NASLOVNA » BIBLIOTEKA, Sveto pismo i tumačenja » NOVI ZAVJET GOSPODA NAŠEG ISUSA HRISTA

NOVI ZAVJET GOSPODA NAŠEG ISUSA HRISTA

 

NOVI ZAVJET
GOSPODA NAŠEG ISUSA HRISTA
 

 
DRUGA POSLANICA SVETOG APOSTOLA PAVLA KORINĆANIMA
 
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13
 
1. Pozdrav. Zahvalnost Bogu za utjehu u nevoljama. Hristos je Božije Amin i naše utvrđenje.
 
(Zač. 167).
1. Pavle, apostol Isusa Hrista po volji Božijoj, i brat Timotej Crkvi Božijoj koja je u Korintu, sa svima svetima koji su u čitavoj Ahaji:
2. Blagodat vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospoda Isusa Hrista.
3. Blagosloven Bog i Otac Gospoda našega Isusa Hrista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe,
4. Koji nas tješi u svakoj nevolji našoj da bismo mi mogli tješiti one koji su u svakoj nevolji utjehom kojom nas same tješi Bog;
5. Da kao što su stradanja Hristova obilna u nama tako je kroz Hrista obilna i utjeha naša.
6. Ako li se mučimo za vašu je utjehu i spasenje koje se postiže podnošenjem onih istih stradanja koja i mi trpimo; ako li se utješavamo, za vašu je utjehu i spasenje;
7. I nadanje je naše pouzdano za vas, znajući da kao što ste zajedničari stradanja tako ste i utjehe.
(Zač. 168).
8. Jer nećemo, braćo, da ne znate o nevolji našoj koja nam se dogodi u Aziji, da suviše bijasmo opterećeni, preko moći, tako da smo bili u nedoumici i za život;
9. Čak sami u sebi osudu na smrt doživjesmo, da se ne bismo uzdali u sebe nego u Boga koji podiže mrtve,
10. Koji nas je od tolike smrti izbavio, i izbavlja, u koga se nadamo da će nas i opet izbaviti,
11. Uz pomoć i vaše molitve za nas, da od mnogih lica bude uzneta za nas izobilna blagodarnost Bogu zbog našeg blagodatnog dara.
(Zač. 169).
12. Jer je ovo naša hvala. svjedočanstvo savjesti naše, da u prostoti i iskrenosti Božijoj, ne po mudrosti tjelesnoj, nego po blagodati Božijoj živjesmo u svijetu, a osobito prema vama.
13. Jer vam drugo ne pišemo nego što čitate i što razumijete, a nadam se da ćete i do kraja razumjeti,
14. Kao što nas unekoliko i razumjeste, da smo mi vaša hvala, kao i vi naša, u dan Gospoda Isusa.
15. I u ovom pouzdanju htjedoh doći prvo vama, da drugu blagodat imate;
16. I poslije vas da odem u Makedoniju, i opet iz Makedonije da dođem vama, i vi da me otpratite u Judeju.
17. Želeći, dakle, ovo zar lakomisleno postupih? Ili ovo što se odlučujem. po tijelu se odlučujem, da bude kod mene i da da, i ne ne?
18. Ali je Bog vjeran, da riječ naša vama ne postade da i ne.
19. Jer Sin Božiji Isus Hristos. kojega mi vama propovijedasmo, ja i Siluan i Timotej, ne postade da i ne, nego u Njemu postade da.
20. Jer koliko je obećanja Božijih. u Njemu su da, i u Njemu su amin, Bogu na slavu kroz nas.
21. A Bog je onaj koji nas utvrđuje s vama u Hristu, i koji nas pomaza,
(Zač. 170).
22. Koji nas i zapečati, i dade zalog Duha u srca naša.
23. A ja prizivam Boga za svjedoka na svoju dušu, da štedeći vas ne dođoh više u Korint.
24. Ne kao da gospodarimo nad vjerom vašom, nego smo pomagači vaše radosti; jer u vjeri stojite čvrsto.
 
2. Preporuka da se primi grješnik koji se kaje. Miomir i čistota apostolove propovjedi.
 
1. A ovo odlučih u sebi da vam opet ne dođem u žalosti.
2. Jer, ako vas ja žalostim, ko je taj koji mene veseli, ako ne onaj koga ja žalostim?
3. I ovo vam baš napisah, da kada dođem ne budem ožalošćen od onih od kojih bi trebalo da se radujem, uzdajući se u sve vas, da je radost moja radost sviju vas.
(Zač. 171).
4. Jer od mnoge žalosti i s bolom srca napisah vam sa mnogim suzama, ne da se ožalostite nego da poznate preobilnu ljubav koju imam prema vama.
5. Ako li je ko ožalostio, nije ožalostio mene, nego djelimično – da ne pretjeram – sve vas.
6. Takvome je dovoljno ovo karanje od mnogih;
7. Tako da je, naprotiv, bolje da opraštate i tješite, kako taj ne bi bio savladan od prevelike žalosti.
8. Zato vas molim, potvrdite ljubav prema njemu.
9. Jer vam zato i pisah, da bih poznao oprobanost vašu, jeste li u svemu poslušni.
10. A kome što oprostite, opraštam i ja; jer i ja ako sam što kome oprostio, oprostio sam vas radi pred licem Isusa Hrista,
11. Da nas obmanom ne savlada satana, jer nam njegove namjere nisu nepoznate.
12. A kad dođoh u Troadu radi jevanđelja Hristovog, i pošto mi se otvoriše vrata u Gospodu,
13. Ne imadoh mira u duhu svojemu ne našavši Tita brata svojega, nego oprostivši se s njima, iziđoh u Makedoniju.
(Zač. 172).
14. A hvala Bogu koji nam svagda daje pobjedu u Hristu Isusu, i kroz nas javlja miris poznanja svojega na svakome mjestu;
15. Jer smo mi Hristov miomir Bogu među onima koji se spasavaju i među onima koji propadaju:
16. Jednima miris smrti za smrt, a drugima miris života za život. A za ovo ko je sposoban?
17. Jer mi nismo kao oni mnogi koji trguju riječju Božijom, nego iz iskrenosti, kao od Boga, pred Bogom, u Hristu govorimo.
 
3. Služba Novog Zavjeta je služba Duha i života. Gospod Duh Sveti je sloboda i slava naša.
 
1. Počinjemo li opet sebe preporučivati? Ili su nam potrebne kao nekima preporučne poslanice za vas ili preporuke od vas?
2. Vi ste naša poslanica napisana u srcima našim koju znaju i čitaju svi ljudi,
3. Pokazujući se da ste poslanica Hristova, kroz naše služenje napisana, ne mastilom, nego Duhom Boga živoga, ne na kamenim tablicama, nego na tjelesnim tablicama srca.
(Zač. 173).
4. A takvo pouzdanje imamo u Boga kroz Hrista,
5. Ne da smo sposobni sami od sebe što pomisliti, nego je naša sposobnost od Boga,
6. Koji nas i učini sposobnim da budemo služitelji Novoga Zavjeta, ne slova nego Duha: jer slovo ubija, a Duh oživljuje.
7. Ako li služba smrti izrezana na kamenu slovima bješe u slavi, tako da i sinovi Izrailjevi ne mogoše gledati u lice Mojsejevo od slave lica njegova koja prolazi,
8. Kako li neće služba Duha biti mnogo više u slavi?
9. Jer kad je služba osude slava, mnogo većma izobiluje u slavi služba pravednosti.
10. Jer se i ne proslavi ono što je proslavljeno tom prilikom zbog ove prevelike slave.
11. Jer kad je slavno ono što prestaje, mnogo će više biti u slavi ovo što ostaje.
(Zač. 174).
12. Imajući, dakle, takvu nadu sa velikom smjelošću se ponašamo,
13. A ne kao što Mojsej metaše pokrivalo na lice svoje, da ne bi mogli sinovi Izrailjevi gledati svršetak onoga što prestaje.
14. No zaslijepiše pomisli njihove; jer do današnjeg dana to isto pokrivalo u čitanju Staroga Zavjeta ostaje neotkriveno, jer se ono u Hristu ukida;
15. Nego do danas, kad se čita Mojsej, stoji pokrivalo na srcu njihovom;
16. A kada bi se obratili ka Gospodu. ukinulo bi se pokrivalo.
17. A Duh (Sveti) je Gospod; a gdje je Duh Gospodnji ondje je sloboda.
18. Svi mi pak koji otkrivenim licem odražavamo slavu Gospodnju, preobražavamo se u taj isti lik, iz slave u slavu, kao od Duha Gospoda.
 
4. Apostol ne propovijeda sebe, nego Hrista; u nevoljama se projavljuje sila i slava Božija.
 
(Zač. 175).
1. Zato imajući ovo služenje, kao što bismo pomilovani, ne malaksavamo,
2. Nego se odrekosmo tajnih sramotnih djela, ne hodeći u lukavstvu, niti izvrćući riječ Božiju, nego javljanjem istine preporučujemo sebe svakoj savjesti ljudskoj pred Bogom.
3. Ako li je i pokriveno jevanđelje naše, pokriveno je onima koji propadaju;
4. U njima bog ovoga svijeta oslijepi razum nevjernika. da im ne zasvijetli svjetlost jevanđelja slave Hrista, koji je ikona Boga nevidljivoga.
5. Jer ne propovijedamo sebe, nego Hrista Isusa, Gospoda. a sebe kao sluge vaše Isusa radi.
(Zač. 176).
6. Jer Bog koji reče da iz tame zasija svjetlost, On zasija u srcima našim radi prosvjetljenja znanja slave Božije u licu Isusa Hrista.
7. A ovo blago imamo u zemljanim sudovima, da preizobilje sile bude od Boga, a ne od nas.
8. Svačim smo ugnjetavani, ali ne potišteni; zbunjivani. ali ne očajni;
9. Progonjeni, ali nismo ostavljeni; oboreni, ali ne pogubljeni;
10. Svagda noseći na tijelu umiranje Gospoda Isusa, da se i život Isusov na tijelu našemu pokaže.
11. Jer mi živi stalno se predajemo na smrt za Isusa, da se i život Isusov javi u smrtnome tijelu našem.
12. Tako da smrt djejstvuje u nama, a život u vama.
(Zač. 177).
13. Imajući pak isti duh vjere kao što je napisano: Vjerovah, zato govorih: i mi vjerujemo, zato i govorimo.
14. Znajući da će Onaj koji vaskrse Gospoda Isusa, i nas vaskrsnuti kroz Isusa, i preda se postaviti s vama.
15. Jer je sve vas radi, da blagodat umnožena kroz mnoge preizobiluje blagodarenjem na slavu Božiju.
16. Zbog toga mi ne malaksavamo, nego ako se naš spoljašnji čovjek i raspada, ipak se unutrašnji obnavlja iz dana u dan.
17. Jer naša prolazna mala nevolja priprema nam preizobilno i neizmjerno vječno bogatstvo slave,
18. Nama, koji ne gledamo na ovo što se vidi, nego na ono što se ne vidi; jer je ovo što se vidi privremeno, a ono što se ne vidi, vječno.
 
5. Čežnja za vječnom kućom na nebesima. Nova tvar u Hristu i pomirenje sa Bogom.
 
(Zač. 178).
1. Jer znamo, ako se naša zemaljska kuća, tjelesni šator, razruši, imamo zdanje od Boga, kuću nerukotvorenu, vječnu na nebesima.
2. Jer za tim i uzdišemo želeći da se obučemo u svoj nebeski stan,
3. Tako da se i obučeni, ne nađemo nagi.
4. Jer budući u ovome šatoru, uzdišemo opterećeni zato što nećemo da se svučemo, nego da se još obučemo, da bi život progutao ono što je smrtno.
5. A onaj koji nas je baš za ovo i sazdao, jeste Bog, koji nam je i dao zalog Duha.
6. Stoga se svagda uzdamo i znamo da dok boravimo u tijelu, udaljeni smo od Gospoda;
7. Jer vjerom hodimo a ne gledanjem;
8. I postajemo smjeli i više volimo otići iz tijela i nastaniti se kod Gospoda.
9. Zato se i rado trudimo, bilo da boravimo ovdje, bilo da odlazimo, da budemo Njemu ugodni.
(Zač. 179).
10. Jer nam se svima valja javiti na sudu Hristovom, da primi svaki ono što u tijelu učini, bilo dobro ili zlo.
11. Znajući, dakle, strah Gospodnji uvjeravamo ljude, a Bogu smo poznati, a nadam se da smo poznati i vašim savjestima.
12. Jer ne preporučujemo opet sebe vama nego vam dajemo povod da se sa nama ponosite, da biste imali što odgovoriti onima koji se hvale onim što je na licu a ne što je na srcu.
13. Jer, ako smo van sebe, Bogu smo; ako smo prisebni, vama smo.
14. Jer nas ljubav Hristova obuzima pa ovako mislimo: da ako jedan za sve umrije, to svi umriješe.
(Zač. 180).
15. I On za sve umrije, da oni koji žive ne žive više sebi, nego Onome koji za njih umrije, i vaskrse.
16. Zato mi od sada nikoga ne znamo po tijelu; a ako i poznasmo Hrista po tijelu, no sada ga više ne poznajemo.
17. Stoga, ako je ko u Hristu, nova je tvar; staro prođe, gle, sve novo postade.
18. A sve je od Boga, koji pomiri nas sa sobom kroz Isusa Hrista, i koji nam dade službu pomirenja,
19. Jer Bog bješe u Hristu koji pomiri svijet sa sobom. ne uračunavši im grijehe njihove, i metnuvši u nas riječ pomirenja.
20. Umjesto Hrista, dakle, molimo, kao da Bog poziva kroz nas: Molimo u ime Hristovo – pomirite se sa Bogom.
21. Jer Njega, koji nije znao grijeha, učini grijehom nas radi, da mi postanemo pravda Božija u Njemu.
 
