Pitanje:
Dobar dan, zašto se tokom pričešća koristi ista kašičica koju svi dotiču ustima, nije li to nehigijenski i zastarelo za današnje vreme u kojem znamo da se brojni bacili tako prenose. Primera radi, kod katolika je pričest takva da se uzima po jedna nafora što je daleko pogodnije…Pitanje glasi: da li je u planu reforma ovog običaja, ili će se i dalje insistirati na njegovoj istovetnosti? Pozdrav i svako dobro.
Aleksandar
Odgovor:
Bog vam dao dobar dan.
Po pitanju reforme u vezi sa pričešćivanjem iz jedne kašičice u pravoslavnoj crkvi nije bilo govora (koliko je meni poznato) , takođe nisam ni čuo da će biti i da će se nešto menjati. Molim Vas da razumete da mi pričešću prilazimo sa VEROM jer je to HRISTOS – BOG. I još nikoga nisam čuo da se preko te svetinje koja je Hristos zarazio nekim bakterijama. Hristos je lečio gubave (zar postoji zaraznija bolest) i druge bolesne, i svi su živeli svoj vek ma koliko dug bio. Hristos je vaskrsao četvorodnevnog Lazara koji je počeo da se raspada i da zaudara (smradom) , posle tog akta i sestre Lazareve i Hristos i ostali su doticali vaskrslog Lazara i još nisam čuo da im se nešto dogodilo, jer su prilazili Hristu sa verom. Toliko je to bilo opipljivo da su svi počeli da veruju u Hrista. Zbog toga su prvosveštenici, kada su razapeli Gospoda, tražili da ubiju i četvorodnevnog Lazara.
Jedino možemo prići Hristu preko VERE, pa eto kao što vidite, ne možete ni svetom pričešću prići ako nemate vere, jer Vi mislite da je to zarazno, moguće je da i ne verujete da je to Hristos, a kako ćete i verovati kada vidite (očigledno) da je to hleb i vino, zato sam i kazao da jedino Bogu možemo prići preko vere, ne postoje druga vrata. Ako kažete „vidim“, „Boga niko nikada nije video, jedinorodni Sin ga objavi“ (Jn.1, 18.) . Ako kažemo „znam“ da Bog postoji, tome znanju mora prethoditi vera jer jedino preko vere dolazimo do poznanja Boga. Npr: čuli smo da je Hristos kazao „ljubite (ili volite) neprijatelje svoje“, ko mene može ubediti da su te Hristove reči ispravne, ako ih ja ne pretočim u svoj život (verujući da su ispravne) i ne počnem da volim sve, pa čak i neprijatelje moje, i vidim da ti moji neprijatelji postaju moji prijatelji, samo iz jednog
razloga: što sam počeo prema njima biti veći prijatelj nego prema onima koji me i vole. Onda možemo izvesti zaključak: pa koje ovde kome bio neprijatelj – oni meni ili ja njima. Hristos je bio u pravu, dokle god ja njih nisam smatrao za neprijatelje, oni mi nisu ni bili neprijatelji. Tako isto i po pitanju „svetog pričešća“, mi mu prilazimo VEROM, po rečima Hristovim, „ako ne jedete telo Sina Čovečijega i ne pijete krvi njegove, nemate
života u sebi“ (Jn. 6, 53.) . A kako se pričešćujemo iz jedne čaše, onda se time i utvrđujemo da smo braća i sestre u crkvi Hristovoj. Ako mislite da je zastarelo i da je nekada bilo vreme kada ljudi nisu znali za drugi način uzimanja svetog pričešća osim sa kašičicom, ne verujem da je tako, jer su mogli uzimati na više načina, ali ne verujem da su i rimokatolici u pravu kada uzimaju samo vid hleba bez vina (samo telo bez krvi) . Zato je Hristos i NAGLASIO „pijte iz nje SVI“ (Mt. 26, 27) jer znao je Gospod unapred da će se na svetu pojaviti oni koji će izopačiti Njegove reči i koji će sveto pričešće uzimati samo u jednom obliku tela a ne krvi (slučaj rimokatolika) . Tako je Hristos još u ono doba u Kapernaumu u jednoj sinagogi ispričao svima prisutnima da će on dati svoje telo i krv i da će ljudi imati život u sebi samo ako se hrane tom istinskom hranom (podrazumevaju se oba vida koje mi dajemo kašičicom) . I mnogi su se tada zapitali „kako je to moguće, i mnogi od učenika su kazali da je to tvrda beseda, ko to može slušati“ (Jn. 6, 60) . Moram Vas na kraju upitati kako ste Vi mislili da bismo mi trebali da dajemo sveto pričešće sa krvlju, znači, oba vida, ako ne dajemo kašičicom? Nadam se da će Vam ovaj odgovor bar malo približiti VERU u Hrista. Svako dobro od vaskrslog Gospoda sa željom da Vam se vera umnoži.
o.Dejan
