NASLOVNA » BIBLIOTEKA, Besede » Vraćanje duše u čistotu – besjede, razgovori, pogledi

Vraćanje duše u čistotu – besjede, razgovori, pogledi

Izvještač iz pakla – Slovo na sahrani Miodraga Bulatovića, Novo Groblje, Beograd, 1991.

Tužan je svijet u kome duže kuca sat nego li ljudsko srce. Sat Miodraga Bulatovića još uvijek kuca a srce mu prestalo da radi. Od materinih nedara do Herceg Novog kucalo je šezdeset jednu godinu. Na skali vječnosti jedan tren. No tren dug kao vječnost! Tren kao predukus božanskog i demonskog, svebitija i ništavila.
Vaistinu, velika se drama, kosmička, odigrala u tom i takvom trenu onog izdanka drevnog Polimlja, rođenog tamo gdje se ukrštaju svjetovi, prožima Zeta i Raška, Istok i Zapad. Rođenjem samim, „crna ga zemlja pečila“; posljednjim dahom i izdahom u Pomorju, povijen u morske talase, otisnuo se u beskraj, tamo gdje nema tuge ni uzdaha, nego – život beskonačni.
Ne tragam u ovom trenutku za Miodragovim riječima; nije mi namjera da čeprkam po njegovim knjigama u kojima je od svega najviše podnosio ljudima i Bogu svoje izvještaje iz pakla svoga vremena, o đavolima koji su došli i uselili se u nas, i koji dolaze..
..Htio bih prosto da se u tri riječi dotaknem njega, njegovog lika, onoga što nije „slama i drvo“u njemu, što se u oganj bacaju, ili smrdan trava ljudskih strasti, što iščezava u vatri ovdje prisutne smrti i nepostojanja.
Uvijek sam bio zadivljen: Miodrag Bulatović, svjedok i nosilac mrakova svoga vremena u sebi i u svojim djelima, ničućih iz korijenja ljudske razvraćenosti i posunovraćenosti, sačuvao je, iza svega toga, nezlobivu dušu djeteta. Uz to. ovo siroče bjelopoljsko, tužni „heroj na magarcu“, kao da je iza svih svojih traganja i lutanja, tragao za izgubljenim očinstvom.
U odlomcima i razlomcima svojih junaka, olicetvorenim ne samo u likovima „Heroja na magarcu“, nego i u drugim njegovim djelima, kao da bi htio da sastavi mozaik izgubljenog i pomračenog ljudskog lika. Pri tom iza groteske i čudovišnosti njegovih opisa, i ne samo Marije pravoslavne, probije krik Jovovske tuge…
I treće što miluje i tješi moju dušu u ovom trenutku oproštaja, što će nesumnjivo biti zapamćeno, jeste onaj metar puta koji spaja Srbiju i Crnu Goru, koji je Miodrag platio prilikom gradnje pruge Beograd-Bar. U znaku toga metra jedinstva je, evo, bilo i njegovo posljednje putovanje, sa koga nema povratka. Gospod, uvir svih puteva ljudskih, neka i njega upokoji tamo gdje sija svjetlost lica Njegovog. Amin.

Ovde napišite komentar ukoliko želite

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *