Pitanje:
Toliko imam pitanja za Vas, pošto se nalazim u duhovno teškoj sitacij. Znam da nije praktično da se nekoliko pitanja nađe u jednoj temi, ni za Vas, a ni za nas koji pratimo ovaj forum, te ću pokušati da budem precizna, a moje pitanje zažeto. Medicina bi ovo nazvala depresiojom, a objašnjenje bi bilo, narušena ravnoteža neurotransmitera u mozgu……..a ja se pitam da li je to samo drugi naziv za očajanje. Ja ne znak kako naša Crkva to objašnjava i kako da se borimo protiv ovog potpunog ništavila. Nisam toliko dugu u Crkvi, moji roditelji i preci jesu Pravoslavci (u smislu kršteni su) , ali moji roditelji nikad nisu pridavali pažnju duhovnosti. Krstila sam u 18. godini na ličnu inicijativu, a od svoje 20. godine postim sve velike postove. I sada gledano iz ove perspektive, bila bih licimer kad bih rekla da sam Hrišćanin, a isto tako bila bih licimer kad bih rekla da nisam. Obuzme me veliki stid kada sam u prisustvu onih koji su zaista verujući, a isto tako „vidim“ napredak od kada se intezivnije interesujem za duhovnost i uviđam da jednostano ne postaram svet isto. Ono što me jako guši je što sam obsednuta preteranom brigom ili strahom koji me parališe, i ništa više ne mogu da radim, jer mislim da je bezvredno, da ja nisam sposobna ili dostojna istog i da će sve to da me uvede u još samo veći greh. I tu je stalno pritisak roditelja i inisitrianje na svaranju materijelnog dobra, i potpunog nerazumevanje za moje potrebe. A mene materijalno zaista ne interesuje, sem onoliko koliko mi je potrebno. I onda tu naliazim na pridike kako sam ja bezvredna i kako su svi drugi bolji od mene. A ja se tek tu nađem u raskoraku jer ne znam kako da se postavim, Gospod kaže „Poštuj oca svoga i mater svoju.“ Nekad sam bila brilijantan đak, ali sve se to najednom spušilo u vodu, jer se ja osećam bezvredna, nesposobna i nedostojna.Ne zato što sam izgubila interes, naprotiv zaista mislim da Crkva i nauka idu zajeno kako je to lepo opisao vladika Nikolaj u svojoj besedi „o veri i mraku“. Sve ovo me lagano ubija, jer ne znam sta da radim i kako da nađem izlaz, a da to ne šteti duhovnosti i da ne razgnevim rotitelje. Svim srcem Vam se zahvaljujem.
Sanja
Odgovor:
Draga Sanja, Treba sasvim i potpuno odbacite takve misli. To je jedini način na koju svi mi odbacujemo depresivna osećanja.
Da kažem ukratko, mislim da đavo pokušava da te odvrati od dobrog puta kojim si krenula i da te smuti i saplete sugerišući i suprotstavljajući suprotne misli, kako bi te zaustavio ili bar usporio u napretku.
Pročitaj i ostale odgovore o depresiji, jer ima više pitanja na tu temu, kao: http: //svetosavlje.org/pastir/index.php? qa=895 Pozdravlja te, o. Srba
