Pitanje:
Pomaže Bog! Prvi put vam se obraćam i imam jedno pitanje koje me muči a verovatno i mogu da naslutim odgovor.Pitanje je vezano za lov kao hobi iliti nazovi sport.Nisam lovac, išao sam u lov sa prijateljima i tom prilikom sam ubio zeca.Isprva me je ponela neka strast ali kasnije sam uvideo da mi to stvorenje nije ništa nažao učinilo pa mi je bilo malo neprijatno. Kakvo mišljenje ima naša Crkva o lovu i da li treba da se okanem ovog dok još nije kasno?
Dragan
Odgovor:
Dragi brate Dragane, Drago mi je da već naslućuješ odgovor, pa mi onda neći biti teško da pokušam otkloniti Tvoje nedoumice. Kad je Bog stvorio čoveka dao mu je sve do tada stvoreno, da vodi brigu, da upravlja i da koristi. Sigurno si čitao na prvoj stranici Biblije: „I blagoslovi ih Bog (čoveka i ženu) i reče im Bog: rađajte se i množite se, i napunite zemlju, i vladajte njom, i budite gospodari od riba morskih i od ptica nebeskih i od svega zverinja što se miče po zemlji“ (1. Mojs. 1, 28) . Dakle, Bog je dao čoveku da upravlja zemljom i da vodi brigu o životinjskom i biljnom svetu. U Svetom pismu čitamo da je Jakovljev sin Isav išao u lov, da ustreli divljač, koju bi spremio ocu kao omiljeno jelo. David je išao u lov. Naš Rastko Nemanjić je iz lova pobegao u Svetu Goru i postao najpre monah, a potom i Sveti Sava. Znači, lov nije greh, naprotiv, lovačka društa i lovci pojedinci, brinu o životinjama, štite ih od uništavanja vrste, pomažu im u zimskim ili sušnim vremenima. Mirjanima je lov dozvoljen, kao i ribolov, ali je lov zabranjen sveštenim licima, zbog straha da ne bi, slučajno, nekoga u lovu ozledili. I ne priliči svešteniku da nosi oružje.
Dakle, brate Dragane, ako Te lov ne privlači, nemoj silom da se učlanjuješ u Lovačko društvo, a ako nađeš u tome određeno zadovoljstvo i sportsku rekreaciju, slobodno se priključi lovcima Tvoga mesta.
Svako dobro od Gospoda i srdačan pozdrav od o. Dušana
