, i biće srećan dok se ne svrši gnjev, jer će se izvršiti što je određeno (Dan 11, 36).
Neko će upitati: Šta to govori prorok Danilo u 11. glavi? Da će se antihrist klanjati nekome bogu MOFZEJU? Kako će se, dakle, uzvisiti iznad svakog boga, kad i sam ima Boga?
Sveti oci odgovaraju: MOFZEJ označava hrabrost, ili jakoga Boga.
Antihrist, budući mađioničar, imaće u sebi jakog đavola, koji će ga u svemu savjetovati, i njemu će se klanjati, umjesto Boga, ne javno nego tajno. Javno će sebe slaviti kao boga.

GLAVA SEDMA
O petom znaku, tj. o antihristovom prestolu

Presto antihristov biće u Jerusalimu, u hramu Solomonovom i na prestolu Davidovom.
To vidimo iz božanskog pisma, u 11. glavi Otkrovenja. Sveti Jovan kaže da će Ilija i Enoh ratovati sa antihristom u Jerusalimu, i tamo će ih antihrist ubiti. Ovako govori Otkrivenje u 11: I telesa njihova ostaviće na trgu velikoga grada, koji se duhovno zove Sodom i Egipat, gdje i Gospod njihov bi raspet Otkr 11, 8).
Postavlja se pitanje zašto se ovdje sveti Jerusalim naziva Sodom?
Odgovor je da se zemaljski ovaj Jerusalim može da nazove Sodom zbog toga što su se u njemu isuviše umnožila bezakonja i besramnost. O ovome čitamo kod proroka Isaije u prvoj glavi: Utvara Isaije sina Amosova, koji vidje za Judu i za Jerusalim (Is 1, 1). Poslije ovoga u istoj glavi govori: Čujte riječ Gospodnju, knezovi Sodomski, poslušajte zakon Boga našega, narode Gomorski (Is 1, 10).
Ovdje se vidi da prorok Jerusalimljane naziva knezovima Sodomskim i narodom Gomorskim. Iz različitih razloga, dakle, Jerusalim se može nazvati Sodomom i Gomorom, a i svetim gradom. Jerusalim je sveti grad zbog proroka i apostola, koji su tamo propovijedali i zbog stradanja Hristovih, krsta i pogrebenja. Međutim, može se nazvati i Egipat i Sodom zbog nevjere, bezakonja i sljepoće Judeja.
U ovom, dakle, duhovnom Sodomu antihrist će imati svoj presto. Budući da će biti Judej, i od Judeja biti prihvaćen za Mesiju, biće i car Judejski, kao što naprijed rekosmo. Jasno je da će sjesti u Jerusalim, i požuriće da u Jerusalimskom hramu obnovi svoj presto. O ovome tačno govori i izabrani sasud sveti Pavle, u drugoj poslanici Solunjanima, u 2. glavi: Tako da će sjesti u hram Božiji kao Bog (2. Sol 2, 4).
Ovdje hramom Božijim Pavle naziva Jerusalimski hram, koji se u Pavlovo vrijeme nazivao hram Božiji.
Sveti oci Kiprijan, Kirilo Jerusalimski, Grigorije, Ipolit mučenik u besjedi o kraju svijeta, Zlatousti i drugi, kad pominju sveto mjesto i hram Božiji, misle na Solomonov hram. Sveti Damaskin u Knjizi 4, u glavi 27. kaže: „U hramu, ne našem nego starom judejskom, jer neće nama nego Judejima doći, ne za Hrista, nego na Hrista, zato se i zove antihrist“.
Sveti Andrej arhiepiskop Kesarije Kapadokijske, u desetoj besjedi tumačenja Otkrivenja Jovanova, u glavi 40. piše: „Postaviće presto svoj u Jerusalimu (antihrist) slično Davidu, čiji sin Hristos istiniti Bog naš po tijelu bješe, da i u ovome prikaže sebe za Hrista ispunjavajući proročku riječ: Uspostaviću Davidovu palu skiniju (hram) i ruševine njene ću ponovo sazidati, u koje će obmanjeni Judeji dolazak onoga primati i objavljivati“.
Ovo je i Hristos Spasitelj naš objavio učenicima svojim predskazanjem kod sv. Mateja u dvadeset i četvrtoj glavi: Kada, dakle, ugledate gnusobu opustošenja, o kojoj govori prorok Danilo, gdje stoji na mjestu svetome – ko čita da razumije – (Mt 24, 15).
Ovdje treba imati na umu da gnusoba opustošenja ima trojako tumačenje.
Prvo, neki učitelji, kao Ipolit, Jeronim i drugi misle da će gnusoba opustošenja biti sam antihrist, jer će on biti početak opustošenja, tolikih ratova i gonjenja protiv hrišćana. On će sjesti u sveti hram jerusalimski, po riječi velikoga Pavla.
Drugo, neki od učitelja, kao što su Teofilakt, Jefrem, Amvrosije i drugi misle da će gnusoba opustošenja biti razorenje i opustošenje grada Jerusalima od strane Vespazijana cara rimskog. O tome Spasitelj naš predskazuje u evanđelju po svetom Marku u 13. glavi, u odgovoru jednom od apostola koji veli: Učitelju, gle kakvo kamenje, i kakve građevine! I odgovarajući Isus reče mu: Vidiš li ove velike građevine? Ni kamen na kamenu neće ovdje ostati koji se neće razmetnuti (Mk 13, 1-2). I opet govori Judejima: Eto će vam se ostaviti kuća vaša pusta (Mt 23, 38).
Ovo razorenje i opustošenje opisuje u Josip Jevrejin (Josif Flavije) u knjizi O judejskom ratu, i kaže da je tada bilo toliko razorenje onoga grada kakvo prije nikada nije bilo. Tada je od gladi i mača izginulo nebrojeno hiljada ljudi, a u ropstvo je otišlo devedeset hiljada, o čemu govori 58. psalam: Bog mi daje bez straha da gledam neprijatelje svoje. Nemoj ih pobiti, da ne bi zaboravio narod moj; raspi ih silom svojom i obori ih, Gospode, braniču naš (Ps 59, 10-11).
Ovdje prorok David, u licu Hristovom, moli Boga Oca da Bog ne pogubi sve Judeje zbog svog srodstva sa njima po tijelu, a i radi njihovog pokajanja. Nego neka ih raspe i njihovu gordost obori, što se i dogodilo. Od tada su se Judeji raselili po svoj vaseljeni, skitajući se, jadni, po svim carstvima, nemajući ni svoga carstva ni hrama, o čemu sveti Zlatousti u 2. besjedi protiv Judeja kaže: „Gdje je sada žrtvenik, gdje kovčeg, gdje zavjesa i svetinja nad svetinjama? Gdje je (prvo)sveštenik, gdje heruvim slave, gdje je zlatna kadionica, gdje su čaše, gdje je hram, gdje je oganj koji je sišao s neba“?
O tome govori i u trećoj besjedi protiv Judeja: „Jer ako i požele (Judeji) ponovo da zadobiju grad, i da se vrate na prvobitni život, i da gledaju podignuti hram – to se neće nikada dogoditi“?
U vezi sa ovim Zlatojezični govori i u svojim drugim besjedama protiv Judeja, ali zbog nedostatka prostora ovdje se izostavljaju.
Treće, gnusoba opustošenja, o čemu govori prorok Danilo, sveti Zlatousti, u svom tumačenju, veli da je to kumir, koga su razoritelji grada Jerusalima unijeli u Solomonov hram. Taj kip je bio jelinskog boga Zevsa. Drugi vele da je to bio lik rimskog cara Adrijana, treći Vespazijana. I tada se mogla vidjeti gnusoba opustošenja gdje stoji na mjestu svetom. O ovome se napisalo u odgovoru na pitanje 5. O tome piše u Margaritu, u besjedi 3 protiv Judeja, list 95.
Otud se može razumjeti da je onaj kip, koji je stajao na svetom mjestu, bio praobraz antihrista u Solomonovom hramu koji je trebalo da sjedi, i opustošenje onog grada i Solomonovog hrama od strane Vespazijana, da obraz bješe opustošenja svijeta i Hristove crkve. Zbog ovoga i Hristos Spasitelj kod svetog Mateja u glavi 24, i kod svetog Marka u glavi 13, oba ta opustošenja, i opustošenje Jerusalima i opustošenje svijeta, sjedinjeno u jedno, iznenada prelazi u opustošenje svijeta. I oboje ovo u evanđelju je tako sjedinjeno da se misli da je jedno, kao što je obraz sa svojim praobrazom jedno, ne prirodno i brojčano, nego tipično i simvolično.
Ima nekih koji kažu da će presto antihristov biti stari Rim. Ovo temelje na svjedočanstvu svetog Jovana u Otkrivenju u glavi 17: I vidjeh ženu gdje sjedi na crvenoj zvijeri koja… . imaše sedam glava… I dalje: Sedam glava, to su sedam gora na kojima žena sjedi (Otkr 17, 3 i 9). To je stolica antihristova.
Dakle, stari Rim, pošto se nalazi na sedam brežuljaka, po nekima je presto antihristov.
Ovog mišljenja se ne odriču ni sami Rimljani. Govore, naime, da će Rim biti presto antihristov, ali ne sadašnji hrišćanski, nego stari idolopoklonički, u kome su carevali mučitelji Neron, Domicijan, Maksimijan, Dioklecijan i drugi preteče antihristovi. Ovakav Rim Otkrivenje, u glavi 17, naziva ženom bludnicom napojenom krvlju Isusovih mučenika.

GLAVA OSMA
O šestom i sedmom znaku, to jest o imenu antihristovom, i o njegovoj slici (žigu)

Antihrist ima mnogo imena. Pismo ga naziva čovjekom bezakonja, sinom pogibli.
U drugoj poslanici Solunjanima, glava 2, naziva se zmijom. Knjiga postanja, u glavi 49 (?), ga naziva bezakonikom, lažnim prorokom, lažnim hristom, gnusobom opustošenja, zvijerju, satanom itd.
Međutim sva su ova imena opšta. Mogu se odnositi, ne samo na pravog antihrista, nego i na njegove preteče.
Štaviše i svakog grešnika koji se ne kaje moguće je nazvati čovjekom bezakonja i sinom pogibli.
Zbog toga ćemo ovdje postaviti pitanje, ne o opštem imenu, nego o imenu svojstvenom antihristu.

Koje je ime svojstveno antihristu?

Sveti Jovan u Otkrivenju, u glavi 13, o imenu antihrista ovako govori: Ovdje je mudrost. Ko ima um neka izračuna broj zvijeri; jer je broj čovjekov, i broj njezin je šest stotina šezdeset i šest (Otkr 13, 18).
Ova tajna, pobožni čitaoče, koja je ispitivana od strane visokih umova, do sada je ostala nepoznata.
O ovome treba savršeno znati da je ovo ime grčko, grčkim dijalektom objavljeno i da će biti svojstveno antihristu. Jer grčkim narječjem je sveti Jovan napisao Otkrivenje.
Zbog toga se čudim ludosti nekih neukih i neprosvećenih, koji žele da pronađu takvo ime u našem slovenskom narječju, koje bi odgovaralo broju zvijeri – 666.
Shvatite bezumnici i nekada ludi umudrite se.
Zavirite u različita tumačenja otkrovenjskih tajni, i vidjećete da svi učitelji traže u grčkom imenu broj koji odgovara broju zvijeri – 666.
Neki govore da će ime antihrista biti LATEINOS, što znači Rimljanin, te misle da će antihrist biti rimski papa.
L = 30
A = 1
T = 300
E = 5 Broj
I = 10 > Zvijeri
N = 50 666
O = 70
S = 200

Drugi kažu da će mu ime biti TEITAN, što znači sunce.
T = 300
E = 5
I = 10 Broj
T = 300 > Zvijeri
A = 1 666
N = 50

Neki govore LAMPETIS, tj. presvijetli.
L = 30
A = 1
M = 40
P = 80
E = 5 Broj
T = 300 > Zvijeri
I = 10 666
S = 200

Drugi kažu ONIKNTNS što znači pobjeditelj.
O = 70
N = 50
I = 10 Broj
K = 20 > Zvijeri
N = 8 666
T = 300
N = 8
S = 200

Drugi vele KAKOS ODNGOS tj. zli vođa.
K = 20
A = 1
K = 20
O = 70 Broj
S = 200 > Zvijeri
O = 70 666
D = 4
N = 8
G = 3
O = 70
S = 200

Neki misle da će mu ime biti MAOMETIS, tj. magomet što na turskom znači prorok.
M = 40
A = 1
O = 70 Broj
M = 40 > Zvijeri
E = 5 666
T = 300
I = 8
S = 200

Neki kažu: ALNTXHS VLAVEROS tj. pravi pakosnik (uvreditelj).
A = 1
L = 30
N = 8
TH=9
N = 8 Broj
S = 200 > Zvijeri
V = 2 666
L = 30
A = 1
V = 2
E = 5
R = 100
O = 70
S = 70

Drugi opet govore AMNOS ADIKOS, što znači jaganjac nepravedni.
A = 1
M = 40
N = 50
O = 70
S = 200 Broj
A = 1 > Zvijeri
D = 4 666
I = 10
K= 20
O = 70
S = 200

Neki kažu ANTEMOS, tj. protivnik.
A = 1
N = 50
T = 300 Broj
E = 5 > Zvijeri
M= 40 666
O = 70
S = 200

Drugi vele: SAKSONEIOS, tj. Sas ili Saksonac.
S = 200
A = 1
KS= 60
O = 70 Broj
N = 50 > Zvijeri
E = 5 666
I = 10
O = 70
S = 200

Neki kažu da će mu ime biti VENEDIKTOS, tj. blagosloveni. „Možda uistinu želi da otme ime blagoslovenoga Hrist Boga našega“, veli sveti Andrej kesarijski.
V = 2
E = 5
N = 50
E = 5
D = 4 Broj
I = 10 > Zvijeri
K = 20 666
T = 300
O = 70
S = 200

Vidi, pobožni čitaoče, koliko je različitih imena, i sva su grčka, i iz svih proizilazi broj 666, i iz svakoga je moguće zaključiti da je istinito.
Mnogi misle a će mu biti ime ANTEMOS, tj. protivnik. I ime antihrist je takođe grčko i označava protivnika Hristova.
Neki govore da ovaj broj ne označava ime, nego vrijeme dolaska i pogibije antihrista.
Neki ovo tumače da se ovim brojem 666 potvrđuje đavolski trojaki grijeh, koji će se antihristom izvršiti. Jer broj šest, pošto ne doseže sedam, u kome je mir i blaženstvo, jest broj razumnog stvorenja, koje je zbog grijeha otpalo od mira i blaženstva. Đavo je izvršio trojaki grijeh, ili je jedan utrostručio.
Prvo, kad je sebi grijehom nanio ranu, te tada ispunio broj šest.
Drugo, kada je prvog čovjek grijehom povrijedio, te je tada dodao broju šest šezdeset.
Treće, kada preko antihrista cijeli svijet bude ranio, te će tada broju šezdeset i šest dodati šest stotina.
Drugi nasuprot ovome govore da je broj šest savršen, jer je za šest dana Bog stvorio ovaj svijet. Broj šezdeset je još savršeniji, a šest stotina najsavršeniji.
Otuda se da jasno vidjeti da će antihrist toliku savršenost sebi pripisati, koje je prilično samo Bogu. No šta o ovome reći? Tajna ne podnosi ispitivanje.
Svi učitelji, crkvena svjetila, jednodušno sa smirenošću priznajući neznanje, govore da do sada ne znaju ime antihristovo. Neispitivi su putevi Gospodnji, i neistražene su sudbe njegove.
Pošto je to tako, pošto neke neznalice, seljaci bez mozga, koji mudrima služe za šalu i podsmijeh, visoko umuju, više bezumuju kad hoće da istraže antihristovo ime, hoteći da kornjača doleti tamo gde visokoparni orlovi nisu mogli da dostignu. Vidi kolikim bezumljem svinje gaze božanske bisere.

O žigu antihristovom treba znati ovo

Između ostalih znakova dolaska antihristova postoji i ovo o kojem čitamo u Otkrivenju, u glavi 13: Da budu pobijeni oni koji se ne poklone liku zvijeri. Onima koji se poklone da im dadu žig na desnoj ruci njihovoj ili na čelu njihovom. Da niko ne može kupiti ni prodati, osim ko ima žig, ime zvijeri ili broj imena njezina (Otkr 13, 15-17).
O ovom žigu brbljaju protivnici Hristove crkve govoreći da će žig antihristov biti Tajna miropomazanja.
Oni, osim tajne krštenja, nemaju ni jednu drugu tajnu. Zbog toga, želeći da nas pravoslavne ukore, hule na ovu tajnu miropomazanja.
Međutim, uzalud. Jer ako je tajna miropomazanja žig antihristov, onda su i apostoli svojom zlonamjernošću antihristi. Čak i Hristos, koji je ovu tajnu, sa ostalima, ustanovio. Sveti Andrej Kesarijski o ovom antihristovom žigu u tumačenju Otkrivenja, u glavi 13, ovako govori: „Požuriće da postavi žig opasnog imena odstupnika i prevaranta. Na desne ruke, da odstrani dejstvo pravih i dobrih djela; na čelima pak, da nauči da drži u tami laži i prevare“.

GLAVA DEVETA
O kratkom vremenu antihristova carovanja

O kratkom carovanju antihristovom obaviještava nas sam Hristos Spasitelj naš kod Mateja, u glavi 24: I ako se ne bi skratili dani oni, niko ne bi ostao; ali izabranih radi skratiće se dani oni (Mt 24, 22).
Bogoglasni Danilo, u glavi sedmoj govori: Jer duljina životu bješe im određena do vremena i do roka… Potom će sjesti na sud (Dan 7, 12 i 26).
Crkveni učitelji, Kirilo u katihezi 25, Ipolit O kraju svijeta i drugi razumiju pod vrijeme jednu godinu, pod vremena dvije godine, a pod pola vremena po godine, tako da će carovanje antihristovo trajati tri i po godine. To isto čitamo i u glavi 12 kod proroka Danila: Kad će biti kraj tijem čudesima? … . I podiže desnicu svoju… k nebu, i zakle se onijem koji živi uvijek da će se sve ispuniti po vremenu, po vremenima i po po vremena (Dan 126-7).
Još Danilo nije ni razumio ono što mu je rečeno, reče onaj čovjek: Idi Danilo, jer su zatvorene i zapečaćene ove riječi do pošljednjega vremena. A od vremena kad se ukine žrtva vazdašnja i postavi gnusoba pustošna, biće tisuća i dvjesta i devedeset dana (Dan 12, 9 i 11).
Vidi da broj ovih dana iznosi tri i po godine. Isto to čitamo u Otkrivenju u glavi 12, gdje žena, tj. sveta crkva (tako tumače veliki Metodije i Andrej kesarijski), pobježe od aždaje, tj. od antihrista, u pustinju gdje se hranila hiljadu i dvjesta i šezdeset dana (Otkr 12, 6).
Broj ovih dana takođe iznosi tri i po godine. Dalje u istoj 12. glavi ovako govori: I ženi biše data dva krila orla velikoga da odleti u pustinju na mjesto svoje, gdje će se hraniti vrijeme i vremena i pola vremena, daleko od zmije (Otkr 12, 14).
I u 13. glavi Otkrivenja čitamo: I dana joj (antihristu) biše usta koja govore ohole riječi i huljenja, i dade joj se vlast da zlotvori četrdeset i dva mjeseca (Otkr 13, 5).
Broj ovih mjeseci iznosi tri i po godine.
Još čitamo u Otkrivenju, u glavi 11: I oni će gaziti sveti grad četrdeset i dva mjeseca (Otkr 11, 2).
Sveti Andrej kesarijski, tumačeći ove riječi, govori: „Kad se bude gazio sveti grad, ili novi Jerusalim, ili vaseljenska crkva, četrdeset i dva mjeseca, mislim od strane mnogobožaca, da to znači da će biti u vrijeme dolaska antihrista koji će kušati, goniti i gaziti vjerne“. U Otkrivenju još piše: I daću obama mojim svjedocima (tj. Enohu i Iliji) i prorokovaće hiljadu i dvjesta i šezdeset dana. Broj se slaže s naprijed rečenim.
U Otkrivenju, u 20. glavi, takođe se tvrdi: I vidjeh anđela gdje silazi s neba… i uhvati aždaju, staru zmiju, koja je đavo i satana, i sveza je na hiljadu godina… i poslije toga treba da bude odriješena na kratko vrijeme (Otkr 20, 1-3). Pored toga u glavi 12 Otkrivenja piše: Teško žiteljima zemlje i mora, jer siđe k vama đavo u jarosti velikoj, znajući da malo vremena ima (Otkr 12, 12).
Vidiš li, pobožni čitaoče, kako će biti kratko vrijeme carovanja antihristova i odrešenja satane pomoćnika antihristova. Ovo je i Hristos naš Spasitelj predskazao, kad je rekao: I ako se ne bi skratili dani oni, niko ne bi ostao; ali izabranih radi skratiće se dani oni (Mt 24, 22).
Ovo i sveti oci neprestano govore: da ne može antihrist carovati i propovijedati duže od Hrista, koji je tri i po godine propovijedao evanđelje nama na spasenje.

GLAVA DESETA
O carstvu i ratovima antihristovim

Prije svega valja znati da antihrist neće biti ni vlasnik ni nasljednik carstva nego prevarant i lukavi otimač. O ovome jasno govori prorok Danilo, u glavi 11: A na njegovo će mjesto doći neznatan čovjek, kome nije namijenjena čast carska; ali će doći mirno i osvojiće carstvo laskanjem (Dan 11, 21).
Sa ovim se slaže i sveti Damaskin u knjizi 4, u glavi 27: „Rodiće se iz bluda, i tajno će se vaspitavati (odrastati), i iznenada će ustati, usprotiviti se i zacariti se.“
Drugo što treba znati je to da će antihrist ratovati sa tri cara: egipatskim, libijskim i etiopskim, i nadvladaće ih. Čuj šta o ovome govori prorok Danilo u glavi 7: Četvrta zvijer, koje se trebaše bojati, strašna i vrlo jaka… i imaše deset rogova. Gledam rogove, i gle drugi mali rog izraste među onijem, a tri prva roga iščupaše se pred njim; i gle, oči kao oči čovječije bjehu na tom rogu, i usta koja govorahu velike stvari. Gledah dokle se postaviše prijestoli… . (Dan 7, 8-9).

Tumačenje

Četvrta zvijer, gorda i strašna, jest četvrta monarhija, ili jednovlašće (monarhija) Rimsko. Njegovih deset rogova jesu deset careva, koji će se razdijeliti pri kraju rimske vladavine. Drugi mali rog, koji je izrastao među njima, jest antihrist, koji je izrastao iz malog i bijednog i beslavnog roda. Tri prednja roga, koji se iščupaše pred njim, jesu tri cara koje je antihrist savladao.
Ovo tumačenje nije ljudsko, nego anđelsko, kao što se vidi u istoj 7. glavi, gdje anđeo ovako tumači Danilu viđenje: Četvrta zvijer biće četvrto carstvo na zemlji, koje će se razlikovati od svijeh carstava, i izješće svu zemlju i pogaziti i satrti. I deset rogova jesu deset careva, koji će nastati iz toga carstva, i poslije njih nastaće drugi, i on će se razlikovati od pređašnjih, i pokoriće tri cara. I govoriće riječi na višnjega… (Dan 7, 23-25).
Ova se tri cara pominju kod proroka Danila, u glavi 11 pri kraju: I posegnuće rukom svojom na zemlje, i zemlja Misirska neće umaknuti. I osvojiće blago u zlatu i srebru i sve zaklade Misirsk; i Livijani i Etiopljani ići će za njim (Dan 11, 42-43).
O ovome naširoko govori sveti mučenik Ipolit u besjedi o kraju svijeta.
Treće što treba znati da kada antihrist savlada naprijed pomenuta tri cara, Egipatskog, Libijskog i Etiopskog, tada će se i ostali carevi njemu pokloniti, i od tada će antihrist početi da bude monarh, što će reći, jedini vladar cijele vaseljene. O ovome tačno izvještava božansko pismo Otkrivenje, u glavi 17: I deset rogova koje vidje, to su deset careva koji carstvo još ne primiše, nego će kao carevi primiti vlast na jedan čas sa zvijeriju. Ovi jedno mišljenje imaju, i svoju silu i vlast daju zvijeri. Ovi će s Jagnjetom zaratiti i Jagnje će ih pobijediti (Otkr 17, 12-14).
Ovaj antihristov monarhizam pominje i sveti Zlatoust u besjedi četvrtoj na drugu poslanicu Solunjanima, na drugu glavu, govoreći. „Kao što se prije ovoga razoriše carstva, tj. Miđansko od strane Vavilonskog, Vavilonsko od Persijskog, Persijsko od Makedonskog, Makedonsko od Rimskoga, tako će i ovo od antihrista, a on (antihrist) od Hrista“.
Ovdje zlatojezični antihristovo carstvo upoređuje s carstvom Miđanskim, Vavilonskim, Persijskim, Makedonskim, Rimskim i kaže da će antihristovo carstvo biti poslije Rimskog, kao što je Rimsko naslijedilo Grčko, Grčko persijsko, Persijsko Asirsko. Pošto su, dakle ona carstva bila monarhije, jasno je da će i antihristovo carstvo biti monarhija, i da ga niko neće uništiti, osim Hrista koji će suditi. Saglasno ovome govori i sveti Kiril u oglašenju 15, da će antihrist (za)vladati rimskom monarhijom. Ove svoje riječi temelji na naprijed rečenom u Otkrivenju, u glavi 17: I deset rogova koje vidje, to su deset careva koji… Ovi jedno mišljenje imaju, i svoju silu i vlast daju zvijeri.
Četvrto što treba znati jest da će antihrist s bezbrojnom svojom vojskom goniti hrišćane po svoj vaseljeni, i to je rat Goga i Magoga. Čuj šta o ovom kaže sveti Jovan u Otkrivenju, glava20: I kada se navrši hiljada godina biće pušten satana iz tamnice svoje. I izići će da vara narode što su na četiri kraja zemlje, Goga i Magoga, da ih skupi na bitku, čiji je broj kao pijesak morski. I iziđoše na širinu zemlje, i opkoliše stan svetih, i grad voljeni; i siđe oganj s neba od Boga, i pojede ih. I đavo koji ih varaše bi bačen u jezero ognjeno i sumporno, gdje je i zvijer i lažni prorok; i biće mučeni dan i noć u vijekove vijekova (Otkr 20, 7-10).
Ovim riječima se opisuje posljednje gonjenje hrišćana od strane antihrista i njegov pogibeljni kraj.
Neko će upitati: Šta znači hiljada godina, u kojima će biti svezan satana, i kad se navrše da će biti pušten?
Na ovo pitanje odgovara sv. Andrej Kesarijski u svom tumačenju 20. glave Otkrivenja, u dvadesetoj besjedi pred kraj, gdje kaže da se označeno vrijeme hiljada godina, napisalo umjesto neodređenog. Slično ovome napisano je i u drugim svetim mjestima Sv. pisma, u psalmu 104: Riječ koju je dao na tisuću koljena (Ps 104, 8).
Ovdje određeni broj hiljada stavlja se umjesto neodređenog, tj. u mnoga mnoštva koljena. I opet, u Psalmu 90. Pašće pored tebe tisuća i deset tisuća s desne strane tebe (Ps 90, 7).
I ovdje se napisao određeni broj umjesto neodređenoga. I sam Hristos Spasitelj naš kod Mateja u glavi 13 određeni broj postavlja umjesto neodređenog: A posijano (sjeme) na dobroj zemlji… rod rađa, i donosi jedan po sto, jedan po šezdeset, a jedan po trideset (Mt 13, 23). Satana, dakle, bi svezan na hiljadu godina, tj. za sve vrijeme, počevši od stradanja Hristovih, pa sve do dolaska antihrista, kad će biti pušten. O ovome jasno govori Hristos Spasitelj naš, kad je išao na dobrovoljno stradanje: Sad je sud ovome svijetu; sad će knez ovoga svijeta biti izbačen napolje. (Jn 12, 31).
Čitaj tumačenje 20. glave Otkrivenja svetog oca našega Andreja arhiepiskopa Kapadokijskog, gdje se ovako kaže: I vidjeh anđela gdje silazi s neba, koji imaše ključ od bezdana i lanac veliki… I uhvati aždaju, staru zmiju… i sveza je na hiljadu godina… . I poslije toga treba da bude odriješena na kratko vrijeme (Jn 20, 1-3).
Tumačenje svetoga Andreja 20. glave Otkrivenja: „Ovdje se zbacivanje i razorenje đavolsko opisuje više u stradanju vladičnom, gdje se misli da je jak, ali Hristos Bog naš, svezavši ga, oslobodi nas od njega, izbavi nas iz njegovih ruku i osudi ga na bezdan. Ovo pokazuju bjesovi koji ga mole da ne budu poslani u bezdan. I pošto bi svezan, znak idolosluženja je istrebljenje, razorenje idolskih hramova, i iščeznuće krvnih žrtvenika, i svesvjetsko poznanje volje Božije. I veliki Justin kaže da je dolazak Hristov najprije saznao đavo, pošto je bio osuđen na bezdan i geenu ognjenu. Moguće je, dakle, razmišljajući o naprijed rečenom obećanju, da je i đavo bio poznat Hristu. Anđeo, koji je služio ovome odgovoru, govori da pokaže i sile koje služe ovome rđavome, i koji se osmjelio uzalud na poglavarstvo koje svim upravlja. A već je pomenuo, po našem razumijevanju, njegovu moćnu silu koja je svezana. Hiljadu godina ne treba shvatati određenim brojem, o čemu blagorazumno govori David: Riječ koju je dao na hiljadu koljena. Ovo možemo brojati i stotinama hiljada i mnoštvom mnoštava. Tako je i ovdje, ili kao mnogih, ili kao tačna hiljada je znakoviti broj, na koje mislimo i obrazujemo. Hiljada godina jest vrijeme ovaploćenja Hristova.
Dovdje je tumačenje svetog oca našega Andreja Kesarije Kapadokijske. Dalje u toj besjedi kaže: „Kao što je napisano, nije toliko nužno da se brojno razumije hiljada godina, jer nije rečeno u pjesmama (u glavi 8. ). čovjek će položiti u plodu svome hiljadu srebrenika. I OPET: Hiljadu i dvjesta je čuvalo Solomonov plod. Ovo je neodređen broj, ali tačno je mnoštvo i plodonosnost.

GLAVA JEDANAESTA
Ko su Gog i Magog?[2]

Kao što za nečisto ime antihrista postoje različita imena, kao što je naprijed napisano, tako se i ova imena Gog i Magog različito tumače. Čujmo šta o ovome govori sveti Andrej Kesarijski u naprijed navedenoj besjedi: „Neki misle da su Gog i Magog skitski narodi, koje nazivamo Guni, kojih ima više od svih zemaljskih carstava i naroda, i koji su u ratu najhrabriji, koji će pomoću Božije ruke održati svu vaseljenu, koji će odoliti i opstati sve do odrješenja đavola. Neki pak tumače Gog jevrejskim jezikom što znači ONAJ KOJI SABIRA ili SABRANJE, a Magoga ONAJ KOJI SE VAZNIO, ili VAZNESENJE. Tako ova imena označavaju sabor naroda ili gordost. Treba imati na umu šta je Jezekilj prorokovao. Prorokovao je da će ovi narodi u posljednja vremena doći s jakom silom na zemlju Izrailsku, i pašće, i sedam godina u svom oružju mnogo ih će izgorjeti i zapaliti. Neki od tumača protumačili su o padu Asiraca na čelu sa Sinnaharimom za vrijeme Jezekije, o čemu je prije mnogo godina prorokovao Jezekilj. Neki su tumačili propast naroda koji su napali na one koji su željeli ponovo obnoviti i sagraditi Jerusalim poslije Vavilonskog ropstva. Najprije Kira persijskog, a poslije njega Darija, poglavara koji su ovo zapovijedili. Neki su pak mislili na Antiohove snage koje su Makaveji pobijedili. U posljednje vrijeme pokazuje se da se sa ovim upoređuje i poklapa dolazak ovih.
Prvo, dakle, nigdje nije napisano da su tada skitski narodi pokrenuli rat protiv Judeja, nego su sami koji okolo živjeli zavidjeli su im na nenadanom blagostanju. Drugo pak što se tiče onoga što je pisano o Gogu, što se od davnina pripremilo, u posljednje vrijeme će doći. Treće, pošto je u sadašnjem otkrivenju, koje proriče budućnost, napisano da će na kraju ovoga vijeka doći Gog i Magog“.
Dovde (govori) sveti Andrej Kesarijski. A sveti Amvrosije i Avgustin o ovome ovako razmišljaju:
Prvo, kažu da će rat Goga i Magoga biti rat i gonjenje crkve Hristove od strane antihrista.
Drugo, Goga smatraju antihristom, a Magoga bezbrojnom vojskom antihristovom, pošto i prorok Jezekilj, u glavi 38 i 39 često Goga naziva knezom, a Magoga naziva zemljom ili narodom.
Treće, Magoga nazivaju Skitima zbog toga što je Jafet imao sina po imenu Magog (kao što piše u Knjizi postanja u glavi 10) koji naseli zemlju, i nastani se tamo gdje sada obitavaju Skiti. Jer kao što od Hanaana, sina Hamova, palestinska zemlja se zove Hanaan, i narod koji tamo živi zove se narod hananejski, ili Hananeji, tako i od Magoga, sina Jafetova, skitska zemlja i narod koji živi u njoj naziva se Magog.
Iz ovoga je moguće razmišljanjem zaključiti da Gog ili antihrist ima da sa sobom podigne mnoge i silne skitske narode i s njima će goniti crkvu Božiju po svoj vaseljeni. Pašće sa svom svojom silom na gorama Izrailevim, poražen ognjem odozgo, kao što tajanstveno gvori prorok Jezekilj u glavi 39, gdje kaže da će biti toliko mnoštvo vojske Gogove da će naložiti na oganj i spaliti oružje njihovo, i ložiće ih na oganj sedam godina (Jez 39, 9).
Reći će neko da će odmah poslije smrti antihrista doći kraj i Strašni sud, kako smo naprijed napisali. A zašto, dakle, govori prorok Jezekilj da će oružje poraženih Goga i Magoga gorjeti sedam godina?
Odgovaram da prorok ovo objavljuje proročkim jezikom, želeći da naglasi mnoštvo vojske Goga i Magoga, te prestrašni njihov pogibao i pad. Ne govori da će uistinu njihovo oružje gorjeti sedam godina, nego predskazuje da će biti takav pad antihrista i njegove vojske, da je moguće njihovim oružjem dugo vremena ložiti vatru, kad bi bila kakva nužda. Ovoliko ukratko o Gogu i Magogu. Dalje nemam smjelosti da ispitujem dubinu sudbi Gospodnjih već svojim malim umom sa Psalmopjevcem kažem: Kako su velika djela tvoja, Gospode! Veoma su duboke pomisli tvoje. Bezumnik ne zna, i neznalica ne razumije toga (Ps 91, 6-7).

GLAVA DVANAESTA
O padu Vavilona

Sveti Jovan u Otkrivenju, u glavi 17, Vavilon opisuje kao ženu bludnicu:
I vidjeh ženu gdje sjedi na crvenoj zvijeri koja bješe puna imena hulnih i imaše sedam glava i deset rogova. I žena bješe obučena porfiru i skerlet i nakićena zlatom i dragim kamenjem i biserom, i imaše čašu zlatnu u ruci svojoj, punu gnusoba i nečistota bluda svoga. I na čelu njezinu napisano ime, tajna: Vavilon veliki, mati bludnica i gnusoba zemaljskih. I vidjeh ženu gdje se opija od krvi svetih i od krvi svjedoka Isusovih. I dalje: Ovdje je um koji ima mudrost. Sedam glava, to su sedam gora na kojima žena sjedi… I deset rogova koje vidje, to su deset careva (Otkr 17, 3-6 i 10 i 12).
Ovdje opet postoje različita tumačenja. Neki govore da je Vavilon saborište svih bezbožnika, ili svijet i svjetska slava, prostranstvo, sladostrašće. Što se kaže da je utvrđen na sedam gora, to znači na sedam smrtnih grijehova, u kojima caruje đavo. Građani ovoga grada su bezbožnici, kao što su, suprotno ovome, građani Božijeg Jerusalima izabrani sveti.
Neki pak pod Vavilonom razumiju bezbožnost Muhameda i Saracena, kao ženu bludnicu. Jer im je vjera nepobožna, uče svakoj odvratnosti i bludničenju. Dopuštaju da svako može imati onoliko žena koliko ih može prehraniti.
Neki misle da je Vavilon Konstantinopolj, jer je glavni grad muhamedanaca, gonitelja Hrista i Hristove crkve. On stoji kod vode, na sedam brežuljaka. Otuda se zove i sedmobrežije, grčki EPTALOFOS. Radi toga anđeo je o njemu rekao svetom Jovanu u Otkrivenju, u glavi 17: Hodi da ti pokažem osudu bludnice koja sjedi na vodama mnogim (Otkr 17, 1).
Neki misle da je to onaj drevni Vavilon, koji je bio glavni grad Haldeja, i da će otuda doći antihrist, kao što je naprijed rečeno. Tamo su carevali: Nevrod, u svijetu prvi mučitelj, poslije njega Navukodonosor, i na kraju Antioh, preteče i praobrazi antihrista.
Ovo su tumačenja o Vavilonu. Međutim, sve ovo stavivši na stranu, mislim da je istinito ono tumačenje koje govori da je stari zapadni Rim Vavilon. I pad Vavilona jest pad zapadnoga Rima, koji će se razoriti pri kraju ovoga svijeta. Ovo je tumačenje mnogih učitelja. Prije svega ovo se temelji na riječima samog prvovrhovnog apostola petra, koji u svojoj prvoj poslanici, u glavi 5, Rim naziva Vavilonom, govoreći: Pozdravlja vas Crkva u Vavilonu, izabrana kao i vi, i Marko sin moj (1. Petr 5, 13).
Ove Petrove riječi učitelji jednodušno tumače kao Rim. Sveti Andrej Kesarijski u 18. besjedi svoga tumačenja 17. glave Otkrivenja, u začalu 54. ovako govori: „Od mnogih mjesta u Pismu moguće je shvatiti da od djela i izvršenja daju se imena gradovima. Otuda je i stari Vavilon ovako nazvan: – I ču bludnica radosne (vijesti), to jest grad bludnik raduje se bludu, vladarka vračara. Stari Jerusalime, lice ti postade bludničko. I stari Rim, u Petrovoj poslanici, naziva se Vavilonom“.
I malo više, u začalu 53, takođe govori o Vavilonu, koji predstavlja bludnicu: „Ovu bludnicu su neki prihvatili kao stari Rim, jer stoji na sedam brežuljaka. Sedam pak glava koje nosi ta zvijer odnosi se na sedam najbezbožnijih careva koji su gonili crkvu, od Domicijana do Dioklecijana“.
I ponovo u besjedi devetnaestoj, u stihu dvadeset i četvrtom, govori sveti Andrej:
„Drevni crkveni učitelji su rekli da je ovo prorokovano za Vavilon, koji je Rim, zbog viđenja deset rogova kod četvrte zvijeri, tj. kod rimske vlasti“.
Tako misli i Jeronim, tumačeći četrnaestu glavu proroka Isaije, gdje kaže. „Pašće i razoriće se Vavilon, koji stoji na sedam gora, obučena u porfiru bludnica, o čijem padu i mučenju objavljuje Otkrivenje“.
I ponovo u predgovoru knjizi Didimovoj O svetom Duhu: „Kada sam bio u Vavilonu (tj. u Rimu) nađoh se kao žitelj Bludnice obučene u porfiru“,
Uzroci ovakvog tumačenja staroga Rima su ovi:
Prvi, posljednje riječi u sedamnaestoj glavi Otkrivenja jasno izvještavaju da je Vavilon stari Rim: I žena koju vidje, jest grad veliki, koji ima carstvo nad carevima zemaljskim (Otkr 17, 18).
Koji grad ima carstvo nad carevima zemaljskim osim staroga Rima, koji se naziva vladar sve vaseljene, p riječima svetog evanđelista Luke, u drugoj glavi? Iziđe zapovijest od ćesara (rimskog) da se popiše sva vaseljena (Lk 2, 1).
Drugi uzrok je što Rim stoji na sedam gora, što o Vavilonu bludnicom izobražen izvještava Otkrivenje u toj istoj sedamnaestoj glavi: Ovdje je um koji ima mudrost. Sedam glava, to su sedam gora na kojima bludnica sjedi (Otkr 17, 9).
Treći uzrok je što sveti Jovan u svom Otkrivenju ne govori o stvarnom i pravom starom Vavilonu, koji je glavni grad haldeja u Egiptu, već govori o tajanstvenom sličnom Vavilonu, kao što svjedoči natpis na čelu one bludnice. Na čelu njezinu napisano ime tajna: Vavilon veliki, mati bludnica (Otkr 17, 5).
Četvrti uzrok je taj što su Rim i rimski carevi, počevši već od apostolskih vremena pa narednih trista godina, ne samo u Rimu, nego i po cijeloj vaseljeni gonili Crkvu Božiju. Prema tome nikom drugom nego Rimu priliče one riječi, koje stoje u Otkrivenju, u glavi sedamnaestoj: i vidjeh ženu gdje se opija od krvi svetih i od krvi svjedoka Isusovih (Otkr 17, 6).
I ponovo na kraju osamnaeste glave: I u njemu se nađe krv proroka i svetih i svih posječenih na zemlji Otkr 18, 24).
Peti uzrok se temelji na riječima prvovrhovnog apostola svetog Petra koji Rim naziva Vavilonom, kao što smo naprijed naveli.
Sad vidi, pobožni čitaoče, i podsmijevaj se ludosti nekih, koji carski grad Moskvu nazivaju Vavilonom. Misleći da su mudri, poludješe.
Neko od učitelja, u tumačenju ove Petrove poslanice, kaže: „Petar Rim naziva Vavilonom zbog slivanja i miješanja mnogobrojnih idolopoklonstava, gdje u sredini sijaše crkva, tada mala i prvobitna, kao nekada Izrailski narod, brojno mali, sjedeći u ropstvu, plakaše na rijekama Vavilonskim lišen svoga svetoga Siona, ne želeći da pjeva pjesmu Gospodnjoj u tuđoj zemlji“.
Ovim se jasno može poznati šta je pad Vavilona, koji objavljuje anđeo velikim glasom u otkrivenju, u glavi 18: Pade, pade Vavilon veliki i postade stanište demonima (Otkr 18, 2).
Ovaj pad Vavilona nije ništa drugo nego razorenje Rima, i propast rimske vlasti na kraju svijeta, kao što smo rekli u prvoj glavi. I kao što je onaj drevni Vavilon, slava Haldeja, razoren od strane Kira pao (Isaija glava trinaesta i dvadeset prva), tako ima da se raspe i tajanstveni Vavilon, Rim.
Govori se dvaput Pade, pade, zbog dvostrukog pada. Prvoga, dakle, kada je staro rimsko idolopoklonstvo palo propovijeđ evanđelja, a drugo kad se pri kraju svijeta bude razorila rimska vlast. Ili se dvostrukim padom označava pad duše i tijela, kao što govore sveti Amvrosije i Andrej Kesarijski.
Ovoliko o padu Vavilona i o kraju svijeta. Pogibao antihrista i njegove vojske opisuje Otkrivenje, u dvadesetoj glavi: I iziđoše na širinu zemlje, i opkoliše stan svetih, i grad voljeni (to jest Crkvu svetu); i siđe oganj s neba od Boga i pojede ih (Otkr 20, 9).
Tumačeći ove riječi sveti Andrej Kesarijski u dvadeset prvoj besjedi, kaže: „Oganj će s neba sići, ili vidimij, jakože na dva pjatdesjatniki pri Iliji, ili će ih Hristov slavni dolazak ubiti dahom usta svojih, i pomenute narode pojesti, te arhistratega njihovog đavola predati ognjenom jezeru zajedno sa antihristom i lažnim prorokom, gdje će biti mučni u vijekove vijekova“.
Ovim pogibeljnim krajem, koji predskazuje Jovanovo Otkrivenje, sveti Andrej Kesarijski završava svoju 21. besjedu ovako: „Mi pak naučivši se od Spasitelja Hrista, da nas ne uvede u napast, revnostno i usrdno se pomolimo, poznajući svoju nemoć, da se izbavimo od prorokovanih iskušenja, i da ne vidimo dolazak antihristov, ni bunu naprijed pomenutih naroda, ni smrtonosnu bijedu nasilnog odstupanja od spasonosne vjere. Nego svjedočanstvo savjesti da trudoljubivo čuvamo neoštećeno i netaknuto, te da pokazujemo onome koji nas je iskupio časnom svojom krvlju Hristu plamen ljubavi dobrim djelima. Da se nadamo zadobijanju i naslađivanju bogatih Božijih dobrota koje su u ovome ukorijenjene (koje iz ovoga izrastaju). Da nam ih daruje sam Spasitelj naš i iskupitelj Hristos. Njemu i Ocu zajedno sa Svetim Duhom slava, moć, čast i poklonjenje, sada i uvijek i u vijekove vijekova. Amin“.
Po iščeznuću prokletog antihrista, i po rasapu mučiteljskih vojski i sila njegovih, koji se nazivaju Gog i Magog, neki produžavaju vrijeme Strašnog suda za sedam godina. Ovo svoje mišljenje temelje na proročanstvu proroka Jezekilja, u trideset i devetoj glavi. Tamo se kaže da će biti toliko mnoštvo vojske Gogove da će oružje koje će ostati poslije njihove smrti gorjeti još sedam godina. Kako ovo treba razumjeti vidi na kraju glave 11. ove knjižice.
Neki govore da će poslije njegove smrti do Strašnog suda imati 45 dana. Ovo svoje mišljenje zasnivaju proročanstvu Danilovu, u glavi 12. gdje prorok kaže: A od vremena kad se ukine žrtva vazdašnja i postavi gnusoba pustošna biće tisuća i dvjesta devedeset dana. Blago onome koji pretrpi i dočeka tisuću i tri stotine i trideset i pet dana (Dan 12, 11-12).
Prvi broj 1290 smatra se broj dana carovanja antihrista. Po njegovom ubistvu do Strašnog suda ostaje 45 dana. Saberi 1290 dana i još 45 dana, naći ćeš posljednji proročki broj 1335, o kojima govori prorok: Blago onome koji pretrpi i dočeka tisuću i tri stotine i trideset i pet dana.
Drugi kažu da će odmah poslije smrti antihristove biti strašni sud. Ovo temelje na istinitim riječima Hrista Boga našega, gdje se kaže da će po nevolji koja će biti za vrijeme antihrista odmah, tj. Neposredno, sljedovati pomračenje nebeskih svjetila, pa Strašni sud. Ovako govori kod svetog Mateja u 24. glavi: I odmah će po nevolji tih dana sunce pomračiti i mjesec svoju svjetlost izgubiti… (Mt 24, 29).

GLAVA TRINAESTA
O znacima poslije dolaska antihrista

Dovde su opisani znaci koji prethode dolasku antihrista, kao i oni koji će se javiti pri samoj pojavi antihrista. A onih koji će sljedovati dolasku ima mnogo. O nekima od njih ovdje ćemo ukratko prikazati.

Prvi znak
Pomračenje sunca i neobičnost mjeseca
A strašnije od svega, po riječima proroka Joila, u drugoj glavi: I učiniću čudesa na nebu i na zemlji, krv i oganj i pušenje dima. Sunce će se pretvoriti u tamu i mjesec u krv prije nego dođe veliki i strašni dan Gospodnji (Joil 2, 30-31).
Zatim i Isaija u 13. Glavi kaže: Jer zvijezde nebeske i prilike nebeske neće pustiti svjetlosti svoje, sunce će pomrčati o rođaju svom, i mjesec neće pustiti svjetlosti svoje (Is 13, 10).
Pa onda Jezekilj u 32. glavi: Zastrijeću nebo, i zvijezde na njemu pomračiti, sunce ću zakloniti oblakom, i mjesec neće svijetliti svjetlošću svojom. Sva ću svijetla vidjela na nebu pomračiti za tobom (Jez 32, 7-8). Zatim: Sunce posta crno kao vreća od kostrijeti, i mjesec sav posta kao krv; i zvijezde nebeske padoše na zemlju (Otkr 6, 12-13).
Ovo je i Hristos predskazao govoreći: I odmah će se po nevolji tih dana sunce pomračiti, i mjesec svoju svjetlost izgubiti, i zvijezde s neba pasti (Mt 24, 29).
I kao što je istina da je znak velike starosti sljepilo, tako će i prestarjelost svijeta imati za posljedicu pomračenje sunca i mjeseca, koji su prekrasne oči svijeta. I kao što, kad domaćin umre, nastane smetenost u njegovom domu, svi ukućani plaču, skidaju svijetlu odjeću, a crnu oblače, tako i u ljudskom rodu, zbog koga je sve stvoreno, kad dođe kraj, cijeli svijet će biti u smetenosti, te će nebeska svjetila odbaciti svoje lučezarno sijanje, i pojaviće se u mraku, kao u crnoj odjeći.

Drugi znak
Padanje zvijezda s neba
Pod ovim sveti Zlatousti razumije da će biti pravo padanje zvijezda. Neki tumače da će biti pomrčina, a samo padanje zvijezda neće biti sa svoga mjesta nego će izgubiti svjetlost, jer astrolozi kažu da je svaka zvijezda, koju mi vidimo, veća od zemlje. Drugi tumače da će ovo biti padanje kometa, bljeskovi munja, gromovi i razne druge komete, koji su u vazduhu nedaleko od zemlje.

Treći znak
Pokretanje nebeskih sila:
Kao što Hristos veli da će se sile nebeske pokrenuti.
Sveti Zlatousti i Teofilakt pod Nebeskim silama razumiju sedam anđelskih činova, zbog toga što imaju veću snagu od drugih sila. Pokrenuće se zbog velikog straha i užasa, koji će biti toliki, pred kojim će i sami anđeli, koji su jači od drugih sila, onemoćati, te će ih uhvatiti onakav trepet, kojim strepe sinovi kad vide svoga oca kako se rasrdio na nevaljale sluge svoje.

Četvrti znak
Obnovljenje tvari i očišćenjem ognjem od ljudskih prljavština. Jer kao što je najprije bilo svesvjetsko očišćenje vodom od gnusoba grijehovnih, tako će na kraju svijeta biti ognjem. Ovo se jasno vidi iz božanskog pisma: Oganj pred njim ide, i pali naokolo neprijatelje njegove (Ps 96, 3). Pred njim je oganj koji proždire, oko njega je bura velika. Doziva nebo ozgo i zemlju, da sudi narodu svojemu (Ps 49, 3-4). Kao što oganj sažiže šumu. I kao plamen što zapaljuje gore, tako ih pognaj burom svojom i vihorom svojim smeti ih (Ps 82, 14-15). Pustiće na bezbožnike dažd od živoga ugljevlja, ognja i sumpora; i ognjeni vjetar biće im dio iz čaše (Ps 10, 6). Rijeka ognjena izlažaše i tecijaše ispred njega (Dan 7, 10).
2. Petrova poslanica, glava 3: A doći će Dan Gospodnji kao lopov noću, u koji će nebesa s hukom proći, a stihije će se užarene raspasti i zemlja i djela što su na njoj izgorjeće. Pa kad će se sve ovo raspasti, kakvi treba da budete vi u svetom vladanju i pobožnosti, očekujući i želeći da skorije bude dolazak Božijega Dana, od koga će se nebesa ognjem zapaljena raspasti i stihije užarene rastopiti. Nova pak nebesa i novu zemlju po obećanju njegovom očekujemo, gdje pravda obitava (2. Pet 3, 10-13). Kod Mateja u 24. glavi: Nebo i zemlja će proći (Mt 24, 35). Vidjeh nebo novo i zemlju novu; jer prvo nebo i prva zemlja prođoše i mora nema više (Otkr 21, 1). Nebesa su djelo ruku tvojih. Ta će proći, a ti ćeš ostati (Ps 101, 25-26). Ja ću stvoriti nova nebesa i novu zemlju, i što je prije bilo neće se pominjati (Is 65, 17).
Ovdje treba znati da će nestati samo obličje tvari, a suština će ostati, po riječima svetog apostola Pavla: Prolazi obličje ovoga svijeta (1. Kor 7, 31). Reče obličje a ne suština. I Psalmopjevac takođe veli: Obnovićeš lice zemlje.

Peti znak
Vaskrsenje mrtvih
Ovaj član Simvola vjere jedan je od onih koji se shvata samo vjerom, a ne ljudskim razumom. Stoga ne istražujem ga u dubinu, niti ovu dubinu blatnim skudoumljem drznem se da izmjerim. Samo s istočnom crkvom, govorim: Čekam vaskrsenje mrtvih. Vjerujem, Gospode, pomozi mome nevjerju.
Međutim, pošto vjera dolazi sa izvora vode žive, tj. proizilazi iz božanskog pisma, zahvatimo i mi pokoju kap iz te rijeke koja izvire od Božijeg prestola, te osvježimo dušu svoju kao bezvodnu zemlju. U božanskom pismu se nesumnjivo vjeruje u vaskrsenje mrtvih.
Ruka Gospodnja dođe nada me, i Gospod me izvede u duhu, i postavi me usred polja, koje bijaše puno kosti. I provede me pokraj njih unaokolo, i, gle, bijahu vrlo suhe. I reče mi: sine čovječiji, hoće li oživjeti ove kosti? A ja rekoh: Gospode, Gospode, ti znaš. Tada mi reče: prorokuj za te kosti, i kaži im: suhe kosti, čujte riječ Gospodnju. Ovako govori Gospod Gospod ovijem kostima: gle, ja ću metnuti u vas duh, i oživjećete. I metnuću na vas žile, i obložiću vas mesom, i navući ću na vas kožu, i metnuću u vas duh, i oživjećete, i poznaćete da sam ja Gospod. Tada stadoh prorokovati, kako mi se zapovijedi; a kad prorokovah nasta glas, i gle potres, i kosti se pribirahu svaka ka svojoj kosti. I pogledah, i gle, po njima izidoše žile i meso, i ozgo se koža navuče; ali duha ne bješe u njima. Tada mi reče: prorokuj duhu, prorokuj, sine čovječji, i reci duhu: ovako veli Gospod Gospod: od četiri vjetra dođi, duše, i duni na ove pobijene da ožive. I prorokovah, kako mi se zapovijedi i uđe u njih duh, i oživješe, i stadoše na noge, bješe vojska vrlo velika. I dalje: ovako veli Gospod Gospod: evo ja ću otvoriti grobove vaše, i izvešću vas iz grobova vaših itd (Jez 37, 1-12).
Oživjeće mrtvi tvoji, i moje će mrtvo tijelo ustati, i pjevajte koji stanujete u prahu (Is 26, 19).
Dolazi čas, i već je nastao, kada će mrtvi čuti glas Sina Božijega. I izići će oni koji su činili dobro u vaskrsenje života, a koji su činili zlo u vaskrsenje suda (Jn 5, 25 i 29).
Ja sam vaskrsenje i život; koji vjeruje u mene ako i umre, živjeće (Jn 11, 25).
A ako se Hristos propovijeda da je ustao iz mrtvih, kako neki među vama govore da nema vaskrsenja mrtvih? A ako nema vaskrsenja mrtvih to ni Hristos nije ustao. A ako Hristos nije ustao, onda je prazna propovijed naša, pa prazna i vjera vaša. A pokazujemo se i lažni svjedoci Božiji što svjedočimo protiv Boga da vaskrse Hrista, kojega ne vaskrse, ako, dakle, mrtvi ne ustaju. Jer ako mrtvi ne ustaju, to ni Hristos nije ustao. A ako Hristos nije ustao, uzalud vjera vaša; još ste u grijesima svojim. Onda i oni koji usnuše u Hristu, propadoše. I ako se samo u ovom životu nadamo u Hrista, jadniji smo od sviju ljudi. No zaista je Hristos ustao iz mrtvih, te postade prvenac onih koji su umrli. Jer pošto je kroz čovjeka smrt, kroz čovjeka je i vaskrsenje mrtvih. Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Hristu svi oživjeti. No svaki u svom redu: prvenac Hristos, potom, o njegovu dolasku, oni koji su Hristovi (1. Kor, 15, 12-23). Dalje: Ali reći će neko: kako će ustati mrtvi? I u kakvom će tijelu doći? Bezumniče, ono što ti siješ neće oživjeti ako ne umre. I šta siješ, ne siješ tijelo, koje će nestati, nego golo zrno, bilo pšenično ili neko drugo. A Bog mu daje tijelo kako hoće, i svakome sjemenu svoje tijelo (1. Kor 15, 35-38). Dalje: I kao što nosismo sliku zemljanoga (čovjeka), tako ćemo nositi i sliku nebeskoga (1. Kor 15, 49). Dalje: Zatrubiće, i mrtvi će vaskrsnuti neraspadljivi, i mi ćemo se promijeniti. Jer treba ovo raspadljivo da se obuče u neraspadljivost, i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost (1. Kor 15, 52-53).
Najprije ćeš zapitati: Zar će svi vaskrsnuti na sud?
Odgovaram: Svi, počevši od Adama pa sve do kraja vijeka. Tako govori Pismo: Svi će koji su u grobovima čuti glas Sina Božijega (Jn 5, 28).
Tada će sjesti na prijesto slave svoje. I sabraće se pred njim svi narodi (Mt 25, 31-32).
Reći ćeš: A šta onda govori Psalmopjevac, u 1. Psalmu, da neće bezbožnici vaskrsnuti na sud, i Isaija, u 26. Glavi, da mrtvi neće oživjeti, budući neće ustati? Pa Psalmopjevac u 86. psalmu kaže zar će na mrtvima činiti čudesa, ili će mrtvi ustati i Boga slaviti, ili će ih ljekari vaskrsnuti?
Odgovaram na prvo:
Riječ vaskrsenje ima dvojako značenje, jedno je vaskrsenje za život, a drugo za smrt vječnu. Bezbožnici dakle neće vaskrsnuti na sud vaskrsenjem za život, nego će vaskrsnuti vaskrsenjem za vječnu smrt, lišeni vječnoga života. Ovo i Hristos govori da će mrtvi čuti glas Sina Božjeg, i izići će oni koji su činili dobro u vaskrsenje života, a oni koji su činili zlo u vaskrsenje suda.
O ovome izvještava i Psalmopjevac u psalmu 1. da bezbožnici neće vaskrsnuti na sud. I odmah dodaje: niti grješnici na skup pravednih.
Odgovaram na drugo:
Mrtvi (tj. dušom i tijelom) neće vidjeti života. To znači vječnoga života. Niti će ljekari sa svim svojim vještinama moći da ih vaskrsnu.
Slično ovome odgovaram i na treće: Eda li ćeš na mrtvima (dušom i tijelom) činiti čudesa (Ps 86, 10)? Nad onima koji su umrli na vječnu smrt čuda se ne dešavaju. Niti će ih ljekari vaskrsnuti, i od smrti osloboditi svojom ljekarskom vještinom.
Zapitaćeš drugo:
Da li svi treba da umru pred strašni sud?
Odgovaraju Zlatoust, Teodorit, Teofilakt i drugi da neće sve, nego neke žive zateći strašni sud. Ovako veli Apostol: Svi nećemo pomrijeti, a svi ćemo se promijeniti (1. Kor 15, 51).
Ovo tumačeći, sveti Zlatoust kaže: „Svi nećemo pomrijeti, a svi ćemo se promijeniti, i neumrli, pošto su i oni smrtni. Jer pošto ne umreš, ne boj se da zbog toga nećeš ustati, pošto će neki smrt izbjeći. Ovo im neće smetati za vaskrsenje, jer treba da i ona tijela koja ne umru da se izmijene i da pređu u nepropadljivost.
Ovo utvrđuje i Simvol vjere, gdje govorimo: I koji će opet doći da sudi živima i mrtvim.
Zatim u 1. poslanici Solunjanima, glava 4: Prvo će mrtvi u Hristu vaskrsnuti; a potom mi živi koji ostanemo bićemo zajedno s njima uzneseni na oblacima u sretanje Gospodu u vazduhu, i tako ćemo svagda s Gospodom biti (1. Sol 4, 16-17).
Sveti Zlatousti, tumačeći ovo, kaže: „Prvo će oni koji su skončali ustajati, i tako će sretanje biti zajedničko. Avelj, koji je skončao prije svih, srešće Gospoda zajedno sa živima“.
Reći ćeš: Zašto onda govori Apostol jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Hristu svi oživjeti?
Odgovaram: Svi umiru, i svi će vaskrsnuti, ali ne jednako, dakle oni koji su ostali do dolaska Gospodnjeg ima da umru i vaskrsnu samom izmjenom, a ne padom i ustajanjem, kao što i Apostol veli: Svi nećemo pomrijeti, a svi ćemo se promijeniti. I dalje: Treba ovo raspadljivo da se obuče u neraspadljivost, i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost.
Sveti Zlatoust, tumačeći ovo, kaže: „Truležno tijelo je i smrtno. Zato tijela ostaju, tj. oblači se. Smrtnost i raspadljivost nestaje kad na njih dođe besmrtnost i neraspadljivost“. Ovo govori Zlatousti zajedno sa ostalim.
Iako ima mnogo učitelja, koji suprotno govore, da će prije suda svi pomrijeti, jer su u Adamu svi jednako sagriješili, pošto ih je nepromijenjena riječ Božija osudila na smrt. I sami prirodni zakoni nas uče da ne može biti obnovljenja ako prethodno ne bude propadljivosti. O ovome nas i Apostol uči sjemenjem, koje ne može izrasti u klas ako prije toga ne istrune. Ovo i u Simvolu vjere svakodnevno govorimo: Čekam vaskrsenje mrtvih.
Ali kako treba da bude vaskrsenje ili ustajanje, ako prije toga ne bude pada? Jer ustajanje je, po riječima Damaskina, drugo stanje paloga.
Od ova dva stava, mislim da je istinitije prvo, tj. svetoga Zlatousta, velikog svjetilnika svete istočne crkve.
Zapitaćeš treće:
Hoće li ustati ta ista tijela ili druga?
Odgovaram: Ta ista, govori proročko Pismo. Čuva Gospod sve kosti njegove, nijedna se od njih neće slomiti (Ps 33, 20). Jer treba da ovo raspadljivo da se obuče u neraspadljivost, i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost (1. Kor 15, 53).
Dostojno je i pravedno, da tijela koja su bila učesnici stradanja ili sladostrašća, da budu i učesnici slave ili muke.
Reći ćeš: A šta Apostol kaže? I što siješ, ne siješ tijelo koje će nestati, nego golo zrno, bilo pšenično ili neko drugo. A Bog mu daje tijelo kako hoće, i svakome sjemenu svoje tijelo (1. Kor 15, 17-18).
Kao što, dakle, Bog zrnu daj drugo tijelo, tako će druga tijela biti vaskrslima.
Odgovaram: Apostol govori o vrsti zrna, a ne o suštini. Jer suština zrna ista je i istrulelog i izraslog. Zato pšenično zrno imaće pšenični klas, a ne ječmeni klas. Ista je vrsta i oblik u golom zrnu i u izraslom zrnu. Tako će i ljudska tijela ustati u istoj suštini, kao i vrsti, a drugo obličje će uzeti. Ono, dakle, što se sije u propadljivost ustaće u nepropadljivost. Pogledaj Hristovo tijelo: Zar nije ustalo iz mrtvih? Pogledaj Lazara: Zar ga nije Hristos vaskrsao? Tako će se preobraziti i tijelo našeg poniženja, da bi postalo saobrazno tijelu slave njegove, po riječi Apostola.
Reći ćeš: Kako će prah ljudskog tijela koji je vjetrom razvijan, ili od strane ljudi raskopan i rasut, ili u cigli ispečen, ili u selitru, a zatim u porah, onda u oganj i dim pretvoren, opet se sakupiti u ljudsko tijelo? Ili ako se desi da ljudsko tijelo pojedu zvijeri ili ptice, ili ribe, a ove da pojedu ljudi, kako će se vratiti u prvobitno stanje?
Odgovaram: Zar ti ne rekoh da ovdje treba vjera, a ne ljubopitstvo: Ljudima je ovo nemoguće, a Bogu je sve moguće (Mt 19, 26).
Čuj šta veli Psalmopjevac: Poučavah se u svim poslovima tvojim, razmišljam o djelima ruku tvojih (Ps 142, 5).
Ali kako se poučavaše? Poučavaše se razmišljanjem i divljenjem svemogućstvu Božijem, kako je iz nebića u biće izveo nebo i zemlju, vazduh, i more, i sve što je u njima jednom zapoviješću.
Ako je, dakle, mogao iz nebića u biće izvesti toliko krasnu tvorevinu, koliko će lakše moći od raspadnutog obnoviti biće ljudskog tijela. Sa divljenjem sveti Damaskin kliče: „Reče li ko: kako mrtvi ustaju? O bezvjerstva! O bezumlja! Onaj koji je jedini voljom pretvorio prah u tijelo, koji je zapovijedio da mala kap sjemena u utrobi raste, i stvori mnogovidno i raznoobrazno tijelo, oruđe koje nije prije postojalo, a koje se rasijalo da ponovo uspostavi, samo zato što je zaželio kakva tijela dolaze. Bezumniče, ako Božijim riječima ne vjeruješ nastupa sljepoća, zato vjeruj djelima. Jer što siješ ne stvara život ako ne umre“ itd.
O ovome čitaj zlatnu sedmu pouku svetog Zlatousta na prvu Pavlovu poslanicu Solunjanima, glava četvrta, o vaskrsenju, i kako ne treba ispitivati tajne Božije. I dalje: Prvu pouku na drugu poslanicu Korinćanima, glava prva. Dalje: Petu pouku na Pavlovu poslanicu Kološanima, glava druga. Zatim: Desetu besjedu na Pavlovu drugu poslanicu Korinćanima, glava peta. Potom 17. pouku na prvu Pavlovu poslanicu Korinćanima, glava šesta. Pa onda 11. Besjedu na Pavlovu poslanicu Rimljanima, glava šesta. Zatim pouku 25, na Pavlovu poslanicu Rimljanima, glava četrnaesta. I, na kraju, desetu besjedu na drugu Pavlovu poslanicu korinćanima, te na mnogim drugim mjestima.
Zapitaćeš četvrto:
Kako razumjeti umiranje djece?
Odgovaram: Niti će ustati stari kao stari, niti djeca kao djeca, jer je starost i mladost nesavršena priroda. Ustaće, naime, svi u vijeku mladosti od trideset godina. Jer kao što je Bog stvorio čovjeka, ni stara ni mlada, nego savršena, takvoga će i obnoviti. Ovako govori Apostol u poslanici Efescima, glava četvrta: Dok ne dostignemo svi u jedinstvo vjere i poznanje Sina Božijega, u čovjeka savršena, u mjeru rasta punoće Hristove (Ef 4, 13).
Iz ovoga se jasno može da razumije da neće ustati hromi kao hromi, niti slijepac kao slijep, niti grbav kao grbav, pošto je sve ovo priroda ljudske nesavršenosti i prije svega propadljivosti, koja nije prilična da se obnovi.
Reći ćeš: Dakle, neće ista tijela ustati.
Odgovaram: Ista suštinom, a imaće drugu kakvoću i veličinu.
Reći ćeš: Ako će ustati savršen čovjek, kako će se odstraniti starost, zbog koje se čovjek naziva savršen i častan; Jer starost je časna, kaže Pismo.
Odgovaram: Starost jest časna u sadašnjem vijeku, ne zbog starosti, nego zbog mudrosti i savjeta, za koje se misli da su kod starijih, ili zbog prvenstva ili drugih okolnosti.
Reći ćeš: Zašto kaže apostol svaki u svom dostojanstvu?
Odgovaram: Ovdje se ne podrazumijeva dostojanstvo mladosti ili starosti, nego dostojanstvo izabranosti ili osude. Dostojanstvo dobrih ili zlih djela. Čuj kako ovo tumači sveti Zlatoust: „Ne misli, pošto si čuo za vaskrsenje, da će svi jednako dobiti: Ako je u pitanju muka, neće svi jednako postradati, već različito. Biće razlika onolika kolika je između grešnika i pravednika.
Reći ćeš: Zašto, dakle, govori Otkrivenje u glavi 20: I vidjeh mrtve, velike i male, gdje stoje pred prijestolom?
Iz ovih riječi se zaključuje da će ustati mladi kao mladi, a djeca kao djeca.
Odgovaram: Ovdje Otkrivenje pokazuje neravnopravnost dostojanstva, vladare i velmože naziva velikima, a sluge i neznatne malima.
Sveti Andrej velikima naziva pravednike, a malima grešnike. Drugi pak velikima nazivaju gorde, a malima smirene.
Zapitaćeš peto:
Da li će svi ustati u muškom polu;
Odgovaram: Nikako, već muški će ustati u muškom polu, a ženske u ženskom, jer kao što je Bog u početku stvorio muški i ženski pol, tako će na kraju biti. Svjedok ove istine je sam Hristos: O vaskrsenju niti se žene niti se udaju, nego su kao anđeli Božiji na nebu (Mt 22, 30).
Ovdje Hristos govori da je prilično da se muškarci žene a žene udaju.
Reći ćeš: Zašto Apostol govori: Dok ne dostignemo svi… u čovjeka savršena (Ef 4, 13)?
Ovdje razumi savršenog čovjeka, ne kao da će biti svi muškog pola, nego da će svi imati čovječiju silu i snagu. Sveti Zlatousti ovo tumači o sadašnjem vijeku, u kome treba da budemo, ne dječačkim umom nego savršenim ljudima, koji savršeno razmišljaju.
Reći ćeš: Ako će na nebu svi biti kao anđeli, ne će se ni ženiti ni udavati, znači da tamo neće biti ženskog pola, jer anđeli nemaju pol.
Odgovaram: Biće kao anđeli, ne gubitkom pola, niti izmjenom prirode, nego prestankom braka i tjelesnog opštenja, besmrtnošću i ravnoanđelskim duhovnim životom.
Zapitaćeš šesto:
Da li će vaskrsla tijela imati potrebu za jelom i pićem?
Odgovaram: Nikako. Jelo i piće je sada potrebno radi potkrepljenja oslabljenih ljudskih sila. Tada pak više neće biti oslabljenja tijela vaskrslih, po Pavlovoj riječi: Sije se u beščašću(nemoći), ustaje u slavi (1. Kor 15, 43).
Reći ćeš: Hristos je po vaskrsenju jeo pred svojim učenicima.
Odgovaram: Hristovo jedenje bilo je, ne iz potrebe ljudske prirode koja nije oslabila po vaskrsenju, nego radi uvjerenja učenika koji su mislili da vide duha; da im pokaže svoju pravu čovječiju prirodu, koja je ustala iz mrtvih, ista ona koja je prije s njima jela i pila.
Zapitaćeš sedmo:
Kakav kvalitet će imati ustala tijela svetih?
Odgovaram prvo.
Tjela svetih biće bestrasna. Jer sve što je strasno podložno je raspadljivosti, a tjelima svetih raspadljivost je strana, po Pavlovoj riječ, 1. Kor 15: Sije se u raspadljivosti, ustaje u neraspadljivosti (1. Kor 15, 42).
Ako bi tijela svetih bila podložna raspadljivosti, bila bi nemoćna da se odupru raspadljivosti. Sveti Pavle kaže: Sije se u nemoći, ustaje u sili (1. Kor 15, 43).
Odgovaram drugo:
Tijela svetih laka, slična duhu, ne da se pretvore u duha, nego će imati neka svojstva slična duhu, kao što kaže Pavle: Sije se tijelo duševno, ustaje tijelo duhovno (1. Kor 15, 44).
Znači da će biti slična duhu po snazi, brzini, neraspadljivosti, lakoći, prohodnosti, kao što je tijelo Hristovo po vaskrsenju prošlo kroz kamen kojim je grob bio zapečaćen i kroz vrata kojima su bili zaključani učenici. Ali po opipljivosti neće biti kao duhovi, jer se tijelo Hristovo po vaskrsenju moglo opipati, kao što i sam kaže: Opipajte me i vidite; jer duh nema tijela i kostiju kao što vidite da ja imam (Lk 24, 39).
Odgovaram treće:
Tijela svetih biće svijetla, jer sam Hristos veli: Pravednici će zasjati kao sunce u Carstvu Oca svoga (Mt 13, 43). To isto i Apostol govori: Sije se u beščašću, ustaje u slavi (1. Kor 15, 43). Zatim u poslanici Filipljanima, glava 3. govori: Preobraziće naše poniženo tijelo, tako da bude saobrazno tijelu slave njegove (Filip 3, 21).
Pitanje osmo:
Kakva će biti tijela osuđenih?
Odgovaram prvo:
Nepropadljiva, besmrtna. Jer Hristos kaže da će ići u oganj vječni (Mt 25, 41). U te dane tražiće ljudi smrt, i neće je naći; i poželjeće da umru, i smrt će od njih bježati (Otkr 9, 6). Treba ovo raspadljivo da se obuče u neraspadljivost (1. Kor 15, 53).
Odgovaram drugo:
Tijela osuđenih biće stradajuća, ljuto će stradati u neugasimom plamenu u vijekove.
Reći ćeš: Apostol kaže da ćemo se svi izmijeniti. Ako osuđeni budu stradali, kako ćemo se onda izmijeniti? Stradanje imaju i sada, a i tada će ga imati.
Odgovaram: Izmijeniće se i oni u besmrtnost, te stradanje koje je sada privremeno i prolazno, tada će postati vječno.
Reći ćeš: Besmrtnost biva od prirode, ili od blagodati, ili od slave. No ništa od ovoga se ne može reći za tijela osuđenih, dakle neće imati besmrtnost.
Odgovaram: Osuđeni neće postati besmrtni ni od prirode, ni od blagodati, ni od slave, već po pravednom sudu i odmazdom. Jer ako Bog ne prisustvuje blagodaću, prisustvuje gnjevom i odmazdom.
Ovo su znaci koji sljedovati dolasku antihrista, a prethoditi Strašnom sudu. Jer kad ovi znaci budu, odmah slijedi Strašni sud.

O STRAŠNOM SUDU
Kratka podsjećanja (napomene)

Prvo: Strašni sud će biti u dolini Josafatovoj, koja se nalazi kod Maslinske gore, blizu Jerusalima. Ovako Bog govori preko proroka Joila, glava 3: Sabraću sve narode, i svešću ih u dolinu Josafatovu, i ondje ću se suditi s njima (Joil 3, 2).
Ovo su nagovijestili i anđeli pri Vaznesenju. Ovaj Isus koji se od vas vaznese na nebo, tako će isto doći kao što ga vidjeste da odlazi na nebo (Dap 1, 11). A znamo da se Hristos vaznio sa Maslinske gore, kod koje je Josafatova dolina sa prostranim poljima.
Misli se da su uzroci ovome sljedeći:
Prvi: Da tamo gdje Hristos milost učinio, da će tamo učiniti i sud. Milost i sud zajedno opijeva Psalmopjevac (Ps 100, 1).
Drugi: Da tamo gdje je Hristos bio prezren, da se tamo i proslavi.
Treće: Da sudi tamo gdje mu se sudilo.
Četvrto: Da sama ona mjesta, kao što su Vitlejem, Vitanija, Jerusalim, Golgota i druga, budu prekor za Judejsku neblagodarnost.
Peto: Da se pokaže onaj isti koji je sišao i koji je uzišao.
Reći ćeš: Kako će toliko mnoštvo roda ljudskog, počevši od Adama pa sve do kraja vijeka, da se smjesti u jednoj dolini?
Odgovaram: Apostol govori: Bićemo zajedno s njim uzneseni na oblacima u sretanje Gospodu u vazduhu (1. Sol 4, 17). Sveti , dakle, kao što ni u životu nisu težili zemlji, tako će i tada biti daleko od zemlje, neki više od drugih, po dostojanstvu, ali svi s desne strane Hrista na oblacima. Grešnici će se pak, kao i u ovom životu što su se prilijepili za zemlju, i tada stajati na zemlji, i to svi s lijeve strane strašnoga sudije.
Drugo: Na sudu će se pojaviti znak Sina čovječijeg, tj. sveti Krst. Ovo iz tri razloga:
Prvi: Na utjehu onima koji se klanjaju raspetome Hristu, i koji se s njim raspinju u sadašnjem vijeku, i koji svoj krst u mnogom trpljenju za Hristom nose.
Drugi: Na posramljenje bezbožnika koji sada sve suprotno rade, naročito na izobličenje Judeja koji su na krstu raspeli Gospoda slave.
Treći: Da svima bude jasno da je Hristos krstom stekao vlast sudije.
Treće: Knjige će se otvoriti, tj. pokazaće se svačija djela i savjesti, koje su sada kao zatvorene knjige. Tada će se otvoriti i izići u javnost, po tumačenju svetog Andreja. Drugi kažu da će knjiga biti Božije sjećanje nezaboravnih ljudskih djela.
Četvrto: Sam Hristos biće opunomoćeni sudija. Jer Otac ne sudi nikome, nego je sav sud dao Sinu. I dade mu vlast da sudi, jer je Sin čovječiji (Jn 5, 22 i 27).
Reći ćeš: Zar će se Sin odjeliti od Oca i Duha Svetoga?
Odgovaram: Nikako. Vjerujemo da postoji Sveta Trojica. Stoga vjerujemo i ispovjedamo da će i na sudu biti sva tri lica Svete Trojice zbog nerazdjeljenja i jednosuštnosti. U ovo nas uvjerava i Pismo. Danilo u glavi 7, 9 i 10: Starac sjede na presto. Duh Sveti pokaraće svijet za grijeh (Jn 16, 8).
Reći ćeš: Kao što sam Hristos kaže, Otac nikome ne sudi.
Odgovaram: Sam za sebe ne sudi nikome, nego Sinom kome je dao sav sud.
Reći ćeš: Pošto se, dakle, sud pripisuje jedino Sinu, zar onda neće sva tri lica biti na sudu?
Odgovaram: Jedino se Sinu pripisuje sud zbog njegovog očovječenja, i dobrovoljnog stradanja, da tom istom čovjeku pravedno sudi, od koga je nepravedno osuđen. Sinu se pripisuje sud zbog od svih vidljivog čovještva i proročkog glasa Hodite blagosloveni i Idite prokleti.
Reći ćeš: Zašto govori Pismo da će, osim Hrista, postojati mnoge sudije? Jer Hristos govori apostolima: Zaista vam kažem da ćete vi… sjesti i sami na dvanaest prijestola i suditi nad dvanaest plemena Izrailjevih (Mt 19, 28). Ne znate li da će sveti suditi svijetu. I dalje: Ne znate li da ćemo anđelima suditi (1. Kor 6, 2-3). Premudrosti Solomonove u glavi 3. kažu: Pravednici će suditi narodima. Carica južna i Ninevljani će ustati na Sud sa rodom svojim i osudiće ga (Mt 12, 41-42).
Odgovaram: Apostoli i neki od svetih sudiće ne samovlasnim i punomoćnim sudom, nego učešćem i odobravanjem hvaleći pravedni Hristov sud. Ovakvim sudom će pravednici suditi, ne samo ljudima već i anđelima, tj. demonima učestvujući, odobravajući i pohvaljujući pravednu Hristovu odluku: Idite prokleti u oganj vječni, pripremljen đavolu i anđelima njegovim.
Ovako tumače Zlatoust, Teodorit, Teofilakt naprijed napisano: Carica južna i Ninevljani će ustati na Sud sa rodom svojim (Judejskim) i osudiće ga.
Ovdje se ne misli na stvarni sud, jer će Ninevljani osuditi Judeje djelom, a ne riječju ili istragom. Jer oni su se propovijeđu Joninom pokajali, a ovi su propovijeđu Hristovom otvrdoglavili.
Peto: Sud Hristov nema sličnosti sa ljudskim sudovima. Mnogo je razlika, od kojih je i ova da na Hristovom sudu neće se izobličavati i istraživati samo riječi nego i misli. Uostalom posljednja pravosudna riječ Hrista sudije biće upućena svima:
Hodite blagosloveni itd.
Idite prokleti itd
I ovi će u muku vječnu, a pravednici u život vječni.
I to je kraj svijeta, po božanskom Pismu, objavljeno onoliko koliko je moguće. Svemu ovome je osnov vjera, znatiželja, i tu nema spora. Čuj šta govori Zlatoust u prvoj besjedi: „Jesi li vidio kako Apostol osuđuje ispitivanja, jer gdje ima vjere, nisu potrebna ispitivanja; ispitivanje na vjeru djeluje razarački, jer onaj koji ispituje ništa ne nalazi, i onaj koji ispituje ne može nikoga da uvjeri. Zbog ovoga govori: ne ispitujmo, jer kad ispitujemo, nemamo vjere, a vjera umiruje pomisli. I DALJE: Vjera savršava i nazidava, ona sprečava rasprave. I DALJE: Po tome se poznajemo da smo vjernici što ne raspravljamo, što nesumnjivo vjerujemo, što ni u šta ne sumnjamo: Ako se nešto od ljudi govori, to treba ispitivati. Ako li je nešto od Boga, to treba jednostavno prihvatiti, i u to vjerovati. Ako li pak ne vjerujemo, nećemo povjerovati ni da Bog postoji. Jer kako da znaš da Bog postoji, ako uzroke tome istražuješ? Prvi znak da poznaješ Boga jest da vjeruješ u sve što On govori, osim znakova i ukazanja. I DALJE: Za vjeru svi stari bjehu pohvaljeni, a bez nje se sve uništi.

GLAVA ČETRNAESTA
Završetak knjige

Pišući ovo o kraju svijeta, i mi završavamo ovu knjižicu riječima prvovrhovnog apostola svetoga Petra: Jer vam ne objavismo silu i dolazak Gospoda našega Isusa Hrista sljedujući izmišljenim bajkama (2. Pet 1, 16). I dalje: Imamo najpouzdaniju proročku riječ, i dobro činite što pazite na nju kao na svjetilnik koji svijetli u tamnom mjestu, dokle Dan ne osvane i Danica se ne rodi u srcima vašim (1. Pet 1, 19).
Sljedujući ovom svjetilu, koje sija u tami ljudskog neznanja, tj. pisanju proročkom, i mi po sili maloga nam uma dragovoljno pazeći da ne sljedujemo izmišljenim bajkama, te odbacujući vešta pletenja retorskih riječi hvalisanje, samo i jedino iz božanskog Pisma kazasmo vam silu i dolazak Gospoda našega Isusa Hrista, i kraj svijeta, kad će doći najveći protivnik Hrista, čovjek grijeha, i sin pogibli, koji uznosi sebe iznad svakoga boga ili svetinje, po Pavlovoj riječi.
Kad će tačno doći, uopšte ne znamo. Jedino znamo da će doći pri kraju svijeta.
Reći će neko: Sad je kraj svijeta, sad su posljednja vremena. Svi tako navještavaju, svi govore da će posljednje biti ove godine, u kojima gledamo zlo. Ovo temelje i na Pismu, jer sveti apostol Jovan (1. poslanica, 2. glava): Djeco, posljednji je čas (1. Jov 2, 18). Takođe i sveti apostol Pavle (Galatima 4, 4) kaže: A kad dođe punoća vremena, posla Bog Sina svojega. Zatim (1. Kor 10, 11): A sve ovo njima se događaše za primjer, a napisa se za pouku nama, na koje dođe svršetak vijekova.
Pošto su sada posljednja vremena i kraj svijeta, jasno je da da je već u svijet došao pravi antihrist, koji treba da dođe pri kraju svijeta.

Odgovor prvi
Po okrutnosti sadašnjeg vremena ne može se uistinu prepoznati dolazak pravog antihrista. Jer sve ove nevolje i tjeskobe, koje sada vidimo, kao što su glad, oganj, ratovi, krvoprolića, poplave, suše, nerodnost zemlje, mržnja među lažnom braćom, gonjenja, međusobni ratovi; sve ovo i slično ovome bivalo je i prije. Još su okrutnija vremena bila ona kada je prva crkva izlila mnogo krvi za vrijeme Nerona, Maksimijana, Dioklecijana, Domicijana, Trajana, Julijana i drugih gonitelja i mučitelja. Da ne pominjem ikonoboračku jeres i koliko zla je pretrpila crkva pravoslavna za svete ikone. Ništa od ovoga nije bio znak dolaska pravoga antihrista, nego samo preteča antihristovih.
Stoga ni sadašnje vrijeme, u kojem su nevolje i tjeskobe, ne može da bude pravi i nelažni znak antihristova dolaska. Jer ono što je zajedničko svim vremenima ne može biti odlika određenog vremena.
O ovome jasno i sam Hristos Spasitelj govori: Čućete ratove i glasove o ratovima. Gledajte da se ne uplašite; jer treba sve to da se zbude. Ali još nije kraj (Mt 24, 6).

Odgovor drugi
Naprijed navedeno apostolsko pisanje: Djeco, posljednji je čas. Zatim: A kad dođe punoća vremena, posla Bog Sina svojega.
Ova i njima slična svjedočanstva iz božanskog Pisma, ako budemo rasuđivali po Pismu i prostorječiju, jasno ćemo vidjeti da je kraj nastao odmah pri prvom dolasku u ovaj svijet našeg Spasitelja, jer je tada, po riječima apostola Bog poslao Sina svoga rođenog od žene, a kada je došla punoća vremena. Tada je i sveti apostol Jovan, živeći na zemlji, pisao, učio i govorio: Djeco, posljednji je čas.
I sami apostolski dani nazivaju se posljednjim u Djelima apostolskim, u glavi 2, gdje sveti Petar govori: To je ono što je rekao prorok Joil: I biće u posljednje dane, govori Gospod, izliću od Duha mojega na svako tijelo (Dap 2, 16-17).
Zar ne vidiš gdje je početak posljednjih dana.
Tako, dakle, kad čuješ ili nađeš u Pismu o posljednjim danima sadašnjeg vremena, ili svjedočanstvo o posljednjem času, ne misli da je to neko određeno vrijeme kad dolazi kraj svijeta, nego ovo pisanje shvati kao neodređeno vrijeme.
Treba znati, da se vrijeme može dvojako razumjeti. Jedno je određeno vrijeme, čija je granica poznata svima. Otuda su svaka godina, mjesec, dan određeno vrijeme, jer svima znamo određeni kraj. A drugo je neodređeno vrijeme, čiji kraj uopšte ne znamo. Tako, kad vidimo ostarjelog čovjeka, kažemo da mu je posljednje vrijeme, ali neodređeno, jer ne znamo tačno kad će starcu biti kraj. Slično ovome i ovo treba razumjeti. Od Hristova rođenja i od apostolskih vremena, odmah je nastao kraj vremenu, i posljednji čas, kako kažu apostoli. Ali taj kraj i posljednje vrijeme je krajnje neodređeno, jer njegova granica nije nikome poznata, osim jedinome Bogu, po istinitoj riječi Gospodnjoj: A o danu tome i času niko ne zna, ni anđeli nebeski, ni do Ota moj sam (Mt 24, 36).
Zato izabrani sasud sveti Pavle, videći da se Solunjani uznemiruju, misleći da je dan Gospodnji blizu, čvrsto ih uvjerava govoreći: Molimo vas, braćo… ne dajte se lako pokolebati umom, niti uplašiti, ni duhom ni riječju, ni poslanicom – tobože našom – kao da je već nastao dan Hristov. Da vas niko ne prevari ni na koji način (2. Sol 2, 1-3).
O posljednjem času i kraju vremena, o kojima apostoli govore, neki od blagorazumnih ovako umuju: Cijeli vijek ovoga svijeta, od Adama do danas, izobražava se vijekom ljudskog življenja. I kao što čovjek, mali svijet, grčki MIKROKOSMOS, ima tri stadija: mladost, zrelost i starost, tako i veliki svijet, grčki MAKROKOSMOS, ima svoja tri stadija, koji su tri zakona: Prvi zakon prirodni, od Adama do Mojsija, i to je mladost svijeta. Drugi zakon je Mojsijevski, od Mojsija do Hrista, i to je vrijeme zrelosti. Treći zakon evanđelski, ili nova blagodat, i to je starost svijeta, i posljednji čas, o kome govori sveti Jovan: Djeco, posljednji je čas.
Neki i drugačije dijele sličnost malog i velikog svijeta:
Prvo, mladenstvo i bezglagoljstvo (vrijeme negovorenja)
Drugo, djetinjstvo
Treće, uzrast
Četvrto, mladićstvo
Peto, vijek zrelosti
Šesto, postarjelost
Sedmo, starost
Sa ovih sedam stepeni slaže se vijek ovoga svijeta.
Prvo, od Adama do Potopa bilo je mladenstvo i bezglagoljstvo svijeta.
Drugo, od Potopa do građenja vavilonske kule i razdjeljenja jezika, bilo je djetinjstvo svijeta.
Treće, od razdjeljenja jezika i od rođenja Avramova do Mojsija bio je uzrast svijeta.
Četvrto, od Mojsija preko sudija izrailjevih, pa do careva izrailjevih i Samuila, bilo je mladićstvo svijeta.
Peto, od Samuila i cijelog vremena careva Izrailjskih i Judejskih, pa sve do preseljenja u Vavilon, bio je vijek zrelosti svijeta.
Šesto, od preseljenja u Vavilon i svog vremena knezova i sveštenika Judejskih, bila je postarjelost svijeta.
Sedmo, od Hrista pa do Strašnog suda nastala a je starost svijeta, i posljednji čas i kraj vremena, kako kaže Pismo.
Međutim, već sam rekao, da ovaj kraj vremena i posljednji čas, uopšte nije određen. I kao što ljudskoj starosti vrijeme nije određeno, jer niko ne zna kad će ostarjeli umrijeti, tako je i starost ovoga svijeta veoma neodređena. Ko može tačno da zna gdje joj je granica? Kome se otkrila ova tajna od vječnosti sakrivena? Zato Hristos pravo govori: A o danu tome i času niko ne zna, ni anđeli nebeski, do Otac moj sam. Jer kako je bilo u dan Noja, tako će biti i dolazak Sin čovječijega. Jer kao što u dane pred potopom jeđahu i pijahu, ženjahu se i udavahu do onoga dana kad Noje uđe u kovčeg, i ne shvatiše dok ne dođe potop i odnese sve; tako će biti i dolazak Sina Čovječijega… . Stražite, dakle, jer ne znate u koji će čas doći Gospod vaš. Ali ovo znajte. Kad bi znao domaćin u koje će vrijeme doći lopov, stražio bi i ne bi dao da mu provale kuću. Zato i vi budite spremni; jer u koji čas ne mislite doći će Sin Čovječiji (Mt 24, 36- 44).
Vidiš li kako nam Hristos zapovijeda da budemo spremni, i da stražimo, na njegov dolazak, ne ispitujući znatiželjno skrivenu tajnu. Gadan je pred Bogom onaj koji ispituje neispitive sudbe Božije. Jer i tajne careva zemaljskih pažljivo se čuvaju, da ih ne sazna običan narod i da ne dođu u javnost. Kao što kaže Anđeo Toviji u glavi 11: Dobro je čuvati tajnu carevu.
A koliko tek tajna Cara nad carevima i Gospodara nad gospodarima voli da se čuva, a ispitivanje mrzi. Nestaše oni koji ispituju, veli Psalmopjevac. Zbog toga nas uvjerava Duh Sveti i knjizi Isusa sina Sirahova, u glavi 3: Ne traži više od sebe, i jače od sebe ne ispituj. To ti je zapovjeđeno da ovo razumiješ: nije ti potrebna tajna. Ne raspituj suviše o djelima svojim, jer ona koja su iznad ljudskog razuma nisu ti poznata. Jer mnoge prevari njihovo uobraženje, i zlo uobraženje pogubi im savjest.
Ovo i veliki Pavle govori Rimljanima, u glavi11: Ne ponosi se, nego se boj. I dalje: Da ne mudrujete sami (Rimlj 11, 20 i 25).
A o znatiželjnim ispitivačima koji se nadimaju gordošću razuma kaže (Rimljanima u glavi 1. ): Zaludješe u svojim umovanjima, i potamnje nerazumno srce njihovo (Rimlj 1, 21).
Njihovo neznanje hoteći posramiti, kaže: Ako li neko misli da nešto zna, još ništa nije saznao kao što treba znati (1. Kor 8, 2).
Pazi šta i Hristos kaže znatiželjnim neznalicama, koji božansko Pismo ne tumače po pravom smislu: Varate se, ne znajući Pisma ni sile Božije (Mt 22, 29).
Kako je dobro i kako je krasno imati razum i sticati mudrost, koja je vrijednija od zlata i srebra i dragog kamenja, kao što veli Sveto pismo. Ali ako se razum ne pokorava svetoj crkvi, učenju i dogmatima pravoslavnim, to nije razum, nego ludost i najveća budalaština. O ovome jasno govori sveti apostol Jakov u glavi 3: Ako li imate gorku zavist i svadljivost u srcima svojim, ne hvalite se i ne lažite protiv istine. Ovo nije ona mudrost što silazi odozgo nego zemaljska, čulna, demonska. Jer gdje je zavist i svađa, ondje je nesloga i svaka zla stvar. A mudrost koja je odozgo, prvo je čista, potom mirna, krotka, poslušna, puna milosti i dobrih plodova, nepristrasna, i nelicemjerna (Jak 2, 14-17).
Zato sveti Zlatousti gordost razuma poredi sa konjskom snagom. Jer kao što konj bjesan, tvrdoglav i neukrotiv, ako se žvalama i uzdom jače ne pritegne, te ostane konjaniku nepokoriv, nanosi veliku štetu. Tako i razum, koji se ne pokorava istinskom svetootačkom učenju i dogmatima svete pravoslavne crkve, rađa velike nevolje, svađe, razdore, bune i najgore nesreće.
Ovakvom gordošću razuma nekada su bolovali, i sada teško boluju, bezbožni Judeji, nepokoravajući se proročkim riječima, koje žestoko izobličava sveti apostol Stefan u Djelima apostolskim, u sedmoj glavi, govoreći: Tvrdovrati i neobrezana srcem i ušima, vi se svagda protivite Duhu Svetome; kako oci vaši, tako i vi (Dap 7, 51).
Ovakvi su bili, i sada su, jeretici i odstupnici od svete crkve, koji gordošću razuma, kao nezaustavivim konjskim naletom, rastrgoše lance zakona Božijeg, i jaram crkvenih i saborskih odredbi odbacivši, najgorim djelima ispunjavaju riječi Psalmopjevca: Raskinimo sveze njihove, i zbacimo sa sebe jaram njihov (Ps 2. 3). Ali, šta slijedi? Onaj, što živi na nebesima, smije se, Gospod im se podsmijava. Pa im govori u gnjevu svojem i jarošću svojom zbunjuje ih (Ps 2. 4-5).
Pošto je, dakle, to tako, ako neko želi vječno spasenje, ako namjerava da bude pravi sin crkve pravoslavne, i u njoj kao u Nojevom kovčegu želi da izbjegne potop, ako nekoga hvata strah strašnog groma anateme od bogonosnih oblaka, sabora svetih koji grmi i pobijeđuje dušu i tijelo nepokorivih. Ovakvome predstoji da svoju bolest i tvrdoglavu gordost razuma liječi utvrđenim crkvenim dogmatima, kao najslađim jarmom Hristovim obremenjen. Zvjersko pak nepokorstvo, uzdama pravoslavnih krotiti i u svemu se povinovati svetoj pravoslavnoj crkvi kao voljeno čedo materi svojoj, po zapovijesti Gospodnjoj: Poštuj oca i mater svoju.
I kao što govori sveti Pavle, 2. Korinćanima, glava 10: Treba pokoravati svaku pomisao na poslušnost Hristu (2. Kor 10, 5).
Ako se neko ne pokorava svetoj crkvi istočnoj, i prezrevši njenu vlast koju vodi Duh Sveti svojom premudrošću, i slijedi svoje isprazno mudrovanje i nestabilnom kao paučina mišljenju, ovakav prenebregavši tvrdi kamen, polaže „na pijesku svoje zdanje, na koje navali rijeka, i zaduvaše vjetrovi, i odmah se sruši. I njegov pad bješe veliki“.
Ovakvog Hristos, koji je sam istina, naziva đavolom, koji je meću dobro sjeme pravog učenja posijao kukolj. A sveti oci takvoga nazivaju vukom grabljivim, koji haljinu nevjeste svete crkve Hristove istkanu od uzvišenog bogoslovlja strašno kida. I šta više ima da kažem’. Mač koji izlazi iz usta Hristovih ovakvoga kao istruli i usmrđeni, odsijeca od tijela svete crkve: Ako li ne posluša ni Crkvu, neka ti bude kao neznabožac i carinik (Mt 1817).
Zato, ljudi braćo, čeda roda Avramova po obećanju, odbacivši znatiželjno isprazno mudrovanje, koje dolazi od đavolske pokvarenosti, paštimo se da sa svakim saglasjem i jednodušnošću proslavljamo Božanstvo, znajući da Bog naseljava jednodušne u svoj nebeski dom. Za ovo uznosimo svakodnevne molbe, vapijući: I daj nam jednim ustima i jednim srcem slavimo i pjevamo prečasno i veličanstveno ime tvoje…
Koja prijatnija pjesma može biti Bogu, od one koja, kao od desetostrunih gusala, jednodušno od vernih odjekuje, koju kao svoju ljubljenu muziku treba od nas Duh Sveti, kod Psalmopjevca u psalmu 150: Hvalite ga uz psaltir i gusle, hvalite ga uz žice i organ (Ps 150, 3-4).
Ovako je kad su saglasna srca istomišljenika.
Za ovo nas moli i sveti Pavle. Pogledaj s kolikom revnošću, u Filipljanima , glava 2: Ako, dakle, imate neku utjehu u Hristu, ako li toplinu ljubavi, ako li zajednicu Duha, ako li saosjećanje i samilost. Upotpunite moju radost, da isto mislite, da istu ljubav imate, jednodušni, jednomisleni: ništa ne činite iz prkosa, niti za praznu slavu, nego smirenjem smatrajte jedan drugoga većim od sebe (Filiplj 2, 1-3).
Isto to govori i u prvoj poslanici Korinćanima, u prvoj glavi: Molim vas pak, braćo, imenom Gospoda našega Isusa Hrista da svi isto govorite, i da ne budu među vama razdori, nego da budete utvrđeni u istom razumu i istoj misli (1. Kor 1, 10).
O ovom jednomisliju svojih vjernih i Hristos Spasitelj moli svoga predvječnoga Oca, govoreći: Oče sveti, sačuvaj ih u ime tvoje, one koje si mi dao, da budu jedno kao mi (Jn 17, 11).
Ovo je slika i prilika troipostasnog i jednosuštnog Božanstva, kada vjerni u ljubavi i u jednoj misli prebivaju. Jer kao što se Bog u tri lica, proslavlja, iako je jedan Bog zbog jedne suštine i htjenja, tako i vjerni Božiji, iako su različiti licima, ako se sjedinjuju voljom, jednom misli i htjenjem u svemu su jedno ka spasenju. O, koliki osobiti lik i podobije triipostasnog božanstva na sebi nose. Njemu neka je slava, čast i poklonjenje, od svakog roda nebeskog, zemaljskog i podzemaljskog, u vijekove nesjedinjenih. Amin.

Od mnoge žalosti i s bolom srca napisah vam sa mnogim suzama, ne da se ožalostite nego da poznate preobilnu ljubav koju imam prema vama.
(2. Kor 2, 4)

Ovo predajem na rasuđivanje svakom bogomudrom pripadniku svete pravoslavne i katoličanske Crkve, spreman da ispravim ako sam u nečemu pogriješio.

 

Preveo sa crkvenoslovenskog jezika u gradu Dubrovniku, ljeta Gospodnjeg 2014. mjeseca oktobra, protojerej-stavrofor SLAVKO ZORICA, paroh dubrovački i Inspektor bogoslovija SPC.

 


NAPOMENE:

  1. U ovom tekstu, u njegovom crkvenoslovenskom izvorniku, istaknuta su velika slova crvene boje, a koja, kad se po redu pročitaju, odaju ime autora koje glasi: STEFAN MITROPOLIT RJAZANSKI MUROMSKIJ.
  2. U Djačenkovom rječniku o Gogu i Magogu se ovako govori: „Kod Jezekilja u glavi 38 i 39 opisuju se oni koji su se naselili u zemlju Magoga. U Siriji je postojao grad Magog, koji su Grci prozvali Jerapolj, tj. sirski svešteni grad, po svjedočanstvu Plinija knj. 5, gl. 25. I tako se pod imenom Goga i Magoga razumiju carevi asirski i okolnih zemalja. U Otkrivenju 20, 7, te riječi se upotrebljavaju kao izraz za nevjerujuće ljude posljednjeg vremena – antihrista i njegove ljude.“ (Grigorij Djačenko, Polnij cerkovno-slavjanskij slovar, Moskv 1993, str. 126) Napomena S. Z.

 


Pripremio:
Ivan Tašić

Ovde napišite komentar ukoliko želite

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *