Pitanje:
Pomaže Bog i svako dobro vam želim! Prije svega želim da se zahvalim svakom Pravoslavnom Svesteniku koji je svoje dragocjeno vrijeme odvojio za nas, i koji nam omogućavate da pravilno shvatimo i uputimo se u svetu vjeru Pravoslavlje! Divni ste i samo tako nastavite puno vas sve volim! Imao bi jedno pitanje koje me jako kopka i radi kojeg ne mogu da spavam noćima. Naime jako ama baš jako volim Pravoslavlje i Boga, i trenutno se nalazim u veoma teškoj situaciji. Živim u Mostaru i družim se sa ljudima koji nisu Hrišćanske vjere. Ja iskreno, jako volim da propovjedam Pravoslavlje tj. hrišćansku vjeru, i ako mi je to bilo kakav grijeh molim vas recite mi, jel stvarno sam previše u tome i želim da u to svakoga oko sebe uputim! Pričajući tako sa društvom naišao sam na ljude suprotnog mišljenja, imam neke drugove tj. druga koji vjeruje i neke sulfije tj. neki pokret koji vjeruje da je Bog u svima nama, i da smo mi Bog, i da u početku Bog nije znao šta znači ljubav, ljepota i sreća, sve dok se nije tako reći raspršio i sebe dodjelio svima nama tako da bi saznao šta znači ljubav i sve ostalo (to je onaj naučni veliki prasak) …Iako ja pokušavam da mu sve objasnim ne ide….Molim vas pomozite mi da ga uputim na pravi put i recite mi nešto u vezi ti njegovih sulfija, takođe on tvrdi da je svetac jako lako postati tj. Bože me oprosti da su to radili i Egipćani mumificirajući svoje faraone i ostale, on tvrdi da ljudi koji su u tim sulfijama tj. u tom nekom pokretu islamskom, znaju da proreknu sudbinu jer on je već bio kod njih i sve su mu rekli što se tiče budućih dešavanja u njegovom životu, mada ja to ne vjerujem ali eto, pomozite da spasim drugara i ako na neki način smatrate da sam glup zato što ne znam odgovor na sve te njegove priče, opostite, puno hvala i unapred sam zahvalan!
Bojan
Odgovor:
Dragi Bojane, Ima više pouka Svetih Otaca u vezi propovedi, misionarenja, objašnjavanja vere i slično. Jedna od njih kaže da je jedan profesor teologije došao da poseti čuvenog starca, podvižnika i duhovnika, kod koga su mnogi ljudi dolazili na utehu i pouku. Kada je zamolio da ga primi, starac mu je preko jednog monaha poručio da ne može da ga primi. Profesor se malo ožalostio, ali je zamolio monaha da ode do starca i kaže da on ne želi ništa drugo da priča, osim o Bogu, duši i spasenju. Monah se vratio i rekao mu ponovo da starac nikako ne može da ga primi. Profesora je to duboko dirnulo, pa pre nego što je otišao, zamoli monaha da upita starca zašto nije hteo da ga primi? Monah ode i vrati se sa starčevom porukom: „Reci tom profesoru da ja ne znam ništa o tako visokim stvarima, i da se, ovako prost, ne usuđujem da govorim o Bogu. On poznaje tajne teologije, a ja poznajem samo svoje grehe i ništa više.“ – reče starac. A ima i ova druga, gde je isto tako jedan profesor teologije došao kod podvižnika duhovnika. Duhovnik donese šolje za čaj i poče da sipa u njih. Kad se šolja napunila, duhovnik nastavi da sipa, tako da se čaj počeo razlivati po stolu. Duhovnik je i dalje sipao u prepunu šolju, pa profesor ne izdrža i reče, oče, zašto sipate kad više ne može da stane. „Vidiš“ – reče duhovnik – „tako je i sa nama ljudima. Kome je um prepun u njega više ništa ne može da stane, dok se malo ne otprazni i ne odvadi! “ A ima i reč o tome kako je jednom sv. Serafimu Sarovskom došao jedan čovek koji ga je pitao: da li je korisnije baviti se propovedanjem i predavanjima o Bogu ili praktično delati, postiti i moliti se, činiti dobra dela i uopšte, podvizavati se u svakodnevnom životu? Sveti Serafim mu je odgovorio od prilike ovako: „Držati predavanja i propovedati je slično kao i bacati kamenje sa crkvenog tornja. Baviti se dobrim delima, postom i molitvom, i uopšte podvizavati se praktično, isto je što i kamenje nositi gore na crkveni toranj.“ Takođe, jednom je jedan duhovnik odgovarao monasima na njihova pitanja i obrazlagao im našu veru i duhovni život. Dirnut takvom mudrošħu, jedan mladi monah reče: „Oče, molite se Bogu za mene, jer sam glup i ne mogu da zapamtim tako divne reči, pa kad me neko upita da mogu da ih prenesem, da i drugi imaju koristi od njih! “ Na to mu duhovnik reče: „Sinko, nije uopšte potrebno da pamtiš reči i mudre izreke. Potrebno je samo da očistiš svoje srce, i kada te neko nešto upita da govoriš iz takvog, čistog srca! “ Ima još mnogo toga, ali i ovo dosta govori. Zajedno sa Šiitskim islamom, Sulfi islam se razvio od 10-15. veka, u doba internacionalizacije Islama. Sulfi stavlja akcenat na mistični i duhovni aspekt islamskog verovanja, radije nego na ispunjavanje normi i rituala. Dolazi od arapske reči vuna = sulfi, jer su pristalice nosile takvu specifičnu odeħu. Ima više vrsta sulfi učenja i pristalica, mada se svi oslanjaju na njihove narodne tradicije vezane za živote i praktično duhovno iskustvo njihovih raznih svetitelja. Neke sulfi grupe (bratstva) su se raširile po raznim zemljama u vidu bratstava koje šire mistično učenje i praksu. Vremenom su mnoga od njih postala svojevrsni centri jednostavne narodne islamske pobožnosti u gotovo svim Muslimanskim zemljama i sredinama. Znajuħi to, kao i činjenicu da se naša vera ispoveda i svedoči svojim životom i primerom, u delu i reči koja izlazi iz čistog srca, ne ostaje ti ništa drugo nego samo da živiš po svojoj veri, a ko hoħe da prihvati takvo svedočenje, njega ħe sam Gospod uputiti na pravi put. U suprotnom, nikakvo dokazivanje neħe pomoħi, i velika objašnjavanja mogu da postignu suprotan efekat. Jer, svako od nas ima Bogom danu slobodnu volju da izabere ovo ili ono, da prati jedno ili drugo učenje. Nikakvim razlozima ti ne možeš ubediti nekoga ako se to njemu ne sviđa. „Niko ne može doħi meni ako ga ne privuče Otac moj koji me posla.“ (Jn. 6, 44.) – kaže Hristos. Pozdravlja te, o. Srba
