NASLOVNA » PITANJE PASTIRU, Svete tajne (krštenje, venčanje, pričešće, ispovest ...) » Osećaj da nisam dostojna Pričešća

Osećaj da nisam dostojna Pričešća

Pitanje:
Poštovani Oci, Nadam se da Vam neću mnogo zanovijetati sa mojim pitanjem. Pisem drugi put. Prvi put odgovor Oca Srbe me je dosta umirio, pa se ovom prilikom zahvaljujem Ocu Srbi i Gospodu što mi je kroz njega poslao poruku. Sada bih željela da Vas zamolim da mi objasnite neke stvari oko ispovijesti. Iako sam mnogo čitala i o Pričešću i o ispovijesti i o postu, ipak nisam baš uspjela da sve ispoštujem kako treba, pogotovo što se čini da je jako teško naći sveštenika ili duhovnika koji ima vremena za pravilnu ispovijest. Živim u SAD, Srpska Pravoslavna Crkva je daleko od moje kuće. Trudim se da idem što češće, ali kada je vrijeme loše i sa dvoje mala djece ponekad mi nije do odlaska. Postoji Ruski Manastir nedaleko od mene, pa i tamo nekad odem. Međutim, Rusi su veoma strogi, Crkva je mala, a moja djeca nemaju baš mnogo strpljenja da stoje mirno više od sat vremena, a Liturgije su ponekad i do 2 sata. Samim time je isključeno često posjećivanje večernjih službi, koje su i duže. Sve su ovo izgovori, znam, ali su takođe i činjenice. Često padam u očajanje, ali kad sam u stanju da se ispovijedim istinski, onda se osjećam mnogo bolje, ali se već duže vrijeme osjećam nevrijednom Pričešća. Kao da sam sama sebi dala zabranu. Jednostavno, nisam imala priliku da se ispovijedim potpuno, tako da mi nije niko mogao dati nikakav savjet, da li da se pričešćujem ili ne. Znam da ja nemam pravo da sama sebi postavljam zabranu, ali u isto vrijeme osjećam da nemam pravo ni da uzmem Pričešće kad znam sigurno da nisam vrijedna. Htjela bih da možda potražim duhovnog oca ili tako nekog da mi da vođstvo, barem za početak. Aktivno idem u crkvu 10 godina od udaje i rođenja djece, ali nisam odrasla u crkvi. Sve što znam o pravoslavnom načinu je ono što sam sama naučila. Moje pitanje Vama je kako da potražim duhovnog vodiča, da li uopšte da ga tražim, ili da prihvatim ispovijest koja je u našoj crkvi najčešća (brza molitva, bez mog ispovijedanja) i da se redovno pričešćujem? Da li Vi smatrate da osjećaj bezvrijednosti da primim sveto Pričešće dolazi od neprijatelja ili je pravilan sa moje strane? Da li da prvo tražim duhovnika za potpuno ispovijest prije nego se ponovo pričestim? Molim Vas da mi odgovorite ako možete. Oprostite na mnogom
N.N


Odgovor:
Draga sestro, Osećanje da nismo dostojni Pričešća jeste uverenje svih iskrenih i pobožnih hrišćana. Jer, to je zaista tako, kao što i sveštenik ispoveda u molitvi za vreme heruvimske pesme na Svetoj Liturgiji: „Niko od vezanih telesnim pohotama i strastima nije dostojan da priđe ili da se približi…“ Ili kao što kaže molitva pred Sveto Pričešće: „Verujem Gospode i ispovedam da si Ti Hristos, Sin Boga Živoga, Koji si došao u svet da spaseš grešnike, od kojih sam prvi ja! “ Šta više, napredovanje ili samo opstajanje u duhovnom životu se upravo meri takvim osećajem nedostojnosti. Najveći svetitelji su sebe smatrali grešnijim od drugih ljudi. Hrišćanin treba da se brine kada počne da gubi to osećanje, ili kada ono u njemu počne da slabi. To je prvi znak da nešto nije u redu, ili da se uvukao crv gordosti…
Što se tiče drugih pitanja, duhovnog rukovođenja, ispovesti i ostalog, mi smo dužni da činimo onoliko koliko je u našoj moći i koliko nam prilike i uslovi dozvoljavaju. Ni manje ni više od toga. Ako je manje – nije dobro, gubimo se i tonemo; a ako pokušavamo više, opet ne valja, pozledićemo i sebe i druge oko sebe. Svakako da je veoma dobro i korisno imati duhovnika. Moli se Bogu da te uputi i da ti podari jednog.
Pozdravlja te, O. Srba

Ovde napišite komentar ukoliko želite

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *