NASLOVNA » BIBLIOTEKA, Sveto pismo i tumačenja » NOVI ZAVJET GOSPODA NAŠEG ISUSA HRISTA

NOVI ZAVJET GOSPODA NAŠEG ISUSA HRISTA

 

NOVI ZAVJET
GOSPODA NAŠEG ISUSA HRISTA
 

 
SVETO JEVANĐELJE OD MARKA
 
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16
 
1. Propovijed Jovana Krstitelja. Isusovo Krštenje. Kušanje u pustinji. Propovijed jevanđelja o Carstvu Božijem i poziv prvih učenika. Liječenje bolesnika i gubavoga.
 
(Zač. 1).
1. Početak jevanđelja Isusa Hrista, Sina Božijega.
2. Kao što je pisano kod proroka: Evo ja šaljem anđela svojega pred licem tvojim, koji će pripremiti put tvoj pred tobom.
3. Glas vapijućeg u pustinji: Pripremite put Gospodnji, poravnite staze njegove.
4. Pojavi se Jovan krsteći u pustinji, i propovijedajući krštenje pokajanja za oproštenje grijehova.
5. I izlažaše k njemu sva Judejska zemlja i Jerusalimljani; i krštavaše ih sve u rijeci Jordanu, i ispovijedahu grijehe svoje.
6. A Jovan bijaše obučen u kamilju dlaku, i imaše pojas kožni oko sebe: i jeđaše bilje i divlji med.
7. I propovijedaše govoreći: Dolazi za mnom jači od mene pred kim ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti remena na obući njegovoj.
8. Ja vas krstih vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.
(Zač. 2).
9. I dogodi se u one dane da dođe Isus iz Nazareta Galilejskoga, i krsti ga Jovan u Jordanu.
10. I odmah izlazeći iz vode vidje nebesa gdje se otvaraju i Duh kao golub silazi na njega.
11. I glas dođe s neba: Ti si Sin moj ljubljeni koji je po mojoj volji.
12. I odmah ga Duh izvede u pustinju.
13. I bi ondje u pustinji dana četrdeset, kušan od satane, i bi sa zvjerinjem, i anđeli mu služahu.
14. A pošto predadoše Jovana, dođe Isus u Galileju propovijedajući jevanđelje o Carstvu Božijemu.
15. I govoreći: Ispunilo se vrijeme i približilo se Carstvo Božije; pokajte se i vjerujte u jevanđelje.
(Zač. 3).
16. A hodeći pokraj mora Galilejskog vidje Simona i Andreja brata njegova gdje bacaju mreže u more; jer bijahu ribari.
17. I reče im Isus: Hajdete za mnom, i učiniću vas da postanete lovci ljudi.
18. I odmah, ostavivši mreže svoje, pođoše za njim.
19. I otišavši malo odande, ugleda Jakova Zevedejeva, i Jovana brata njegova, i oni u lađi krpljahu mreže.
20. I odmah ih pozva; i oni ostavivši oca svojega Zevedeja u lađi s najamnicima, pođoše za njim.
21. I dođoše u Kapernaum; i odmah u subotu ušavši u sinagogu učaše.
22. I divljahu se nauci njegovoj; jer ih učaše kao onaj koji vlast ima a ne kao književnici.
(Zač. 4).
23. I bijaše u sinagogi njihovoj čovjek s duhom nečistim i povika
24. Govoreći: Prođi se, šta hoćeš od nas, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas pogubiš? Znam te ko si, Svetac Božiji.
25. I zaprijeti mu Isus govoreći: Umukni i iziđi iz njega!
26. I strese ga duh nečisti, i povika iza glasa i iziđe iz njega.
27. I svi se zaprepastiše tako da pitahu jedan drugoga govoreći: Šta je ovo? I kakva je ovo nauka nova, da s vlašću zapovijeda i duhovima nečistim, i slušaju ga?
28. I otide glas o njemu odmah po svoj okolini Galilejskoj.
(Zač. 5).
29. I odmah izišavši iz sinagoge, dođoše u dom Simonov i Andrejev s Jakovom i Jovanom.
30. A tašta Simonova ležaše u groznici; i odmah mu kazaše za nju.
31. I pristupivši podiže je uzevši je za ruku, i pusti je groznica odmah, i služaše im.
32. A kad bi uveče, pošto sunce zađe, donošahu k njemu sve bolesnike i bjesomučnike:
33. I sav grad bijaše se sabrao pred vratima.
34. I iscijeli mnoge bolesnike od različnih bolesti, i demone mnoge istjera, i ne dopuštaše demonima da govore da znaju da je on Hristos.
35. A ujutro prije zore ustavši iziđe, i otide na pusto mjesto i ondje se moljaše Bogu.
36. I za njim pohitaše Simon i koji bijahu s njim.
37. I našavši ga rekoše mu: Svi te traže.
(Zač. 6).
38. I reče im: Hajdemo u obližnja sela i gradove da i ondje propovijedam, jer sam za to došao.
39. I propovijedaše u sinagogama njihovim po svoj Galileji, i demone izgonjaše.
40. I dođe k njemu gubavac moleći ga, i na koljenima klečeći pred njim, i govoreći: Ako hoćeš, možeš me očistiti.
41. A Isus smilovavši se pruži ruku, pa dohvativši ga se reče mu: Hoću, očisti se.
42. I kad mu to reče, guba odmah otide s njega, i očisti se.
43. I zaprijetivši mu, odmah ga udalji.
44. I reče mu: Gledaj da nikome ništa ne kažeš, nego idi te se pokaži svešteniku, i prinesi za očišćenje svoje što je zapovjedio Mojsej za svjedočanstvo njima.
45. A on izišavši poče mnogo propovijedati i razglašavati šta je bilo, tako da Isus nije mogao javno u grad ući, nego bijaše izvan, u pustim mjestima, i dolažahu k njemu sa sviju strana.
 
2. Izliječenje uzetoga u Kapernaumu. Poziv Mateja za apostola. O postu. Trganje klasja u subotu.
 
(Zač. 7).
1. I uđe opet u Kapernaum poslije nekoliko dana; i ču se da je u kući.
2. I odmah se skupiše mnogi tako da ne mogahu ni pred vratima da se smjeste; I kazivaše im riječ.
3. I dođoše k njemu sa uzetim, koga nošahu četvorica.
4. I ne mogući približiti se k njemu od naroda, otkriše krov od kuće gdje on bijaše, i prokopavši spustiše odar na kome uzeti ležaše.
5. A Isus vidjevši vjeru njihovu, reče uzetome: Sinko, opraštaju ti se grijesi tvoji!
6. A ondje sjeđahu neki od književnika i pomišljahu u srcima svojim:
7. Što ovaj tako huli na Boga? Ko može opraštati grijehe osim jednoga Boga?
8. I odmah razumjevši Isus duhom svojim da oni tako pomišljaju u sebi, reče im: Što tako pomišljate u srcima svojim?
9. Šta je lakše? Reći uzetome: Opraštaju ti se grijesi; ili reći: Ustani i uzmi odar svoj, i hodi?
10. No da znate da vlast ima Sin Čovječiji na zemlji opraštati grijehe, reče uzetome:
11. Tebi govorim: Ustani i uzmi odar svoj, i idi domu svome.
12. I usta odmah, i uzevši odar iziđe pred svima tako da se svi divljahu i slavljahu Boga govoreći: Nikada tako što ne vidjesmo.
(Zač. 8).
13. I iziđe opet k moru; i sav narod iđaše k njemu, i učaše ih.
14. I prolazeći vidje Levija Alfejeva gdje sedi na carini, i reče mu: Hajde za mnom. I ustavši otide za njim.
15. I kad sjeđaše Isus za trpezom u kući njegovoj, mnogi carinici i grješnici sjeđahu s njim i sa učenicima njegovim, jer ih bijaše mnogo koji iđahu za njim.
16. A književnici i fariseji, vidjevši ga gdje jede sa carinicima i grješnicima, govorahu učenicima njegovim: Zašto sa carinicima i grješnicima jede i pije?
17. I čuvši Isus reče im: Ne trebaju zdravi ljekara nego bolesni. Ja nisam došao da pozovem pravednike na pokajanje, nego grješnike.
(Zač. 9).
18. I bijahu učenici Jovanovi i farisejski koji pošćahu, i dođoše i rekoše mu: Zašto učenici Jovanovi i farisejski poste a tvoji učenici ne poste?
19. I reče im Isus: Mogu li svatovi postiti dok je ženik sa njima? Dokle god imaju sa sobom ženika ne mogu postiti.
20. Nego će doći dani kad će se oteti od njih ženik, i tada će postiti u one dane.
21. I niko ne prišiva nove zakrpe na staru haljinu; inače će odadrijeti nova zakrpa od staroga, i gora će rupa biti.
22. I niko ne sipa novo vino u mjehove stare; inače novo vino razdere mjehove, i vino se prolije i mjehovi propadnu: nego vino novo treba sipati u mjehove nove.
(Zač. 10).
23. I dogodi se kad on iđaše u subotu kroz usjeve da učenici njegovi počeše praviti put trgajući klasje.
24. A fariseji mu govorahu: Pogledaj, šta čine u subotu što nije dozvoljeno!
25. A on im reče: Niste li nikad čitali šta učini David kad bi u nevolji i ogladnje on i oni što bijahu s njim?
26. Kako uđe u dom Božiji za vrijeme Avijatara prvosveštenika i pojede hljebove predloženja koje niko nije smio jesti osim sveštenika i dade ih onima što bijahu s njim?
27. I govoraše im: Subota postade čovjeka radi, a ne čovjek subote radi.
28. Zato je Sin Čovječiji gospodar i od subote.
 
3. Isus liječi u subotu čovjeka sa suhom rukom i izgoni nečiste duhove. Izbor Dvanaestorice. O huli na Duha Svetoga. Mati i braća Isusova.
 
1. I uđe opet u sinagogu, i ondje bješe čovjek koji imaše suhu ruku.
2. I motrahu na njega neće li ga u subotu iscijeliti da ga okrive.
3. I reče čovjeku sa suhom rukom: Stani na sredinu.
4. I reče njima: Valja li u subotu dobro činiti ili zlo činiti? Dušu spasti, ili pogubiti? A oni ćutahu.
5. I pogledavši na njih sa gnjevom, žaleći što su im srca okamenjena, reče čovjeku: Pruži ruku svoju! I pruži; i postade mu ruka zdrava kao i druga.
(Zač. 11).
6. I izišavši fariseji odmah učiniše vijeće protiv njega sa irodovcima kako bi ga pogubili.
7. A Isus otide sa učenicima svojim prema moru; i mnogi narod iz Galileje pođe za njim, i iz Judeje,
8. I iz Jerusalima, i iz Idumeje, i s one strane Jordana i od Tira i Sidona mnoštvo veliko, čuvši šta on čini, dođe k njemu.
9. I reče učenicima svojim da lađica za njega bude spremna zbog naroda, da ga ne pritješnjavaju.
10. Jer mnoge iscijeli, tako da navaljivahu na njega koji imahu rane da ga se dotaknu.
11. I nečisti duhovi kad god bi ga vidjeli, pripadahu k njemu i vikahu govoreći: Ti si Sin Božiji.
12. I mnogo im prijećaše da ga ne razglašavaju.
(Zač. 12).
13. I iziđe na goru i dozva one koje sam htjede, i dođoše mu.
14. I postavi Dvanaestoricu, da budu s njim. i da ih šalje da propovijedaju.
15. I da imaju vlast iscjeljivati bolesti i izgoniti demone;
16. I nadjenu Simonu ime Petar;
17. I Jakova Zevedejeva i Jovana brata Jakovljeva, i nadjenu im ime Voanerges, što znači sinovi groma:
18. I Andreja i Filipa i Vartolomeja i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadeja i Simona Kananita
19. I Judu Iskariotskoga, koji ga i izdade.
(Zač. 13).
20. I dođoše u kuću, i sabra se opet narod, tako da ne mogahu ni hljeba jesti.
21. I kad to čuše njegovi, iziđoše da ga uhvate; jer govorahu da je izvan sebe.
22. A književnici koji bijahu sišli iz Jerusalima govorahu: U njemu je Veelzevul; a on pomoću kneza demonskog izgoni demone.
23. A on dozvavši ih, govoraše im u pričama: Kako može satana satanu izgoniti?
24. I ako se carstvo samo po sebi razdijeli, to carstvo ne može opstati,
25. I ako se dom sam po sebi razdijeli, taj dom ne može opstati;
26. I ako satana ustane sam na sebe i razdijeli se, ne može opstati, nego će propasti.
27. Niko ne može oteti pokućstvo jakoga, ušavši u kuću njegovu, ako najprije jakoga ne sveže, i onda će kuću njegovu oplijeniti.
(Zač. 14).
28. Zaista vam kažem: Svi grijesi oprostiće se sinovima čovječijim, i huljenja na Boga, ma koliko hulili:
29. A koji pohuli na Duha Svetoga nema oproštenja va vijek, nego je kriv vječnome sudu.
30. Jer govorahu: U njemu je duh nečisti.
31. I dođoše mati njegova i braća njegova, i stojeći napolju poslaše k njemu da ga zovu.
32. I sjeđaše narod oko njega. I rekoše mu: Eno mati tvoja i braća tvoja napolju traže te.
33. I odgovori im govoreći: Ko je mati moja ili braća moja?
34. I pogledavši okolo na one koji sjede oko njega, reče: Evo mati moja i braća moja!
35. Jer ko izvrši volju Božiju onaj je brat moj i sestra moja i mati moja.
 
4. Priče o Carstvu Božijem: o sijaču i sjemenu, o svijeći, o sjetvi i usjevu, o zrnu gorušičnom. Stišavanje bure.
 
(Zač. 15).
1. I opet poče učiti kod mora. I sabra se oko njega narod mnogi, tako da on uđe u lađu na moru i sjeđaše, a narod sav bijaše na zemlji kraj mora.
2. I učaše ih u pričama mnogo, i govoraše im u pouci svojoj:
3. Slušajte: Evo, iziđe sijač da sije.
4. I kad sijaše dogodi se da jedno sjeme pade pokraj puta, i dođoše ptice i pozobaše ga.
5. A drugo pade na kamenito mjesto gdje ne bijaše mnogo zemlje i odmah izniče, jer ne imađaše duboke zemlje;
6. A kad obasja sunce, uvenu i, budući da nemaše korijena, usahnu.
7. A drugo pade u trnje; i naraste trnje i uguši ga, i ne donese roda.
8. I drugo pade na zemlju dobru; i davaše rod koji napredovaše i rastijaše i donošaše po trideset i po šezdeset i po sto.
9. I govoraše im: Ko ima uši da čuje, neka čuje!
(Zač. 16).
10. A kad osta sam, zapitaše ga za ovu priču oni oko njega sa Dvanaestoricom.
11. I reče im: Vama je dano da znate tajne Carstva Božijega, a onima napolju sve u pričama biva,
12. Da očima gledaju i da ne vide, i da ušima slušaju i da ne razumiju; da se kako ne obrate i da im se oproste grijesi.
13. I reče im: Zar ne razumijete priču ovu? A kako ćete sve priče razumjeti?
14. Sijač riječ sije.
15. A pokraj puta, gdje se sije riječ, jesu oni koji kad je čuju, odmah dođe satana i uzme riječ posijanu u srcima njihovim.
16. Tako i oni posijani na kamenitim mjestima jesu oni koji kad čuju riječ, odmah je prime s radošću,
17. Ali nemaju korijena u sebi. nego su nepostojani, pa kad dođu do nevolje, ili gonjenja zbog riječi, odmah se sablazne.
18. A oni posijani u trnju, jesu oni koji slušaju riječ,
19. Ali brige ovoga vijeka i obmana bogatstva i požude za ostalim stvarima uđu i zaguše riječ, i bez roda ostane.
20. A oni na dobroj zemlji posijani, jesu oni koji slušaju riječ i primaju, i donose rod po trideset i po šezdeset i po sto.
21. I govoraše im: Eda li se svjetiljka donosi da se metne pod sud ili pod odar? A ne da se na svijećnjak postavi?
22. Jer nema ništa tajno što neće biti javno; niti bi što sakriveno, a da ne iziđe na vidjelo.
23. Ko ima uši da čuje, neka čuje!
(Zač. 17).
24. I govoraše im: Pamtite što čujete: kakvom mjerom mjerite onakvom će vam se mjeriti i dometnuće se vama koji slušate.
25. Jer ko ima, daće mu se; a koji nema, uzeće mu se i ono što ima.
26. I govoraše im: Tako je Carstvo Božije kao čovjek kad baci sjeme u zemlju;
27. I spava i ustaje noću i danju; i sjeme niče i raste, da on i ne zna.
28. Jer zemlja sama od sebe donese najprije travu, potom klas, pa onda ispuni pšenicu u klasu.
29. A kad sazri rod, odmah pošalje srp: jer nasta žetva.
30. I govoraše: Sa čime ćemo uporediti Carstvo Božije? Ili u kakvoj ćemo ga priči iskazati?
31. Ono je kao zrno gorušično koje kad se posije u zemlju manje je od sviju sjemena na zemlji;
32. A kad se posije, uzraste i bude veće od svega povrća, i pusti grane velike da mogu u njegovu hladu i ptice nebeske boraviti.
33. I takvim mnogim pričama kazivaše im riječ koliko mogahu slušati.
34. A bez priče ne govoraše im ni riječi. A učenicima nasamo tumačaše sve.
(Zač. 18).
35. I reče im u onaj dan uveče: Pređimo na onu stranu.
36. I oni, ostavivši narod, uzeše ga kao što bješe u lađi; a i druge lađe bijahu s njim.
37. I nastade velika bura od vjetra; i valovi tako zapljuskivahu lađu da ona već poče da tone.
38. A on bijaše na krmi spavajući na uzglavlju; i probudiše ga i rekoše mu: Učitelju, zar ti ne mariš što propadamo?
39. I ustavši zaprijeti vjetru, i reče moru: Ćuti, prestani! I utoli vjetar, i postade tišina velika.
40. I reče im: Zašto ste tako strašljivi? Kako nemate vjere?
41. I strahom se velikim ispuniše, i govorahu jedan drugome: Ama ko je ovaj da ga i vjetar i more slušaju?
 
5. Iscjeljenje bjesomučnoga u Gadari. Liječenje žene od tečenja krvi. Vaskrsenje Jairove kćeri.
 
(Zač. 19).
1. I dođoše preko mora u zemlju Gadarinsku.
2. I kad iziđe iz lađe, odmah ga srete iz grobova čovjek s duhom nečistim,
3. Koji boravljaše u grobovima i niko ga ne mogaše svezati ni verigama;
4. Jer je mnogo puta bio svezivan u okove i verige, pa je iskidao verige i okove izlomio; i niko ga ne mogaše ukrotiti.
5. I stalno noć i dan on bješe u grobovima i po gorama, vičući i bijući sebe kamenjem.
6. A kad vidje Isusa izdaleka, potrča i pokloni mu se.
7. I povikavši iz sveg glasa reče: Šta hoćeš od mene, Isuse Sine Boga Višnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me!
8. Jer mu govoraše: Iziđi, duše nečisti, iz čovjeka!
9. I pitaše ga: Kako ti je ime? I odgovori mu i reče: Legion mi je ime: jer nas je mnogo.
10. I moliše ga mnogo da ih ne šalje iz onog kraja.
11. A ondje po brijegu pasijaše veliko krdo svinja.
12. I moliše ga svi demoni govoreći: Pošalji nas u svinje da u njih uđemo.
13. I dopusti im Isus odmah. I izišavši duhovi nečisti uđoše u svinje: i navali krdo s brijega u more; a bijaše ih oko dvije hiljade: i utopiše se u moru.
14. A svinjari pobjegoše, i javiše u gradu i po selima. I iziđoše ljudi da vide šta se dogodilo.
15. I dođoše Isusu, i vidješe bjesomučnoga u kome je bio legion gdje sjedi, obučen i priseban; i uplašiše se.
16. I ispričaše im oni što su vidjeli šta se dogodilo bjesomučnome, i o svinjama.
17. I počeše ga moliti da ide iz njihovih krajeva.
18. I kad uđe u lađu, moljaše ga onaj što je bio bjesomučan da bude s njim.
19. A Isus mu ne dade, već mu reče: Idi kući svojoj k svojima i kaži im šta ti je Gospod učinio, i kako te pomilovao.
20. I on otide i poče propovijedati u Dekapolju šta mu učini Isus; i svi se divljahu.
(Zač. 20).
21. I kad pređe Isus u lađi opet na onu stranu, skupi se narod mnogi oko njega; i bješe kraj mora.
22. I gle, dođe jedan od starješina sinagoge po imenu Jair; i vidjevši ga pade pred noge njegove.
23. I moljaše ga mnogo, govoreći: Ćerčica je moja na samrti; da dođeš i metneš na nju ruke, da se spase i da živi.
24. I pođe s njim.
(Zač. 21).
I za njim iđaše naroda mnogo, i pritješnjavahu ga.
25. I žena neka koja je dvanaest godina bolovala od tečenja krvi,
26. I mnogo prepatila od mnogih ljekara, i potrošila sve što je imala, i ništa joj nije pomoglo, nego joj je još gore bilo,
27. Kad je čula za Isusa, dođe s narodom i dotače se ostrag haljine njegove.
28. Jer govoraše u sebi: Ako se samo dotaknem haljina njegovih, ozdraviću.
29. I odmah presahnu izvor krvi njezine, i osjeti u tijelu da ozdravi od bolesti.
30. I odmah Isus osjeti u sebi silu što iziđe iz njega, i obazrevši se na narod reče: Ko se to dotače mojih haljina?
31. I rekoše mu učenici njegovi: Vidiš gdje te narod pritiska, i pitaš: ko se dotače mene?
32. I on se obaziraše da vidi onu koja to učini.
33. A žena, uplašivši se i drhteći, znajući šta joj se dogodilo, dođe i kleče pred njim, i kaza mu svu istinu.
34. A on joj reče: Kćeri, vjera tvoja spasla te je; idi s mirom, i budi zdrava od bolesti svoje!
35. Dok on još govoraše, dođoše od starješine sinagoge govoreći: Kći tvoja umrije; što još trudiš Učitelja?
36. A Isus, čim je čuo riječ što kazaše, reče starješini sinagoge: Ne boj se, samo vjeruj!
37. I ne dade da iko pođe za njim osim Petra i Jakova i Jovana brata Jakovljeva.
38. I dođe u kuću starješine sinagoge, i vidje vrevu i one koji plaču i leleču mnogo.
39. I ušavši reče im: Šta ste se uznemirili i plačete? Djevojčica nije umrla nego spava.
40. I podsmijevahu mu se. A on istjeravši sve uze oca i mater djevojčice i one koji bijahu s njim, i uđe gdje ležaše djevojčica.
41. I uzevši djevojčicu za ruku reče joj: Talita kumi, što znači: Djevojčice, tebi govorim, ustani!
42. I odmah ustade djevojčica, i hođaše; a bješe od dvanaest godina. I začudiše se čudom velikim.
43. I zaprijeti im vrlo da niko ne dozna za to; i reče da joj daju da jede.
 
6. Isus prezren u postojbini svojoj. Slanje Dvanaestorice na propovijed. Irod o Isusu. Pogubljenje Jovana Krstitelja
 
(Zač. 22).
1. I otide odande, i dođe u postojbinu svoju; i za njim idoše učenici njegovi.
2. I kad dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi koji slušahu, divljahu se govoreći: Otkud ovome to? I kakva mu je premudrost dana? I čudesa takva rukama njegovim čine se?
3. Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, a brat Jakovljev i Josijin i Judin i Simonov? I nisu li sestre njegove ovdje među nama? I sablažnjavahu se o njega.
4. A Isus im reče: nigdje nije prorok bez časti do u postojbini svojoj i među rodbinom i u domu svome.
5. I ne mogaše ondje ni jednoga čuda učiniti, osim što malo bolesnika iscijeli metnuvši na njih ruke.
6. I čuđaše se nevjerju njihovome. I prohođaše po okolnim selima i učaše.
(Zač. 23).
7. I dozva dvanaestoricu, i poče ih slati dva i dva, i davaše im vlast nad duhovima nečistim.
8. I zapovjedi im da ništa ne uzimaju na put osim štapa: ni torbe, ni hljeba, ni novaca u pojasu;
9. Nego obuveni u sandale, i ne oblačiti dvije haljine.
10. I reče im: Gdje uđete u dom, ondje ostanite dok ne iziđete odande.
11. I ako vas koji ne prime i ne poslušaju vas, izlazeći odande otresite prah sa nogu svojih za svjedočanstvo njima. Zaista vam kažem: Lakše će biti Sodomu i Gomoru u dan Suda nego gradu onome.
12. I otišavši propovijedahu da se pokaju.
13. I demone mnoge izgonjahu; i pomazivahu uljem mnoge bolesnike, i iscjeljivahu.
(Zač. 24).
14. I začu car Irod, jer ime Isusovo bijaše se razglasilo, i reče: Jovan Krstitelj iz mrtvih ustade, i zato čini čudesa.
15. Neki govorahu: To je Ilija. A drugi govorahu: To je prorok ili neki od proroka.
16. A kad ču Irod, reče: To je Jovan koga sam ja posjekao, on ustade iz mrtvih.
17. Jer ovaj Irod posla te uhvatiše Jovana, i svezavši baci ga u tamnicu Irodijade radi, žene Filipa, brata svojega, jer se oženi njome.
18. Jer Jovan govoraše Irodu: Ne možeš ti imati ženu brata svojega.
19. A Irodijada bješe kivna na njega. i htjede da ga ubije, ali ne mogaše.
20. Jer se Irod bojaše Jovana, znajući ga da je čovjek pravedan i svet, i čuvaše ga; i mnogo šta činjaše kako mu on reče, i rado ga slušaše.
21. I dođe dan pogodan, kad Irod na dan svoga rođenja davaše večeru velikašima svojim i vojvodama i starješinama galilejskim.
22. I kad uđe kći ove Irodijade i igravši i ugodivši Irodu i gostima njegovim, reče car djevojci: Išti od mene što god hoćeš, i daću ti.
23. I zakle joj se: Što god zaišteš od mene daću ti, makar bilo i pola carstva moga.
24. A ona izišavši reče materi svojoj: Šta ću iskati? A ona reče: Glavu Jovana Krstitelja.
25. I odmah, brzo ušavši k caru, zaiska govoreći: Hoću da mi odmah daš na tanjiru glavu Jovana Krstitelja.
26. I ožalosti se car veoma, ali zakletve radi i gostiju svojih ne htjede joj odreći.
27. I odmah posla car dželata, i zapovjedi da donese glavu njegovu.
28. I on otišavši posiječe ga u tamnici, i donese glavu njegovu na tanjiru, i dade je djevojci, a djevojka je dade materi svojoj.
29. I čuvši učenici njegovi, dođoše i uzeše tijelo njegovo, i položiše ga u grob.
(Zač. 25).
30. I sabraše se apostoli kod Isusa, i javiše mu sve, i što učiniše i šta ljude naučiše.
31. I reče im: Pođite vi sami na usamljeno mjesto, i otpočinite malo. Jer ih bijaše mnogo koji dolaze i odlaze, i ne imahu vremena ni da jedu.
32. I otidoše lađom u pusto mjesto sami.
33. I vidješe ih ljudi da odlaze, i poznaše ih mnogi, i pješice iz sviju gradova hitahu onamo, i prestigoše ih i skupiše se oko njega.
34. I izišavši Isus vidje narod mnogi, i sažali mu se na njih, jer bijahu kao ovce bez pastira; i poče ih učiti mnogo.
35. I kad bi već kasno, pristupiše k njemu učenici njegovi govoreći: Pusto je mjesto, a već je dockan;
36. Otpusti ih neka idu u okolna sela i naselja da kupe sebi hljeba; jer nemaju šta jesti.
37. A on odgovarajući reče im: Podajte im vi da jedu. I rekoše mu: Da idemo da kupimo hljeba za dvjesta dinara i da im damo da jedu?
38. A on im reče: Koliko hljebova imate? Idite vidite. I doznavši rekoše: Pet hljebova i dvije ribe.
39. I zapovjedi im da ih posade sve po grupama po zelenoj travi.
40. I posadiše se red za redom po sto i po pedeset.
41. I uzevši onih pet hljebova i dvije ribe, pogleda na nebo, i blagoslovi, pa prelomi hljebove, i dade učenicima da stave pred njih; i one dvije ribe razdijeli svima.
42. I jedoše svi, i nasitiše se.
43. I nakupiše komada dvanaest punih kotarica, i od riba.
44. A bijaše onih što su jeli hljebove oko pet hiljada ljudi.
(Zač. 26).
45. I odmah prinudi učenike svoje da uđu u lađu i da idu naprijed na onu stranu prema Vitsaidi dok on otpusti narod.
46. I rastavši se sa njima, otide na goru da se pomoli.
47. I kad nasta veče, bijaše lađa nasred mora, a on sam na kopnu.
48. I vidje ih kako se muče veslajući, jer im bijaše protivan vjetar. I oko četvrte straže noćne dođe k njima idući po moru; i htjede da ih mimoiđe.
49. A oni, vidjevši ga gdje ide po moru, mišljahu da je priviđenje i povikaše;
50. Jer ga svi vidješe i prepadoše se. I odmah stade govoriti s njima, i reče im: Ne bojte se, ja sam, ne plašite se!
51. I uđe k njima u lađu, i vjetar se utiša; i bijahu prekomjerno izvan sebe i divljahu se.
52. Jer ne shvatiše događaj sa hljebovima; pošto im bijaše srce okamenjeno.
53. I prešavši na zemlju, dođoše u Genisaret i pristadoše.
(Zač. 27).
54. I kad oni iziđoše iz lađe, odmah ga poznadoše
55. I optrčaše sav onaj kraj i počeše na posteljama donositi bolesnike gdje god bi čuli da je on.
56. I gdje god je ulazio u sela ili u gradove ili u naselja, na raskršćima polagahu bolesnike i moljahu ga da se barem skuta od haljine njegove dotaknu; i koji god ga se doticahu, spasavahu se.
 
7. Spor sa farisejima o predanjima starih. Iscjeljenje kćeri Hananejkine. Iscjeljenje gluvih i nijemih.
 
1. I skupiše se oko njega fariseji i neki od književnika koji bijahu došli iz Jerusalima.
2. I vidjevši neke od učenika njegovih da nečistim, to jest neumivenim, rukama jedu hljeb, ukoriše ih.
3. Jer fariseji i svi Judejci ne jedu dok ne umiju ruke do lakata, držeći se predanja od starih.
4. I kad dođu sa tržišta ne jedu dok se ne operu; i još mnogo ima što su primili te drže; peru čaše i sudove i kotlove i sjedišta.
(Zač. 28).
5. A potom pitahu ga fariseji i književnici: Zašto učenici tvoji ne žive prema predanju od starih, nego jedu hljeb neumivenim rukama?
6. A on odgovarajući reče im: Dobro je prorokovao Isaija za vas licemjere, kao što je pisano: Ovaj narod usnama me poštuje, a srce im je daleko od mene.
7. No zalud me poštuju, učeći učenjima propisanim od ljudi.
8. Jer ostaviste zapovijest Božiju, a držite se predanja ljudskoga, pranja sudova i čaša; i mnogo drugo slično činite.
9. I reče im: Lijepo, ukidate zapovijest Božiju da svoje predanje sačuvate!
10. Jer Mojsej reče: Poštuj oca svojega i mater svoju; i: Koji ruži oca ili mater, smrću da umre.
11. A vi kažete: Ako reče čovjek ocu ili materi: ono čim bih ti mogao pomoći korvan je, to jest: prilog,
12. I ne date mu više da išta učini za oca ili mater,
13. Ukidajući riječ Božiju svojim predanjem koje dalje prenosite; i slično tome mnogo šta činite.
(Zač. 29).
14. I dozvavši sav narod reče im: Poslušajte me svi, i razumijte.
15. Ništa nema što bi čovjeka moglo opoganiti od onoga što spolja ulazi u njega, nego što izlazi iz njega ono je što pogani čovjeka.
16. Ko ima uši da čuje, neka čuje!
17. I kada dođe od naroda u kuću, pitahu ga učenici njegovi za priču.
18. I reče im: Zar ste i vi tako nerazumni? Zar ne razumijete da što god u čovjeka spolja ulazi ne može ga opoganiti?
19. Jer mu ne ulazi u srce nego u trbuh, i izlazi napolje, čisteći sva jela.
20. Još reče: Što izlazi iz čovjeka ono pogani čovjeka.
21. Jer iznutra, iz srca ljudskoga, izlaze zle pomisli, preljube, blud, ubistva,
22. Krađe, lakomstva, pakosti, lukavstvo, razvrat, zlo oko, hula na Boga, gordost, bezumlje.
23. Sva ova zla iznutra izlaze, i pogane čovjeka.
(Zač. 30).
24. I ustavši odande otide u krajeve tirske i sidonske, i ušavši u kuću, htjede da to niko ne dozna; no nije se mogao sakriti.
25. Jer čuvši za njega žena u čijoj kćeri bijaše duh nečisti, dođe i pade k nogama njegovim.
26. A ta žena bijaše neznaboškinja rodom Sirofeničanka, i moljaše ga da istjera demona iz kćeri njezine.
27. A Isus joj reče: Pusti da se najprije djeca nahrane; jer nije pravo uzeti hljeb od djece i baciti psima.
28. A ona odgovori i reče mu: Da, Gospode, ali i psi ispod trpeze jedu od mrva djetinjih.
29. I reče joj: Za ovu riječ, idi, izišao je demon iz kćeri tvoje.
30. I došavši kući nađe kćer da leži na postelji, a demon bješe izišao.
(Zač. 31).
31. I opet iziđe Isus iz krajeva tirskih i sidonskih i dođe na more Galilejsko kroz krajeve dekapoljske.
32. I dovedoše k njemu gluha i mutava, i moljahu ga da metne na njega ruku.
33. I uzevši ga iz naroda nasamo, metnu prste svoje u uši njegove, i pljunuvši dotače se jezika njegova;
34. I pogledavši na nebo uzdahnu, i reče mu: Efata, to jest, otvori se!
35. I odmah mu se otvori sluh, i razdriješi se sveza jezika njegova, i govoraše pravilno.
36. I zabrani im da nikome ne kazuju; ali što im više zabranjivaše to oni većma razglašavahu.
37. I veoma mnogo se divljahu govoreći: Sve dobro čini; i gluhe čini da čuju i nijeme da govore.
 
8. Drugo umnožavanje hljeba. Traženje znaka s neba. O kvascu farisejskom i Irodovom. Iscjeljenje slijepoga u Vitsaidi. Petrovo ispovijedanje Hrista. Prvo predskazivanje stradanja, smrti i vaskrsenja. O samoodricanju i nošenju krsta.
 
(Zač. 32).
1. U te dane opet, kad bijaše mnogo naroda i ne imađahu šta jesti, prizva Isus učenike svoje i reče im:
2. Žao mi je naroda, jer već tri dana stoje kod mene i nemaju šta da jedu.
3. A ako ih otpustim gladne kućama njihovim, malaksaće na putu; jer su neki od njih došli izdaleka.
4. I odgovoriše mu učenici njegovi: Otkud ih može neko nahraniti hljebom ovdje u pustinji?
5. I zapita ih: Koliko imate hljebova? A oni rekoše: sedam.
6. I zapovjedi narodu da posjedaju po zemlji: i uzevši onih sedam hljebova i zablagodarivši, prelomi, pa dade učenicima svojim da postave, i postaviše narodu.
7. I imahu malo ribica; i blagoslovivši ih, reče da i njih postave.
8. I jedoše, i nasitiše se, i nakupiše komada što preteče sedam kotarica.
9. A onih što su jeli bijaše oko četiri hiljade; i otpusti ih.
10. I odmah uđe u lađu sa učenicima svojim, i dođe u predjele dalmanutske.
(Zač. 33).
11. I iziđoše fariseji. i počeše se raspravljati s njim, i kušajući ga, iskahu od njega znak sa neba.
12. I uzdahnuvši duhom svojim reče: Zašto rod ovaj znak ište? Zaista vam kažem: Neće se dati znak rodu ovome.
13. I ostavivši ih uđe opet u lađu, i otide na onu stranu.
14. I zaboraviše učenici njegovi uzeti hljebove. I nemahu sa sobom u lađi do jedan hljeb.
15. I opominjaše ih govoreći: Gledajte, čuvajte se kvasca farisejskoga i kvasca Irodova.
16. I razmišljahu, jedan drugome govoreći: To je što hljeba nemamo.
17. I razumjevši Isus reče im: Zašto mislite da je to što hljeba nemate? Zar još ne shvatate niti razumijete? Zar je još okamenjeno srce vaše?
18. Imajući oči zar ne vidite, i uši imajući zar ne čujete? I ne pamtite li,
19. Kad onih pet hljebova razlomih na pet hiljada, koliko punih kotarica komada nakupiste? Rekoše mu: dvanaest.
20. A kad onih sedam na četiri hiljade, koliko punih kotarica komada nakupiste? A oni rekoše: sedam.
21. I reče im: Kako ne razumijete?
(Zač. 34).
22. I dođe u Vitsaidu; i dovedoše k njemu slijepa, i moljahu ga da ga se dotakne.
23. I uzevši za ruku slijepoga, izvede ga izvan sela, i pljunuvši mu na oči, položi ruke na njega, i zapita ga vidi li što.
24. I on pogledavši reče: Vidim ljude da idu kao drveće.
25. I potom opet metnu mu ruke na oči, i učini da progleda: i iscijeli se, i vidje sve jasno.
26. I posla ga domu njegovom, govoreći: Niti ulazi u selo, niti kazuj kome u selu.
(Zač. 35).
27. I iziđe Isus i učenici njegovi u sela Kesarije Filipove; i putem pitaše učenike svoje govoreći im: Šta govore ljudi, ko sam ja?
28. A oni odgovoriše: Jovan Krstitelj; a drugi: Ilija; a drugi: Neki od proroka.
29. A on im reče: A vi šta velite ko sam ja? A Petar odgovarajući reče mu: Ti si Hristos.
(Zač. 36).
30. I zabrani im da nikom ne govore o njemu.
31. I poče ih učiti da Sin Čovječiji treba mnogo da postrada, i da će ga odbaciti starješine i prvosveštenici i književnici, i da će ga ubiti, i da će poslije tri dana vaskrsnuti.
32. I reče im to otvoreno. I uze ga Petar nasamo i poče ga koriti.
33. A on, okrenuvši se i pogledavši na učenike svoje, zaprijeti Petru govoreći: Idi od mene, satano: jer ti ne misliš ono što je Božije nego što je ljudsko.
34. I dozvavši narod sa učenicima svojim reče im:
(Zač. 37).
Ko hoće za mnom da ide neka se odrekne sebe i uzme krst svoj, i za mnom ide.
35. Jer ko hoće život svoj da sačuva, izgubiće ga, a ko izgubi život svoj mene radi i jevanđelja onaj će ga sačuvati.
36. Jer kakva je korist čovjeku ako zadobije sav svijet a duši svojoj naudi?
37. Ili kakav će otkup dati čovjek za dušu svoju?
38. Jer ko se postidi mene i mojih riječi u rodu ovome preljubotvornom i grješnom, i Sin će se Čovječiji postidjeti njega kad dođe u slavi Oca svojega sa svetim anđelima.
 
9. Preobraženje Gospodnje. Iscjeljenje dječaka s nečistim duhom. Drugo predskazivanje stradanja, smrti i vaskrsenja. O prvenstvu među apostolima. O čudesima u ime Isusovo i o sablazni.
 
1. I reče im: Zaista vam kažem: ima neki među ovima što stoje ovdje koji neće okusiti smrti dok ne vide Carstvo Božije da je došlo u sili.
(Zač. 38).
2. I poslije šest dana uze Isus Petra i Jakova i Jovana i izvede na goru visoku, posebno samo njih; i preobrazi se pred njima.
3. I haljine njegove postadoše sjajne, vrlo bijele kao snijeg, kakve ne može bjelilja ubjeliti na zemlji.
4. I ukaza im se Ilija s Mojsejem i bijahu u razgovoru sa Isusom.
5. I Petar odgovarajući reče Isusu: Učitelju, dobro nam je ovdje biti; da načinimo tri sjenice: Tebi jednu i Mojseju jednu i Iliji jednu.
6. Jer ne znadijaše šta da kaže; jer bijahu uplašeni.
7. I pojavi se oblak te ih zakloni; i dođe glas iz oblaka govoreći: Ovo je Sin moj ljubljeni, njega poslušajte.
8. I odjednom obazrevši se nikoga više ne vidješe osim samoga Isusa pored sebe.
9. A kada silažahu sa gore, zabrani im da nikome ne kazuju šta su vidjeli, sve dok Sin Čovječiji ne vaskrsne iz mrtvih.
(Zač. 39).
10. I ovu riječ zadržaše u sebi, pitajući jedan drugog: Šta to znači vaskrsnuti iz mrtvih?
11. I upitaše ga: Zašto govore književnici da najprije Ilija treba da dođe?
12. A on odgovarajući reče im: Kada Ilija prvo dođe, sve će urediti; i kako je napisano za Sina Čovječijega da treba mnogo da postrada i da unižen bude?
13. Ali vam kažem da je i Ilija došao, i učiniše s njim šta htjedoše, kao što je pisano za njega.
14. I došavši učenicima svojim, vidje narod mnogi oko njih i književnike gdje raspravljaju s njima.
15. I odmah vidjevši ga, sav narod zadivi se i pritrčavši, pozdravljahu ga.
16. I upita književnike: Šta to raspravljate s njima?
(Zač. 40).
17. I odgovarajući jedan iz naroda reče: Učitelju, dovedoh tebi sina svojega u kome je duh nijemi.
18. I kad god ga uhvati lomi ga, i pjenu baca, i škrguće zubima; i suši se. I rekoh učenicima tvojim da ga istjeraju; i ne mogoše.
19. A on odgovarajući reče: O rode nevjerni, dokle ću s vama biti? Dokle ću vas trpjeti? Dovedite ga k meni.
20. I dovedoše ga njemu; i kad ga vidje duh, odmah ga stade lomiti; i padnuvši na zemlju valjaše se bacajući pjenu.
21. I upita oca njegova: Koliko ima vremena kako mu se to dogodilo? A on reče: Iz djetinjstva.
22. I mnogo puta baca ga u vatru i u vodu da ga pogubi; nego ako što možeš, pomozi nam, smiluj se na nas.
23. A Isus mu reče: Ako možeš vjerovati, sve je moguće onome koji vjeruje.
24. I odmah povikavši otac djeteta sa suzama govoraše: Vjerujem, Gospode, pomozi mojemu nevjerju!
25. A Isus vidjevši da se stječe narod, zaprijeti duhu nečistome govoreći mu: Duše nijemi i gluhi, ja ti zapovijedam, iziđi iz njega i više ne ulazi u njega!
26. I povikavši i izlomivši ga vrlo, iziđe; i bi kao mrtav tako da mnogi govorahu: umrije.
27. A Isus, uzevši ga za ruku, podiže ga; i ustade.
28. I kad uđe u kuću, pitahu ga učenici njegovi nasamo: Zašto ga mi ne mogosmo istjerati?
29. I reče im: Ovaj se rod ničim ne može istjerati do molitvom i postom.
30. I izišavši odande iđahu kroz Galileju; i ne htjede da ko dozna,
31. Jer učaše učenike svoje i govoraše im da će Sin Čovječiji biti predan u ruke ljudi, i ubiće ga, i kada ga ubiju, trećeg dana vaskrsnuće.
32. I oni ne razumijevahu riječi, a bojahu se da ga zapitaju.
(Zač. 41).
33. I dođe u Kapernaum, i kad bješe u kući zapita ih. Šta se prepiraste putem među sobom?
34. A oni ćutahu; jer se putem prepirahu među sobom ko je najveći.
35. I pošto sjede dozva Dvanaestoricu i reče im: Koji hoće da bude prvi neka bude posljednji od sviju i svima sluga.
36. I uzevši dijete, metnu ga među njih i zagrlivši ga reče im:
37. Ko jedno od ovakve djece primi u ime moje, mene prima; a ko mene primi, ne prima mene nego Onoga koji je mene poslao.
38. Odgovori mu Jovan govoreći: Učitelju, vidjesmo jednoga koji ne ide za nama; a tvojim imenom izgoni demone; i zabranismo mu, jer ne ide za nama.
39. A Isus reče: Ne branite mu; jer nema nikoga koji bi imenom mojim čudo činio i mogao odmah zlo govoriti o meni.
40. Jer ko nije protiv vas s vama je.
41. Jer ko vas napoji čašom vode u ime moje, zato što ste Hristovi, zaista vam kažem: neće izgubiti platu svoju.
(Zač. 42).
42. A koji sablazni jednoga od ovih malih koji vjeruju u mene, bolje bi mu bilo da mu se objesi kamen vodenični o vrat i da se baci u more.
43. I ako te ruka tvoja sablažnjava, odsijeci je: bolje ti je bez ruke u život ući, negoli s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi,
44. Gdje crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi.
45. I ako te noga tvoja sablažnjava, odsijeci je: bolje ti je ući u život hromu, negoli s dvije noge da te bace u pakao, u oganj neugasivi,
46. Gdje crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi.
47. I ako te oko tvoje sablažnjava, iskopaj ga: bolje ti je s jednim okom ući u Carstvo Božije, negoli sa dva oka da budeš bačen u pakao ognjeni.
48. Gdje crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi.
49. Jer će se svaki ognjem posoliti, i svaka će se žrtva solju posoliti.
50. Dobra je so; ali ako so postane neslana, čime će se osoliti? Imajte soli u sebi, i mir imajte među sobom.
 
10. O svetinji braka i o razvodu. Blagosiljanje djece. Bogati mladić. O nagradi zbog sljedovanja za Hristom. Treće predskazivanje stradanja, smrti i vaskrsenja. Molba sinova Zevedejevih. Iscjeljenje slijepog Vartimeja.
 
1. I ustavši odande dođe u krajeve Judejske preko Jordana, i steče se opet narod k njemu: i kao što običaj imaše, opet ih učaše.
(Zač. 43).
2. I pristupivši fariseji, kušajući upitaše ga: Može li muž otpustiti ženu?
3. A on odgovori i reče im: Šta vam zapovjedi Mojsej?
4. A oni rekoše: Mojsej dopusti da joj se dade otpusna knjiga i da se otpusti.
5. I odgovarajući Isus reče im: Zbog okorelosti srca vašeg napisa vam on zapovijest ovu.
6. A u početku stvaranja Bog ih je stvorio kao muža i ženu.
7. Zbog toga će ostaviti čovjek oca svojega i mater i prilijepiće se ženi svojoj,
8. I biće dvoje jedno tijelo. Tako nisu više dvoje nego jedno tijelo.
9. A što je Bog sastavio čovjek da ne rastavlja.
10. I u kući opet zapitaše ga o tome učenici njegovi,
(Zač. 44).
11. I reče im: Koji otpusti ženu i oženi se drugom, čini preljubu sa njom.
12. I ako žena odvojivši se od muža svojega pođe za drugoga, čini preljubu.
13. I donošahu mu djecu da ih se dotakne, a učenici zabranjivahu onima što ih donošahu.
14. A vidjevši Isus uznegodova i reče im: Pustite djecu neka dolaze meni, i ne branite im; jer je takvih Carstvo Božije.
15. Zaista vam kažem: Koji ne primi Carstva Božijega kao dijete, neće ući u njega.
16. I zagrlivši ih, stavi ruke na njih te ih blagoslovi.
(Zač. 45).
17. I kad iziđe na put, pritrča neko, i kleknuvši na koljena pred njim, pitaše ga: Učitelju blagi, šta mi treba činiti da naslijedim život vječni?
18. A Isus mu reče: Što me zoveš blagim? Niko nije blag osim jednoga Boga.
19. Zapovijesti znaš: Ne čini preljube; ne ubij; ne ukradi; ne svjedoči lažno; ne čini nepravde nikome; poštuj oca svojega i mater.
20. A on odgovarajući reče mu: Učitelju, sve sam ovo sačuvao od mladosti svoje.
21. A Isus pogledavši na nj, omilje mu, i reče mu: Još ti jedno nedostaje: idi prodaj sve što imaš i podaj siromasima; i imaćeš blago na nebu; i dođi, uzmi krst svoj i hajde za mnom.
22. A on se snuždi zbog ove riječi, i otide žalostan; jer bijaše vrlo bogat.
23. I pogledavši oko sebe, Isus reče učenicima svojim:
(Zač. 46).
Kako je teško bogatima ući u Carstvo Božije!
24. A učenici se zapanjiše na riječi njegove. A Isus opet odgovarajući reče im: Djeco, kako je teško onima koji se uzdaju u bogatstvo ući u Carstvo Božije!
25. Lakše je kamili kroz iglene uši proći negoli bogatome u Carstvo Božije ući.
26. A oni se veoma čuđahu govoreći u sebi: pa ko se onda može spasti?
27. A Isus pogledavši na njih reče: Ljudima je to nemoguće, ali Bogu nije; jer sve je moguće Bogu.
28. A Petar mu poče govoriti: Eto mi smo ostavili sve i za tobom pođosmo.
29. A Isus odgovarajući reče: Zaista vam kažem: nema nikoga koji je ostavio kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili mater, ili ženu, ili djecu, ili njive, mene radi i jevanđelja radi,
30. A da neće primiti sad u ovo vrijeme sto puta onoliko kuća, i braće, i sestara, i oca, i mater, i djecu, i njive, uz progonjenje, a u vijeku koji dolazi život vječni.
31. Ali će mnogi prvi biti posljednji i posljednji prvi.
32. A kad uzlažahu putem u Jerusalim, Isus iđaše ispred njih, a oni se čuđahu, i za njim iđahu sa strahom.
(Zač. 47).
I uzevši opet Dvanaestoricu, poče im kazivati šta će mu se dogoditi:
33. Evo idemo gore u Jerusalim, i Sin Čovječiji biće predan prvosveštenicima i književnicima, i osudiće ga na smrt, i predaće ga neznabošcima;
34. I narugaće mu se, i šibaće ga, i pljuvaće ga, i ubiće ga, i treći dan vaskrsnuće.
35. I dođoše pred njega Jakov i Jovan, sinovi Zevedejevi, govoreći: Učitelju, hoćemo da nam učiniš što ćemo te moliti.
36. A on im reče: Šta hoćete da vam učinim?
37. A oni mu rekoše: Daj nam da sjednemo jedan s desne strane tebi a drugi sa lijeve, u slavi tvojoj.
38. A Isus im reče: Ne znate šta ištete; možete li piti čašu koju ja pijem, i krstiti se krštenjem kojim se ja krstim?
39. A oni mu rekoše: Možemo. A Isus im reče: Čašu, dakle, koju ja pijem ispićete; i krštenjem kojim se ja krstim krstićete se;
40. Ali da sjednete s desne strane meni i s lijeve nije moje da dam, nego će se dati kojima je pripremljeno.
41. I čuvši to desetorica počeše se srditi na Jakova i Jovana.
42. A Isus dozvavši ih reče im: Znate da oni koji se smatraju vladarima naroda gospodare njima, i velikaši njihovi vladaju nad njima.
43. Ali među vama da ne bude tako; nego koji hoće da bude među vama veliki, neka vam služi:
44. I koji hoće među vama da bude prvi, neka bude svima sluga.
45. Jer Sin Čovječiji nije došao da mu služe nego da služi, i da dade život svoj u otkup za mnoge.
(Zač. 48).
46. I dođoše u Jerihon. I kad izlažaše iz Jerihona, on i učenici njegovi i narod mnogi, sin Timejev, Vartimej slijepi sjeđaše kraj puta, proseći.
47. I čuvši da je to Isus Nazarećanin, stade vikati i govoriti: Sine Davidov Isuse, pomiluj me!
48. I prijećahu mu mnogi da ućuti, a on još većma vikaše: Sine Davidov, pomiluj me!
49. I zaustavivši se Isus reče: Pozovite ga! I zovnuše slijepoga govoreći mu: Ne boj se, ustani, zove te.
50. A on, zbacivši sa sebe haljinu svoju, ustade i dođe Isusu.
51. I odgovarajući reče mu Isus: Šta hoćeš da ti učinim? A slijepi mu reče: Učitelju, da progledam.
52. A Isus mu reče: Idi, vjera tvoja spase te. I odmah progleda, i otide putem za Isusom.
 
11. Svečani ulazak Hrista u Jerusalim. O neplodnoj smokvi. Istjerivanje trgovaca iz hrama. Moć vjere, molitve i praštanja. Hristova vlast.
 
(Zač. 49).
1. I kada se približiše Jerusalimu, Vitfagi i Vitaniji, kod gore Maslinske, posla dvojicu od učenika svojih
2. I reče im: Idite u selo što je prema vama, i odmah kako uđete u njega naći ćete magare privezano, na koje niko od ljudi nije usjedao; odriješite ga i dovedite.
3. I ako vam ko reče: Šta to činite? kažite: Gospodu je potrebno; i odmah će ga poslati amo.
4. A oni otidoše, nađoše magare privezano kod vrata napolju na raskršću, i odriješiše ga.
5. A neki od onih što stajahu ondje rekoše im: Šta to činite i driješite magare?
6. A oni im rekoše kao što im zapovjedi Isus; i ostaviše ih.
7. I dovedoše magare Isusu, i metnuše na njega haljine svoje; i usjede na njega.
8. A mnogi prostriješe haljine svoje po putu; a drugi rezahu granje od drveća, i prostirahu po putu.
9. A koji iđahu pred njim i za njim, vikahu govoreći: Osana! Blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje!
10. Blagosloveno carstvo oca našega Davida koje dolazi u ime Gospodnje. Osana na visini!
(Zač. 50).
11. I uđe Isus u Jerusalim, i u hram; i promotrivši sve, kad bi uveče, iziđe u Vitaniju sa Dvanaestoricom.
12. I sutradan kad iziđoše iz Vitanije, ogladnje.
13. I vidjevši izdaleka smokvu s lišćem, dođe ne bi li što našao na njoj; i došavši njoj ništa ne nađe osim lišća; jer još ne bijaše vrijeme smokava.
14. I progovorivši Isus reče joj: Od sada niko ne jeo sa tebe roda dovijeka! I slušahu učenici njegovi.
15. I dođoše opet u Jerusalim: i ušavši Isus u hram, stade izgoniti one koji prodavahu i kupovahu u hramu; i ispremeta stolove onih što mijenjahu novce, i sjedišta onih što prodavahu golubove.
16. I ne dozvoljavaše da ko pronese kakav sud kroz hram.
17. I učaše govoreći im: Nije li pisano: Dom moj nazvaće se dom molitve svima narodima? A vi načiniste od njega pećinu razbojničku.
18. I čuše književnici i prvosveštenici, i tražahu kako bi ga pogubili; jer ga se bojahu; jer se sav narod veoma divljaše nauci njegovoj.
19. I kad bi uveče, iziđe izvan grada.
20. A ujutru prolazeći vidješe smokvu gdje se osušila iz korijena.
21. I opomenuvši se Petar reče mu: Učitelju, gle, smokva što si je prokleo osušila se.
22. I odgovarajući Isus reče mu:
(Zač. 51).
Imajte vjeru u Boga.
23. Jer zaista vam kažem: Ako ko reče gori ovoj digni se i baci se u more, a ne posumnja u srcu svojemu, nego uzvjeruje da će biti kao što govori, biće mu što god reče.
24. Zato vam kažem: Sve što ištete u svojoj molitvi, vjerujte da ćete primiti; i biće vam.
25. I kad stojite na molitvi, praštajte ako šta imate protiv koga; da i Otac vaš koji je na nebesima oprosti vama sagrješenja vaša.
26. Ako li pak vi ne opraštate, ni Otac vaš koji je na nebesima neće oprostiti vama sagrješenja vaša.
(Zač. 52).
27. I dođoše opet u Jerusalim; i kad hođaše po hramu dođoše njemu prvosveštenici i književnici i starješine,
28. I rekoše mu: Kakvom vlasti to činiš, ili ko ti dade tu vlast da ovo činiš?
29. A Isus odgovarajući reče im: I ja ću vas da upitam jednu riječ, i odgovorite mi, pa ću vam kazati kakvom vlasti ovo činim.
30. Krštenje Jovanovo da li bi s neba ili od ljudi? Odgovorite mi.
31. I pomišljahu u sebi govoreći: Ako rečemo: s neba; reći će: zašto mu, dakle, ne vjerovaste?
32. A da rečemo: od ljudi? – bojahu se naroda; jer svi mišljahu za Jovana da zaista prorok bješe.
33. I odgovarajući rekoše Isusu: Ne znamo. A Isus odgovarajući reče im: Ni ja vama neću kazati kakvom vlasti ovo činim.
 
12. Priča o zlim vinogradarima i odbačenom kamenu. Caru carevo i Bogu Božije. O vaskrsenju mrtvih. Dvije najveće zapovijesti. Božanstvo Hristovo. Udovičina lepta.
 
(Zač. 53).
1. I poče im govoriti u pričama: Posadi čovjek vinograd, i ogradi plotom, i iskopa pivnicu, i sagradi kulu, i dade ga vinogradarima, pa otide.
2. I kada dođe vrijeme, posla vinogradarima slugu da primi od vinogradara roda vinogradskoga.
3. A oni ga uhvatiše, izbiše i poslaše praznih ruku.
4. I opet im posla drugoga slugu; i onoga napadoše kamenjem, i razbiše mu glavu, i poslaše ga osramoćena.
5. I opet posla drugoga, i njega ubiše; i mnoge druge, jedne izbiše a druge pobiše.
6. A on imaše još jedinoga sina svoga, voljenoga, pa im najzad posla i njega, govoreći: Postidjeće se sina mojega.
7. A vinogradari oni rekoše među sobom: Ovo je nasljednik, hodite da ga ubijemo, i naše će biti nasljedstvo.
8. I uhvatiše ga, i ubiše, i izbaciše ga napolje iz vinograda.
9. Šta će, dakle, učiniti gospodar vinograda? Doći će i pogubiće vinogradare, i daće vinograd drugima.
10. Zar niste čitali u Pismu ovo: Kamen koji odbaciše zidari, on postade glava od ugla;
11. To bi od Gospoda i divno je u očima našim.
12. I tražahu da ga uhvate, ali se pobojaše naroda; jer razumješe da za njih govori priču; i ostavivši ga otidoše.
(Zač. 54).
13. I poslaše njemu neke od fariseja i irodovaca da bi ga uhvatili u riječi.
14. A oni došavši rekoše mu: Učitelju, znamo da si istinit, i ne obazireš se ni na koga; jer ne gledaš ko je ko, nego zaista putu Božijemu učiš. Reci nam, dakle, treba li ćesaru davati porez ili ne? Da damo ili da ne damo?
15. A on znajući njihovo licemjerje reče im: Što me kušate? Donesite mi dinar, da vidim.
16. A oni donesoše. I reče im: Čiji je ovo lik i natpis? A oni mu rekoše: Ćesarev.
17. I odgovarajući Isus reče im: Podajte ćesarevo ćesaru, a Božije Bogu. I zadiviše mu se.
(Zač. 55).
18. I dođoše mu sadukeji, koji kažu da nema vaskrsenja, i zapitaše ga govoreći:
19. Učitelju, Mojsej nam napisa: Ako kome brat umre i ostavi ženu a djece ne ostavi, da brat njegov uzme ženu njegovu i da podigne sjeme bratu svojemu.
20. Sedmoro braće bješe: i prvi uze ženu, i umrije bez poroda.
21. I drugi je uze, i umrije, i ni on ne ostavi poroda; tako i treći.
22. I uzeše je sedmorica i ne ostaviše poroda. A poslije sviju umrije i žena.
23. O vaskrsenju, dakle, kada vaskrsnu, kojega će od njih biti žena? Jer su je svih sedam imali za ženu.
24. I odgovarajući Isus reče im: Ne varate li se zato što ne znate Pisma ni sile Božije?
25. Jer kad iz mrtvih vaskrsnu, niti se žene ni udaju, nego su kao anđeli na nebesima.
26. A za mrtve da vaskrsavaju niste li čitali u knjigama Mojsejevim kako mu reče Bog kod kupine govoreći: Ja sam Bog Avraamov, i Bog Isakov, i Bog Jakovljev?
27. Bog nije Bog mrtvih, nego živih. Vi se, dakle, veoma varate.
(Zač. 56).
28. I pristupi jedan od književnika koji ih slušaše kako raspravljaju, pa vidjevši kako im dobro odgovori, zapita ga: Koja je zapovijest prva od sviju?
29. A Isus mu odgovori: Prva je zapovijest od sviju: Čuj Izrailju, Gospod Bog naš je Gospod jedini;
30. I ljubi Gospoda Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim, i svom snagom svojom. Ovo je prva zapovijest.
31. I druga je kao i ova: Ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe. Druge zapovijesti veće od ovih nema.
32. I reče mu književnik: Dobro, učitelju, pravo si kazao da je Bog jedan, i nema drugoga osim njega.
33. I ljubiti njega svim srcem svojim i svim razumom i svom dušom i svom snagom, i ljubiti bližnjega kao samoga sebe, veće je od sviju paljenica i žrtava.
34. A Isus vidjevši kako pametno odgovori reče mu: Nisi daleko od Carstva Božijega. I niko se više ne usudi da ga zapita.
35. I odgovorivši Isus reče učeći u hramu: Kako govore književnici da je Hristos sin Davidov?
36. Jer sam David kaza Duhom Svetim: Reče Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim.
37. Sam David, dakle, naziva ga Gospodom, pa otkuda mu je sin? I mnogi narod slušaše ga rado.
(Zač. 57).
38. I govoraše im u nauci svojoj: Čuvajte se književnika koji vole da idu u dugačkim haljinama, i da ih pozdravljaju na ulicama,
39. I žele prva mjesta po sinagogama, i začelja na gozbama.
40. Ovi što jedu kuće udovičke, i lažno se mole dugo, biće još većma osuđeni.
41. I sjede Isus prema hramovnoj blagajni i gledaše kako narod meće novce u nju. I mnogi bogati metahu mnogo.
42. I došavši jedna siromašna udovica metnu dvije lepte, koje čine jedan kodrant.
43. I dozvavši učenike svoje reče im: Zaista vam kažem: ova siromašna udovica metnu više od sviju koji meću u hramovnu blagajnu.
44. Jer svi metnuše od suviška svojega; a ona od sirotinje svoje metnu sve što imaše, svu imovinu svoju.
 
13. O razorenju hrama. O progonima Hrista radi. O razorenju Jerusalima, o drugom Hristovom dolasku i potrebi budnosti.
 
(Zač. 58).
1. I kad je izlazio iz hrama, reče mu jedan od učenika njegovih: Učitelju, gle kakvo kamenje, i kakve građevine!
2. I odgovarajući Isus reče mu: Vidiš li ove velike građevine? Ni kamen na kamenu neće ovdje ostati koji se neće razmetnuti.
3. I kad sjeđaše na gori Maslinskoj prema hramu, pitahu ga nasamo Petar i Jakov i Jovan i Andrej:
4. Kaži nam: kad će to biti? I kakav je znak kada će se to sve svršiti?
5. A Isus odgovarajući poče im govoriti: Pazite da vas ko ne prevari.
6. Jer će mnogi doći u moje ime govoreći: Ja sam, i mnoge će prevariti.
7. A kad čujete ratove i glasove o ratovima, ne plašite se; jer treba to da bude; ali to još nije kraj.
8. Jer ustaće narod na narod i carstvo na carstvo; i biće zemljotresi po svijetu; i biće gladi i meteži. To je početak stradanja.
(Zač. 59).
9. A vi se čuvajte; jer će vas predavati sudovima i po sinagogama biće vas, i pred vojvode i careve izvodiće vas mene radi za svjedočanstvo njima.
10. I svima narodima treba najprije da se propovijeda jevanđelje.
11. A kad vas povedu da vas predadu, ne brinite se unaprijed šta ćete govoriti, niti se pripremajte, nego što vam se dade u onaj čas ono govorite; jer nećete vi govoriti nego Duh Sveti.
12. I predaće brat brata na smrt i otac dijete, i ustaće djeca na roditelje i pobiće ih.
13. I svi će vas omrznuti zbog imena mojega. Ali koji pretrpi do kraja taj će se spasti.
(Zač. 60).
14. A kad vidite da gnusoba opustošenja, za koju govori prorok Danilo, stoji gdje ne treba – koji čita da razumije – tada koji budu u Judeji neka bježe u gore,
15. I koji bude na krovu da ne silazi u kuću, niti da ulazi da uzme što iz kuće svoje;
16. I koji bude u polju da se ne vraća natrag da uzme haljinu svoju.
17. Ali teško trudnicama i dojiljama u te dane!
18. Nego se molite Bogu da ne bude bježanje vaše u zimu.
19. Jer će u te dane biti nevolja kakva nije bila od početka tvorevine što je Bog stvorio do sad, niti će biti.
20. I da Gospod ne skrati te dane, niko se ne bi spasao; ali izabranih radi, koje izbra, skratio je te dane.
21. I tada ako vam ko reče: Evo ovdje je Hristos; ili: Eno ondje, ne vjerujte.
22. Jer će se pojaviti lažni hristosi i lažni proroci, i pokazaće znake i čudesa da bi, ako je moguće, prevarili i izabrane.
23. Ali vi se čuvajte; evo sve sam vam kazao unaprijed.
(Zač. 61).
24. Ali u te dane, poslije te nevolje, sunce će se pomračiti, i mjesec svoju svjetlost izgubiti.
25. I zvijezde će spadati s neba i sile nebeske pokrenuti se.
26. I tada će ugledati Sina Čovječijega gdje dolazi na oblacima sa silom i slavom velikom.
27. I tada će poslati anđele svoje i sabraće izabrane svoje od četiri vjetra, od kraja zemlje do kraja neba.
28. A od smokve naučite pouku: Kada se već njene grane podmlade i olistaju, znate da je blizu ljeto.
29. Tako i vi kada vidite ovo da se zbiva, znajte da je blizu kod vrata.
30. Zaista vam kažem da ovaj naraštaj neće proći dok se ovo sve ne zbude.
(Zač. 62).
31. Nebo i zemlja će proći, ali riječi moje neće proći.
32. A o danu tome ili o času niko ne zna, ni anđeli na nebu, ni Sin, do jedino Otac.
33. Pazite, bdite i molite se; jer ne znate kad će vrijeme nastati.
34. Kao što čovjek odlazeći ostavi kuću svoju, i dade slugama svojima vlast, i svakome svoj posao; i vrataru zapovjedi da straži.
35. Stražite, dakle, jer ne znate kada će doći gospodar kuće: uveče ili u ponoći ili u poj pijetlova ili ujutru,
36. Da ne dođe iznenada i nađe vas da spavate.
37. A što vama govorim, svima govorim: Stražite!
 
14. Pomazivanje Hrista u Vitaniji. Tajna Večera. Hristovo predskazivanje izdajnika i sablazni učenika. Molitva u Getsimaniji. Juda izdaje Hrista. Bjekstvo učenika. Suđenje pred prvosveštenikom Kajafom. Petrovo odricanje i kajanje.
 
1. Bijahu još dva dana do praznika Pashe i beskvasnih hljebova; i tražahu prvosveštenici i književnici kako bi ga na prevaru uhvatili i ubili.
2. Ali govorahu: Ne o prazniku, da se ne bi narod pobunio.
(Zač. 63).
3. I kad on bijaše u Vitaniji u kući Simona gubavoga i sjeđaše za trpezom, dođe žena sa sudom od alavastra, punim pravog skupocjenog nardovog mirisa, i razbivši sud izli mu na glavu.
4. A bijahu neki koji negodovahu među sobom govoreći: Zašto se taj miris prosipa tako?
5. Jer se mogaše taj miris prodati za više od trista dinara i dati siromasima. I vikahu na nju.
6. A Isus reče: Ostavite je; što joj smetate? Ona čini dobro djelo na meni.
7. Jer siromahe imate svagda sa sobom, i kad god hoćete možete im dobro činiti; a mene nemate svagda.
8. Ona je učinila što je mogla; pomazala je unaprijed tijelo moje za pogreb.
9. Zaista vam kažem: Gdje se god bude propovijedalo jevanđelje ovo po svemu svijetu, kazaće se za spomen njezin i ovo što ona učini.
(Zač. 64).
10. A Juda Iskariotski, jedan od Dvanaestorice, otide prvosveštenicima da im ga izda.
11. I oni čuvši obradovaše se, i obećaše mu dati novce; i on tražaše zgodno vrijeme da ga izda.
12. I u prvi dan beskvasnih hljebova, kada žrtvovahu pashalno jagnje, rekoše mu učenici njegovi: Gdje ćeš da idemo da ti ugotovimo Pashu da jedeš?
13. I posla dvojicu od učenika svojih i reče im: Idite u grad, i srešće vas čovjek koji nosi krčag vode, idite za njim,
14. I gdje uđe kažite domaćinu kuće: Učitelj veli: gdje je moja odaja gdje ću jesti Pashu sa učenicima svojim?
15. I on će vam pokazati gotovu veliku gornju odaju, zastrtu i pripremljenu: ondje nam zgotovite.
16. I iziđoše učenici njegovi, i dođoše u grad, i nađoše kao što im kaza, i ugotoviše Pashu.
17. I kad bi veče, dođe sa Dvanaestoricom.
18. I kad sjeđahu za trpezom i jeđahu, reče Isus: Zaista vam kažem: jedan od vas, koji jede sa mnom izdaće me.
19. A oni se stadoše žalostiti i govoriti mu jedan za drugim: Da nisam ja? I drugi: Da nisam ja?
20. A on odgovarajući reče im: Jedan od Dvanaestorice koji umoči sa mnom u zdjelu.
21. Sin Čovječiji, dakle, ide kao što je pisano za njega; ali teško onome čovjeku koji izda Sina Čovječijega; bolje bi mu bilo da se nije ni rodio onaj čovjek.
22. I kad jeđahu uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i dade im, i reče: Uzmite, jedite; ovo je tijelo moje.
23. I uze čašu i zablagodarivši dade im; i piše iz nje svi;
24. I reče im: Ovo je krv moja Novoga zavjeta koja se prolijeva za mnoge.
25. Zaista vam kažem: Više neću piti od roda vinogradskoga do onoga dana kad ću ga piti novoga u Carstvu Božijemu.
26. I otpojavši hvalu, iziđoše na goru Maslinsku.
27. I reče im Isus: Svi ćete se vi sablazniti o mene ove noći, jer je pisano: Udariću pastira i ovce će se razbjeći.
28. Ali po vaskrsenju mojemu ići ću pred vama u Galileju.
29. A Petar mu reče: Ako se i svi sablazne, ja neću.
30. I reče mu Isus: Zaista ti kažem: danas, ove noći, prije nego što pijetao dva puta zapjeva, ti ćeš me se tri puta odreći.
31. A Petar još odlučnije govoraše: Ako bih morao i umrijeti s tobom, neću te se odreći. Isto tako i svi govorahu.
32. I dođoše na mjesto koje se zove Getsimanija, i reče učenicima svojim: Sjedite ovdje dok ja odem da se pomolim Bogu.
33. I uze sa sobom Petra i Jakova i Jovana, i stade se vrlo žalostiti i tugovati.
34. I reče im: Žalosna je duša moja do smrti; ostanite ovdje i bdite.
35. I otišavši malo pade na zemlju, i moljaše se da bi ga mimoišao čas, ako je moguće.
36. I govoraše: Ava, Oče, sve je moguće tebi; pronesi čašu ovu mimo mene; ali opet ne kako ja hoću nego kako ti.
37. I dođe i nađe ih gdje spavaju, i reče Petru: Simone, zar spavaš? Zar ne mogaste jedan čas probdjeti?
38. Bdite i molite se da ne padnete u iskušenje; jer duh je srčan ali je tijelo slabo.
39. I opet otide i pomoli se Bogu govoreći one iste riječi.
40. I vrativši se nađe ih opet gdje spavaju; jer im bijahu oči otežale; i ne znadijahu šta bi mu odgovorili.
41. I dođe i treći put, i reče im: Spavate, dakle, i počivate. Dosta je. Dođe čas, evo se predaje Sin Čovječiji u ruke grješnika.
42. Ustanite, hajdemo! Evo se izdajnik moj približio.
(Zač. 65).
43. I odmah, dok on još govoraše, dođe Juda, jedan od Dvanaestorice, i s njim ljudi mnogi s noževima i s koljem, poslani od prvosveštenika i književnika i starješina.
44. A izdajnik njegov dade im znak govoreći: Koga cjelivam, onaj je; uhvatite ga i odvedite stražarno.
45. I došavši, odmah mu pristupi i reče: Zdravo, Učitelju! I cjeliva ga.
46. A oni staviše ruke svoje na njega i uhvatiše ga.
47. A jedan od onih što stajahu ondje izvadi nož te udari slugu prvosvešteničkog i odsječe mu uho.
48. I odgovarajući Isus reče im: Kao na razbojnika izišli ste s noževima i s koljem da me uhvatite.
49. Svaki dan sam bio kod vas u hramu i učio, i ne uhvatiste me. Ali da se ispuni Pismo.
50. I ostavivši ga, pobjegoše svi.
51. A za njim iđaše neki mladić ogrnut platnom po golom tijelu; i uhvatiše onoga mladića.
52. A on ostavivši platno, go pobježe od njih.
53. I dovedoše Isusa prvosvešteniku, i sabraše se kod njega svi prvosveštenici i književnici i starješine.
54. A Petar iđaše za njim izdaleka do u dvorište prvosveštenika, i sjeđaše sa slugama, i grijaše se kod ognja.
55. A prvosveštenici i sav Sinedrion tražahu protiv Isusa svjedočanstva da ga ubiju; i ne nađoše.
56. Jer mnogi svjedočahu lažno protiv njega i svjedočanstva ne bijahu jednaka.
57. I neki ustavši svjedočahu protiv njega lažno, govoreći:
58. Mi ga čusmo gdje govori: Ja ću razvaliti ovaj hram rukotvoreni, i za tri dana sagraditi drugi, nerukotvoreni.
59. I ni ovo svjedočanstvo njihovo ne bijaše jednako.
60. I stavši prvosveštenik na sredinu, zapita Isusa, govoreći: Zar ništa ne odgovaraš što ovi protiv tebe svjedoče?
61. A on ćutaše i ništa ne odgovaraše. Opet ga prvosveštenik zapita i reče: Jesi li ti Hristos, Sin Blagoslovenoga?
62. A Isus reče: Ja sam taj; i vidjećete Sina Čovječijega gdje sjedi sa desne strane Sile i dolazi na oblacima nebeskim.
63. A prvosveštenik razdrije haljine svoje, i reče: Šta nam više trebaju svjedoci?
64. Čuste hulu na Boga. Šta vam se čini? A oni ga svi osudiše da je zaslužio smrt.
65. I počeše neki pljuvati na njega i pokrivati mu lice, i udarati ga, i govoriti mu: Pogodi nam ko te udari! I sluge ga bijahu po obrazima.
66. I kad bijaše Petar dolje u dvorištu, dođe jedna od sluškinja prvosveštenikovih,
67. I vidjevši Petra gdje se grije, pogleda ga i reče: I ti si bio sa Isusom Nazarećaninom.
68. A on se odreče govoreći: Ne znam, niti razumijem šta ti govoriš. I iziđe napolje u prednje dvorište, i pijetao zapjeva.
69. I vidje ga sluškinja opet, pa poče govoriti onima što stajahu ondje: Ovaj je od njih.
70. A on se opet odricaše. I malo potom oni što stajahu ondje rekoše Petru: Vaistinu si od njih; jer si Galilejac, i govor ti je sličan.
71. A on se poče kleti i zaklinjati: Ne znam toga čovjeka o kojem govorite.
72. I po drugi put zapjeva pijetao. I sjeti se Petar riječi što mu reče Isus: Prije no što pijetao dva puta zapjeva, tri puta ćeš me se odreći. I stade plakati.
 
15. Hristos pred Pilatom. Puštanje Varave. Mučenje i raspinjanje Hrista. Smrt i pogreb.
 
(Zač. 66).
1. I odmah ujutru učiniše vijeće prvosveštenici sa starješinama i književnicima, i sav Sinedrion, i svezavši Isusa odvedoše ga i predadoše Pilatu.
2. I upita ga Pilat: Jesi li ti car judejski? A on odgovarajući reče mu: Ti kažeš.
3. I tužahu ga prvosveštenici mnogo. Ali on ne odgovaraše ništa.
4. A Pilat ga ponovo upita govoreći: Zar ništa ne odgovaraš? Vidi koliko te optužuju!
5. Ali Isus više ništa ne odgovori tako da se Pilat divljaše.
6. A o Prazniku oslobađaše im po jednoga sužnja koga bi iskali.
7. A bijaše neki, po imenu Varava, u okovima sa svojim ustanicima, koji su u buni učinili ubistvo.
8. I povikavši narod stade iskati ono što im svagda činjaše.
9. A Pilat im odgovori, govoreći: Hoćete li da vam pustim cara judejskoga?
10. Jer znadijaše da su ga iz zavisti predali prvosveštenici.
11. Ali prvosveštenici podstakoše narod da je bolje da im pusti Varavu.
12. A Pilat opet odgovarajući reče im: A šta hoćete da učinim sa onim što ga zovete carem judejskim?
13. A oni opet povikaše: Raspni ga!
14. A Pilat im reče: A kakvo je zlo učinio? A oni još jače vikahu: Raspni ga!
15. I Pilat, želeći ugoditi narodu, pusti im Varavu, a Isusa, šibavši, predade da ga razapnu.
(Zač. 67).
16. A vojnici ga odvedoše unutra u dvorište u takozvani pretorijum, i sazvaše svu četu vojnika.
17. I obukoše mu purpurni ogrtač, i opletavši trnov vijenac staviše na njega.
18. I stadoše ga pozdravljati: Zdravo, care judejski!
19. I bijahu ga po glavi trskom, i pljuvahu na njega, i padajući na koljena klanjahu mu se.
20. I kad mu se narugaše, svukoše s njega purpurni ogrtač, i obukoše ga u njegove haljine i izvedoše da ga razapnu.
21. I natjeraše jednoga prolaznika, Simona iz Kirine, oca Aleksandrova i Rufova, koji iđaše iz polja, da ponese krst njegov.
(Zač. 68).
22. I dovedoše ga na mjesto Golgotu, što znači: Mjesto lobanje.
23. I davaše mu da pije vino sa smirnom, a on ne uze.
24. I kad ga razapeše, razdijeliše haljine njegove bacajući kocku za njih ko će šta uzeti.
25. A bijaše čas treći, i razapeše ga.
26. I bješe natpis njegove krivice napisan: Car judejski.
27. I s njim raspeše dva razbojnika, jednoga s desne, a jednoga s lijeve strane njemu.
28. I ispuni se Pismo koje govori: I uvrstiše ga među bezakonike.
29. I prolaznici huljahu na njega mašući glavama svojim i govoreći: Ua! Ti što hram razvaljuješ i za tri dana sagrađuješ,
30. Spasi samoga sebe i siđi s krsta!
31. Tako i prvosveštenici s književnicima rugahu se, govoreći jedan drugome: Druge spase, a sebe ne može da spase.
32. Hristos, car Izrailjev, neka siđe sada s krsta da vidimo, pa ćemo mu vjerovati. I oni što bijahu s njim razapeti vrijeđahu ga.
33. A kada nastade šesti čas, bi tama po svoj zemlji do časa devetoga.
34. I u deveti čas povika Isus iz svega glasa govoreći: Eloi, Eloi, lima savahtani? što znači: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?
35. I neki od onih što stajahu ondje čuvši to govorahu: Eno zove Iliju.
36. A jedan otrča te napuni sunđer octa, pa nataknuvši na trsku pojaše ga, govoreći: Ostavite da vidimo hoće li doći Ilija da ga skine.
37. I Isus povika iz sveg glasa i izdahnu.
38. I zavjesa hramovna razdrije se na dvoje odozgo do dolje.
39. A kad vidje kapetan koji stajaše prema njemu da tako uzviknuvši izdahnu, reče: Zaista čovjek ovaj Sin Božiji bješe.
40. A bijahu tu i žene gledajući izdaleka, među kojima bješe i Marija Magdalina i Marija mati Jakova Maloga i Josije, i Salomija,
41. Koje i kad on bješe u Galileji iđahu za njim i služahu mu; i mnoge druge i koje bijahu došle s njim u Jerusalim.
42. I kad već bi uveče, jer bijaše petak, to jest uoči subote,
(Zač. 69).
43. Dođe Josif, iz Arimateje, ugledan savjetnik, koji i sam Carstvo Božije čekaše, i usudi se te uđe Pilatu i zaiska tijelo Isusovo.
44. A Pilat se začudi da je već umro; i dozvavši kapetana, zapita ga: Je li davno umro?
45. I doznavši od kapetana, dade tijelo Josifu.
46. I on kupivši platno i skinuvši ga, obavi platnom, i položi ga u grob koji bješe isječen u kamenu, i navali kamen na vrata groba.
47. A Marija Magdalina i Marija Josijina gledahu gdje ga polagahu.
16. Mironosice na grobu. Vaskrsenje Hristovo. Javljanje apostolima. Slanje učenika da propovijedaju i krštavaju. Vaznesenje.
 
(Zač. 70).
1. I pošto prođe subota, Marija Magdalina i Marija Jakovljeva i Salomija kupiše mirise da dođu da ga pomažu.
2. I vrlo rano u prvi dan nedjelje dođoše na grob oko izlaska sunca.
3. I govorahu među sobom: Ko će nam odvaliti kamen od vrata groba?
4. I pogledavši vidješe da kamen bješe odvaljen; a bješe vrlo veliki.
5. I ušavši u grob, vidješe mladića obučena u bijelu haljinu gdje sjedi s desne strane; i uplašiše se.
6. A on im reče: Ne plašite se. Isusa tražite Nazarećanina, raspetoga. Ustade, nije ovdje; evo mjesta gdje ga položiše.
7. Nego idite i kažite učenicima njegovim i Petru, da će pred vama otići u Galileju; tamo ćete ga vidjeti, kao što vam reče.
8. I izišavši pobjegoše od groba, jer ih uhvati strah i trepet, i nikom ništa ne kazaše, jer se bojahu.
(Zač. 71).
9. A Isus, vaskrsnuvši rano u prvi dan nedjelje, javi se najprije Mariji Magdalini, iz koje bješe istjerao sedam demona.
10. I ona otide te javi onima što su bili s njim, koji plakahu i ridahu.
11. A oni čuvši da je živ i da ga je ona vidjela, ne vjerovaše.
12. A poslije toga javi se na putu dvojici od njih u drugome obličju, kad su išli u selo.
13. I oni otišavši javiše ostalima; ali ni njima ne vjerovaše.
14. Najposlije javi se njima Jedanaestorici kada bijahu za trpezom, i prekori ih za njihovo nevjerovanje i okorjelost srca, što ne vjerovaše onima koji ga vidješe vaskrsloga.
15. I reče im: Idite po svemu svijetu i propovijedajte jevanđelje svakom stvorenju.
16. Koji povjeruje i krsti se biće spasen, a koji ne vjeruje biće osuđen.
17. A znaci onima koji vjeruju biće ovi: imenom mojim izgoniće demone; govoriće novim jezicima;
18. Uzimaće zmije u ruke; ako i smrtno što popiju, neće im nauditi; na bolesnike polagaće ruke, i ozdravljaće.
19. A Gospod pošto im ovo izgovori, uznese se na nebo i sjede Bogu sa desne strane.
20. A oni otidoše i propovijedaše svuda, i Gospod im pomagaše, i riječ potvrđivaše znacima koji su se potom pokazivali. Amin.

6 komentar(a)

  1. Dragan Marjanović

    24. „I da prinesu žrtvu kao što je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića“.
    Ovako je, dakle, preveden ovaj 24. stih 2. glave Lukinog jevanđelja.

    Međutim Sveti Grigorije Palama u „Besedi na Sretenje Gospoda i Boga i Spasitelja našeg Isusa Hrista“ tumači zašto je rečeno „par grlica“ (a ne dve grlice) i „dva golubića“.

    On ovako govori: „Prinošenje para grlica predstavljalo je celomudrenost roditelja, onih koji žive po zakonu braka; a dva golubića, koji ne poznaju brak, jasno su nagoveštavala Djevu i od ove Djeve rođenoga, Koji je do kraja Devstvenik. Obrati pažnju na strogu tačnost Zakona: govorio je o paru grlica, budući da grlice označavaju one koji su sjedinjeni brakom; kada je pak reč o ptićima, na njih ovo ne može da se primeni, jer ni Ona Koja je rodila ni Onaj Koji je rođen nisu znali za jaram (braka). Nagoveštavajući još u starini devstveno rođenje, Zakon ga predskazuje ovim praslikama (predizobraženjima). Nakon što se na čudesan način rodio, On je sada bio donesen u hram, dok je Duh Sveti pripremio druge, dostojnije grlice i golubiće. Koga to? Simeona i Anu, jer bi oni zbog svog mladenaštva (detinjeg uzrasta) kada je u pitanju greh opravdano mogli da budu nazvani golubićima ili pak grlicama, s obzirom na njihovu krajnju celomudrenost.“
    Pitanje je, dakle, kako treba da glasi stih: „dve grlice“ ili „par grlica“ ?

  2. Aleksandar Živković

    I jedno i drugo je tačno, jer su te riječi sinonimi. Riječ par označava dvoje. Međutim, u našem jeziku je bolji prevod dvije grlice, jer se time nedvosmisleno ukazuje, koliko ih ima. Na primjer, da doslovno stoji prevedeno “par grlica“, onda bi, u duhu našeg jezika, to moglo da znači i nekoliko grlica, a ne samo dvije, jer se radi o homonimu. Primjer za riječ par može biti i sledeći: “Rekao mi je par riječi o tome“ ili “bili smo tamo par dana“ ili “’čekali smo ga par minuta“. U ovim primjerima je očigledno, da par ne znači dva, već nekoliko.

    • Vladimir Marković

      Čini se da je g. Marjanović u pravu, to jest bliži svetootačkom tumačenju. Srpski jezik je nekada u svojoj dalekoj istoriji pored jednine i množine imao još jednu podvesti množine koja danas opstaje samo rudimentarno – dvojinu. U tom smislu, pravilan prevod bio bi „dvoje grlica“, što znači mušku i žensku grlica, koje žive u zajednici. Jer i za bračni ili zaljubljeni par ljudi kažemo skraćeno „dvoje“. Par je za nijansu manje definisan, ali i dalje bolji prevod nego „dve/dvije grlice“.

  3. Divno. Braća, kako preuzeti?

    • Bibliotekar

      Dragi brate, ne postoji opcija za preuzimanje celog Svetog Pisma. Može samo da se čita onlajn.

  4. Mirko Nanić

    Može da se čita celo Sveto Pismo. Ja sam uz malo truda sklopio posebno Stari Zavet, a posebno Novi Zavet na Srbskom jeziku u dva tzv. fajla u vordu i tako ih koristim. A to se može jednim klikom miša spojiti u jedan fajl, celo Sveto Pismo Starog i Novog Zaveta. Ako treba, mogu vam ga poslati.

Ovde napišite komentar ukoliko želite

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *