NASLOVNA » BIBLIOTEKA, Besede » Vraćanje duše u čistotu – besjede, razgovori, pogledi

Vraćanje duše u čistotu – besjede, razgovori, pogledi

Izazov na viteško takmičenje

Osjećam potrebu da vas pozdravim u ime Hrista Boga naše! a, onoga koji je život svoj položio za bližnje i ugradio se u živog svijeta; i u ime svih onih kroz 1000 godina, na vaseljenskim prostorima, koji su na hristoliki način utkivali svoju žrtvu nesebičnu, žrtvujući sebe, biće svoje za bližnje svoje, poput Hrista Boga našega.
Sve što je veliko u istoriji roda ljudskoga, izraslo je iz žrtve i donijelo plod po mjeri žrtve. Se što je veliko u našem narodu, sve što je veliko u Crnoj Gori i u svim srpskim zemljama, izraslo je iz žrtvovanja sebe bližnjim svojim.
Ima dvije vrste žrtava prva je kad čovjek, ljudi, žrtvuju sebi i svojoj sebičnosti nebo ili zemlju, ili bića na zemlji, ili vodu, ili vatru, ili bližnje svoje.
Ima žrtava druge vrste to je žrtvovanje sebe za bližnjega svoga, za nebo, za zemlju, za vodu, za cvijet, zadijete, za istinu, za pravdu, za vječno bogočovječno ljudsko dostojanstvo. U ovom trenutku pozdravljajući Vas, želim Vam od Hrista Boga i Svetog Petra Cetinjskog i drugih mučenika i nosilaca duha te i takve žrtve, da te brige narodne utemeljite na toj i takvoj žrtvi, jer jedino na njoj utemeljena ideja, pokret, djelo…, donijeće sigurnog ploda.
Tvrdili su nam da su Interesne zajednice vrhunac ljudskog društvenog ustrojstva i time su tvrdili da je vučje samoljublje ono na čemu se zasniva ljudsko postojanje. Zato smo došli ondje gdje smo došli, zato su diobe naše i raskoli naši tako duboki, jer smo gradili svoju sreću na nesreći drugih. Vrijeme je, i to se osjeća u vazduhu, da se vratimo sebi samima i tim neprolaznim temeljima na kojima su građeni sudbina i biće ovoga naroda, i sve što je sveto i čestito u njemu izraslo. Crkva po svojoj prirodi je svestrana. Ona gleda na stranke u društvenom životu kao na izazov, na viteško takmičenje. Ne za sebe, za interese svoje, nego vi teško takmičenje za dobro i blagostanje naroda kako ovdje na zemlji, tako i ono vječno.
U tom duhu i tumačim svoje prisustvo danas ovdje među vama: da vas pozdravim s ljubavlju i poštovanjem; da vam poželim uspjeha u vašem radu i da vas podsjetim na ono što svi znamo, na tu svetu istinu kojom smo živjeli kroz vijekove i koja nas je učinila istorijskim narodom. Jer, teško onom, narodu koji se u dvadesetom vijeku pronalaze ko su i odakle, a blago ovom narodu, kakav je onaj srpski, pravoslavni, koji ima svoje stare temelje i svoju moralnu čistotu, ne samo čistotu prirode, već i čistotu duše. Zato pozivam i sebe i sve vas, u ove dane divnoga i velikoga posta, boreći se za čistotu prirode, da se na prvom mjestu pobrinemo za čistotu duše naše, vrćući, po narodnoj pjesmi dušu svoju i bližnjih svojih u čistotu, i time obnavljajući svoje pamćenje, svoje biće; obnavljajući svoje zajedništvo, svoje jedinstvo; obnavljajući najprije sebe kao hram; obnavljajući svoje hramove, jer uniženi i oskrnavljeni hramovi u Crnoj Gori vidljiva su svjedočanstva uniženoga i oskrnavljenog hrama ljudskog bića i njegovog dostojanstva. Obnavljanje hramova je obnavljanje nas samih, kao što je i obnavljanje našeg zajedništva, onog dubinskog, neprolaznog, temelj novih pregnuća i novih dostignuća.
U to ime još jednom vas pozdravljam i želim da ta žrtva, Hristova žrtva, žrtva Svetoga Save, žrtva Jovana Vladimira prvog zetskog kralja mučenika, žrtva Svetog Petra Cetinjskog, i takvo žrtvovanje sebe za bližnje svoje, bude putokaz svima nama, jer jedino je tako moguće opstati u ovom zlom i otrovnom vremenu, donijeti prave plodove, one plodove koji ovdje, na zemlji niču, ali uzrastaju u beskonačnu i neprolaznu božju vječnost.

(Besjeda na godišnjoj skupštini Narodne stranke, 9. marta 1991)

Ovde napišite komentar ukoliko želite

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *