Ziloti

Pitanje:
Pomaže Bog. Nadam se da vas na neću na neki način uvrediti, ili razdražiti, ali bih da vam postavim par pitanja oko stvari koje ste (o. Ljubo) pomenuli u vašem jednom odgovoru, a možda ćete protumačiti moja pitanja kao nekakvu „repliku“. Prvo me zanima zašto mislite da su ziloti „vukovi u jagnjećoj koži i obmanjivači“? Imao sam iskustva sa zilotima, i slažem se da su preterali u nekim stvarima, ali kao što i u svakoj raskolnoj grupi, jeresi, ima nečega dobrog (za šta se uglavnom samo uhvate, pa celu sliku prave od jednog tog detalja) ima istine i u onome što ziloti pričaju. Sigurno je da je optužba na račun patrijarha Pavla da je mason, stvarno preterana, ali takođe ni patrijarh svojih odobravanjem masonsko-vatikanskih laži (npr- antisemitizam Vladike Nikolaja) ne pomaže u građenju drugačijeg mišljenja. A drugo i mnogo važnije (što možda ne bi trebalo biti u ovoj temu, ali takođe ima veze sa jednom vašom rečenicom) – rekli ste: „i tako nisu sposobni da razumeju da je gospod došao da spase grešniek a ne pravednika.“, i mene sad zanima koja je uopšte poenta bilo kakvog truda što se tiče našeg spasenja? Možemo jednostavno da sednemo, predamo se svim mogućim demonima, kažemo „ja sam hrišćanin, želim da idem u raj“, kupimo brojanicu i krstić, i bićemo spašeni? Meni je jedan duhovnik rekao da u Raj neće ići ne hrišćani, nego pravednici. Vaša izjava je sada skroz suprotna, i sad sam zbunjen. Molim vas, ako možete da posvetite par reči mom pitanju.
N.N


Odgovor:
Dragi N.N, kada mi danas govorimo o zilotima, ili starokalendarcima, mi uvek tu reč stavljamo pod znake navodnika, znajući da oni zaista ne prestavljaju iskrene starokalendace kojih i danas ima. Ti ljudi imaju mogućnost da se ujedine u jedan front i obrazuju jak starokalendarski pokret. Zbog ovakve samovolje i gordosti oni sabotiraju realnu mogućnost da se novokalendarci u Grčkoj zamisle šta su uradili. Skoro jedan vek većina ovih duboko podeljenih grupa žive u svađi i uzajamnom anatemisanju, zaboravljajući pravi uzrok svog postojanja. A svima njima je geslo istina. Zašto su oni neiskreni? Zato što teraju „mak na konac“, i nisu mogli da ostanu u poslušanju i prema organizovanim starokalendarskim episkopatima da plodno i istinito svedoče o starom kalendaru. Tu su pali. Razvodnjili su se do te mere da su sasvim izgubili pojam discipline a pokušavaju da govore o povredi discipline patrijarha Meletija. Kasnije im je i problem ekumenizma došao na ruku tako da više i ne pomišljaju da daju bilo koju šansu novokalendarcima. Ne žele ništa da imaju ni sa starokalendarskom umerenom grupom mitropolita Kiprijana, koji su se prilično dobro organizovali uz jaku podržku od još ubedljivije organizovanog episkopata rumuniskih starokalendaraca, pod omoforom vrlo čestitiog mitropolita Vlasija. Ovi tzv. ziloti nisu mogli da ostanu u poslušanju ni Sinodalnoj crkvi zagraničnih ruskih arhijereja nego su „lukavo vizantijski“ obmanjivali i otišli.
Vuk u jagnjećoj koži je onaj koji nešto tvrdi da bi privukao tvoju pažnju a da u samoj suštini on sasvim drugačije razvija svoje mreže. Licemerije i neiskrenost vlada kod militantnih tzv. zilota. U to niko ne može da me drugačije ubedi! Ako se objedine u jedan front, poprave povređenu hirotoniju, i širom ikonomijom pokriju svoje ekliziološke razlike, i prestanu da objavljuju pomesne crkve neblagodatnim (kojim autoritetom? ) , onda ću im pasti pred noge i napraviti veliku metaniju. A ovako su i dalje dvolični odvraćanjem pažnje od pravog i orginalnog problema.
Ovakvim trenutnim „starokalendarskim pokretom“ samo se srozava borba i gubi svaka nada na najmanji uspeh. Uspeh nije u deklarativnom objavljivanju bezblagodatnosti i anatemisanju sinoda po krajnjoj ideji istomišljenika, nego u zadobijanju velikih masa naroda koje bi se vratile i iscelile Grčku crkvu. A ovako se samo širi sve veća bruka i sramota i odbija narod.
Za vreme patrijarha Pavla Sabor SPC je „pričislio k liku svjatih“ Nikolaja episkopa žičkog, tako da to što govorite gubi svaki smisao.
Vi tu evađelsku misao izopačavate van iznesenog konteksta Domostroja našeg spasenja. Mislim da nema potrebe da navodiom koliko je velikih podvižnika – stubova oboženog blagočestivog života, ultimativno nazivalo sebe grešnicima. Dakle radi se o smirenju. Pre svega, te moje navede reči jesu Gospodnje, i On ih je upravo zbog nadmenih rekao. Za sve one koji sebe smatraju pravednicima! Zar nije Farisej po strogom slovu Zakona bio jedan od najvećih starozavetnih pravednika; i zar nije otišao kući neopravdan? Otišao je neopravdan – Crkva nas upravo tom realnošću uvodi u Veliki post, i dovodi pred Njegovo raspeće, i objavljuje nam Pashu – život večni. A za nauk, da se svojom pravednošću ljudi ne bi pogordili, Gospod uvodi u saživot sa Sobom – u Raj, najgoreg čoveka iz Njegove zemaljske okoline; naravno pokajanog, i onog koji je sa svim pravima došao u dvanaesti čas „za istu pogođenu platu“. Tu priču Gospod je rekao upravo zbog mene, a i Vas – prijatelju moj, a najviše zbog ljudi mentalnog sklopa voinstvujućih staokalendaraca! Da nikada ne izgubimo iz saznanja da se spasavamo Božijom blagodaću a ne našim zaslugama, a ništa manje ni slovojedenjem. Niko ne poriče pokrete duše u „oba tabora“, ali ako aludirate da se starokalendarci „spasavaju svojom revnošću“, t.j. svojom tvrdoglavošću, kada svojim unutrašnjim delenjima poriču osnovne pojmove Crkve, imam novost za vas: radije će Gospod pozvati grešnike (Mt. 9, 13; Mk 2, 17; Lk. 5, 32) , koji imaju osnovne pojmove Njegove Bogočovečanske ljubavi sabiranja a ne delenja.
Mi ne govorimo o „ne hrišćnima“ nego članovima Crkve koji se spasavaju njenim svetim tajnama. Ovde mi podmećete.
Imitiranjem Hrista, njegovog života i truda, našim moralnim životom i nadom, i verom, mi se u kranjem smirenju spasavamo; a ako konstantno podvlačimo kako su svi loši a mi uvek dobri, mi tim istacanjem naše pravednosti poput onog bukvojeda fariseja, poćićemo „Kući“ neopravdani, t.j. ne spaseni! Sa ljubavlju a ne razdraženjem
Vaš
oLjubo