KNJIGA O JESTIRI
1. San Mardohejev u vrijeme Artakserksa. Careva gozba i poziv Astini carici. Po Muhejevom savjetu – carev zakon o ženama.
I.a. Druge godine carovanja Artakserksa velikog, prvi dan mjeseca Nisana, vidje san Mardohej, Jairov, Semejev, Kisijev iz plemena Venijaminova, I.b. čovjek Judejac koji je živio u Susanu gradu, čovjek veliki, koji je služio na carskom dvoru. I.v. – A bio je od zarobljenika koje zaplijeni Navuhodonosor car vavilonski iz Jerusalima sa Jehonijom, carem Judejskim. I.g. – A ovo je njegov san: I gle, glasovi i buka, gromovi i zemljotres i potres na zemlji; I.d. – I gle, dvije velike zmije izađoše spremne da se biju, i bi njihov silni glas. I.đ. – I glasom njihovim pripremi se svaki narod za rat, da ratuje protiv pravednog naroda. I.e. I gle, dan tame i mraka, žalost i tjeskoba, ozlobljenost i potres veliki na zemlji. I.ž. I smuti se sav narod pravednih, bojeći se zla sebi samima, i pripremiše se na pogibao i zavapiše k Bogu. I.z. Od glasa njihovog bi kao od malog izvora rijeka velika, voda mnoga; I.i. Svjetlost i sunce zasija, i smireni se uznesoše i progutaše slavne. I.j. I ustavši Mardohej, koji vidje san ovaj i šta Bog namjerava učiniti, imađaše ga u srcu i u svakoj riječi želio je da ga razumije do same noći. I.k. – I prebivaše Mardohej u dvoru sa Gavatom i Tarom, dvojicom carskih evnuha koji čuvahu dvor. I.l. Ču, pak, njihove pomisli i namjere njihove ispita i saznade da se spremaju da ruke stave na Artakserksa cara; i kaza caru za njih. I.lj. – I ispita car dvojicu evnuha i, priznavši, biše obješeni. I.m. I zapisa car riječi ove za spomen, i Mardohej napisa o ovim riječima. I.n. I zapovijedi car Mardoheju da služi u dvoru i dade mu za ovo darove. I.nj. A bješe Aman Amadatov Vuganin slavan pred carem; i tražio je da učini zlo Mardoheju i njegovom narodu zbog dvojice evnuha carevih.[1]
1. I dogodi se poslije riječi ovih u dane Artakserksa – ovaj Artakserks carovaše od Indije na sto dvadeset i sedam zemalja (do Etiopije)
2. U dane ove, kada *sjede na presto car Artakserks u Susanu gradu, [*1 Jezd 4, 6.]
3. Treće godine carovanja svoga učini prijem prijateljima i drugim narodima i slavnima Persije i Midije i vlasteli svojih oblasti.
4. I poslije toga, pošto im pokaza bogatstvo svoga carstva i slavu uživanja bogatstva svoga, dana sto osamdeset,
5. Pa kad se ispuniše dani svadbe, učini car gozbu narodima koji su se nalazili u gradu za šest dana u dvorskom vrtu doma carevog,
6. Ukrašenom bijelim i zelenim zavjesama, raširenim na vrpcama bijelim i porfirnim na beočuzima zlatnim i srebrnim, na stubovima mramornim i kamenim; odri zlatni i srebrni po podu od zelenoga, bijeloga i crvenoga kamena, i prostirka providna raznoliko ukrašena, okolo ružama posuta.
7. Sasudi zlatni i srebrni i postavljena čaša od antraksa, vrijedna trideset hiljada talanata; izobilno vino i ukusno koje je sam car pio.
8. Ova, pak, gozba nije bila po ustaljenom zakonu, jer je tako želio car i zapovijedio ekonomima da učine po njegovoj i narodnoj volji.
9. Takođe i carica Astina učini gozbu ženama u carskim dvorima, gdje je boravio car Artakserks.
10. A sedmoga dana car postavši razdragan, reče Amanu i Vazanu i Tari i Voraziju i Zavoltiju i Avatazu i Taravu, sedmorici evnuha, poslužitelja cara Artakserksa,
11. Da uvedu k njemu caricu da je zacari, i da položi na nju vijenac carski i da pokaže svoj vlasteli i svemu narodu njenu ljepotu, jer bješe lijepa.
12. I ne posluša ga Astina carica da izađe s evnusima, i ožalosti se car i razgnjevi.
13. I reče prijateljima svojim: Ovako je kazala Astina; donesite, dakle, o tome zakon i sud.
14. I pristupi mu Arkesej i Sarsatej i Malisear, knezovi persijski i miđanski, bliski caru, prvi koji sjede do cara,
15. I izvijestiše ga po zakonu šta treba činiti Astini carici zato što nije uradila ono što joj je car naredio preko evnuha.
16. I reče Muhej caru i knezovima: Nije samo caru učinila nepravdu Astina carica, nego i svima knezovima i načelnicima carskim,
17. (Pri tom ispriča im riječi carice i kako protivriječi caru), time što je protivriječila caru Artakserksu.
18. Tako će i danas druge nadmene žene knezova persijskih i miđanskih kad čuju ono što je ona rekla caru, drznuti se da isto tako obeščaste muževe svoje.
19. Zato, ako je ugodno caru, neka naredi carevim ukazom i neka se zapiše po zakonima Miđana i Persijanaca: Da ne bude drugačije, nego – da više ne uđe carica k njemu, i carstvo njeno neka dade car ženi boljoj od nje.
20. I neka se čuje zakon koji je od cara, koji, ako on primjenjuje u carstvu svome, tako i sve žene neka odaju počast muževima svojim, od siromaha do bogatoga.
21. I dopade se riječ caru i knezovima, i učini car kako je govorio Muhej,
22. I posla po svom carstvu po zemljama saglasno riječi njihovoj, da im bude za strah u njihovim domovima.
2. Biranje caru djevojke. Car bira Jestiru i priređuje gozbu. Otkrivena zavjera evnuha.
1. I posle ovih riječi prestade car da se gnjevi i više se ne sjećaše Astine, sjećajući se samo šta je rekao i kako je osudio.
2. I rekoše sluge careve: Neka se traže caru djevojke nevine, lijepe likom; i neka postavi car pristave po svim zemljama carstva njegovog
[3.] i neka dovedu djevojke djevstvene lijepe likom u grad Susan u ženski dvor, i da se predaju evnuhu carevom čuvaru žena i da im se daju (mirisne) masti i ostalo po potrebi.
4. I žena koja se dopadne caru, carovaće namjesto Astine. Ovo se dopade caru, i učini tako.
5. A bješe čovjek Judejac u Susanu gradu po imenu Mardohej, sin Jairov, sina Semejeva, sina Kisova od plemena Venijaminova.
6. On bješe odveden u ropstvo iz Jerusalima, koji porobi Navuhodonosor, car vavilonski.
7. A bješe u njega djevojka vaspitana, ćerka Aminadava, brata oca njegovog, po imenu Jestira. Kad se upokojiše njeni roditelji, on je vaspitavao sebi za ženu;[2] i bješe djevojka lijepa po liku.
8. I kada se proču careva naredba, sabraše se mnoge djevojke u Susanu grad pod ruku Gajevu, i bi dovedena Jestira Gaju, čuvaru žena.
9. I dopade mu se djevojka i nađe milost pred njim i požuri da joj dade (mirisne) masti i njen dio i sedam djevo jaka pristalih uz nju iz carskog dvora, i snabdijevaše je dobro i sluškinje njene u ženskom domu.
10. A Jestira ne kaza svojega roda ni otačastva, jer joj je Mardohej zapovijedio da ne kazuje.
11. Mardohej pak je svaki dan hodio po dvoru ženskom nadzirući šta će se sa Jestirom dogoditi.
12. A vrijeme je bilo da djevojka uđe kod cara, kad se napune dvanaest mjeseci; jer tako se navršavahu dani uljepšavanja: šest mjeseci mazanja smirnovim uljem i šest mjeseci mirisima i ženskim mastima,
13. Pa tek tada ulazi kod cara. I što ona bude tražila, daće joj se, da bi ulazila iz ženskog doma u carski dvor.
14. Uveče bi ulazila, a ujutru se vraćala u drugi ženski dom, gdje je bio Gaj, evnuh carev, čuvar žena; i više ne bi ulazila kod cara ako je ne bi pozvao po imenu.
15. Kad se navršavalo vrijeme Jestire, kćeri Aminadava, brata oca Mardohejeva, da uđe kod cara, ona ne prestupi ništa od onoga što joj zapovijedio evnuh, čuvar žena. A bješe Jestira omiljela svima koji su je gledali.
16. I uđe Jestira kod Artakserksa cara u dvanaesti mjesec, koji se zove Adar, sedme godine njegovog carovanja.
17. I zavolje car Jestiru i ona nađe milost kod svih djevica, i stavi joj carski vijenac ženski.
18. I učini car *gozbu svima prijateljima svojim i vlastelinima za sedam dana i uzveliča brak Jestirin, i dade oproštaj svima koji su bili pod vladavinom njegovom. [*Jest 1, 3.]
19. A Mardohej služaše u dvoru.
20. Jestira, pak, ne kaza svoje porijeklo. Jer tako joj zapovijedi Mardohej: da se *boji Boga i da tvori zapovijesti Njegove, kao kad je bila sa njim; i Jestira ne izmijeni ponašanje svoje. [*Jest 4, 8.]
21. I ožalostiše se dva evnuha careva, prvi tjelohranitelji, zbog unapređenja Mardohejeva i tražili su da ubiju Artakserksa cara.
22. I bi javljena namjera Mardoheju, i on dade znak Jestiri, a ona otkri caru o zavjeri.
23. Tada car ispita dvojicu evnuha i objesi ih. I naredi car da se *upiše za spomen u carsku knjigohranilnicu o blagonaklonosti prema Mardoheju na pohvalu. [*Jest 6, 2.]
3. Aman zbog neklanjanja Mardoheja hoće da istrijebi Judejce. Car donosi zakon o istrebljenju. Artakserksova Poslanica.
1. I posle ovoga proslavi car Artakserks Amana Amatova Vuganina i uzvisi ga i učini ga prvim po vlasti među svim prijateljima njegovim.
2. I svi mu se na dvoru klanjahu, jer tako zapovijedi car da se čini; no Mardohej ne htjede da mu se klanja.
3. I rekoše dvorani carevi Mardoheju: Mardoheju, zašto ne slušaš ono što je car kazao?
4. Svakodnevno su mu govorili, ali ih on ne slušaše. Tada oni potkazaše Amanu da se Mardohej protivi carevim riječima. A Mardohej im ukaza da je on Judejac.
5. I saznavši Aman da mu se Mardohej ne klanja, razgnjevi se silno,
6. I namisli da istrijebi sve Judejce u Artakserksovom carstvu.
7. Tada učini savjet dvanaeste godine carovanja Artakserksova i baca žreb („fur”) iz dana u dan i iz mjeseca u mjesec kako bi istrijebio u jedan dan rod Mardohejev, i pade žreb na četrnaesti dan mjeseca Adara.
8. I on reče caru Artakserksu govoreći: Postoji narod rasijan među narodima po čitavom tvome carstvu, i zakoni njegovi su čudni izvan svih naroda: Zakon carski ne slušaju i nije od koristi caru da ih ostavi.
9. Ako je po volji caru, neka naredi da se istrijebe, i ja ću upisati u riznicu srebra deset hiljada talanata.
10. Tada skide car prsten i dade ga u ruke Amanu da zapečati ono što je zapisano protiv Judejaca.
11. I reče car Amanu: Srebro zadrži, a sa narodom čini što te volja.
12. Onda biše pozvani pisari carevi mjeseca prvog trinaesti dan i napisaše, kao što naredi Aman, vojvodama i knezovima po svoj zemlji od Indije do Etiopije, u sto dvadeset sedam zemalja, načelnicima naroda na njihovom jeziku, od cara Artakserksa.
13. I bi poslano po knjigonošama u carstvu Artakserksovom da se istrijebi rod Judejaca. U toku jednog dana dvanaestog mjeseca, koji je Adar, i da se razgrabi njihova imovina.
13a. [3] – A prevod Poslanice ovo je: Car Veliki Artakserks od Indije do Etiopije sto dvadeset sedam zemalja knezovima i mjesnim načelnicima potčinjenim ovo piše: 13b. – Nad mnogim narodima zavladavši i zagospodarivši svom vaseljenom, želio sam, ne da se gordim drskošću vlasti, nego krotošću i tihošću uvijek vladajući, bezmetežno življenje potčinjenih svagda uređivati, a carstvo svoje mirno i napredno do krajeva zemlje čuvajući – obnoviti od svih ljudi željeni mir. 13v. Kad sam pitao moje savjetnike kako sve ovo dovesti do kraja, onaj među nama koji se odlikovao razumnošću i stalno bio u milosti i u tvrdoj vjernosti dokazan, Aman koji je drugo mjesto počasti u carstvu stekao, 13g. Ukazao nam je da se među svim plemenima u vaseljeni umiješao neki jedinstveni neprijateljski narod, po zakonima svojim suprotan svakom narodu, koji stalno carske zapovijesti zanemaruje da se ne bi mogla urediti vladavina kojom mi neporočno upravljamo. 13d. – Razumjevši, dakle, da je taj narod jedini koji se vazda protivi svakom čovjeku, uvodeći način života tuđ zakonima i protiveći se našim naredbama, čineći najgora zla, kako ne bi naše carstvo dobri poredak steklo; 13đ. Stoga smo zapovijedili onim što vam je naznačeno u poslanici Amana, postavljenog nad (carskim) poslovima, vašeg drugog oca, da se sa ženama i djecom unište iz korijena neprijateljskim mačevima, bez milosti i poštede, četrnaestog (dana) dvanaestog mjeseca Adara ove godine, 13e. Kako bi nekadašnji i sadašnji neprijatelji u jedan dan nasilno u ad sišavši, u buduće vrijeme dali nam da sigurno i bezbrižno do kraja živimo.
14. Prepisi pak Poslanice izlagani su po svoj državi i bi naređeno svakom narodu da budu spremni za ovaj dan.
15. Stigao je predmet i u Susan: car i Aman su sjedjeli i pili, a grad bio u smetenosti.
4. Tugovanka Mardohejeva. Molba Jestiri da izbavi narod od uništenja. Post zarad spasenja. Molitva carice Jestire i ispovjest Bogu.
1. A Mardohej, doznavši šta se događa, *razdrije haljine svoje i obuče se u kostrijet i posu pepelom, pa istrčavši preko gradskog trga, vikaše glasom velikim gorko: Uništava se narod koji nije učinio nikakvu nepravdu! [*Br 14, 6; INav 7, 6.]
2. I dođe do carskih vrata i stade; jer nije mu bilo dozvoljeno da uđe u dvor sa kostrijetom i pepelom.
3. I po svoj zemlji gdje je pokazivano (carevo) pismo, nastade vapaj i plač i ridanje veliko Judejaca, kostrijet i pepeo prostirahu sebi.
4. I uđoše sluškinje i evnusi caričini, i obavijestiše je; i ona se smete čuvši šta se dogodi, pa posla Mardoheju da se obuče i da skine kostrijet i pepeo, ali on ne posluša.
5. Tada Jestira pozva Ahrateja, svoga evnuha koji joj služaše,
6. I posla ga da joj sazna od Mardoheja o čemu je riječ.
7. Mardohej, pak, kaza mu šta se dogodilo i obećanje koje je obećao Aman caru za riznicu deset hiljada talanata – da istrijebi Judejce.
8. I prepis (naredbe) izložen u Susanu o njihovom istrijebljenju dade mu da pokaže Jestiri, i reče mu da joj naloži da uđe i umoli cara da se zauzme za narod, sjećajući se dana poniženja svoga – kako si othranjena mojom rukom, jer je Aman, drugi poslije cara, govorio protiv nas do smrti; prizovi Gospoda, govori caru o nama i izbavi nas od smrti.
9. Tada ušavši Ahratej, kaza joj sve ove riječi.
10. A Jestira reče Ahrateju: Idi Mardoheju i reci:
11. Da svi narodi carstva znaju da svaki čovjek ili žena koji uđu k caru u unutrašnji dvor nezvani, nema im spasa. Samo onaj kome car pruži zlatnu palicu, taj će se spasiti. A ja nisam pozvana da uđem kod cara ima već trideset dana.
12. I javi Ahratej Mardoheju sve riječi Jestirine.
13. I reče Mardohej Ahrateju: Idi i reci joj: Jestira, ne misli o sebi da ćeš se ti jedina spasiti u carstvu od svih Judejaca;
14. Uostalom, ako ne poslušaš u ovom času, od drugdje biće pomoć i zaštita Judejcima, a ti i dom oca tvoga poginuće. I ko zna da li upravo zbog ovog vremena nisi postala kraljica?
15. I posla Jestira došavšeg k njoj Mardoheju govoreći:
16. Idi i saberi Judejce koji su u Susanu i postite za mene, i ne jedite i ne pijte tri dana, dan i noć, a i ja i sluškinje moje nećemo jesti. I tada ću ući k caru suprotno zakonu, pa makar me pogubio.
17. I otišavši Mardohej, učini sve ono što mu zapovijedi Jestira,
17a. I pomoli se Bogu sjećajući se svih djela Gospodnjih i reče: 17b. Gospode, Gospode, care Svedržitelju, jer je sve u vlasti Tvojoj, i nema ga koji će se suprotstaviti kad zahtjedneš da spaseš Izrailja; 17v. Jer Ti si stvorio nebo i zemlju i sve što je divno u podnebesju, i Gospodar si svega, i nema ga ko će se oduprijeti Tebi Gospodu. 17g. Ti sve znaš; Ti znaš, Gospode, da ne učinih ovo zbog uvrede niti zbog gordosti niti zbog častoljublja, to što se ne poklonih gordom Amanu, jer bih bio spreman da cjelivam i trag nogu njegovih radi spasenja Izrailja. 17d. Nego sam ovo učinio da ne bih dao slavu čovjeku iznad slave Božije, i nikome se neću pokloniti osim Tebi, Gospodu mome, i neću to sa gordošću činiti. 17đ. – I sada, Gospode Bože, Care, Bože Izrailjev, poštedi narod Tvoj, jer nam pripremaju propast i poželješe da istrijebe Tvoje nasljeđe od iskoni. 17e. – Ne prezri udio svoj koji si za sebe izbavio iz Egipta; 17ž. Usliši molitvu moju i smiluj se izbranju svome i okreni ridanje naše na veselje, da bismo živjeći pojali imenu Tvome, Gospode, i ne pogubi usta koja Ti poju hvalu, Gospode. 17z. I sav Izrailj zavapi svom snagom svojom, jer smrt njihova bješe pred očima njihovim. 17i. – I Jestira carica pribježe ka Gospodu, smrtnom borbom obuzeta, i skinuvši haljine slave svoje, obuče se u haljine tuge i plača; i umjesto sujetnih masti, prahom i pepelom posu glavu svoju i tijelo svoje iznuri veoma i svako mjesto ukrašavanja u veselju svome pokri raspuštenom kosom svojom, i moljaše se Gospodu, Bogu Izrailjevu, i reče: 17j. – Gospode moj, Care naš jedini, pomozi meni samoj i nemajućoj pomoćnika sem Tebe, jer je bijeda moja u ruci mojoj. 17k. Slušala sam od rođenja svoga, u plemenu očinstva moga, da si Ti, Gospode, izabrao Izrailj između svih naroda i oce naše između svih predaka njihovih u nasljedstvo vječno i da si im činio sve što si govorio. 17l. A sada sagriješismo pred Tobom, i predao si nas u ruke neprijatelja naših, zato što slavismo bogove njihove; pravedan si, Gospode. 17lj. – I sada, ne bi im dosta gorko robovanje naše, nego staviše ruke svoje na ruke idola svojih, da bi istrgli zapovijest usta Tvojih i istrijebili nasljedstvo Tvoje i zatvorili usta onih koji Ti poju hvalu, i ugasili slavu Hrama Tvoga i žrtvenika Tvoga; 17m. Da bi otvorili usta (mnogobožnih) naroda na podvige sujetne i divili se caru tjelesnom dovijeka. 17n. Ne predaj, Gospode, skiptar svoj onim (bogovima) kojih nema; i da se ne podsmjehnu padu našem, nego okreni namjeru njihovu na njih same, a podstrekača protiv nas učini primjerom sramotnim. 17nj. Pomeni, Gospode, projavi se u času žalosti naše i mene ohrabri, care bogova i svakog načalstva, obdržitelju. 17o. – Podaj riječ blagougodnu ustima mojim pred tim lavom i promijeni srce njegovo na mržnju protiv neprijatelja našeg na njegovu propast i jednomišljenika njegovih; 17p. A nas izbavi rukom svojom i pomozi meni samoj koja nema nikoga osim Tebe, Gospode. 17r. Ti sve znaš i znano ti je da omrznuh slavu bezakonu i da se gadim postelje neobrezanih i svega tuđinskoga. 17s. – Ti znaš nevolju moju, da se gnušam znamenja gordosti moje što je na glavi mojoj, u dane viđenja moga gnušam se ovoga kao krpe od ženske nečisti, i ne nosim ga u dane molitvenog tihovanja moga. 17t. – I nije jela sluškinja Tvoja sa trpeze Amanove, i nisam slavila gozbu carevu, niti pila vina žrtava (idolskih); 17ć. I nije imala radosti sluškinja Tvoja od dana promjene svoje do sada, osim zbog Tebe, Gospode, Bože Avramov. 17u. – Bože, Svedržitelju, usliši glas obeznađenih i izbavi nas iz ruku nečastivih; i izbavi me od straha moga.
5. Jestira u strahu izlazi pred cara; Poziva na gozbu cara i Amana. Aman sprema vješala za Mardoheja.
1. I dogodi se trećeg dana, kad presta da se moli, skide sa sebe haljine pokajanja i obuče haljine (carske) slave svoje. 1a. Postavši tako lepolika, prizvavši Svevidećeg Boga i Spasitelja, uze dvije sluškinje, na jednu se oslanjala, kao raznježena, dok je druga išla za njom olakšavajući joj (nošenje) odore njene, 1b. A ona bješe zarumenjena cvijetom ljepote svoje, lica milolikog, a srca stegnutog od straha. 1v. I prošavši sva vrata, stade pred cara. A on je sjedio na svom carskom prijestolu obučen u svu odoru slave svoje, sav u zlatu i dragom kamenu, izgleda veoma strašnog. 1g. – I podigavši lice svoje ognjevidno slavom, sa silnim gnjevom je pogleda, a carica klonu i izmijeni svoju boju od nemoći, i nasloni se na sluškinju koja je išla ispred. 1d. – I izmijeni Bog duh carev na krotost, pa užurbano ustade sa svog prijestola i primi je u svoje naručje; dok ona ne dođe sebi, tješio je riječima mirnim i reče joj: 1đ. – Šta ti je, Jestiro? Ja sam brat Tvoj, obodri se, nećeš umrijeti, jer je zajedničko naše vladanje. Priđi.
2. I podigavši svoju zlatnu palicu, položi je na njen vrat, cjeliva je i reče: Govori mi. 2a. I reče mu: Vidjeh te, gospodine, kao anđela Božjeg i smete se srce moje od straha slave tvoje; jer si divan, gospodine, i lice tvoje milosti ispunjeno. 2b. – Dok je ona govorila, klonu zbog nemoći i car se smete, a dvorjani njegovi je tješahu.
3. I reče car: Šta hoćeš, Jestiro? I koja je prozba tvoja?[4]
4. A Jestira reče: Dan mi je današnji praznik, pa ako je ugodno caru, neka dođu i on i Aman na gozbu koju ću danas učiniti.
5. Tada reče car: Idite hitno do Amana da ispunimo riječ Jestirinu; i dođoše obojica na gozbu na koju ih pozva Jestira.
6. Pri piću reče car Jestiri: Šta želiš, carice Jestiro? Biće ti što budeš tražila.
7. A ona reče: Prozba moja i molba moja jeste,
8. Ako sam našla milost pred carem: Neka dođe car i Aman i sjutra na gozbu, koju ću im sutra pripremiti, pa ću sjutra odgovoriti na to.
9. Tada izađe Aman od cara preradostan i veseo. A kad vidje Aman Mardoheja Judejca u carskom predvorju, veoma se razgnjevi.
10. I otišavši doma, sazva prijatelje i Zosaru, svoju ženu,
11. I pokaza im svoje bogatstvo i slavu kojom ga je car obdario, i kako ga učini prvjenstvujućim i načelnikom carstva.
12. I reče Aman: Carica nije pozvala sa carem nikoga na gozbu osim mene, a pozvala me je i za sjutra.
13. *Ali mi se ne dopada kad vidim Mardoheja Judejca u carskom predvorju. [*PrS 14, 3.]
14. I reče njemu Zosara, žena njegova, i prijatelji: Neka ti se pripreme vješala od pedeset lakata, pa ujutro kaži caru da Mardohej bude obješen na drvetu; ti pak uđi na gozbu sa carem i veseli se. I dopade se riječ Amanu, i biše vješala pripremljena.
6. Car nalazi Knjigu zapisa o Mardoheju. Aman, umjesto da traži Mardohejevu smrt, po naredbi carevoj, proslavlja ga.
1. I Gospod liši cara sna one noći, pa reče nastavniku svome da mu donese Knjige spomena dana da mu se pročitaju.
2. Tako nađe Knjige zapisa o Mardoheju, da je javio caru o dvojici carskih evnuha kad su bili na straži, kako namisliše da ubiju cara Artakserksa.
3. Tada reče car: Koju slavu ili milost učinismo Mardoheju? I rekoše služitelji carevi: Nisi mu ništa učinio.
4. Dok je, pak, car raspitivao o dobrotvorstvu Mardoheja, gle, dođe Aman u carsko predvorje. A car reče: Ko je u predvorju? Tada Aman uđe da kaže caru da objesi Mardoheja na vješala koja bješe pripremio.
5. I rekoše služitelji carevi: Evo, Aman stoji u predvorju; i reče car: Pozovite ga.
6. Onda reče car Amanu: Šta da uradim čovjeku koga hoću da učinim slavnim? A Aman pomisli u sebi:
7. Koga hoće car da učini slavnim ako ne mene? Pa reče caru: Čovjeku koga car želi da učini slavnim,
8. Neka mu donesu sluge careve haljinu purpurnu koju car nosi, i konja na kome car jaše,
9. Pa nek se dade jednom od prijatelja carevih slavnih, i neka obuče čovjeka koga car voli, i neka se popenje na konja, i neka kazuje gromko preko gradskog trga govoreći: Ovako će biti svakom čovjeku koga car proslavlja!
10. Tada reč caru Amanu: Kao što si rekao, tako učini Mardoheju Judejcu, koji vjerno služi u dvoru (našem), i ne propusti ni jednu riječ od onih koje si kazao.
11. Onda uze Aman haljinu i konja i obuče Mardoheja i pope ga na konja i prođe preko gradskog trga, i kazivaše gromko govoreći: Ovako će biti svakom čovjeku koga car želi da proslavi!
12. I vrati se Mardohej u carsko predvorje, a Aman se vrati u dom svoj tužan i pokunjen.
13. I ispriča Aman šta mu se dogodilo Zosari, ženi svojoj, i prijateljima, i rekoše mu prijatelji i žena: Ako je Mardohej od Judejskog roda, počeo si da se ponižavaš pred njim, padajući pašćeš (pred njega); nećeš se moći od njega odbraniti, jer je živi Bog sa njim.
14. Dok su oni ovo govorili, stigoše evnusi požurujući Amana na gozbu koju pripremi Jestira.
7. Gozba kod carice. Ona daje sebe na žrtvu za narod svoj, optužujući Amana. Aman obješen na vješala pripremljena za Mardoheja
1. Uđoše, pak, car i Aman da se goste kod carice.
2. Tada reče car Jestiri drugi dan gozbe: Šta je, Jestiro, carice, i koja je prozba tvoja i molba tvoja? Daću ti (makar to bilo) i do pola carstva moga.
3. A ona odgovorivši, reče: Ako sam našla milost pred carem, neka se dade život moj za prozbu moju i narod moj za molbu moju.
4. Jer smo prodani ja i narod moj na istrebljenje i razgrabljenje i ropstvo, a mi i djeca naša u robove i robinje, i čuh slučajno: Zato nije dostojan klevetnik predvorja carevog.
5. Onda reče car: Ko je taj koji se usudio da učini tako nešto?
6. Reče Jestira: Čovjek neprijatelj, Aman ovaj zlikovac. A Aman se smete zbog cara i carice.
7. Car pak ustavši, otide sa gozbe u vrt; a Aman je molio caricu, jer *vidje sebe da se nalazi (u velikoj) nevolji. [*PrS 10, 24; 16, 14; 20, 2.]
8. Potom se car vrati iz vrta, a Aman bješe pao na odar preklinjući Jestiru. Tada car reče: Zar hoće i caricu da siluje u domu mome? Kad ču Aman ovo, promijeni se u licu.
9. Onda reče Vugatan, jedan od evnuha, caru: Evo, i vješala je pripremio Aman za Mardoheja koji je spasio cara, i stoje podignuta kod Amana na pedeset lakata. Tada reče car: Da se razapne na njima!
10. I objesiše Amana na *vješalima koja pripremi za Mardoheja. I tada car presta da se gnjevi. [*Jest 6, 4; PrS 26, 27.]
8. Slava Mardohejeva. Jestira moli opoziv Amanove presude Jevrejima. Nova carska poslanica u zaštitu Judejaca.
1. Toga dana car Artakserks dariva Jestiri svu imovinu Amana klevetnika; a Mardohej bi prizvan od cara, jer ona kaza da joj je srodnik.
2. Onda uze car prsten koji skide s Amana, i dade ga Mardoheju, i postavi Jestira Mardoheja nad svim imanjem Amanovim.
3. I nastavi da govori caru, i pade pred noge njegove i moljaše ga da ukloni zlobu Amanovu i sve što je učinio protiv Judejaca.
4. Car, pak, ispruži Jestiri zlatni štap, te se Jestira podiže i stade pored cara.
5. I reče Jestira: Ako ti je ugodno i ako nađoh milost, pošalji da se vrate pisma koja posla Aman, napisana da se istrijebe Judejci koji žive u tvome carstvu.
6. Jer kako bih mogla gledati zlo naroda moga i kako bih se mogla spasiti pogibijom naroda svoga?
7. Tada reče car Jestiri: Zar ti ne dadoh svu imovinu Amanovu i ne darovah, i ne objesih li njega na vješala zato što je podigao ruke na Judejce; šta još hoćeš?
8. Napišite i vi u ime moje onako kako vam odgovara, i zapečatite mojim prstenom. A ono što bude napisano naredbom carevom i zapečaćeno prstenom mojim, to se ne smije poreći.
9. I biše pozvani pisari, prvog mjeseca, koji je Nisan, dvadeset trećega iste te godine, i bi napisano ono što on zapovijedi, upraviteljima i knezovima i načelnicima, od Indije do Etiopije, u sto dvadeset i sedam oblasti, od jedne do druge zemlje, po njegovoj riječi.
10. I bi napisano od strane cara i zapečaćeno prstenom njegovim; i poslaše pisma preko pismonoša,
11. Kao što im zapovjedi da se upravljaju po zakonima svojim u svakom gradu i da im pomažu i da čine suparnicima svojim i neprijateljima svojim kako hoće,
12. U dan jedan, po svemu carstvu Artakserksovu, trinaestog dana, dvanaestog mjeseca, koji se zove Adar. 12a. – Prepis te poslanice je kao što slijedi: 12b. Car veliki Artakserks, svima od Indije do Etiopije načelstvujućim u sto dvadeset i sedam zemalja knezovima, nama jedinodušnim, radovati se. 12v. – Mnogi obiljem blagosti dobročinitelja često počastvovani previše se pogordiše, pa ne samo što traže da zlostavljaju naše podanike, nego nesposobni da odole nadmenosti, pokušavaju i svojim dobročiniteljima da pletu zamke. 12g. – I ne samo što gube osjećanje blagodarnosti ljudima, nego i naduvanošću nerazumnih uobraženi, misle da samoga Boga, koji vječno sve nadgleda, zlomrzeći sud izbjegnu. 12d. – No često i mnoge od postavljenih na vlasti, kojima je povjereno da rukuju poslovima svojih prijatelja, takvi podstrekavaju na prolivanje nevine krvi, i podvrgavaju ih nepodnošljivim bijedama, 12đ. – Lažljivom obmanom svoje zle naravi obmanjuju nezlobivu blagorazumnost onih koji vladaju. 12e. – Ovo može da se vidi, ne toliko iz drevnih povijesti, kao što rekosmo, koliko iz onoga što je na dohvat ruke vama koji ispitujete nečasno učinjena djela zlobom nedostojnih vladatelja. 12ž. – Stoga treba paziti poslije ovoga kako bi carstvo za sve ljude bezmetežno ustrojili u miru, 12z. – Koristeći se promjenama, a ono što nam se pred očima događa, uvijek razlikujući s potrebnom predostrožnošću. 12i. Kao kad je Aman Amadatov Makedonjanin, uistinu persijske krvi, i veoma otuđen od naše blagosti, koga smo gostoljubivo primili, 12j. – Takvog čovjekoljublja koje imamo prema svakom narodu, udostojio se da se zove ocem našim, i da mu se svi klanjaju kao onome koji predstavlja drugu ličnost carskog prestola, 12k. – Opterećen gordošću, nastojao je da nas liši vlasti i života, 12l. A našeg spasitelja i svagdašnjeg dobrotvora Mardoheja i neporočnu našeg carstva pričasnicu Jestiru sa cijelim njihovim narodom, raznoraznim podmuklim metodama, tražio je da uništi. 12lj. – Na ovaj način mislio je, ostavivši nas usamljene, da persijsku vlast preda Makedonjanima. 12m. – A mi nalazimo da Judejci, osuđeni ovim zlotvorom na istrebljenje, nisu zločinci, da žive saglasno najpravednijim zakonima, 12n. Budući sinovi Višnjega velikoga živoga Boga, koji upravlja naše i naših predaka carstvo savršenom poretku. 12nj. – Stoga ćete dobro učiniti ne postupajući po pismima poslanim od Amana Amadatova, zato što je on koji je ovo uradio obješen kod vrata Susana sa svom porodicom svojom, dostojan primivši brzo sud od Boga Svedržitelja. 12o. – Prepis pak ove poslanice izložite odlučno na svakom mjestu, kako bi se Judejci držali svojih zakona, pomažući im da se u vrijeme nevolje odbrane od svojih napadača trinaestog dana dvanaestog mjeseca Adara, u sami taj dan. 12p. – Jer njega, Svemogući Bog, umjesto propasti izabranog naroda, učini (danom) veselja. 12r. – I vi, dakle, među vašim imenitim praznicima, ovaj znameniti dan sa svakom radošću provodite, da bi i sada i poslije ovoga bio spasenje nama i dobroželateljima Persijancima, a onima koji nam podmeću zamke – sjećanje na pogibiju. 12s. – Svaki pak grad, ili uopšte zemlja, koja po ovome ne postupi, mačem i ognjem biće uništena sa gnjevom; ne samo što će biti ljudima neprohodna, nego i zvijerima i pticama za svagda najomraženija postaće.
13. A ovi spisi neka budu javno oglašeni po čitavom carstvu, svi pak Judejci neka budu spremni da toga dana ratuju protiv svojih protivnika.
14. Tada konjanici izađoše hitajući da izvrše ono što je car rekao; a bi oglašena naredba i u Susanu.
15. Mardohej izađe ukrašen carskom odeždom, imao je zlatni vijenac i dijademu violetnu, purpurnu. Vidjeći to stanovnici Susana, poradovaše se.
16. A Judejcima bi svjetlost i veselje.
17. U gradu i zemlji, gdje god se oglasi naredba (careva), gdje god se oglasi njegov ukaz, to je bila radost i veselje za Judejce, gozba i veselje. A i mnogi od naroda (mnogobožnih) obrezivali su se i primali judejski zakon, u strahu od Judejaca.
9. Pogibija neprijatelja Judejaca. Ustanovljenje praznika Purim četrnaestog i petnaestog Adara.
1. A dvanaestog mjeseca, koji se zove Adar, u trinaesti dan, stigoše *pisma pisana carem. [*Jest 3, 13.]
2. U ovaj dan pogiboše protivnici Judejaca; jer niko se ne suprotstavi bojeći se njih.
3. Knezovi oblasni i vlastela i carski pisari poštovahu Judejce, jer strah od Mardoheja bješe ušao u njih.
4. Jer bješe stigla zapovijest careva o njegovom imenovanju u čitavom carstvu.
5. Tako u Susanu gradu *pobiše Judejci pet stotina ljudi: Farsanestena i Delfona, i Fasgana, [*PrS 11, 8.]
8. I Fardata i Varea i Sarvaha,
9. I Marmasima i Arufea, i Arsea i Zavutetana,
10. Deset sinova Amana Amadatujeva Vuganina, neprijatelja Judejaca, i razgrabiše ih.
11. U ovaj dan bi predan caru broj pobijenih u Susanu.
12. Car pak reče Jestiri: Pogubiše Judejci u gradu Susanu pet stotina ljudi; u okolnim mjestima, šta misliš, koliko ih pobiše? Šta još želiš, i biće ti?
13. I reče Jestira caru: Neka bude dato Judejcima još sjutrašnji dan kako bi objesili deset sinova Amanovih.
14. I dozvoli da tako bude i prepusti Judejcima grada tijela sinova Amanovih da objese.
15. I sabraše se Judejci četrnaestog Adara i pobiše trista ljudi, i ništa ne razgrabiše.
16. Ostali Judejci u carevini sabraše se, i sami sebe pomagahu i počinuše od protivnika. Pobiše od njih petnaest hiljada trinaestog Adara, i ništa ne razgrabiše.
17. I počinuše četrnaestog istog mjeseca i praznovahu taj dan pokoja s radošću i veseljem.
18. A Judejci u Susanu gradu sabraše se i četrnaestog, ali ne počinuše, oni praznovahu petnaesti dan sa radošću i veseljem.
19. Zato, dakle, Judejci rasijani po svoj zemlji izvan praznuju četrnaesti dan Adara svečano sa veseljem, šaljući poklone svaki bližnjem svom, a oni koji žive u velikim gradovima i petnaesti dan Adara sa veseljem svečano praznuju šaljući poklone bližnjima.
20. A Mardohej zapisa riječi ove u knjigu i posla Judejcima koji življahu u Artakserksovom carstvu, bližnjima i daljnjima,
21. Da ustanove ove blage dane da praznuju, četrnaestog i petnaestog Adara,
22. Jer u ove dane počinuše Judejci od neprijatelja svojih – i u mjesec (koji bješe Adar) u koji im se okrenu od tuge u radost i od bola u blagdan, da praznuju cjelosno blagdane gozbe i veselja, šaljući poklone prijateljima i siromašnima.
23. I prihvatiše Judejci kao što im napisa Mardohej:
24. Kako je Aman Amadatujev Makedonjanin ratovao protiv njih, i kako presudi i baci žreb (pur) da ih uništi,
25. I kako uđe kod cara govoreći da se objesi Mardohej; šta je sve pokušao da bi naveo zla na Judejce, pa se njemu dogodiše, te bi obješen on i djeca njegova.
26. Zato se nazvaše dani ovi Purim, zbog žreba (kocke), stoga što se na njihovom narečju (žreb) naziva Purim, zbog riječi ove Poslanice i onoga što su pretrpjeli radi njih, i svega onoga što im se dogodilo.
27. I ustanovi, i prihvatiše Judejci za sebe i za potomstvo svoje, i za one koji im se prisajedinjuju, da nikako drugačije ne praznuju: u ove dane spomen da vrše iz pokoljenja u pokoljenje, u gradu i otačastvu i po svoj zemlji.
28. Dani ovi Purima praznovaće se svake godine, i sjećanje na njih neće nestati u naraštajima.
29. I napisa Jestira carica, kćer Aminadavova, i Mardohej Judejac šta su učinili na utvrđenje poslanice o Purimu.
31. Mardohej i Jestira carica ustanoviše ovo za sebe same, ustanovivši za zdravlje svoje i po volji svojoj.[5]
32. I Jestira riječju ustanovi (praznik Purim) za vavijek, i zapisa se ovo (u knjigu) sjećanja na spomen.
10. Danak na carstvo; zapis carskih djela u knjigu carstva. Mardohej tumači svoj san.
1. Potom naloži car danak na carstvo svoje, što je na zemlji i na moru.
2. A moć njegova i viteška djela, bogatstvo i slava carovanja njegovog, gle, biše zapisani u knjizi carstva Persijskog i Miđanskog, za spomen.
3. Mardohej, pak, je bio drugi kod cara Artakserksa, i bješe veliki u carstvu i proslavljen od Judejaca; i voljen pripovijedao je o učinjenom svemu narodu svome. 3a. – I reče Mardohej: Sve ovo bi od Boga; 3b. Jer se sjetih sna koji vidjeh u vezi ovoga što je rečeno: Ni jedna riječ od njih ne bi uzalud. 3v. Mali izvor, koji postade rijeka, i bi svjetlost, i sunce i voda izobilna: Jestira je rijeka koju uze car za ženu i učini je caricom. 3g. A dvije zmije bili smo nas dvojica, ja i Aman, 3d. Uz to, narodi sabrani da unište ime Judejaca. 3đ. A narod moj, to je Izrailj, oni koji zavapiše Gospodu i biše spaseni: I spasi Gospod narod svoj, i izbavi nas Gospod od svih ovih zala, i učini Gospod znamenja i čudesa velika, kakvih nije bilo kod drugih naroda. 3e. Zato napravi dva žreba (kocke), jedan narodu Božjem i jedan svim narodima. 3ž. I izađoše ova dva žreba u svoj čas i vrijeme i u dan suda pred Boga u svim narodima; 3z. I sjeti se Bog naroda svoga i opravda nasleđe svoje. 3i. I biće im ovi (praznični) dani u mjesecu Adaru, četrnaestog i petnaestog toga mjeseca, sa sabranjem i radošću i veseljem pred Bogom kroz pokoljenja vavijek u narodu njegovom Izrailju. 3j. Godine četvrte carovanja Ptolomeja i Kleopatre, unese Dositej, koji kaza da je sveštenik i Levit, i Ptolomej sin njegov, ovu poslanicu o Purimu, za koju su rekli da je prava, i da ju je protumačio Lisimah Ptolomejev, koji je živio u Jerusalimu.
NAPOMENE:
[1] Ovaj dio knjige, devterokanonski, od I.a-I.nj, nema u jevrejskom Masoretskom tekstu, sačuvan je u prevodu Sedamdesetorice i ovdje preveden. Prim. prev.
[2] U Vulgati i drugim prevodima (npr. slovenskom, srpskom, Jevrejskoj Bibliji i dr.) ovdje stoji da je Mardohej Jestiru usvojio sebi za ćerku, dok posthrišćanska judejska tradicija usvaja ovo čitanje Sedamdesetorice – za ženu. Prim. prev.
[3] Ovaj dio Knjige Jestirine, od stiha 13a do 13e prevodi se prvi put (kao i dalje – tekstovi obeleženi slovima pored broja stiha), kao devterokanonski odlomci, njih nema u prevodu knjige Đure Daničića, ali ih ima u slovenskim i drugim prevodima. Prim. prev.
[4] U latinskom prevodu Vulgati, slovenskom i u prevodima nastalim po Vulgati ovdje stoji dodatak: Ako budeš i pola carstva tražila, biće ti dato.
[5] Od 9. glave 20. stiha pa dalje tekst izgleda veoma složen i nosi u osnovi tragove dokumenata različitog porijekla. Tako se u 29. stihu u Vulgati ova poslanica naziva drugom (novom), a stih 30. glasi: I poslaše je svima Judejcima, koji u sto dvadeset sedam oblasti cara Asvira žive, riječi mira i istine. U 31. stihu stoji: ustanoviše za sebe same i za potomstvo svoje, propise posta i vapaja (= pokajanja). Tako je i u slovenskom, ruskom, srpskom (Đ. Daničić) prevodu, kao i Jerusalimskoj Bibliji. U Ralfsovoj Septuaginti ovoga nema. Prim. prev.
