NASLOVNA » BIBLIOTEKA, Sveto pismo i tumačenja » NOVI ZAVJET GOSPODA NAŠEG ISUSA HRISTA

NOVI ZAVJET GOSPODA NAŠEG ISUSA HRISTA

 

NOVI ZAVJET
GOSPODA NAŠEG ISUSA HRISTA
 

 
PRVA POSLANICA SVETOG APOSTOLA PAVLA KORINĆANIMA
 
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16
 
1. Pozdrav. Blagodarnost Bogu za blagodat i zajednicu u Hristu. O diobama u Korintu. Riječ o krstu: ludost ili sila? Hristos Božija sila i premudrost.
 
(Zač. 122).
1. Pavle, voljom Božijom pozvani apostol Isusa Hrista, i brat Sosten,
2. Crkvi Božijoj koja je u Korintu, osvećenima u Hristu Isusu, pozvanima svetima, sa svima koji na svakom mjestu prizivaju ime Gospoda našega Isusa Hrista, njihovoga i našega:
(Zač. 123).
3. Blagodat vam i mir od Boga Oca našega i Gospoda Isusa Hrista.
4. Blagodarim neprestano Bogu mojemu za vas, na blagodati Božijoj koja vam je data u Hristu Isusu,
5. Što se u svemu obogatiste u njemu, u svakoj riječi i svakom znanju,
6. Kao što se svjedočanstvo Hristovo utvrdi u vama;
7. Tako da ne oskudijevate ni u jednom blagodatnom daru, vi koji čekate otkrivenje Gospoda našega Isusa Hrista,
8. Koji će vas i utvrditi do kraja da budete besprekorni na dan Gospoda našega Isusa Hrista.
9. Vjeran je Bog koji vas pozva u zajednicu Sina svojega Isusa Hrista, Gospoda našega.
(Zač. 124).
10. Molim vas pak, braćo, imenom Gospoda našega Isusa Hrista da svi isto govorite, i da ne budu među vama razdori, nego da budete utvrđeni u istom razumu i istoj misli.
11. Jer sam čuo za vas, braćo moja, od Hlojinih, da su među vama svađe.
12. A ovo kažem zato što svaki od vas govori: Ja sam Pavlov, a ja Apolov, a ja Kifin, a ja Hristov.
13. Zar se Hristos razdijeli? Da se Pavle ne razape za vas? Ili se u ime Pavlovo krstiste?
14. Blagodarim Bogu što ne krstih ni jednoga od vas osim Krispa i Gaja,
15. Da ne bi ko rekao da u ime svoje krstih.
16. A krstih i dom Stefaninov; dalje ne znam da li nekog drugog krstih.
17. Jer me Hristos ne posla da krštavam, nego da propovijedam jevanđelje, ne mudrim riječima, da se ne obesnaži krst Hristov.
(Zač. 125).
18. Jer je riječ o krstu ludost onima koji ginu, a sila Božija nama koji se spasavamo.
19. Jer je napisano: Pogubiću mudrost mudrih, i razum razumnih odbaciću.
20. Gdje je mudrac? Gdje književnik? Gdje prepirač ovoga vijeka? Zar ne pretvori Bog mudrost ovoga svijeta u ludost?
21. Pošto, dakle, u premudrosti Božijoj svijet mudrošću ne pozna Boga, izvoli se Bogu da ludošću propovijedi spase one koji vjeruju.
22. Jer i Judejci ištu znake, i Jelini traže mudrost.
23. A mi propovijedamo Hrista raspetoga, Judejcima sablazan, a Jelinima ludost;
24. Onima pak pozvanima, i Judejcima i Jelinima, Hrista, Božiju silu i Božiju premudrost.
25. Jer je ludost Božija mudrija od ljudi, i slabost je Božija jača od ljudi.
26. Jer gledajte, braćo, na vas pozvane: nema tu ni mnogo mudrih po tijelu, ni mnogo moćnih, ni mnogo plemenita roda;
27. Nego što je ludo pred svijetom ono izabra Bog da posrami mudre; i što je slabo pred svijetom ono izabra Bog da posrami jake;
28. I što je neplemenito pred svijetom i poniženo izabra Bog, i ono što je ništavno, da uništi ono što jeste,
29. Da se ne pohvali ni jedno tijelo pred Bogom.
30. Iz Njega ste i vi u Hristu Isusu, koji nam postade premudrost od Boga i pravednost i osvećenje i izbavljenje.
31. Da bude kao što je napisano: Ko se hvali neka se Gospodom hvali.
 
2. Apostol propovijeda Hrista raspetoga. Tjelesni čovjek i čovjek u Duhu Svetom.
 
1. I ja došavši k vama, braćo, ne dođoh s visokom riječi ili mudrošću da vam javim svjedočanstvo Božije.
2. Jer rasudih da ne znam među vama išta sem Isusa Hrista, i to raspetoga.
3. I ja bijah među vama u slabosti i u strahu i u velikom trepetu,
4. I riječ moja i propovijed moja ne bi u ubjedljivim riječima ljudske mudrosti, nego u pokazivanju Duha i sile.
5. Da vjera vaša ne bude u mudrosti ljudskoj nego u sili Božijoj.
(Zač. 126).
6. A mudrost govorimo među savršenima, ali ne mudrost ovoga vijeka, ni knezova ovoga vijeka koji su prolazni;
7. Nego govorimo premudrost Božiju u tajni sakrivenu, koju predodredi Bog prije vijekova za slavu našu,
8. Koju ni jedan od knezova ovoga vijeka nije poznao; jer da su je poznali ne bi Gospoda slave razapeli.
(Zač. 127).
9. Nego kao što je napisano: Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovjeku ne dođe, ono pripremi Bog onima koji ga ljube.
10. A nama Bog otkri Duhom svojim; jer Duh sve ispituje, i dubine Božije.
11. Jer ko od ljudi zna šta je u čovjeku osim duha čovjekova koji je u njemu? Tako i šta je u Bogu niko ne zna osim Duha Božijega.
12. A mi ne primismo duha ovoga svijeta, nego Duha koji je od Boga, da znamo što nam je darovano od Boga;
13. Što i govorimo, ne riječima naučenim od ljudske mudrosti, nego naučenim od Duha Svetog; duhovno duhovnim dokazujući.
14. A tjelesni čovjek ne prima što je od Duha Božijega, jer mu je ludost, i ne može da razumije, jer se to ispituje duhovno.
15. Duhovan pak sve ispituje, a njega samog niko ne ispituje.
16. Jer ko poznade um Gospodnji da bi ga poučio? A mi imamo um Hristov.
 
3. Ukoravanje zbog podjela. Temelj Crkve je Hristos.
 
1. I ja, braćo, ne mogoh vam govoriti kao duhovnima nego kao tjelesnima, kao maloj djeci u Hristu.
2. Mlijekom vas napojih a ne jelom, jer još ne mogoste. Ali ni sad još ne možete,
3. Pošto ste još tjelesni. Jer sve dok je među vama zavist i nesloga i razdori, zar niste tjelesni i zar se ne vladate po čovjeku?
4. Jer kad neko govori: Ja sam Pavlov, a drugi ja sam Apolov, zar niste tjelesni?
5. Ko je, dakle, Pavle, a ko Apolos, do služitelji kroz koje povjerovaste, i to kako Gospod svakome dade?
6. Ja posadih, Apolos zali, ali Bog učini da uzraste.
7. Tako niti je što onaj koji sadi, ni onaj koji zalijeva, nego Bog koji čini da raste.
8. A onaj koji sadi i onaj koji zalijeva jedno su, i svaki će primiti svoju platu prema svome trudu.
(Zač. 128).
9. Jer mi smo Božiji saradnici, a vi ste Božija njiva, Božija građevina.
10. Po blagodati Božijoj koja mi je data, ja sam kao mudar neimar postavio temelj, a drugi zida na njemu; ali svaki neka gleda kako zida.
11. Jer temelja drugoga niko ne može postaviti osim postojećeg, koji je Isus Hristos.
12. Ako li ko zida na ovome temelju zlato, srebro, drago kamenje, drva, sijeno, slamu,
13. Svačije će djelo izići na vidjelo; jer će Dan pokazati, jer će se ognjem otkriti, i svačije će se djelo ognjem ispitati kakvo je.
14. Ako ostane čije djelo što je nazidao, primiće platu;
15. Ako čije djelo izgori, biće oštećen, a sam će se spasti, no tako kao kroz oganj.
16. Ne znate li da ste hram Božiji i da Duh Božiji obitava u vama?
17. Ako neko razara hram Božiji, razoriće njega Bog; jer je hram Božiji svet, a to ste vi.
(Zač. 129).
18. Niko neka se ne vara: ako neko među vama misli da je mudar u ovome vijeku, neka bude lud da bi bio mudar.
19. Jer je mudrost ovoga svijeta ludost pred Bogom; jer je napisano: On hvata mudre u njihovom lukavstvu.
20. I opet: Gospod zna pomisli mudrih da su ništavne.
21. Zato neka se niko ne ponosi ljudima, jer sve je vaše:
22. Bio Pavle, ili Apolos, ili Kifa, ili svijet, ili život, ili smrt, ili sadašnje, ili buduće, sve je vaše,
23. A vi ste Hristovi, a Hristos Božiji.
 
4. Apostolsko služenje i poniženje.
 
(Zač. 130).
1. Tako da nas ljudi smatraju kao sluge Hristove i upravitelje tajni Božijih.
2. A od upravitelja se, dakle, traži da se svaki nađe vjeran.
3. A ja najmanje marim što me sudite vi ili čovječiji dan; a ni sam sebe ne sudim.
4. Jer ne osjećam ništa na svojoj savjesti, ali zato nisam opravdan; a onaj koji me sudi jeste Gospod.
5. Zato ne sudite ništa prije vremena, dokle ne dođe Gospod, koji će i osvijetliti što je sakriveno u tami i objaviti namjere srca; i tada će biti svakome pohvala od Boga.
6. A ovo, braćo moja, primijenih na sebe i Apola radi vas, da se od nas naučite ne mudrovati više od onoga što je napisano, da se ne bi radi nekoga nadimali jedan na drugoga.
7. Jer ko te ističe? Šta li imaš što nisi primio? A ako si primio, što se hvališ kao da nisi primio?
8. Već ste se nasitili; već se obogatiste; bez nas se zacariste. O, da se zaista zacariste, da se i mi s vama zacarimo!
(Zač. 131).
9. Jer mislim da Bog nas apostole pokaza posljednje, kao na smrt osuđene; jer postasmo prizor i anđelima i ljudima.
10. Mi ludi Hrista radi, a vi mudri u Hristu; mi slabi, a vi jaki; vi slavni, a mi prezreni.
11. Do ovoga časa podnosimo i glad i žeđ i golotinju i udarce, i potucamo se,
12. I trudimo se radeći svojim rukama. Kad nas grde, blagosiljamo; kad nas gone,trpimo;
13. Kad hule na nas, molimo; postasmo kao smetlište svijeta, svima smeće do danas.
14. Ne pišem ovo da vas posramim, nego vas poučavam kao svoju milu djecu.
15. Jer ako imate i hiljade učitelja u Hristu, ali nemate mnogo otaca. Jer vas u Hristu Isusu ja rodih jevanđeljem.
16. Molim vas, dakle, ugledajte se na mene.
(Zač. 132).
17. Zato vam poslah Timoteja, koji mi je čedo ljubljeno i vjerno u Gospodu; on će vas podsjetiti na puteve moje koji su u Hristu Isusu, kao što svuda u svakoj crkvi učim.
18. Neki se naduše kao da ja neću doći k vama.
19. Ali ću vam doći uskoro, ako Gospod hoće, i neću gledati na riječ onih nadmenih, nego na silu;
20. Jer Carstvo Božije nije u riječi nego u sili.
21. Šta hoćete? Da dođem k vama sa prutom ili sa ljubavlju i duhom krotosti?
 
5. O korintskom bludniku i odnosu prema zlima.
 
1. Svuda se čuje da je blud među vama, i to takav blud kakav se ni među neznabošcima ne pominje: da neko ima ženu oca svoga.
2. I vi ste naduveni, umjesto da plačete, da bi se izbacio između vas onaj koji je učinio to djelo.
3. Jer ja, odsutan tijelom no duhom prisutan, već sam osudio, kao da sam tamo, onoga koji je to tako učinio,
4. U ime Gospoda našeg Isusa Hrista kad se saberete vi i moj duh, sa silom Gospoda našega Isusa Hrista,
5. Da se takav preda satani na mučenje tijela, da bi se duh spasao u dan Gospoda Isusa.
6. Nije dobro hvalisanje vaše.
(Zač. 133).
Ne znate li da malo kvasca sve tijesto ukiseli?
7. Odbacite, dakle, stari kvasac, da bude novo tijesto, kao što ste beskvasni. Jer i Pasha naša, Hristos, žrtvova se za nas.
8. Zato da praznujemo ne u kvascu starom, ni u kvascu zloće i nevaljalstva, nego u beskvasnim hljebovima iskrenosti i istine.
(Zač. 134).
9. Pisah vam u poslanici da se ne miješate sa bludnicima;
10. Ali ne uopšte sa bludnicima ovoga svijeta, ili s koristoljupcima, ili sa otimačima, ili sa idolopoklonicima; jer biste morali izići iz ovoga svijeta.
11. A sad vam napisah da se ne miješate s nekim koji se brat zove ako je bludnik, ili koristoljubac, ili idolopoklonik, ili opadač, ili pijanica, ili otimač; s takvim zajedno i da ne jedete.
12. Jer što da sudim i onima koji su napolju? Zar ne sudite vi onima koji su unutra?
13. A onima koji su napolju sudiće Bog. I izbacite zloga između vas samih.
 
6. Ukor zbog suđenja. O nepravednicima. O odnosu prema tijelu.
 
1. Usuđuje li se neko od vas, imajući žalbu na drugoga, da se sudi kod nepravednih a ne kod svetih?
2. Ne znate li da će sveti suditi svijetu? A ako ćete vi suditi svijetu, zar ste nedostojni presuđivanja o sitnicama?
3. Ne znate li da ćemo anđelima suditi, a kamoli u stvarima ovoga svijeta?
4. A vi kad imate suđenja za stvari ovoga svijeta, uzimate za sudije one koji u Crkvi ne znače ništa.
5. Na sramotu vama govorim. Zar nema među vama ni jednoga mudra koji će moći presuditi među braćom svojom?
6. Nego se brat sa bratom sudi, i to kod nevjernih!
7. I to vam je već sasvim na sramotu što imate parnice među sobom. Zašto radije ne pretrpite nepravdu? Zašto radije ne podnesete štetu?
8. Nego vi činite nepravdu i nanosite štetu, i to braći!
9. Ili ne znate da nepravednici neće naslijediti Carstva Božijega? Ne varajte se: ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni rukobludnici, ni muželožnici,
10. Ni lakomci, ni lopovi, ni pijanice, ni opadači, ni otimači, neće naslijediti Carstvo Božije.
11. I takvi bijaste neki; ali se opraste i posvetiste i opravdaste imenom Gospoda Isusa Hrista i Duhom Boga našega.
(Zač. 135).
12. Sve mi je dozvoljeno, ali sve ne koristi; sve mi je dozvoljeno, ali ne dam da išta ovlada mnome.
13. Jela su za stomak i stomak za jela, ali će Bog i jedno i drugo ukinuti. A tijelo nije za blud nego za Gospoda, i Gospod za tijelo.
14. A Bog i Gospoda vaskrse, i nas će vaskrsnuti silom svojom.
15. Ne znate li da su tjelesa vaša udovi Hristovi? Hoću li, dakle, uzeti udove Hristove i od njih načiniti udove bludnice? Nikako!
16. Ili ne znate, da ko se sa bludnicom sveže jedno je tijelo s njom? Jer je rečeno: Biće dvoje jedno tijelo.
17. A ko se sjedini sa Gospodom, jedan je duh s Njime.
18. Bježite od bluda. Svaki grijeh koji čovjek učini van tijela je, a koji bludniči svome tijelu griješi.
19. Ili ne znate da je tijelo vaše hram Svetoga Duha koji je u vama, kojega imate od Boga i niste svoji?
20. Jer ste kupljeni skupo.
(Zač. 136)
Proslavite. dakle, Boga tijelom svojim i duhom svojim, jer su Božiji.
 
7. O braku i bezbračnosti.
 
1. A za ono što mi pisaste: dobro je čovjeku da se ne dohvata žene.
2. Ali zbog bluda svaki neka ima svoju ženu, i svaka neka ima svojega muža.
3. Muž neka ukazuje ženi dužnu ljubav, tako i žena mužu.
4. Žena nije gospodar od svojega tijela, nego muž; tako i muž nije gospodar od svojega tijela, nego žena.
5. Ne zabranjujte se jedno drugome, sem po dogovoru privremeno, da bi se predali postu i molitvi, pa opet da se sastanete, da vas satana ne iskušava vašim neuzdržanjem.
6. Ali ovo govorim kao mišljenje, a ne kao zapovijest.
7. Jer hoću da svi ljudi budu kao i ja, ali svaki ima sopstveni dar od Boga, ovaj ovako, onaj onako.
8. A neoženjenim i udovicama velim: dobro im je ako ostanu kao i ja što sam.
9. Ako ne mogu da se uzdržavaju, neka se žene i udaju; jer je bolje ženiti se i udavati negoli upaljivati se.
10. A oženjenim i udatim zapovijedam, ne ja nego Gospod, da se žena od muža ne razdvaja;
11. Ako li se pak i razdvoji, neka ostane neudata, ili neka se pomiri s mužem; i muž da ne ostavlja ženu.
12. A ostalima govorim ja, a ne Gospod:
(Zač. 137)
Ako neki brat ima ženu nevjerujuću i ona se privoli da živi s njim, neka je ne ostavlja.
13. I ako neka žena ima muža nevjerujućeg i on se privoli da živi s njom, neka ga ne ostavlja.
14. Jer se nevjerujući muž posveti ženom, i žena nevjerujuća posveti se mužem; inače djeca vaša bila bi nečista, a sada su sveta.
15. Ako li se nevjerujući razdvaja, neka se razdvoji; brat ili sestra u takvom slučaju nisu ropski vezani; jer na mir nas je pozvao Bog.
16. Jer šta znaš, ženo, možda ćeš spasti muža? Ili šta znaš, mužu, možda ćeš spasti ženu?
17. Samo kako Bog svakome dodijeli, svaki kako ga je Gospod prizvao, onako neka živi. I tako zapovijedam po svima Crkvama.
18. Je li ko prizvan kao obrezan? Neka se ne gradi neobrezan. Je li ko prizvan kao neobrazan? Neka se ne obrezuje.
19. Obrezanje nije ništa, i neobrezanje nije ništa, nego držanje zapovijesti Božijih.
20. Svaki neka ostane u onome zvanju u kome je prizvan.
21. Jesi li prizvan kao rob? Nemoj da brineš, nego ako i možeš postati slobodan, radije se strpi.
22. Jer koji je kao rob prizvan u Gospodu, slobodnjak je Gospodnji; tako i koji je prizvan kao slobodnjak, rob je Hristov.
23. Kupljeni ste skupo; ne budite robovi ljudima.
(Zač. 138).
24. Svaki, braćo, u čemu je prizvan u onome neka ostane pred Bogom.
25. A za djevojke nemam zapovijesti Gospodnje, nego dajem savjet, kao onaj koji je stekao milost od Gospoda da je vjerodostojan.
26. Mislim, dakle, da je to dobro zbog sadašnje nevolje, da je dobro čovjeku ovako biti.
27. Jesi li se privezao za ženu? Ne traži da se razdriješiš. Jesi li se odriješio od žene? Ne traži ženu.
28. Ako li se i oženiš, nisi sagriješio; i djevojka ako se uda, nije sagriješila. Ali će takvi imati nevolju tjelesnu, a ja bih da vas poštedim.
29. A ovo kažem, braćo, da je ostalo malo vremena; od sada i oni koji imaju žene da budu kao da ih nemaju,
30. I koji plaču kao da ne plaču, i koji se raduju kao da se ne raduju, i koji kupuju kao da ništa nemaju,
31. I koji ovaj svijet upotrebljavaju kao da ga ne upotrebljavaju: jer prolazi obličje ovoga svijeta.
32. A ja hoću da ste vi bezbrižni. Ko je neoženjen brine se za Gospodnje, kako će ugoditi Gospodu;
33. A ko je oženjen brine se za ovosvjetsko, kako će ugoditi ženi.
34. Razlikuje se i žena od djevojke. Koja je neudata brine se za Gospodnje, kako će ugoditi Gospodu, da bude sveta i tijelom i duhom; a koja je udata brine se za ovosvjetsko, kako će ugoditi mužu.
(Zač. 139).
35. A ovo govorim za vašu sopstvenu korist, ne da vam nametnem zamku, nego za blagoobrazno i istrajno služenje Gospodu, u sabranosti.
36. Ako li pak neko misli da je ružno za njegovu djevojku da bude neudata, i ako tako treba da bude, neka čini šta hoće, ne griješi, neka je uda.
37. A koji je postojan u srcu, i nije mu nužda, a ima vlast nad svojom voljom, i ovo je odlučio u srcu svome, da zadrži svoju djevojku, dobro čini.
38. Tako i onaj koji udaje svoju djevojku dobro čini; ali koji ne udaje bolje čini.
39. Žena je privezana zakonom za vrijeme dok joj živi muž; ako li joj muž umre, slobodna je za koga hoće da se uda, samo u Gospodu.
40. Ali je blaženija ako ostane tako, po mojemu mišljenju; a mislim da i ja imam Duha Božijega.
 
8. O nesablažnjavanju slabe braće jelom.
 
1. A o žrtvama idolskim poznato nam je da svi imamo znanje. Znanje nadima, a ljubav izgrađuje.
2. Ako li neko misli da nešto zna, još ništa nije saznao kao što treba znati.
3. A ako neko ljubi Boga, toga je Bog poznao.
4. Što se pak tiče jedenja idolskih žrtava, znamo da idol nije ništa na svijetu, i da nema nijednoga drugoga Boga osim jednoga.
5. Jer ako i ima takozvanih bogova, bilo na nebu bilo na zemlji, kao što je mnogo bogova i mnogo gospoda,
6. Ali mi imamo samo jednoga Boga Oca, od kojega je sve i za kojega smo mi, i jednoga Gospoda Isusa Hrista, kroz kojega je sve i mi kroz njega.
7. Ali svi nemaju to saznanje: jer neki, sa savješću naviklom na idole, do sada jedu kao idolsku žrtvu, i njihova savjest, budući slaba, prlja se.
(Zač. 140).
8. A jelo nas ne postavlja pred Boga: jer niti dobijamo ako jedemo. niti gubimo ako ne jedemo.
9. A čuvajte se da kako ova vaša sloboda ne postane spoticanje slabima.
10. Jer ako tebe, koji imaš znanje, vidi neko gdje sjediš za trpezom u idolskom hramu, neće li se savjest njegova. zato što je slab, ohrabriti da jede idolske žrtve?
11. I zbog tvoga znanja propada slabi brat, za kojega Hristos umrije.
12. A tako, griješeći se o braću i ranjavajući njihovu slabu savjest, o Hrista se griješite.
13. Zato, ako jelo sablažnjava brata mojega, neću jesti mesa do vijeka, da ne sablaznim brata svojega.
 
9. Apostolova upotreba hrišćanske slobode u službi Jevanđelja: svima je bio sve za spasenje.
 
1. Nisam li apostol? Nisam li slobodan? Zar nisam vidio Isusa Hrista, Gospoda našega? Niste li vi djelo moje u Gospodu?
2. Ako drugima nisam apostol. ali vama jesam,
(Zač. 141).
jer ste vi pečat mojega apostolstva u Gospodu.
3. To je moja odbrana pred onima koji me osuđuju.
4. Zar nemamo pravo jesti i piti?
5. Zar nemamo pravo sestru ženu sa sobom voditi, kao i ostali apostoli, i braća Gospodnja i Kifa?
6. Ili samo ja i Varnava nemamo pravo ovo činiti?
7. Ko ikad vojuje o svome trošku? Ko sadi vinograd i ne jede od roda njegova? Ili ko čuva stado i od mlijeka stada ne jede?
8. Zar ovo govorim po ljudskom? Ili ne govori ovo i Zakon?
9. Jer je u Mojsejevu zakonu napisano: Ne zavezuj usta volu koji vrše. Brine li se to Bog za volove?
10. Ili govori upravo radi nas? Jer se radi nas napisa: da koji ore, treba u nadi da ore, i koji vrše u nadi da će primiti po svojemu nadanju.
11. Ako mi vama posijasmo ono što je duhovno, zar je mnogo ako mi od vas požnjemo ono što je tjelesno?
12. Ako se drugi koriste vašim pravom, kako li ne bi mi? Ali se mi ne koristismo ovim pravom, nego sve podnosimo da ne učinimo kakve smetnje jevanđelju Hristovu.
(Zač. 142).
13. Ne znate li da oni koji vrše svetu službu od svetinje se hrane, i koji žrtveniku služe sa žrtvenikom dijele?
14. Tako i Gospod zapovjedi da oni koji jevanđelje propovijedaju od jevanđelja žive.
15. A ja od toga ništa ne koristih. I ne napisah ovo da meni tako bude; jer bi mi bolje bilo umrijeti nego da ko moju pohvalu uništi.
16. Jer ako propovijedam jevanđelje, nema mi pohvale, jer mi i obaveza nalaže; i teško meni ako ne propovijedam jevanđelje.
17. Jer ako ovo činim od svoje volje, platu imam; ako pak bez svoje volje, služba mi je povjerena.
18. Kakva mi je, dakle, plata? Da blagovijesteći besplatno izložim jevanđelje Hristovo, da se ne koristim svojim pravom u jevanđelju.
(Zač. 143).
19. Jer budući slobodan od sviju, svima sebe učinih robom, da ih što više pridobijem.
20. I postadoh Judejcima kao Judejac, da Judejce pridobijem; onima koji su pod zakonom kao pod zakonom, da pridobijem one koji su pod zakonom;
21. Onima koji su bez zakona postadoh kao bez zakona, premda nisam Bogu bez zakona, nego sam u zakonu Hristovu, da pridobijem one koji su bez zakona.
22. Slabima postadoh kao slab, da slabe pridobijem; svima sam bio sve, da kako god neke spasem.
23. A ovo činim za jevanđelje, da budem njegov zajedničar.
24. Ne znate li da oni što trče na trkalištu, trče svi, a jedan dobija nagradu? Tako trčite da je dobijete.
25. A svaki koji se bori od svega se uzdržava, oni pak da dobiju raspadljiv vijenac, a mi neraspadljiv.
26. Ja, dakle, tako trčim, ne kao na nepouzdano; tako se borim, ne kao onaj koji bije vjetar;
27. Nego iznuravam tijelo svoje i savlađujem ga, da propovijedajući drugima ne budem sam odbačen.
 
10. O jelu i piću starog Izrailja i o hrišćanskoj zajednici u pričešću Tijela i Krvi Hristove.
 
1. A neću da ne znate, braćo, da oci naši svi pod oblakom bijahu, i svi kroz more prođoše,
2. I svi se u Mojseja krstiše u oblaku i moru;
3. I svi isto jelo duhovno jedoše;
4. I svi isto piće duhovno piše; jer pijahu od duhovne stijene koja ih je slijedila, a stijena bješe Hristos.
(Zač. 144).
5. Ali većina od njih ne bješe po Božijoj volji, jer biše pobijeni u pustinji.
6. A ovo biše primjeri nama, da ne želimo zla kao što oni želješe.
7. Niti bivajte idolopoklonici, kao neki od njih, kao što je napisano: Sjede narod da jede i pije, i ustade da igra.
8. Niti da bludničimo, kao što neki od njih bludničiše, i pade ih u jedan dan dvadeset i tri hiljade.
9. Niti da kušamo Hrista, kao što neki od njih kušaše, i od zmija izgiboše.
10. Niti ropćite kao što neki od njih roptaše, i izgiboše od istrebitelja.
11. A sve ovo njima se događaše za primjer, a napisa se za pouku nama, na koje dođe svršetak vijekova.
(Zač. 145).
12. Zato koji misli da stoji neka pazi da ne padne.
13. Drugo vas iskušenje nije snašlo osim čovječijega; vjeran je Bog koji vas neće pustiti da se iskušate većma nego što možete, nego će učiniti sa iskušenjem i kraj, da možete podnijeti.
14. Zato, ljubljeni moji, bjegajte od idolopoklonstva.
15. Kao mudrima govorim; sudite vi šta kažem.
16. Čaša blagoslova koju blagosiljamo nije li zajednica krvi Hristove? Hljeb koji lomimo nije li zajednica tijela Hristova?
17. Jer jedan je hljeb, jedno smo tijelo mnogi, pošto se svi od jednoga hljeba pričešćujemo.
18. Gledajte Izrailja po tijelu: koji jedu žrtve nisu li zajedničari žrtvenika?
19. Šta, dakle, kažem? Da je idol nešto? Ili da je idolska žrtva nešto?
20. Ne, nego da ono što neznabošci žrtvuju, demonima žrtvuju, a ne Bogu; a ja neću da ste vi zajedničari sa demonima.
21. Ne možete piti čašu Gospodnju i čašu demonsku; ne možete učestvovati u trpezi Gospodnjoj i u trpezi demonskoj.
22. Zar da razljutimo Gospoda? Jesmo li jači od njega?
(Zač. 146).
23. Sve mi je slobodno, ali sve ne koristi; sve mi je slobodno, ali sve ne izgrađuje.
24. Niko neka ne traži što je njegovo, nego svaki ono što je drugoga.
25. Sve što se prodaje na tržištu jedite, ništa ne ispitujući savjesti radi;
26. Jer je Gospodnja zemlja i sve što je na njoj.
27. Ako li vas neko od nevjernika zove, i hoćete ići, jedite sve što vam se prinese, ništa ne ispitujući savjesti radi.
(Zač. 147).
28. Ako li vam neko reče: Ovo je idolska žrtva, ne jedite radi onoga koji vas izvijesti i radi savjesti; jer je Gospodnja zemlja i sve što je na njoj.
29. Ali ne govorim za savjest tvoju, nego drugoga. Jer zašto da moju slobodu sudi savjest drugoga?
30. Ako ja s blagodarnošću jedem, zašto da me ruže za ono za što ja blagodarim?
31. Ako, dakle, jedete, ako li pijete, ako li što drugo činite, sve na slavu Božiju činite.
32. Ne budite na spoticanje ni Judejcima, ni Jelinima, ni Crkvi Božijoj.
33. Kao što i ja u svemu svima ugađam, ne tražeći korist svoju nego mnogih, da se spasu.
 
11. O predanju, molitvi, i odnosu muža i žene. O svetoj Evharistiji i učešću u njoj.
 
1. Ugledajte se na mene, kao i ja na Hrista.
2. Hvalim vas pak, braćo, što sve moje pamtite, i držite predanja kao što vam predadoh.
3. Ali hoću da znate da je svakome mužu glava Hristos, a muž je glava ženi, a Bog je glava Hristu.
4. Svaki muž koji se s pokrivenom glavom moli Bogu ili prorokuje, sramoti glavu svoju.
5. I svaka žena koja se gologlava moli Bogu ili prorokuje, sramoti glavu svoju; jer je jedno isto kao i ošišana.
6. Jer ako se žena ne pokriva, neka se i šiša; ako li je stidno ženi šišati se ili brijati se, neka se pokriva.
7. Ali muž ne treba da pokriva glavu, jer je slika i slava Božija; a žena je slava muževljeva.
(Zač. 148).
8. Jer nije muž od žene, nego žena od muža,
9. Pošto muž ne bi sazdan radi žene, nego žena radi muža.
10. Zato žena treba da ima vlast na glavi radi anđela.
11. Ipak, u Gospodu niti je muž bez žene ni žena bez muža.
12. Jer kao što je žena od muža, tako je i muž kroz ženu a sve je od Boga.
13. Sami u sebi sudite: je li lijepo da se žena gologlava Bogu moli?
14. Zar vas i sama priroda ne uči da je mužu sramota ako ima dugačku kosu,
15. A ženi je slava ako ima dugačku kosu? Jer joj je kosa data umjesto pokrivala.
16. Ako li neko misli da se svađa, mi takvoga običaja nemamo, niti Crkve Božije.
17. A ovo zapovijedajući ne hvalim vas, jer se ne sakupljate na bolje nego na gore.
18. Jer prije svega, kad se sakupljate u Crkvu, čujem da postoje podjele među vama, i nešto od toga vjerujem.
19. Jer treba i podvajanja da budu među vama, da se pokažu koji su postojani među vama.
20. Kad se, dakle, sakupljate na jedno mjesto, ne jede se večera Gospodnja;
21. Jer svako svoju večeru prije drugih jede, te jedan gladuje a drugi se opija.
22. Zar nemate kuća da jedete i pijete? Ili prezirete Crkvu Božiju i sramotite one koji nemaju? Šta da vam kažem? Hoću li vas zato pohvaliti? Ne pohvaljujem.
(Zač. 149).
23. Jer ja primih od Gospoda što vam i predadoh, da Gospod Isus one noći kad bješe predan, uze hljeb,
24. I zahvalivši prelomi i reče: Uzmite, jedite, ovo je tijelo moje, koje se za vas lomi; ovo činite u moj spomen.
25. Isto tako i čašu, po večeri, govoreći: Ova je čaša Novi Zavjet u mojoj krvi; ovo činite, kad god pijete, u moj spomen.
26. Jer kad god jedete ovaj hljeb i čašu ovu pijete, smrt Gospodnju objavljujete, dokle ne dođe.
27. Tako koji jede ovaj hljeb ili pije čašu Gospodnju nedostojno, biće kriv tijelu i krvi Gospodnjoj.
28. Ali čovjek neka ispituje sebe, i tako od hljeba neka jede i od čaše neka pije.
29. Jer koji nedostojno jede i pije, sud sebi jede i pije, ne razlikujući tijela Gospodnjega.
30. Zato su među vama mnogi slabi i bolesni, i dosta ih umire.
(Zač. 150).
31. Jer da smo sami sebe ispitivali, ne bismo bili osuđeni.
32. A kad nam sudi Gospod, kara nas, da ne budemo osuđeni sa svijetom.
33. Stoga, braćo moja, kad se sastajete da jedete, iščekujte jedan drugoga.
34. Ako li je neko gladan, neka jede kod kuće, da se na osudu ne sastajete. A ostalo urediću kad dođem.
 
12. O duhovnim darovima i jedinstvu Tijela Hristovog – Crkve.
 
1. A o duhovnim darovima, braćo, neću da ne znate.
2. Znate da kad bijaste neznabošci idoste bezglasnim idolima, kako vas odvođahu.
3. Zato vam dajem na znanje, da niko ko Duhom Božijim govori ne kaže: Anatema na Isusa! I niko ne može reći: Isus je Gospod, osim Duhom Svetim.
4. Različni su darovi, ali je Duh isti.
5. I različne su službe, ali je Gospod isti.
6. I različna su djejstva, ali je isti Bog koji djejstvuje sve u svima.
(Zač. 151).
7. No svakome se daje projava Duha na korist.
8. Jer jednome se daje kroz Duha riječ mudrosti; a drugome riječ znanja po istom Duhu;
9. A drugome vjera istim Duhom; a drugome darovi iscjeljivanja istim Duhom;
10. A drugome činjenje čudesa, a drugome proroštvo, a drugome razlikovanje duhova, a drugome različni jezici, a drugome tumačenje jezika.
11. A sve ovo čini jedan i isti Duh, dijeleći svakome ponaosob kako hoće.
(Zač. 152).
12. Jer kao što je tijelo jedno i ima udove mnoge, a svi udovi jednoga tijela, iako su mnogi, jedno su tijelo, tako i Hristos.
13. Jer se i jednim Duhom svi mi krstismo u jedno tijelo, bili Judejci, ili Jelini, ili robovi, ili slobodni; i svi smo jednim Duhom napojeni.
14. Jer i tijelo nije jedan ud nego mnogi.
15. Ako reče noga: Pošto nisam ruka, nisam od tijela; zar ipak nije od tijela?
16. I ako reče uho: Pošto nisam oko, nisam od tijela; zar ipak nije od tijela? Ako bi sve tijelo bilo oko, gdje je onda sluh?
17. Ako bi sve bilo sluh, gdje je mirisanje?
18. A sada, Bog postavi udove u tijelu, svaki pojedini od njih kako htjede.
19. A ako bi svi bili jedan ud, gdje je tijelo?
20. Sada pak, mnogi su udovi, a jedno tijelo.
21. A oko ne može reći ruci: Ne trebaš mi; ili opet glava nogama: Ne trebate mi.
22. Nego, šta više, koji se udovi tijela čine da su slabiji, neophodni su;
23. I koji nam se čine manje časni na tijelu, njima pridajemo veću čast;
24. I neugledni naši udovi imaju veći ugled, dok onim uglednim to ne treba. Ali Bog tako složi tijelo davši slabom udu veću čast,
25. Da ne bude razdora u tijelu nego da se udovi podjednako brinu jedan za drugoga.
26. I ako strada jedan ud, s njim stradaju svi udovi; a ako li se jedan ud proslavlja, s njim se raduju svi udovi.
(Zač. 153).
27. A vi ste tijelo Hristovo, i udovi ponaosob.
28. I ove postavi Bog u Crkvi: prvo apostole, Drugo proroke, treće učitelje, zatim čudotvorce, onda darove iscjeljivanja, pomaganja, upravljanja, različitih jezika.
29. Jesu li svi apostoli? Jesu li svi proroci? Jesu li svi učitelji? Jesu li svi čudotvorci?
30. Imaju li svi darove iscjeljivanja? Govore li svi jezike? Da li svi tumače?
31. A revnujte za veće darove. I pokazaću vam još uzvišeniji put.
 
13. Himna ljubavi.
 
1. Ako jezike čovječije i anđeoske govorim, a ljubavi nemam, onda sam kao zvono koje ječi, ili kimval koji zveči.
2. I ako imam dar proroštva i znam sve tajne i sve znanje, i ako imam svu vjeru da i gore premještam, a ljubavi nemam, ništa sam.
3. I ako razdam sve imanje svoje, i ako predam tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi nemam, ništa mi ne koristi.
(Zač. 154).
4. Ljubav dugo trpi, blagotvorna je, ljubav ne zavidi, ljubav se ne gordi, ne nadima se,
5. Ne čini što ne pristoji, ne traži svoje, ne razdražuje se, ne misli o zlu,
6. Ne raduje se nepravdi, a raduje se istini,
7. Sve snosi, sve vjeruje, svemu se nada, sve trpi.
8. Ljubav nikad ne prestaje, dok će proroštva nestati, jezici će zamuknuti, znanje će prestati.
9. Jer djelimično znamo, i djelimično prorokujemo;
10. A kada dođe savršeno, onda će prestati što je djelimično.
11. Kad bijah dijete, kao dijete govorah, kao dijete mišljah, kao dijete razmišljah; a kada sam postao čovjek, odbacio sam što je djetinjsko.
12. Jer sad vidimo kao u ogledalu, u zagonetki, a onda ćemo licem u lice; sad znam djelimično, a onda ću poznati kao što bih poznat.
13. A sad ostaje vjera, nada, ljubav, ovo troje; ali od njih najveća je ljubav.
 
14. O daru jezika i proroštva i o izgrađivanju Crkve.
 
1. Držite se ljubavi, i starajte se za duhovne darove, a osobito da prorokujete.
2. Jer koji govori jezik, ne govori ljudima nego Bogu: jer niko ne razumije, pošto on duhom govori tajne.
3. A koji prorokuje govori ljudima za nazidanje i bodrenje i utješenje.
4. Jer koji govori jezik sebe izgrađuje, a koji prorokuje Crkvu izgrađuje.
5. A htio bih da svi govorite jezike, a osobito da prorokujete; jer je veći onaj koji prorokuje nego onaj koji govori jezike, sem ako i tumači, da se Crkva izgrađuje.
(Zač. 155).
6. A sad, braćo, ako dođem k vama govoreći jezike, šta ću vam koristiti ako vam ne budem govorio ili u otkrivenju. ili u poznanju, ili u proroštvu, ili u pouci?
7. I bezdušne stvari koje daju glas, bilo svirala ili gusle, ako ne daju razgovijetne glasove, kako će se razumjeti šta se svira ili gudi?
8. Jer, ako truba da nejasan glas, ko će se pripremiti za boj?
9. Tako i vi, ako rečete jezikom nerazumljivu riječ. kako će se znati šta govorite? Jer ćete govoriti u vjetar.
10. Ma koliko da je na svijetu vrsta glasova, ali nijedan od njih nije bez značenja.
11. Ako, dakle, ne znam značenje glasa, biću tuđin onome koji govori, i onaj koji govori biće meni tuđin.
12. Tako i vi, budući da ste revnitelji duhovnih darova, trudite se da izobilujete u onima koji su za izgrađivanje Crkve.
13. Zato, koji govori jezik, neka se moli Bogu da i tumači.
14. Jer ako se tim jezikom molim Bogu, moj duh se moli, a um je moj bez ploda.
15. Šta treba, dakle? Moliću se Bogu duhom: a moliću se i umom; hvaliću Boga duhom, a hvaliću i umom.
16. Jer ako blagosiljaš duhom, kako će onaj koji zauzima mjesto običnog vjernika reći amin na tvoje blagodarenje, kad ne zna šta govoriš?
17. Jer ti dobro blagodariš, ali se drugi ne izgrađuje.
18. Blagodarim Bogu mojemu što govorim jezike više od sviju vas.
19. Ali u Crkvi volim reći pet riječi umom svojim, da i druge poučim, negoli hiljade riječi jezikom.
(Zač. 156).
20. Braćo, ne budite djeca umom, nego zloćom djetinjite, a umom budite savršeni.
21. U Zakonu je napisano: Tuđim jezicima i tuđim usnama govoriću narodu ovome, i ni tako me neće poslušati, govori Gospod.
22. Tako su jezici ne znak vjerujućim, nego nevjerujućim, a proroštvo ne nevjerujućim, nego vjerujućim.
23. Ako se, dakle, skupi sva Crkva na jedno mjesto, pa svi uzgovore jezike, a uđu neupućeni ili nevjerujući, neće li reći da ludujete?
24. A ako svi prorokuju, i uđe kakav nevjerujući ili neupućeni, biva pokaran od sviju i suđen od sviju,
25. I tako tajne srca njegova bivaju otkrivene: i tada će pasti ničice i pokloniće se Bogu, objavljujući da je zaista Bog sa vama.
26. Šta, dakle, braćo? Kada se sabirate svaki od vas ima psalam, ima pouku, ima jezik, ima otkrivenje, ima tumačenje; sve neka bude za izgrađivanje.
(Zač. 157).
27. Ako neko govori jezik, onda neka ih po dvojica, ili najviše trojica, i to redom, a jedan neka tumači.
28. Ako li ne bude tumača. neka ćuti u Crkvi, a neka govori samome sebi i Bogu.
29. A proroci dva ili tri neka govore, a drugi neka rasuđuju.
30. Ako li se otkrije drugome koji sjedi, prvi neka ućuti.
31. Jer možete prorokovati svi, jedan po jedan. da svi uče. i svi da se tješe.
32. I duhovi proročki pokoravaju se prorocima.
33. Jer Bog nije Bog nereda, nego mira.
34. Kao po svima Crkvama svetih, žene vaše u Crkvama da ćute; jer njima nije dopušteno da govore, nego da se pokoravaju, kao što i Zakon govori.
35. Ako li hoće šta da nauče, neka kod kuće pitaju svoje muževe; jer je neprilično ženi da govori u Crkvi.
36. Eda li od vas riječ Božija iziđe? Ili samo do vas dođe?
37. Ako ko smatra da je prorok ili duhovan, neka razumije šta vam pišem, jer su ovo Gospodnje zapovijesti.
38. Ako li ko neće da zna, neka ne zna.
39. Tako, braćo moja, revnujte da prorokujete. I jezike govoriti ne zabranjujte.
40. A sve neka biva blagoobrazno i uredno.
 
15. O Vaskrsenju Hristovom i vaskrsenju mrtvih.
 
(Zač. 158).
1. Ali vama napominjem, braćo, jevanđelje koje vam propovijedah, koje i primiste, u kome i stojite,
2. Kroz koje se i spasavate, ako držite onako kako vam propovijedah, osim ako uzalud ne povjerovaste.
3. Jer vam najprije predadoh što i primih, da Hristos umrije za grijehe naše po Pismu,
4. I da bi pogreben, i da je ustao treći dan, po Pismu,
5. I da se javio Kifi, zatim Dvanaestorici;
6. Potom se on javio odjednom više od pet stotina braće, od kojih su većina i sada živi, a neki se upokojiše.
7. Potom se javio Jakovu, zatim svima apostolima;
8. A poslije sviju. kao kakvom nedonoščetu, javio se i meni.
9. Jer sam ja najmanji od apostola, koji nisam dostojan nazvati se apostol, zato što gonih Crkvu Božiju.
10. No blagodaću Božijom jesam što jesam, i blagodat njegova koja je u meni ne osta prazna, nego se potrudih više od sviju njih, ali ne ja, nego blagodat Božija koja je sa mnom.
11. Bilo, dakle, ja bilo oni, tako propovijedamo, i tako povjerovaste.
(Zač. 159).
12. A ako se Hristos propovijeda da je ustao iz mrtvih, kako neki među vama govore da nema vaskrsenja mrtvih?
13. A ako nema vaskrsenja mrtvih, to ni Hristos nije ustao.
14. A ako Hristos nije ustao, onda je prazna propovijed naša, pa prazna i vjera vaša.
15. A pokazujemo se i lažni svjedoci Božiji što svjedočismo protiv Boga da vaskrse Hrista, kojega ne vaskrse, ako, dakle, mrtvi ne ustaju.
16. Jer ako mrtvi ne ustaju, to ni Hristos nije ustao.
17. A ako Hristos nije ustao, uzalud vjera vaša; još ste u grijesima svojim.
18. Onda i oni koji usnuše u Hristu, propadoše.
19. I ako se samo u ovome životu nadamo u Hrista, jadniji smo od sviju ljudi
(Zač. 160).
20. No zaista je Hristos ustao iz mrtvih, te postade prvenac onih koji su umrli.
21. Jer pošto je kroz čovjeka smrt, kroz čovjeka je i vaskrsenje mrtvih.
22. Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Hristu svi oživjeti.
23. No svaki u svome redu: prvenac Hristos, potom, o njegovu dolasku, oni koji su Hristovi;
24. Onda kraj, kad preda Carstvo Bogu i Ocu, kad ukine svako poglavarstvo i svaku vlast i silu.
25. Jer on treba da caruje dok ne položi sve neprijatelje pod noge svoje.
26. Posljednji neprijatelj ukinuće se – smrt.
27. Jer sve pokori pod noge njegove. A kada kaže da mu je sve pokoreno, očigledno, osim Onoga koji mu pokori sve.
28. A kad mu sve pokori, onda će se i sam Sin pokoriti Onome koji mu sve pokori, da bude Bog sve u svemu.
(Zač. 161).
29. Inače, šta će činiti oni koji se krštavaju za mrtve; ako mrtvi uopšte ne vaskrsavaju? Zašto se i krštavaju za mrtve?
30. Zašto se i mi izlažemo opasnosti svaki čas?
31. Svaki dan umirem, tako mi, braćo, vaše pohvale, koju imam u Hristu Isusu Gospodu našem.
32. Jer ako se po čovjeku borih sa zvjerovima u Efesu, kakva mi je korist? Ako mrtvi ne ustaju – da jedemo i pijemo, jer sutra ćemo umrijeti!
33. Ne varajte se: Zli razgovori kvare dobre običaje.
34. Otrijeznite se kao što treba, i ne griješite; jer neki ne poznaju Boga; na sramotu vama kažem.
35. Ali reći će neko: Kako će ustati mrtvi? I u kakvom će tijelu doći?
36. Bezumniče, ono što ti siješ neće oživjeti ako ne umre.
37. I što siješ, ne siješ tijelo koje će nastati, nego golo zrno, bilo pšenično ili neko drugo.
38. A Bog mu daje tijelo kako hoće, i svakome sjemenu svoje tijelo.
(Zač. 162).
39. Nije svako tijelo isto tijelo, nego je drugo tijelo čovječije, a drugo tijelo životinjsko, a drugo riblje, a drugo ptičije.
40. I postoje tjelesa nebeska i tjelesa zemaljska; ali je druga slava nebeskih a druga zemaljskih.
41. Druga je slava sunca, a druga slava mjeseca, i druga slava zvijezda, jer se zvijezda od zvijezde razlikuje u slavi.
42. Tako i vaskrsenje mrtvih: sije se u raspadljivosti, ustaje u neraspadljivosti;
43. Sije se u beščašću, ustaje u slavi; sije se u nemoći, ustaje u sili;
44. Sije se tijelo duševno, ustaje tijelo duhovno. Postoji tijelo duševno i postoji tijelo duhovno.
45. Tako je i napisano: Prvi čovjek Adam postade duša živa, a posljednji Adam duh koji oživljuje.
46. Ali nije prvo duhovno, nego duševno, potom duhovno.
(Zač. 163).
47. Prvi čovjek je od zemlje, zemljan; drugi čovjek je Gospod sa neba.
48. Kakav je zemljani, takvi su i zemljani; i kakav je nebeski, takvi su i nebeski.
49. I kao što nosismo sliku zemljanoga, tako ćemo nositi i sliku nebeskoga.
50. A ovo kažem, braćo, da tijelo i krv ne mogu naslijediti Carstva Božijega, niti raspadljivost nasljeđuje neraspadljivost.
51. Evo vam kazujem tajnu: Svi nećemo pomrijeti, a svi ćemo se promijeniti,
52. Ujedanput, u trenu oka, pri posljednjoj trubi; jer će zatrubiti, i mrtvi će vaskrsnuti neraspadljivi, i mi ćemo se promijeniti.
53. Jer treba ovo raspadljivo da se obuče u neraspadljivost, i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost.
54. A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost, i ovo smrtno obuče u besmrtnost, onda će se ispuniti ona riječ što je napisana: Pobjeda proždrije smrt.
55. Gdje ti je, smrti, žalac? Gdje ti je, pakle, pobjeda?
56. A halac je smrti grijeh, a sila je grijeha zakon.
57. A Bogu hvala koji nam dade pobjedu kroz Gospoda našega Isusa Hrista.
(Zač. 164).
58. Zato, braćo moja mila, budite čvrsti, nepokolebivi, napredujte neprestano u djelu Gospodnjem, znajući da trud vaš nije uzalud u Gospodu.
 
16. O milostinji za siromašne u Jerusalimu. Pouke i pozdravi.
 
1. A što se tiče milostinje za svete, kao što uredih po Crkvama galatijskim, tako činite i vi.
2. Svakog prvog dana nedjelje, neka svaki od vas ostavlja kod sebe sakupljajući koliko može, da ne bivaju prikupljanja onda kada dođem.
3. A kada dođem, one koje izaberete poslaću sa pismima u Jerusalim da odnesu vašu milostinju.
(Zač. 165).
4. A ako bude vrijedno da i ja idem, poći će sa mnom.
5. A vama ću doći kad prođem Makedoniju, jer ću proći kroz Makedoniju.
6. A kod vas, možda ću se zadržati ili i prezimiti, da me vi otpratite kuda pođem.
7. Jer neću da vas vidim sada uzgredno, nego se nadam da neko vrijeme ostanem kod vas, ako dopusti Gospod.
8. A u Efesu ću ostati do Pedesetnice;
9. Jer mi se otvoriše velika vrata za rad, i protivnika je mnogo.
10. A ako dođe Timotej, gledajte da bude kod vas bez straha; jer on radi djelo Gospodnje kao i ja.
11. Zato niko da ga ne prezre. Ispratite ga s mirom da dođe k meni, jer ga čekam sa braćom.
12. A što se tiče brata Apola, mnogo ga molih da dođe k vama sa braćom; i svakako ne bješe volja da sada dođe, ali će doći kad bude prilika.
(Zač. 166).
13. Bdite, stojte u vjeri, muški se držite, snažite se.
14. Sve da vam biva u ljubavi.
15. Molim vas pak, braćo, znate za dom Stefaninov da je prvenac iz Ahaje, i da sebe posvetiše služenju svetima;
16. Da se i vi pokoravate takvima, i svakome koji pomaže i trudi se.
17. A radujem se dolasku Stefanina i Fortunata i Ahajika, jer mi oni popuniše vaše odsustvo;
18. Jer umiriše duh moj a vaš. Uvažavajte, dakle, takve.
19. Pozdravljaju vas Crkve azijske. Pozdravljaju vas mnogo u Gospodu Akila i Priskila sa domaćom svojom crkvom.
20. Pozdravljaju vas sva braća. Pozdravite se međusobno cjelivom svetim.
21. Pozdrav je mojom rukom, Pavlovom.
22. Ako neko ne ljubi Gospoda Isusa Hrista, neka je anatema. Maran ata.[1]
23. Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista s vama.
24. Ljubav moja sa svima vama u Hristu Isusu. Amin.
 


 
NAPOMENE:

  1. Aramejski izraz: „Gospod dolazi“ ili „Gospode, dođi“.

6 komentar(a)

  1. Dragan Marjanović

    24. „I da prinesu žrtvu kao što je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića“.
    Ovako je, dakle, preveden ovaj 24. stih 2. glave Lukinog jevanđelja.

    Međutim Sveti Grigorije Palama u „Besedi na Sretenje Gospoda i Boga i Spasitelja našeg Isusa Hrista“ tumači zašto je rečeno „par grlica“ (a ne dve grlice) i „dva golubića“.

    On ovako govori: „Prinošenje para grlica predstavljalo je celomudrenost roditelja, onih koji žive po zakonu braka; a dva golubića, koji ne poznaju brak, jasno su nagoveštavala Djevu i od ove Djeve rođenoga, Koji je do kraja Devstvenik. Obrati pažnju na strogu tačnost Zakona: govorio je o paru grlica, budući da grlice označavaju one koji su sjedinjeni brakom; kada je pak reč o ptićima, na njih ovo ne može da se primeni, jer ni Ona Koja je rodila ni Onaj Koji je rođen nisu znali za jaram (braka). Nagoveštavajući još u starini devstveno rođenje, Zakon ga predskazuje ovim praslikama (predizobraženjima). Nakon što se na čudesan način rodio, On je sada bio donesen u hram, dok je Duh Sveti pripremio druge, dostojnije grlice i golubiće. Koga to? Simeona i Anu, jer bi oni zbog svog mladenaštva (detinjeg uzrasta) kada je u pitanju greh opravdano mogli da budu nazvani golubićima ili pak grlicama, s obzirom na njihovu krajnju celomudrenost.“
    Pitanje je, dakle, kako treba da glasi stih: „dve grlice“ ili „par grlica“ ?

  2. Aleksandar Živković

    I jedno i drugo je tačno, jer su te riječi sinonimi. Riječ par označava dvoje. Međutim, u našem jeziku je bolji prevod dvije grlice, jer se time nedvosmisleno ukazuje, koliko ih ima. Na primjer, da doslovno stoji prevedeno “par grlica“, onda bi, u duhu našeg jezika, to moglo da znači i nekoliko grlica, a ne samo dvije, jer se radi o homonimu. Primjer za riječ par može biti i sledeći: “Rekao mi je par riječi o tome“ ili “bili smo tamo par dana“ ili “’čekali smo ga par minuta“. U ovim primjerima je očigledno, da par ne znači dva, već nekoliko.

    • Vladimir Marković

      Čini se da je g. Marjanović u pravu, to jest bliži svetootačkom tumačenju. Srpski jezik je nekada u svojoj dalekoj istoriji pored jednine i množine imao još jednu podvesti množine koja danas opstaje samo rudimentarno – dvojinu. U tom smislu, pravilan prevod bio bi „dvoje grlica“, što znači mušku i žensku grlica, koje žive u zajednici. Jer i za bračni ili zaljubljeni par ljudi kažemo skraćeno „dvoje“. Par je za nijansu manje definisan, ali i dalje bolji prevod nego „dve/dvije grlice“.

  3. Divno. Braća, kako preuzeti?

    • Bibliotekar

      Dragi brate, ne postoji opcija za preuzimanje celog Svetog Pisma. Može samo da se čita onlajn.

  4. Mirko Nanić

    Može da se čita celo Sveto Pismo. Ja sam uz malo truda sklopio posebno Stari Zavet, a posebno Novi Zavet na Srbskom jeziku u dva tzv. fajla u vordu i tako ih koristim. A to se može jednim klikom miša spojiti u jedan fajl, celo Sveto Pismo Starog i Novog Zaveta. Ako treba, mogu vam ga poslati.

Ovde napišite komentar ukoliko želite

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *