NASLOVNA » BIBLIOTEKA, Bogoslužbeni » TUMAČENJE BOŽANSTVENE LITURGIJE

TUMAČENJE BOŽANSTVENE LITURGIJE

TUMAČENJE BOŽANSTVENE LITURGIJE

MIRNA JEKTENIJA I ANTIFONI

Mir svega sveta

Za mir svega sveta, za nepokolebivost svetih Božijih Crkava, i sjedinjenje svih, Gospodu se pomolimo.

Svi mi, verujući, imamo jednoga Oca i Gospoda i svi smo članovi Njegove duhovne porodice, Crkve. Očima ljubavi stoga grlimo svoju braću koliko god daleko bila i molimo se za njih Gospodu. „Takve su oči ljubavi: njima ni udaljenost ne smeta, a ni vreme im ne slabi vid“ (Sveti Zlatoust[1]). Ljubav je „izvor blagodatnog ognja“ i „podražava put plamena“ (Sveti Jovan Lestvičnik[2]), to jest podražava silinu kretanja plamena. Ljubav svojom silinom obuhvata vasceli svet i rasprostire se u celokupnom vremenu.
Istovremeno od Boga ištemo da uživamo u plodovima Njegovog mira: u nepokolebivosti pomesnih Crkava, u sjedinjenju svih u Njegovoj istini. Mir kao plod rađa nepokolebivost svetih Božijih Crkava. U miru Božijem brod Crkve plovi postojano i sigurno prema mirnoj luci Carstva. Zatim na božanstvenoj Liturgiji molimo: Pomeni, Gospode, tvoju svetu, sabornu i apostolsku Crkvu od kraja do kraja vaseljene idarujmir njoj… Ugasi neprijateljstva među narodima silom Svetoga Duha tvoga… Daruj nam mir tvoj i ljubav tvoju, Gospode Bože naš (Sveti Vasilije Veliki[3])
Plod mira je sjedinjenje u Hristu. Mir je „sila koja sve sjedinjuje, ona rađa i pruža slogu i sve povezuje“ (Sveti Dionisije Areopagit[4]). Sjedinjujuću silu mira ističe i apostol Pavle. On piše: Braćo, čuvajte jedinstvo Duha svezom mira (Ef. 4,3). Zaista, „ne može biti jedinstva Duha u neprijateljstvu i razdoru… Apostol Pavle to piše jer želi da se verni međusobno sjedine. Ne samo da se izmire, niti samo da se vole, nego da svi budu jedno, jedna duša“ (sveti Jovan Zlatoust[5]).
Pometenost i metežnost, prvenstveno kao unutrašnja čovekova stanja rasejavaju um. „Uznemireni um nikako se ne može sjediniti sa Bogom… Kao što mir sjedinjuje mnoge, tako metežnost pretvara jednog u mnoge“ (Blaženi Nikola Kavasila[6]), to jest razjedinjuje. Mir nas međusobno sjedinjuje, sjedinjuje nas i sa Bogom. Zbog toga molimo Boga: „Gospode, podario si nam mir, međusobnu slogu. Podaj nam i mir, nerazdeljivo jedinstvo sa Tobom, kako bismo, umirivši se Tvojim Svetim Duhom, Kojeg si položio u nas kada si nar prvobitno sazdao, bili nerazdvojivi od Tvoje ljubavi“ (Prepodobni Isidor Pelusiot[7]). Svešteni Zlatoust nas upućuje da se takvom svezom ljubavi i mira svežemo i međusobno i sa Bogom. „To su dobri ‘okovi’. Okujmo se ovom dobrim okovima i međusobno i sa Bogom.“[8] To to su okovi koji ne bole i ne izazivaju potištenost onih koji su njima okovani. Ne sapinju ih, već im, naprotiv, dopuštaju da se osećaju slobodnijim od ‘slobodnih’ i „pružaju im veliko olakšanje“.[9]
Tako svezani [i međusobno i sa Bogom] svezom mira i ljubavi, mi, vernici, kroz božanstvenu Liturgiju dospevamo do neizmernog prostranstva ljubavi Božije.


NAPOMENE:

  1. Poslanica 36, PG 52,630.
  2. Lestvica, Pouka 30,18, PG 88,1160B.
  3. Božanstvena Liturgija, Molitva posle osvećenja Darova, Služebnik, Bgd. 1998, stp. 168-172.
  4. O božanskim imenima 11, 1 PG 3, 948D
  5. Om. Na poslanicu Efescima 9, 3, PG 62, 723.
  6. Tumačenje Liturgije 12, PG 150, 396A.
  7. Poslanice I, 122, PG 78, 264C.
  8. Om. Na poslanicu Efescima 9, 3, PG 62, 73.
  9. Isto.

Ovde napišite komentar ukoliko želite

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *