СВЕТОСАВЉЕ КАО ФИЛОСОФИЈА ЖИВОТА

Архимандрит Др ЈУСТИН ПОПОВИЋ
професор Универзитета
 

СВЕТОСАВЉЕ
КАО ФИЛОСОФИЈА ЖИВОТА

Уредник и рецензент: Епископ Атанасије
Штампа: Ваљевска штампарија
 

 

ПРЕДГОВОР – Владика Николај

СВЕТОСАВСКА ФИЛОСОФИЈА СВЕТА

СВЕТОСАВСКА ФИЛОСОФИЈА ПРОГРЕСА

СВЕТОСАВСКА ФИЛОСОФИЈА КУЛТУРЕ

СВЕТОСАВСКА ФИЛОСОФИЈА ДРУШТВА

СВЕТОСАВСКА ФИЛОСОФИЈА ВРЕДНОСТИ И МЕРИЛА

СВЕТОСАВСКА ФИЛОСОФИЈА ПРОСВЕТЕ
   

3 Comments

  1. Oca Justina treba stalno čitati I iznova čitati, kao što se čita Sveto pismo.

  2. Ranko Milojkovic

    Rec, pojam “Svetosavlje” je vec dugo prisutan u nasim zivotima, bilo kroz kazivanje raznih poznatih i manje poznatih licnosti, bilo kroz literarna u druga dela prakticne-primenjene umetnosti, bilo kroz kazivanja crkvenih velikodostojnika. No, bez obzira na ukupnu prisutnost, bez obzira sto se svi trude da, na svoj nacin, govore o “Svetosavlju”, mozda pokusavajuci i da ga objasne, shvatio sam da mnogim ljudima “Svetosavlje”, kao religijski a zatim i kao prakticno-delatni, da i ne govorim kao filozofski pojam, nije bas jasan. Jasan je jedino u smislu, da mi Srbi tom, da se jednostavno izrazim, filozofsko-religioznom “pravcu” pripadamo i da mi “Svetosavlje” bastinimo. Sta je u sustini “Svetosavlje”, malo ko zna, pa i ja koji dosta citam, imam oko toga prilicno nedoumica. Zato bih vas zamolio, da u nekoliko recenica objasnite sustinu “Svetosavlja”, pojam, sadrzaj, znacaj, cilj, i to ne u smislo teolosko-filozofskoga vec, pre svega sustinskog i prakticnog ponasanja, na nacin da ga mogu razumeti prosecno obrazovani ljudi. Jer, cinjenica je, da sve ono sto nije jasno vecini, ne znaci mnogo, posebno ako je to namenjeno vecini. Tako je i sa “Svetoslavljem” koje, ako nije jasno vecini, onda se nalazi (za vecinu), u sferi “l’art pour lart”-izma i vecina ce ga prihvatati “reda radi”, to jest sbog “trenda” a ne i zbog razuma, osecanja ili stvarne potrebe. Molim vas za vase misljenje.

  3. Pomaže Bog dragi Oci,
    Hteo bih samo da postavim jedno pitanje u vezi večnog usavršavanja-oboženja i (ili) individualizacije. Naime, pošto je čovek biće koje se stalno kreće, nemoguća je pasivnost, ako se ne kreće ka Bogu i večnom dobru, kretaće se ka večnom zlu, znamo i iz priča Svetih Otaca naše crkve, raj počinje još ovde na zemlji, mene zanima sledeća stvar. Da li sve što radimo, nauke, poslovi i ostala zanimanja i profesije dobijaju sjaj u večnosti, naravno pored duhovnog? Ako postavimo Gospoda u centar svih aktivnosti, mi u stvari napredujemo ka dobru, a samim tim to se nastavlja i u večnosti? Jer po meni i mom misljenju sve bi bilo uzalud da nije tako, zamislite ovako, učim , trudim se, radim, a pored toga sve što radim volim, da to propadne nakon smrti? Čovek je biće koje je emotivno, duhovno, intelektualno i fizičko-
    Prof. Dr Vladeta Jerotić, i ako se radi na svakom polju, to znači da se teži ka usavršavanju-večnom, da večno napreduje u tim sferama? Izvinite na predugackog pitanju i nadam se da ste razumeli moje pitanje?
    Hvala Vam puno.
    Srdčan pozdrav!
    Marko Luković