NASLOVNA » BIBLIOTEKA, Besede » Propovijed Srbima Svetog Tihona

Propovijed Srbima Svetog Tihona

Sveti Patrijarh TIHON

Ne uprežite se u isti jaram s nevjernicima
(2 Kor. 6:14)

Ovim riječima počinje današnje apostolsko čitanje i na njima bih htio da zaustavim vašu pažnju, ljubljena braćo.
Sveti apostol Pavle onomad pisaše korintskim hrišćanima da nemaju opštenje sa nevjernicima i idolosližiteljima; on ovdje nije, naravno, mislio na žitejsko opštenje u običnim stvarima, jer bi u tom slučaju hrišćani morali potpuno da odu iz svijeta (1 Kor. 5:10), nego na opštenje u djelima vjere, u služenju Bogu. U tome Korinćani ne smiju imati ništa zajedničko sa mnogobošcima, jer kakva je saglasnost između Hrista i velijara, i kako se može uskladiti hram Božiji sa idolima (2 Kor. 6:15-16)?
Ali, da li se ove pouke Apostolove mogu odnositi i na vas, braćo? Vi ne živite među paganima, nego među hrišćanima. I ako je dozvoljeno imati opštenje čak i sa paganima u svjetovnim stvarima, zar onda ne bi trebalo da imate i religiozno, molitveno opštenje sa drugim hrišćanima, koji vjeruju u Istog Hrista, Sina Božijeg u ploti došavšeg? Tako bi trebalo, braćo, ali iako oni i služe zajedno sa vama jednom te istom Gospodu, nikako ne zaboravljajte da ste vi – pravoslavni, tj. pravilno slavite Boga i istinito Mu služite, a oni – inoslavni, tj. slave Gospoda drugačije od vas, pa prema tome ne potpuno pravilno i istinito; neka se ne uvrijede ako na njih primjenimo izraz Apostola da oni sadrže istinu u nepravdi (Rim. 1:18). I ako mi posjedujemo punoću istine, kakva nam je onda potreba da se obraćamo drugim crkvenim opštinama za molitvenu utjehu ili, štaviše, za Sv. Tajanstvima? Neće li to biti nalik na to – kao kada bi neko ko je žedan odbacio čisti izvor i stao da pije vodu iz mutnih izvora? Ili – ko bi, ako se u te stvari razumije, promijenio prirodni dragi kamen za njegovu imitaciju, čak i da je ta bižuterija ljepše obrađena izvana? Ili – koji bi čovjek zdravog razuma prilikom prelaska preko široke i plahovite rijeke prezreo stabilni i pouzdani brod, te odabrao natrulu skelu na kojoj svakog trena može potonuti? A ako smo mi mudri u svjetovnim stvarima, zašto bismo onda u djelima vjere bili mala djeca koju ljulja i zanosi svaki vjetar raznih učenja, obmanom ljudskom i lukavstvom radi dovođenja u zabludu (Ef. 4:14)?
Da ne bude ovoga među vama, braćo! Ne uprežite se pod tuđi jaram (vidi: 2 Kor. 6:14). Stojte u vjeri pravoslavnoj i utvrđujte se (1 kor. 16:13). Ako je jevanđeoski trgovac, kada je pronašao dragocjeni biser, prodao svo svoje imanje da bi ga kupio (Mt. 13:45-46), zar se onda vi nećete pobrinuti da sačuvate dragocjeno blago svete vjere pravoslavne, naslijeđeno od otaca vaših, koji su za vjeru trpili mnoga stradanja i lišavanja?!
U naše vrijeme, braćo, mnogo se brige ulaže u to da se sačuva svoja narodnost, da se i u tuđini očuvaju svoje plemenske posebnosti, svoj materinski jezik, svoji dragi običaji, da npr. Sloven svuda ostane Sloven, Nijemac da ostane Nijemac, itd. Ako takvih briga i staranja da se to postigne ima i kod vas – to je veoma pohvalno. Sam Gospod određuje otadžbinu i mjesto življenja (Djela Ap. 17:26), svaki čovjek sa zdravim razumom i neiskvarenim srcem voli svoj zavičaj, svoj narod, svoju otadžbinu; kada se nalazi daleko od njih – neprestano ih se prisjeća, poput drevnih Jevreja, koji su u plijenu vavilonskom vapili za Jerusalimom: ako li tebe zaboravim, Jerusalime, neka zaboravljena bude desnica moja; nek se prilijepi jezik moj za grkljan moj ako te se ne sjetim (Ps. 136:5-6). A ko se odriče svog naroda i otadžbine, taj je nalik na onoga ko se odriče od svojih roditelja; on nema ni cijene ni značenja, on je kao prazna moneta, bez grba i oznake na licu i naličju.
Ali ako treba održavati, čuvati i štititi svoju narodnost, koliko puta više onda treba čuvati svetu vjeru pravoslavnu?!! Narodnost, iako i predstavlja dobrobit za uspješan razvoj čovjeka, ipak ona ima samo privremeno značenje, u ovom životu, ali ne i u životu vječnom, jer tamo nema ni jelina ni judejca, obrezanja i neobrezanja, varvarina i skita, nego je sve i u svima Hristos (Kol. 3:11); za dobijanje budućeg vječnog života neće biti potrebno očuvanje svoje narodnosti, nego prave vjere u Hrista. Na ovo pomišljajte, braćo, tim prije što očuvanje pravoslavne vjere za vas predstavlja i najbolje i najpouzdanije sredstvo za očuvanje i održanje vaše narodnosti.
Blagočešće, istinita, prava vjera, u svemu je korisna, pošto ono ima obećanja života sadašnjega i budućega; ovo je istinita riječ i dostojna je svakog prihvatanja (1 Tim. 4:8-9). Istorija raznih naroda krasnorječivo svjedoči da vjera i dobrodjetelji i pravda uzvisuju narod i umanjuje grijehe plemenima (Prič. 14:36), da je samo onaj narod veliki i silni, u kojem živi tvrda vjera u Boga i krepka nada u Njega. Vjerom pobjeđuje on carstva, ukrepljuje se od nemoći, silan je u ratu (Jevr. 11:33-34); ako on i griješi pred Gospodom – pred Njim se i kaje, i u svojim nedaćama se za pomoć ne obraća bogovima tuđim, nego samo k Jedinom Istinitom Bogu; od Njega pak i dobija pomoć i spasenje. Pomenimo za primjer makar jevrejski narod. Kada on bijaše silan i strašan neprijateljima: kada se u uprezao u tuđi jaram i služio Vaalu i Astarti – ili pak kada je ostajao vjeran blagotvornom Jehovi? Sjetite se i istorije svog vlastitog naroda. Nije li srpski narod bio krepak i nije li rastao u sili i slavi onda, kada je bio vjeran pravoslavnoj vjeri otaca svojih i kada je prebivao u jedinomisliju i bratoljublju? To bijahu zlatni dani Srbije, kada se u njoj podvizavahu muževi vjere i narodnosti – Sveti Sava, pokrovitelj vašeg hrama i srpskog naroda, njegov otac Nemanja, njegov brat koga je vjenčao, Stefan II, Stefan IV Dušan. I naprotiv: nije li srpski narod slabio, pa čak i do dana današnjega slabi, od podjela na razne partije, od međusobnih neprijateljstava i, što je najglavnije, od teturanja duhovnog, od poklanjanja tuđem jarmu, od robovanja tuđoj i tuđinskoj civilizaciji, od hladnoće prema pravoslavnoj vjeri i izdaje otačkih predanja? Ej, tako!
Amin.

Slovo Svetitelja Tihona
(koji je tada bio episkop Aleutski i Aljaški),
izgovoreno u 17. nedjelju po Pedesetnici,
Srbima u Džeksonskoj crkvi

Ključne reči:

Ovde napišite komentar ukoliko želite

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *