20. avgust
1. Sv. prorok Samuil. Petnaesti i poslednji sudija Izrailjski. Živeo na 1100 godina pre Hrista. Rođen od plemena Levijina, od roditelja Elkana i Ane, u mestu Ramatu, ili Arimateji gde se docnije rodio i blagoobrazni Josif. Nerotkinja Ana isplakala je Samuila od Boga i posvetila ga Bogu, kada mu se navrši 3 godine. Živeći u Silomu, kod kovčega zaveta, Samuil imaše u 12 godini istinito otkrovenje od Boga o kazni, koja predstojaše domu prvosveštenika Ilije zbog nevaljalstva sinova njegovih Ofnia i Finesa. To otkrovenje se uskoro i zbi: Filistejci potukoše Izrailjce, ubiše oba sina Ilijina, i zapleniše kovčeg zaveta. Kada vesnik saopšti ovu nesreću Iliji, ovaj pade mrtav na zemlju i izdahnu u 98. godini starosti. A to se isto desi i sa snahom njegovom, ženom Finesovom. Od tada pa za 20 godina behu Izrailjci robovi Filistejcima. Posle toga roka posla Bog Samuila narodu da propoveda pokajanje, ako želi da se spase od neprijatelja svojih. I narod se pokaja, i odbaci tuđe idole, kojima služaše, i priznade Samuila kao proroka, sveštenika i sudiju. Tada Samuil pođe s vojskom na Filistejce i s pomoću Božjom smete ih i pobi, i oslobodi zemlju i narod. Po tom suđaše Samuil mirno narodu svome do starosti. Videći ga ostarela narod mu reče, da im postavi cara na mesto sebe. Uzalud Samuil odvraćaše narod od toga govoreći mu, da je Bog jedini car njihov, – narod osta pri svom traženju. I ako ovo traženje beše nemilo Bogu, Bog naredi Samuilu, da im pomaže za cara Saula, sina Kisova iz plemena Venijaminova. Saul carovaše kratko vreme, i Bog ga odbaci zbog drskosti i neposlušnosti, pa naredi Samuilu, te pomaza Davida Jesejeva za cara mesto Saula. Pred smrt svoju Samuil sabra sav narod, i oprosti se s njim. A kada umre plakaše za njim sav Izrailj, i sahraniše ga česno u domu njegovu u Rami.
2. Svešt. muč. Filip. ep Iraklijski, sa sveštenikom Severom i đakonom Hermesom. Prema svemu izgleda da su bili Sloveni. Služili Bogu u Trakiji, i tamo prvo predani mukama za Hrista. Kada neznabošci jurnuše da zapale crkvu hrišćansku, hrabri Filip reče starešini njihovom: „misliš li ti, da je Bog zatvoren u stene? On živi u srcima“. Hram bude razoren, sve knjige spaljene, a sveštenici ovi odvedeni u Jedrene, gde posle tamnovanja i muka budu bačeni polusažeženi u reku Maricu. Još 38 hrišćana skončaše s njima mučenički. Misli se da su postradali u vreme Dioklecijanovo.
Samuil pravedni, sluga živog Boga,
Sudija voljeni od naroda svoga,
On Boga štovaše, Boga iznad svega,
Volja Božja beše zapovest za njega,
On narodnu volju Božjom ispravljaše
I narodne grehe pred Bogom kajaše.
Sveštenik, i prorok, i sudija pravi,
Trojako Gospoda Samuil proslavi.
Svakim svojim slovom, svakim svojim delom,
Trudom, i molitvom, i žrtvom i jelom,
Celim bićem svojim on Bogu posluži,
Vladarima zemnim ovaj primer pruži:
Svom narodu niko polzovati neće,
Ko se od zakona Božijeg okreće
Ko sebe i narod sluša, a ne Boga,
U dno će ponora pasti bezdanoga.
K’o što Saul pade, i drugi uz njega.
Svi saučesnici greha narodnjega.
Samo rob Božiji vladar može biti
I narodu svome trajno koristiti
To Samuil uči i delom i reči,
Kroz vekove mnoge to učenje ječi.
RASUĐIVANJE
Pokaj se pre nego što smrt zatvori vrata tvoga života i otvori vrata Suda. Pokaj se pre smrti, a pošto ne znaš čas smrti, to pokaj se danas i sad, i prestani ponavljati greh svoj. Ovako se moli Bogu sv. Jefrem Sirin:
Pre nego li se točak vremena zaustavi u mome životu, – pomiluj me.
Pre nego li dune vetar smrti, i na telu mome pojave se bolesti, vesnici smrti, – pomiluj me.
Pre negoli veličanstveno sunce na visini pomrkne za mene, – pomiluj me; i neka sijne za mene svetlost Tvoja sviše i rastera strašnu tamu uma mojega.
Pre nego se zemlja vrati u zemlju i postane trulež, i pre propasti svih crta krasote njene – pomiluj.
Pre negoli gresi moji predvare me na Sudu i posrame pred Sudijom, – pomiluj, Gospode, ispunjeni blagošću.
Pre nego voinstva izađu, prethodeći Sinu Carevu, da saberu bedni rod naš pred presto Sudije, – pomiluj.
Pre negoli zazvuči glas trube pred prišestvijem Tvojim, poštedi sluge Tvoje i pomiluj, Gospode naš Isuse.
Pre negoli zaključaš dver Tvoju preda mnom, Sine Božji, i pre nego ja postanem hranom neugasivog ognja geenskog, – pomiluj me.
SOZERCANJE
Da sozercavam čudesnu pobedu Davidovu nad Golijatom (I Sam. 17), i to:
1. kako Golijat, strašan telom, oklopom i oružjem, prkosaše svoj vojsci Izrailjskoj;
2. kako David, s nadom u Boga, pođe s praćkom i kamenčićima, i ubi Golijata;
3. kako David pobedi jer verovaše da je to rat Gospodnji, rat vernih protiv nevernih.
BESEDA
o obraćanju Misira ka Gospodu
I biće poznat Gospod Misircima,
i poznaće Misirci Gospoda u to vrijeme,
i služiće mu žrtvama i darima,
i zavjetovaće zavjete Gospodu i izvršivaće. (Isa. 19, 21)
O kako je promenljivo srce čovečje! No od svih promena njegovih jedna je sramnija od najsramnijih, a to je: kada verni postane neverni. I od svih promena njegovih jedna je slavnija od najslavnijih, a to je: kada se neverni obrati i postane verni. Ona prva promena desila se sa Izrailjcima, koji ubiše Hrista; ova druga desila se sa Misircima, koji poverovaše u Hrista. Nekad je Misir bio glavni gonilac verujućih u jednoga živoga Boga, jer nekada su Misirci imali mnoge mrtve bogove, idole i stvari, kojima su se klanjali, basne i gatarije, kojima su se zavaravali. Ali gle, šta prorok proriče! Kakvo divno viđenje! Misirci će poznati Gospoda jedinoga i živoga u to vreme, kada Gospod u telu javi se među ljudima. Idoli će biti razoreni, hramovi demonima i životinjama oboreni, oltar Bogu živome i jedinome utvrđen, žrtvenik uzdignut. Prinosiće se žrtva beskrvna, mesto krvne, slovesna mesto beslovesne. Stotine hiljada inoka uzimaće na se zavete siromaštva, poslušnosti i posta iz ljubavi prema Gospodu. Najveći podvižnici javiće se u tom negda mračnom Misiru; najhrabriji mučenici za Hrista Gospoda; najprosvećeniji umovi; najprozorljiviji čudotvorci.
O kakvo divno viđenje! I kako je divno ostvarenje toga viđenja! Sv. Zlatoust piše: „ni sunce sa množinom svojih zvezda nije toliko sjajno koliko pustinja Misirska sa svojim inocima“. Sve se ostvarilo u istini što je provideo i prorekao Isaija, sin Amosov, prorok vidoviti i istiniti.
O Gospode blagosrdni, koji si se smilovao Misiru, negdašnjem gonitelju vernih Tvojih, i prosvetio ga svetlošću istine, prosveti i nas, i ukrepi nas blagodaću Duha Tvog Svetog i primerom velikih Misiraca hrišćana. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
