NASLOVNA » BIBLIOTEKA, Besede » Vraćanje duše u čistotu – besjede, razgovori, pogledi

Vraćanje duše u čistotu – besjede, razgovori, pogledi

Lasno ćemo, ako jesmo ljudi

„Događaji su, pred kojima se radije ćuti nego govori. Ova presudna događanja, iz temelja potresaju živote svih ljudi koji žive na ovim prostorima.
Mnogo je pitanja a malo odgovora. Moj pokojni đed Radisav, govorio je u vrijeme sličnih zbivanja 1944/45. godine:“Ko iz ovog vremena iznese čist obraz i zdravu pamet, taj će tek biti čeljade“, hoće reći čovjek! Možemo da kažemo da je ovo presudni trenutak u istoriji srpskog naroda, a i u istoriji drugih naroda koji s njima žive na ovom tlu. Potrebno nam je mnogo hrabrosti, vidovitosti i duhovne zrelosti trezvenosti i smisla za istorijska zbivanja, da bismo mogli da izađemo iz ovog košmara, i da bi dobro i čovječnost u nama pobijedili zlo, beslovesnost i nečovječnost.
Bog, kome pripadamo, ponovo je dao srpskom narodu istorijsku šansu, koju je jednom prokockao, 1918. godine da sagradi svoju kuću, svoj dom, i da se ispuni vjekovni zavjet o ujedinjenju svih srpskih zemalja.
Vrijeme je da ispoštujemo vjekovnu želju braće Hrvata i Slovenaca, – nikad ostvarenu, i zato u ovom trenutku projavljivanu na neuravnotežen način – da budu svoji na svome. Bezumio bi bilo u tome da se sprečavaju. Jer ni obična porodica na silu ne može da živi u istoj kući, kamoli heterogeni narodi u Jugoslaviji.
Pošto su i Hrvati hrišćani, i za njih važi: ne čini drugome što ne želiš sebi!
A i Srbi žele da budu svoji na svome. Ako prevlada navedeni evanđelski princip – a moja je molitva da se tako razriješi Jugoslovenska tragedija – onda će se razriješiti na najbolji način, odnosno na onoj narodnoj: „lasno ćemo, ako jesmo ljuđi!“
Nije lako biti čovjek ni jedan dan!
A mi, ne samo da bismo trebali biti ljudi, nego i hrišćani, što je dublja čovječnost od one biološke, sociološke.
Mislim da se Jugoslavija raspala i bezumno je tu raspalost vještački održavati u životu.
Treba imati razuma, istinske čovječnosti, trezvenosti i hrišćanske samožrtvenosti da to shvatimo i prihvatimo, i u miru se raziđemo, da bismo se sjutra mogli sretati s mnogo više ljubavi i poštovanja.
Nadam se da će Hrvati, poučeni iskustvom iz nedavne prošlosti, shvatiti da ne mogu svoju državu da temelje na zločinu Pavelićsko-ustaškog tipa.
Narod i država, koji na zločinu i na nevino prolivenoj krvi đetinjoj, na Jasenovcima i Jadovnima temelje svoju budućnost, već su unaprijed bez nje ostali.

(Borba, 5. jul 1991)

Ovde napišite komentar ukoliko želite

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *