TUMAČENJE BOŽANSTVENE LITURGIJE
JEKTENIJA I VELIKI VHOD
Hristos je bezdan milosti
Potom đakon govori jekteniju: Recimo svi iz duše, i od svega uma svoga recimo.
Narod, na svaku prozbu: Gospode, pomiluj. (tri puta)
Gospode Svedržitelju, Bože otaca naših, molimo Ti se, usliši i pomiluj.
Pomiluj nas, Bože po velikoj milosti svojoj, molimo Ti se, usliši i pomiluj.
Još Te molimo [samo u Služebniku: za blagoverni hristoljubivirod naš i] za sve [samo u grčkom tekstu: blagoverne i] pravoslavne hrišćane.
Još se molimo za [samo u Služebniku: najsvetijeg patrijarha (ili) visokopreosveštenoga mitropolita, ili preosveštenog episkopa] arhiepiskopa našeg (ime) [samo u Služebniku: i za svu u Hristu braću našu.]
Još se molimo za braću našu, sveštenike, đakone, [samo u grčkom tekstu: monahe] i za sve u Hristu bratstvo naše.
[samo u Služebniku: (Ako je manastir: Još se molimo za nastojatelja ove svete obitelji (ime), i za sve u Hristu bratstvo njegovo.)]
Još se molimo za milost, život, mir, zdravlje, spasenje, pohođenje, oproštaj i otpuštenje grehova slugu Božijih, [samo u Služebniku: braće ovoga svetoga hrama (u manastiru: ove svete obitelji), i za sve do sada preminule pravoslavne oce i braću našu koji ovde počivaju, i za pravoslavne svuda.] Samo u grčkom tekstu: za sve blagoverne i pravoslavne hrišćane koji borave i preminule u ovome gradu i parohiji, za epitrope koji pomažu i doprinose ovoj svetoj Crkvi.
Još se molimo za blažene i nezaboravne [samo u Služebniku: svete patrijarhe pravoslavne, za blagočestive careve i blagoverne carice] osnivače ovoga svetoga hrama (ili manastira) i za sve do sada preminule oce i braću našu koji ovde počivaju, i za pravoslavne svuda.
Još se molimo za one koji plodove donose i dobro tvore u svetom i svečasnom hramu ovome, za one koji se trude, koji poju, i za prisutni narod, koji očekuje od Tebe veliku i bogatu milost.
Sveštenik čita molitvu: Gospode Bože naš, primi ovo usrdno moljenje od slugu tvojih i pomiluj nas po obilju milosti tvoje, i nispošlji milosrđe tvoje na nas i na sav narod tvoj koji očekuje od Tebe bogatu milost.
Vozglas: Jer si milostiv i čovekoljubiv Bog, i Tebi slavu uznosimo, Ocu i Sinu i Svetome Duhu, cada i uvek i u vekove vekova.
Narod: Amin.
Ovaj niz molitvi naziva se jektenija (usrdna, ili protegnuta molitva), to jest velika molitva[1].
Hitamo Hristu i ištemo Njegovu milost bez prestanka, kao ona Hananejka: „Pomiluj me (Mt. 15,22). Moj način života ne dopušta mi da Ti se obratim. Ali tražim spas u milosti Tvojoj, u luci koja prihvata sve grešnike. Tražim spas u milosti Tvojoj, tamo gde nema sudnice i gde se spasenje bezuslovno dariva“[2]. Sveti Zlatoust još kaže: „Obrati pažnju na razboritost te žene. Ona ne moli Jakova, ne obraća se Jovanu, ne prilazi Petru… Ovako razmišlja: ‘Ne treba mi posrednik. Uzeću svoje pokajanje za zastupnika i otići ću pravo na izvor. Zbog toga je Hristos došao na zemlju, zato je primio telo, kako bih i ja mogla sa Njim da razgovaram’… Pomiluj me. Jednostavna, prosta rečenica, ali baš zato što je takva, nailazi na beskrajno more spasenja. Pomiluj me. ‘Zato si došao k nama, zato si došao u telu kao što je naše, zato si postao poput mene’. Gore, na nebesima trepet (drhte sveti Anđeli); dole, na zemlji sloboda obraćanja (slobodno Mu se obraća jedna obična žena)!“[3]
Kao ona Hananejka, tako i mi, premda ne čujemo Hristov odgovor na svoje molitve, premda nismo dostojni Njegove milosti, ipak preklonjenih kolena usrdno Ga molimo: Gospode, pomiluj!
Hristos je došao na zemlju da nam podari milost. Tajna Njegovog dolaska naziva se milošću i istinom: „Milošću… zato što, iako smo se nalazili u krajnjoj bedi i bili neprijatelji i protivnici Božiji, ipak nas On, zbog Svoje prevelike dobrote i čovekoljublja, nije prezreo – ne samo da je sastradavao u našoj nesreći, … nego nas je učinio dostojnima svoga Carstva… Iz tih razloga… [se] božanski domostroj naziva milošću. Istinom … [se], opet, naziva zato što je sve ono što pripada Starome Zavetu, poput kakvih senki i praobraza ka njoj okrenuto“ (Sveti Nikola Kavasila[4]).
Hristos je bezdan milosti. Njemu dakle pribegavamo jer smo sigurni da ćemo naći milost, jer je u Gospoda milost (Ps. 129,7). Hristos je „izvor i riznica čovekoljublja, koje se neiscrpno izliva“, kaže sveti Zlatoust. On je „beskrajno more čovekoljublja.“[5]
To more milosti, Hristos, podario je tajnu božanstvene Evharistije kao ulaz u Carstvo nebesko. Kada se sveštenodejstvuje božanstvena Evharistija otvoren je ulaz u Carstvo. I „Gospod je prema nama milosrdan iz prevelikog Svog čovekoljublja, očekujući potpuno obraćanje svih nas k Njemu“ (Prepodobni Makarije Egipatski[6]). Silan u milosti i blagu kreposti[7], nas čeka na Svome Sabranju, kako bismo se sa Njim susreli i zatražili Njegovu milost. I On nam dariva Svoju milost i prinosi se svakome od nas, budući da Njegovim vaploćenjem – „celokupan se sa mnom celim sjedinio, da bi time meni celom podario spasenje“ (sveti Jovan Damaskin[8]).
NAPOMENE:
- Jektenija (produžena, usrdna molitva) u stara vremena je bila još duža od današnje. Vernici su se u pomesnim Crkvama molili za sve vernike po redu: za žive, za upokojene, za bolesne, za one koji se kaju itd. Takva je jektenija u božanstvenoj Liturgiji svetog Jakova brata Gospodnjeg.
- Sveti Jovan Zlatoust, Na Hananejku, 4, PG 52,452.
- Isto.
- Tumačenje svete Liturgije, Osamnaesta beseda, Beseda, Novi Sad 2002, str. 79-80. (PG150,405CD).
- Tumačenje na Psalm 129. 3, PG 55, 376.
- Duhovne omilije 4,16, PG 34,484D.
- Prva molitva Večernje, Služebnik, str. 6.
- Istočnik znanja, Sveti Jovan Damaskin, Tačno izloženje pravoslavne vepe 3,50, Nikšić 1997, stp. 248.