Pitanje:
Pomaže Bog, oče Ljubo. Pitanje glasi: DA LI SAM U CRKVENOM BRAKU I DA LI SA ŽENOM ŽIVIM U SVETOJ TAJNI PRAVOSLAVNOG CRKVENOG BRAKA? U šestoj deceniji života, pre 4, 5 godina, upoznao sam jednu strankinju, Pravoslavne je vere Gospodu hvala, i po prvi put u životu upoznao obostrano iskrenu ljubav. Oboje smo verujući ljudi i to ne od onih što samo svece pale, nego od onih koji se iskreno trude „na trnovitom putu“ našeg Gospoda Isusa Hristosa i iskreno vole našu svetu Pravoslavnu Crkvu, čuvarku Svete Gospodove Istine. Ali, imamo jedan problem. Moja žena se i danas nalazi u zakonitom građanskom braku sa 22 godine starijim i veoma dobrim čovekom, kojeg iz milošte zovemo „deda“. Iz toga braka imaju preko 30 godina starog sina, koji sve zna, ali čuva majčinu tajnu. Sa „dedom“ u smislu bračne postelje moja zena nije imala ništa u zadnjih 25 godina. Ona ga tretira kao dragog joj oca, voli i poštuje zbog njegove ljudske dobrote. Kako ne bi živeli u grehu (barem je to bilo naše „laičko“ mišljenje) mi smo pred jednim dobrim sveštenikom pre godinu i po dana zaključili crkveni brak (u Crkvi, ali samo „pred Bogom i svestenikom“) , koji je tom prilikom rekao da se to može desiti, jer „deda“ nije zaključio crkveni brak i uputio nam pitanje da li mi to činimo zbog milosrđa? Ja sam pitanje shvatio kao poruku više da će brak biti blagosloven ako u svemu budemo milosrdni prema „dedi“, čega se i žena i ja striktno i požrtvovano držimo. Svi oko nas znaju za naš brak, samo to „dedi“ nismo rekli, jer žena smatra da bi ga to veoma pogodilo, a možda i bitno zdravstveno ugrozilo, a što je mišljenje i njenog dobrog sina. Stoga smo spremni da se do kraja žrtvujemo u svakom smislu, ali da „dedu“ nikako ne povredimo. Ja se po svojim skromnim moćima veoma trudim na Gospodovom putu ali stalno me potmulo muči pitanje da li smo žena i ja u svetom crkvenom braku, ili je tu posredi greh, i ukoliko je nas odnos grešan – šta učiniti da se stanje popravi i greh okaje? Sa druge strane naši odnosi u braku su nešto što se može okarakterisati kao potpuna pripadnost i predana ljubav, koja je svakim danom sve dublja i uzvišenija: ne zasnovana na ničem zemnom; da nemamo obaveza mi bi se sigurno udaljili iz sveta i potpuno predali duhovnom životu. Sv. Varsanufije Veliki uči da je jedna duša „dragocenija od čitave vaseljene“ (Duhovno rukovođenje) , te sam potpuno svestan u kakvom ste položaju oče Ljubo. Zbog vašeg pastirskog truda bićete stalno u našim molitvama. Sa ljubavlju u Gospodu našem Isusu Hristosu, Vaš
N.N
Odgovor:
Dragi
Pre svega mnogo vam hvala za vaše molitve koje mi zaista mnogo trebaju.
Ako ona nije bila venčana sa svojim prvim mužem vaš brak je zakonit, i kako sam razumeo ona je živela u bludu sa «dedom», t.j. nevenčano. Ali pokazuje se ljubav i «milosrđe», i donekle komlikuje sitaucaiju, a i nudi pitanje: a šta je ovde prava ljubav? Dirljiva je ova vaša priča i pokazuje sudbinu ljudsku, i stradanja čoveka sa ovakvom prirodom koju on nosi. Setimo se samo Dostojevskog i unutrašnjih poleta i padova pravoslavnog hrišćanina koje je on ništa manje i u svom privatnom životnom opitu sa uzdisajima opisivao. Vaš sveštenik je dao odličan savet da više ne bi živeli u grehu, koji je nažalost, sa njene strane, postojao i u toj fizičkoj vezi i sa «dedom». Dobro je da niko nije povređen ovom komplikovanom situacijom, tu posebno ističim sina; uz to treba imati na umu da Crkva sadrži način i predlaže «pravni alat» za prekid pogrešnih, «zaboravljenih» i mučnih brakova. Ona čak tri puta snishodi (razrešava) venčanje, i ono je i edukativno, i sam čin to pokazuje jer je sve manje i manje svečan, i svodi se na najčistiju formu pokajanja. Preljuba, kao i prezumptivna preljuba u Crkvi jeste brakorazvodni uzrok, i vaša supruga je nju de facto formirala u odnosu na svog «nezakonitog muža; to možemo da privedemo i neodstak unutrašnje forme koje se ogledaju u ispunjavanju bračnih dužnosti koje je deda prema njoj zapostavljao. Zapostavljanje potreba drugog bračnog druga, i delikatnost te vrste, osim ako nije «po dogovoru» naša Crkva nalazi da takav brak nije normalan i taj nedostatak otkriva kao brakorazvodni uzrok. Ne želim da vam ovim umirujem vašu savest, jer isto snosite duhovnu odgovornost, ali crkveno-pravnim nalazima, a pre svega liturgički shvaćenih, brak između tog dobrog gospodina i vaše supruge nikada nije postojao. Dakle, vi ne mora da se brinete o validnost vašeg braka zato što je on javno objavljen u Crkvi i vama sada prenet kao sveta Tajna. U vašem zajedničkom životu više nema greha, nema uzdržavanja i nema limita (u prirodnim zakonima) , a za vaš zajednički raniji greh tražite duhovne savete, možda i epitimiju, i kroz to iskreno pokajanje nađite unutrašnji mir kojeg ste očigledno sada izgubili. Ako je sve to iskreno taj mir će bez svake sumnje brzo da dođe.
Vaše milosređe se traži prema svoj Crkvi a ne samo «dedi», i ljudima koji su u nuždi i ne moraju da budu članovi Crkve. Za tu pomoć svakom stradalniku nas čeka javna eshatološka plata.
Kako «svi zanju» a nema nikakve sablazni zbog toga to vama i dalje ostaje da budete dobri prema njemu.
U Hristu Vaš
oLjubo