6. Podvizi Pavlove apostolske službe. Nema zajednice između pravde i bezakonja.
 
(Zač. 181).
1. A sarađujući s Njim, molimo vas da ne primite uzalud blagodat Božiju;
2. Jer govori: U vrijeme pogodno poslušah te, i u dan spasenja pomogoh ti. Evo sad je najpogodnije vrijeme, evo sad je dan spasenja!
3. Nikako ni u čemu ne dajući spoticanje, da se služba ne kudi,
4. Nego se u svemu pokazujmo kao sluge Božije: u trpljenju mnogom, u nevoljama, u bijedama, u tjeskobama;
5. U ranama, u tamnicama, u bunama, u trudovima, u bdjenjima, u postovima,
6. U čistoti, u znanju, u dugotrpljenju, u blagosti, u Duhu Svetome, u ljubavi nelicemjernoj,
7. U riječi istine, u sili Božijoj, sa oružjem pravednosti desnim i lijevim,
8. U slavi i sramoti, u grdnji i pohvali, kao varalice i istiniti,
9. Kao neznani i poznati, kao oni koji umiru a evo živimo, kao kažnjavani ali ne ubijani,
10. Kao žalošćeni a uvijek radosni, kao siromašni a mnoge bogateći, kao oni koji ništa nemaju a sve posjeduju.
(Zač. 182).
11. Usta naša otvoriše se prema vama, Korinćani, srce naše postade široko.
12. Vama nije tijesno u nama, nego vam je tijesno u srcima vašim;
13. A za isto uzdarje od vas, kao djeci govorim, budite široka srca i vi.
14. Ne uprežite se u isti jaram s nevjernicima; jer šta ima pravednost sa bezakonjem; ili kakvu zajednicu ima svjetlost s tamom?
15. A kakvu saglasnost Hristos sa Velijarom? Ili kakav dio ima vjerni s nevjernikom?
16. I kakvo je slaganje hrama Božijeg sa idolima? Jer vi ste hram Boga živoga, kao što reče Bog: Useliću se u njih, i živjeću u njima, i biću im Bog, i oni će biti moj narod.
17. Zato iziđite iz njihove sredine i odvojte se, govori Gospod, i ne dohvatajte se nečistog, i ja ću vas primiti,
18. I biću vam otac. i vi ćete biti moji sinovi i kćeri, govori Gospod Svedržitelj.
 
7. Pavlova i hrišćanska radost od žalosti po Bogu. Apostol Tit došao.
 
(Zač. 183).
1. Imajući, dakle, ovakva obećanja, o ljubljeni, očistimo sebe od svake nečistote tijela i duha, tvoreći svetinju u strahu Božijemu.
2. Primite nas; nikoga ne uvrijedismo, nikoga ne oštetismo, nikoga ne oglobismo.
3. Ne govorim radi osude, jer sam ranije rekao da ste u srcima našim. da bi zajedno umrli i zajedno živjeli.
4. Mnogo se uzdam u vas, mnogo se ponosim vama, prepun sam utjehe, izobilujem radošću pored sviju nevolja naših.
5. Jer i kada dođosmo u Makedoniju, nikakva pokoja nije imalo tijelo naše, nego u svemu bijasmo u nevolji: spolja borbe, iznutra strahovanja.
6. Ali Bog, koji tješi ponižene, utješi nas dolaskom Titovim;
7. A ne samo dolaskom njegovim, nego i utjehom kojom se on utješi zbog vas, kazujući nam vašu čežnju, vaše jadikovanje, vaše revnovanje za mene. tako da se još više obradovah.
8. Jer ako vas i ožalostih poslanicom, ne kajem se, ako se i kajah; jer vidim da ona poslanica, ako i za malo, ožalosti vas.
9. Sada se radujem, ne što se ožalostiste, nego što se ožalostiste na pokajanje; jer se ožalostiste po Bogu, da ni u čemu ne budete oštećeni od nas.
(Zač. 184).
10. Jer žalost koja je po Bogu donosi pokajanje za spasenje, za koje se ne kaje; a žalost ovoga svijeta donosi smrt.
11. Jer gle, baš to što se vi po Bogu ožalostiste, kakvu brižljivost stvori u vama. pa pravdanje, pa nezadovoljstvo, pa strah, pa želju, pa revnost, pa kažnjavanje! U svemu pokazaste sebe čistim u ovoj stvari.
12. Ako vam. dakle, i pisah, to ne zbog onoga koji je skrivio, niti zbog onoga kome je krivo učinjeno, nego da se pokaže staranje vaše među vama koje imate za nas pred Bogom.
13. Zato se utješismo. A uz našu utjehu još se više obradovasmo radosti Titovoj, jer vi svi umiriste duh njegov.
14. Jer ako sam mu se nešto za vas pohvalio, nisam se postidio; nego kako je sve istina što govorismo vama, tako i pohvala naša pred Titom bi istinita.
15. I srce je njegovo još punije ljubavi prema vama kad se sjeti poslušnosti sviju vas kako ga sa strahom i trepetom primiste.
16. Radujem se, što se u svemu smijem osloniti na vas.
 
8. O milostinji za siromašne hrišćane u Jerusalimu. Apostol Tit dolazi u Korint.
 
(Zač. 185).
1. Izvještavamo vas pak, braćo, o blagodati Božijoj koja je data u Crkvama Makedonije,
2. Da je u mnogome kušanju kroz nevolje obilje radosti njihove, i puko siromaštvo njihovo, izobilovalo u bogatstvu prostodušnosti njihove;
3. Svjedočim da po mogućstvu i preko mogućstva dobrovoljno davahu,
4. Sa mnogim usrđem moleći nas da prihvatimo milost i zajednicu u služenju svetima,
5. I ne samo koliko se nadasmo, nego oni sebe najprije predadoše Gospodu i nama po volji Božijoj,
6. Tako da mi umolismo Tita, da kao što je prije počeo, onako i dovrši kod vas i ovu milostinju.
(Zač. 186).
7. Nego kao što u svemu izobilujete: u vjeri, i u riječi, i u znanju. i u svakom staranju i u ljubavi vašoj prema nama. da izobilujete i u ovoj milostinji.
8. Ne govorim ovo kao zapovijest, nego da kroz revnost drugih provjerim iskrenost ljubavi vaše.
9. Jer znate blagodat Gospoda našega Isusa Hrista, da bogat budući, vas radi osiromaši, da se vi njegovim siromaštvom obogatite.
10. I savjet dajem u ovome. jer ovo koristi vama, koji počeste ne samo da činite, nego i da želite to još od lanjske godine.
11. A sada dovršite to i na djelu, da kao što bješe dobra volja da želite, tako da učinite od onoga što imate.
12. Jer ako ima ko dobru volju, mio je po onome što ima, a ne po onome što nema.
13. Jer ne da drugima bude olakšanje, a vama nevolja, nego podjednako,
14. U sadašnje vrijeme vaš suvišak da bude za njihov nedostatak, da i njihov suvišak bude za vaš nedostatak: da bude jednakost.
15. Kao što je napisano: Ko je mnogo skupio, nije mu preteklo; i ko je malo skupio, nije mu nedostalo.
(Zač. 187).
16. A hvala Bogu. koji je dao takvo staranje za vas u srce Titovo,
17. Da primi molbu, pa budući vrlo revnostan, da ode k vama dragovoljno.
18. A poslasmo s njim i brata koga hvale po svima Crkvama zbog propovijedanja jevanđelja.
19. I ne samo to. nego je i određen od Crkava da ide s nama na ovo dobročinstvo kome mi služimo u slavu samoga Gospoda i po našoj želji;
20. Čuvajući se toga da nas ko ne pokudi za naše rukovanje ovolikim obiljem priloga,
21. Jer se staramo za dobro ne samo pred Gospodom nego i pred ljudima.
22. A poslasmo s njima i brata svojega, kojega mnogo puta poznasmo u mnogim stvarima da je revnostan, a sad još mnogo revnosniji, zbog velikog uzdanja u vas.
23. Što se tiče Tita. on je moj drug i saradnik među vama, a braća naša, oni su poslanici Crkava, slava Hristova.
24. Pokažite im, dakle, pred licem Crkava, svedočanstvo vaše ljubavi i naše pohvale za vas.
 
9. Nastavak: o službi dobročinstva svetima.
 
1. Jer za takvo služenje svetima izlišno mi je da vam pišem;
2. Jer znam vašu dobru volju, zbog koje se ponosim vama pred Makedoncima, pošto se Ahaja pripremi još od lani, a vaša revnost podstače mnoge.
3. A braću poslah da naša hvala zbog vas u ovoj stvari ne bude uzaludna, nego da budete pripremljeni, kao što govorih,
4. Da se, ako dođu sa mnom Makedonci i nađu vas nepripremljene, ne postidimo mi, da ne kažemo vi, zbog ove hvale.
5. Tako nađoh, da je potrebno umoliti braću, da prije odu k vama i da pripreme ranije obećani vaš blagoslov, da on bude gotov kao blagoslov, a ne kao škrtost.
(Zač. 188).
6. A ovo velim: Ko škrto sije, škrto će i žnjeti; a ko sa blagoslovima sije, sa blagoslovima će i žnjeti.
7. Svaki kako odluči u srcu, ne sa žalošću ili prinudno; jer Bog ljubi onoga koji dragovoljno daje.
8. A Bog je kadar da vas obogati svakom blagodaću, da u svemu svagda imajući dovoljno svega, izobilujete u svakom dobrom djelu.
9. Kao što je napisano: Prosu, dade siromasima; pravda Njegova ostaje do vijeka.
10. A Onaj koji daje sjeme sijaču i hljeb za jelo, daće i umnožiće sjeme vaše, i daće da uzrastu plodovi pravednosti vaše;
11. Bogateći se u svemu za svaku prostodušnost koja kroz nas prinosi zahvalnost Bogu;
(Zač. 189).
12. Jer vršenje ove službe ne popunjava samo nedostatke svetih, nego i pobuđuje mnoge na obilno zahvaljivanje Bogu.
13. Kroz iskustvo ove službe oni hvale Boga zbog vaše pokornosti ispovijedanju jevanđelja Hristova i zbog prostodušnosti u zajedničarenju s njima i sa svima,
14. I u molitvama svojim za vas oni čeznu za vama zbog preizobilne blagodati Božije na vama.
15. A hvala Bogu na njegovom neiskazanom daru.
 
10. Pavlova odbrana pred neprijateljima i pohvala u Jevanđelju.
 
1. A sam ja, Pavle, molim vas radi krotosti i blagosti Hristove. ja koji sam ponizan kada sam kod vas, a odvažan prema vama kada sam odsutan;
2. Molim pak, kad budem kod vas, da mi ne bude potrebe da budem onako slobodan kao što mislim da smijem protiv nekih koji misle za nas da po tijelu živimo.
3. Jer živeći u tijelu, ne vojujemo po tijelu;
4. Jer oružje našega vojevanja nije tjelesno nego silno Bogom za rušenje utvrđenja, obarajući pomisli
5. I svaku oholost, koja ustaje protiv poznanja Božijega, i pokoravajući svaku pomisao na poslušnost Hristu,
6. Te smo gotovi kazniti svaku neposlušnost kada se ispuni vaša poslušnost.
(Zač. 190).
7. Vi gledate po spoljašnosti. Ako je ko uvjeren u sebe da je Hristov, neka opet pomisli u sebi da, kao što je on Hristov, tako smo i mi Hristovi.
8. Jer ako bih se nešto više pohvalio vlašću našom koju nam dade Gospod za nazidavanje, a ne za kvarenje vaše, neću se postidjeti,
9. Da se ne pokažem kao da vas plašim poslanicama.
10. Jer su mu poslanice, veli, teške i jake, a kad je tijelom prisutan slab je, i riječ mu je ništavna.
11. Neka takav pomisli ovo: kakvi smo riječju u poslanicama kada smo odsutni, takvi smo i djelom kad smo prisutni.
12. Jer ne smijemo sebe ubrajati ili sravnjivati sa nekima koji sami sebe hvale: ali oni kad sami sebe sobom mjere, i sami sebe sa sobom porede, nerazumni su.
13. A mi se nećemo hvaliti preko mjere, nego po meri pravila čiju nam mjeru Bog dodijeli, da dostignemo i do vas.
14. Jer se mi ne prostiremo preko mjere, kao da ne dosežemo do vas, nego i do vas dostigosmo s jevanđeljem Hristovim;
15. Ne hvalimo se preko mjere u tuđim trudovima, ali imamo nadu da ćemo se, kad uzraste vjera vaša, s vama veličati po pravilu našemu izobilno.
16. Da i u daljim krajevima od vas propovijedamo jevanđelje, i da se ne pohvalimo onim što je po tuđemu pravilu urađeno.
17. A koji se hvali, Gospodom neka se hvali!
18. Jer nije valjan onaj koji se sam hvali, nego kojega Gospod hvali.
 
11. Pavlova propovijed Jevanđelja i stradanja u apostolstvu.
 
(Zač. 191).
1. O, da biste malo potrpjeli bezumlje moje! No i trpite me.
2. Jer revnujem za vas Božijom revnošću, jer vas obručih mužu jedinome, da djevojku čistu privedem Hristu.
3. Ali se bojim da kao što Evu prevari zmija lukavstvom svojim, da se tako i misli vaše ne odvrate od prostodušnosti koja je u Hristu.
4. Jer ako neko dođe i propovijeda drugoga Isusa, kojega mi ne propovijedasmo, ili drugi duh primate koji ne primiste, ili drugo jevanđelje koje ne dobiste – vi to dobro podnosite!
(Zač. 192).
5. A ja mislim da ni u čemu nisam manji od prevelikih apostola.
6. Jer ako sam i nevješt u riječi. ali nisam u znanju. nego se u svemu pokazasmo vama i svima.
7. Ili grijeh učinih što ponizih sebe da se vi uzvisite. što vam besplatno propovijedah Božije jevanđelje?
8. Od drugih Crkava oteh, uzevši platu za služenje vama, pa došavši k vama i budući u oskudici, ne dosadih nikome;
9. Jer moju oskudicu popuniše braća što dođoše iz Makedonije; i u svemu čuvah sebe i čuvaću da ne budem vama na teretu.
10. Kao što je istina Hristova u meni, tako se hvala ova neće uzeti od mene u predjelima Ahaje.
11. Zašto? Zato li što vas ne ljubim? Bog zna! A što činim i činiću,
12. Da uklonim povod onima koji traže povoda, da bi se u onome čim se hvale, našli kao i mi.
13. Jer su takvi lažni apostoli, lukavi poslenici, koji se pretvaraju da su apostoli Hristovi.
14. I nikakvo čudo; jer se sam satana pretvara u anđela svjetlosti.
15. Nije, dakle, ništa veliko ako se i sluge njegove pretvaraju da su sluge pravednosti, kojima će svršetak biti po djelima njihovim.
16. Opet velim, neka me niko ne smatra bezumnim; uostalom, i kao bezumnog primite me. da se i ja nešto malo pohvalim.
17. A što govorim, ne govorim po Gospodu, nego kao u bezumlju, hvaleći se na ovakav način.
18. Budući da se mnogi hvale po tijelu, i ja ću da se hvalim.
19. Jer rado podnosite bezumne, pošto ste mudri;
20. Jer podnosite ako vas neko porobljuje, ako vas neko ždere, ako vam oduzima, ako se nadima. ako vas po obrazu bije.
21. Na sramotu govorim, kao da mi postadosmo nemoćni. No na šta se ko osmjeljuje, po bezumlju govorim, i ja se osmjeljujem.
(Zač. 193).
22. Jesu li Jevreji? I ja sam. Jesu li Izrailjci? I ja sam. Jesu li sjeme Avraamovo? I ja sam.
23. Jesu li sluge Hristove? Kao bezuman govorim, ja sam još više: više sam se trudio, odviše boja podnio, više puta bio u tamnici, često u smrtnoj opasnosti;
24. Od Judejaca sam primio pet puta po četrdeset manje jedan udarac,
25. Tri puta sam bio šiban, jednom kamenovan. tri brodoloma pretrpio, noć i dan proveo na morskoj pučini;
26. Često sam putovao, bio u opasnosti na rijekama, u opasnosti od razbojnika, u opasnosti od svoga roda, u opasnosti od neznabožaca, u opasnosti u gradu, u opasnosti u pustinji. u opasnosti na moru, u opasnosti među lažnom braćom;
27. U trudu i naporu, često u nespavanju, u gladovanju i žeđi, često u postovima, u zimi i golotinji;
28. Pored svega ostaloga, svakodnevni pritisak ljudi na mene, briga za sve Crkve.
29. Ko oslabi, a da i ja ne oslabim? Ko se sablažnjava. a ja da ne gorim.
30. Ako se treba hvaliti, nemoćima svojim ću se hvaliti.
(Zač. 194).
31. Bog i Otac Gospoda našega Isusa Hrista, koji je blagosloven va vijek, zna da ne lažem.
32. U Damasku namjesnik cara Arete čuvaše grad Damask želeći da me uhvati,
33. I spustiše me kroz prozor u kotarici preko zida te izbjegoh iz njegovih ruku.
 
12. Apostolova viđenja i otkrivenja Gospodnja. Njegova stradanja i ljubav prema Korinćanima.
 
1. Ne koristi mi da se hvalim, jer ću doći na viđenja i otkrivenja Gospodnja.
2. Znam čovjeka u Hristu koji prije četrnaest godina – da li u tijelu, ne znam, da li izvan tijela, ne znam, Bog zna – bi odnesen do trećega neba.
3. I znam da taj čovjek – da li u tijelu, da li izvan tijela, ne znam, Bog zna –
4. Bi odnesen u raj i ču neiskazane riječi koje čovjeku nije dopušteno govoriti.
5. Takvim ću se hvaliti, a samim sobom neću se hvaliti, osim ako nemoćima svojim.
6. Jer kad bih se i htio hvaliti, ne bih bio bezuman, jer bih istinu kazao; ali se uzdržavam, da ne bi ko pomislio za mene više od onoga što vidi u meni, ili čuje od mene.
7. I da se ne bih pogordio zbog mnoštva otkrivenja, dade mi se žalac u tijelo, anđeo satanin, da mi pakosti, da se ne ponosim.
8. Za njega triput Gospoda molih, da odstupi od mene;
9. I reče mi: Dosta ti je blagodat moja; jer se sila moja u nemoći pokazuje savršena. Zato ću se najradije hvaliti svojim nemoćima, da se useli u mene sila Hristova.
(Zač. 195).
10. Zato sam dobre volje u nemoćima, u porugama, u nevoljama, u gonjenjima, u tjeskobama za Hrista; jer kada sam slab onda sam silan.
11. Postadoh bezuman hvaleći se! Vi me natjeraste. Jer je trebalo da me vi hvalite, pošto ni u čemu nisam manji od prevelikih apostola iako sam ništa.
12. Jer znaci apostola učinjeni su među vama u svakom trpljenju, u znacima i čudesima i silama.
13. Jer šta je to u čemu ste manji od ostalih Crkava, osim što vam ja sam ne dosadih? Oprostite mi ovu nepravdu.
14. Evo gotov sam po treći put da vam dođem, i neću vam dosaditi: jer ne tražim vaše nego vas. Jer nisu djeca dužna teći imanje roditeljima nego roditelji djeci.
15. A ja ću vrlo rado trošiti i istrošiću se potpuno za duše vaše, iako vas ja odviše ljubim, a vi me manje ljubite.
16. Ali neka bude, ja vam ne bih na teretu, nego budući lukav, dobih vas prijevarom.
17. Eda li vas što zakidoh preko nekoga od onih koje sam slao k vama?
18. Umolih Tita, i s njim poslah brata: eda li vas Tit što zakide? Zar ne hodismo istim duhom? Zar ne istim stopama?
19. Mislite li opet da se branimo pred vama? Pred Bogom u Hristu govorimo; a sve je, ljubljeni, za vaše izgrađivanje.
(Zač. 196).
20. Jer se bojim da vas. kad dođem. neću naći kakve hoću, i ja ću se naći vama kakvog me nećete; da kako ne budu svađe, zavisti, srdnje, prkosi, opadanja, šaptanja, nadimanja, neredi;
21. Da me opet kad dođem ne ponizi Bog moj kod vas, te ne zaplačem za mnogima koji su prije griješili i nisu se pokajali za nečistotu i blud i razvrat što počiniše.
 
13. Opomena na samoprovjeravanje pred Hristom. Završni pozdrav i blagoslov.
 
1. Ovo treći put dolazim k vama; na ustima dva ili tri svjedoka utvrđuje se svaka riječ.
2. Naprijed kazah i unaprijed govorim, kada sam bio kod vas drugi put, i sad kad nisam kod vas, pišem onima koji su prije sagriješili i svima ostalima, da ako dođem opet, neću štedjeti,
(Zač. 197).
3. Jer tražite da iskušate Hrista koji u meni govori, koji za vas nije slab, nego je silan među vama.
4. Jer ako i raspet bi po slabosti, ali živi po sili Božijoj; jer smo i mi slabi u Njemu, ali ćemo živjeti s Njim silom Božijom za vas.
5. Sami sebe ispitujte, jeste li u vjeri. sami sebe isprobajte. Ili ne poznajete sebe da je Isus Hristos u vama? Sem ako u nečemu niste valjani.
6. A nadam se da ćete poznati da mi nismo nevaljani.
7. A molimo se Bogu da vi ne činite nikakva zla. ne da se mi valjani pokažemo, nego da vi dobro činite, a mi kao nevaljani da budemo.
8. Jer ništa ne možemo protiv istine, nego za istinu.
9. Jer se radujemo kada smo mi slabi, a vi jaki; za to se i molimo Bogu, za vaše savršenstvo.
10. Zbog toga, odsutan vam pišem ovo, da kada budem prisutan ne postupim strogo, po vlasti koju mi je dao Gospod za izgrađivanje a ne za rušenje.
11. Najzad, braćo, radujte se, usavršavajte se, utješavajte se, isto mislite, mir imajte, i Bog ljubavi i mira biće s vama.
12. Pozdravite jedan drugoga svetim cjelivom. Pozdravljaju vas svi sveti.
13. Blagodat Gospoda Isusa Hrista i ljubav Boga Oca i zajednica Svetoga Duha sa svima vama. Amin.

6 komentar(a)

  1. Dragan Marjanović

    24. „I da prinesu žrtvu kao što je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića“.
    Ovako je, dakle, preveden ovaj 24. stih 2. glave Lukinog jevanđelja.

    Međutim Sveti Grigorije Palama u „Besedi na Sretenje Gospoda i Boga i Spasitelja našeg Isusa Hrista“ tumači zašto je rečeno „par grlica“ (a ne dve grlice) i „dva golubića“.

    On ovako govori: „Prinošenje para grlica predstavljalo je celomudrenost roditelja, onih koji žive po zakonu braka; a dva golubića, koji ne poznaju brak, jasno su nagoveštavala Djevu i od ove Djeve rođenoga, Koji je do kraja Devstvenik. Obrati pažnju na strogu tačnost Zakona: govorio je o paru grlica, budući da grlice označavaju one koji su sjedinjeni brakom; kada je pak reč o ptićima, na njih ovo ne može da se primeni, jer ni Ona Koja je rodila ni Onaj Koji je rođen nisu znali za jaram (braka). Nagoveštavajući još u starini devstveno rođenje, Zakon ga predskazuje ovim praslikama (predizobraženjima). Nakon što se na čudesan način rodio, On je sada bio donesen u hram, dok je Duh Sveti pripremio druge, dostojnije grlice i golubiće. Koga to? Simeona i Anu, jer bi oni zbog svog mladenaštva (detinjeg uzrasta) kada je u pitanju greh opravdano mogli da budu nazvani golubićima ili pak grlicama, s obzirom na njihovu krajnju celomudrenost.“
    Pitanje je, dakle, kako treba da glasi stih: „dve grlice“ ili „par grlica“ ?

  2. Aleksandar Živković

    I jedno i drugo je tačno, jer su te riječi sinonimi. Riječ par označava dvoje. Međutim, u našem jeziku je bolji prevod dvije grlice, jer se time nedvosmisleno ukazuje, koliko ih ima. Na primjer, da doslovno stoji prevedeno “par grlica“, onda bi, u duhu našeg jezika, to moglo da znači i nekoliko grlica, a ne samo dvije, jer se radi o homonimu. Primjer za riječ par može biti i sledeći: “Rekao mi je par riječi o tome“ ili “bili smo tamo par dana“ ili “’čekali smo ga par minuta“. U ovim primjerima je očigledno, da par ne znači dva, već nekoliko.

    • Vladimir Marković

      Čini se da je g. Marjanović u pravu, to jest bliži svetootačkom tumačenju. Srpski jezik je nekada u svojoj dalekoj istoriji pored jednine i množine imao još jednu podvesti množine koja danas opstaje samo rudimentarno – dvojinu. U tom smislu, pravilan prevod bio bi „dvoje grlica“, što znači mušku i žensku grlica, koje žive u zajednici. Jer i za bračni ili zaljubljeni par ljudi kažemo skraćeno „dvoje“. Par je za nijansu manje definisan, ali i dalje bolji prevod nego „dve/dvije grlice“.

  3. Divno. Braća, kako preuzeti?

    • Bibliotekar

      Dragi brate, ne postoji opcija za preuzimanje celog Svetog Pisma. Može samo da se čita onlajn.

  4. Mirko Nanić

    Može da se čita celo Sveto Pismo. Ja sam uz malo truda sklopio posebno Stari Zavet, a posebno Novi Zavet na Srbskom jeziku u dva tzv. fajla u vordu i tako ih koristim. A to se može jednim klikom miša spojiti u jedan fajl, celo Sveto Pismo Starog i Novog Zaveta. Ako treba, mogu vam ga poslati.

Ovde napišite komentar ukoliko želite

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *