NASLOVNA » BIBLIOTEKA, Besede » Vraćanje duše u čistotu – besjede, razgovori, pogledi

Vraćanje duše u čistotu – besjede, razgovori, pogledi

O raskolu

Kao što su oktobarska revolucija i međuratno nasilje nad crkvom u Rusiji prouzrokovali rascjepe u njenom organizmu, kako u zemlji tako i među milionskim izbjeglicama; rascjepe, koji ni do danas nijesu zaliječeni, to se dogodilo, manje više po istom scenariju i u Srpskoj crkvi poslije ovoga rata.
Poznato je da su još pedesetih godina stizali predlozi iz Amerike o povećanju broja eparhija u dijaspori, i stvaranju neke vrste srpskog zagraničnog sinoda, poput onog ruskog, koji je nastao u Sremskim Karlovcima prije rata, pod pokroviteljstvom Srpske crkve.
Krvavi bratoubilački obračun u toku rata, poslijeratno ideološko nasilje nad crkvom, praćeno oduzimanjem elementarnih sredstava za život i rad, prouzrokovali su nesigurnost i nepovjerenje unutar naroda, pa i same Crkve, naročito među onima koji su se prinudno rasijali po svijetu.
Pobjedniku nije bila dovoljna pobijeda: on je, radi učvršćenja svoje vlasti, gonio protivnike do same istrage. Sve je to stvaralo još dublju psihozu nepovjerenja i straha, pa i sumnjičavosti čak i u najdobronamjernije odluke. Način kojim je riješeno makedonsko crkveno pitanje 1958, odnosno 1959. godine, i sile koje su u tome učestvovale, jošje više doprinio stvaranju uvjerenja, da odluke crkvenih organa u zemlji, teško da mogu biti samosvojne i slobodne.
Ako tome dodamo činjenicu da je kod velikog dijela Srba socijalno-ideološka svijest već odranije potisnula dublju eklisialnu svijest, onda će nam biti jasno, što je raščinjenje episkopa Dionisija poslužilo samo kao pogodan povod da se u dijaspori, svom silinom, pojavi već prisutni razdor i rascjep.
Istine radi moramo reći, da je ova neprirodna podjela stvorena u Srpskoj pravoslavnoj crkvi s obje strane, svjesno ili nesvjesno uslovljena politikom i političkim pritiscima ili opredjeljenjima, i već postojećim i ukorijenjenim diobama.
Teško je reći koja je od ove dvije strane (federalna ili raskolnička) u tragičnijem položaju: oni, koji braneći svetinju jedinstva Crkve i njen kanonski poredak, moraju da pokrivaju i svjesno ili nesvjesno brane laž i poročnost nasilja koje pritiska Crkvu; ili oni drugi, koji u bojazni da i sami ne postanu žrtva tog nasilja ili laži, opterećeni svojim ranama i diobama, u uvjerenju da se odupiru tom nasilju, to čine po cijenu žrtvovanja jedinstva Crkve i naroda, dovodeći time sebe u opasnost da se jednom za svagda otcijepe od korijena i stabla Svetosavske crkve. Ustvari, u tragičnom položaju su i jedni i drugi, jer sva ta nesreća pada na glavu jedne i iste Crkve i jednog i istog naroda.
Ostaje da vjerujemo da sve ove podjele u našoj novijoj istoriji i njihove strašne posljedice mogu da imaju i jednu dobru stranu, a to je sagledavanje stanja u kome se nalazimo, iskreno preispitivanje sebe i svojih postupaka u svetlosti evanđelske istine: oslobađanje od samozadovoljnosti i vječitog samoopravdavanja. Jer ne zaboravimo, bacanje krivice na drugog je, kako se u Crkvi vjeruje, pragrijeh čovjekov.
Crkva posjeduje istinsku isceliteljsku moć za sve raskole i raseline u čovjekovoj duši i ljudskoj zajednici, bilo na crkveno-narodnom, bilo na opštečovječanskom planu. Međutim, samo oni koji su spremni i duhovno probuđeni, da uvijek drže po Proroku, svoj grijeh pred sobom, i koji su spremni da praštaju bratu svome, Boga radi i u njemu neprolazne svetinje brata radi koji su spremni da mjere sebe i svijet dubinama Božijeg milosrđa i čovjekoljublja na mjesto plićaka svoga sebeljublja i duhovne zaslijepljenosti, u stanju su da sebe iscijele tim zanosnim lijekom Crkve Božje i da njegovo iscjeliteljsko dejstvo prenesu na druge.
Taj sveti lijek u kome je i sveto jedinstvo srpskog i svakog Božjeg naroda, otkriven je nama kao narodu i jednom za svagda ostvaren u našem biću kroz svetosavsko-lazarevsko predanje ukorijenjeno u ćirilo-metodijevskim osnovama i novozavjetnom viđenju čovjeka i svijeta.
Zato je samo kroz povratak njemu, kroz njega i njime i u njegovoj eklisijalno-sabornoj svjetlosti i smirenoumlju, moguće prebroditi sve naše raskole, stare i najnovije.
A o tome – Gospodu se pomolimo!

(Politika, 21. april 1991)

Ovde napišite komentar ukoliko želite

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *