NASLOVNA » BIBLIOTEKA, Sveto pismo i tumačenja » NOVI ZAVJET GOSPODA NAŠEG ISUSA HRISTA

NOVI ZAVJET GOSPODA NAŠEG ISUSA HRISTA

 

NOVI ZAVJET
GOSPODA NAŠEG ISUSA HRISTA
 

 
POSLANICA SVETOG APOSTOLA PAVLA JEVREJIMA
 
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13
 
1. Hristos je Sin Božiji i viši od anđela.
 
(Zač. 303).
1. Bog koji je iz davnine mnogo puta i raznim načinima govorio ocima preko Proroka,
2. U ove posljednje dane govorio je nama preko Sina, kojega postavi nasljednikom svega, kroz kojega je i vijekove stvorio;
3. On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama,
4. I toliko se pokaza veći od anđela koliko je slavnije Ime naslijedio nego oni.
5. Jer kome od anđela ikada reče: Sin moj jesi Ti, ja te danas rodih? I opet: Ja ću njemu biti Otac, a on meni Sin.
6. I opet, kada uvodi Prvorodnoga u vaseljenu, govori: I neka mu se poklone svi anđeli Božiji.
7. A za anđele govori: Koji čini anđele svoje duhovima i sluge svoje plamenom ognjenim.
8. Za Sina pak: Prijesto je tvoj, Bože, vavijek vijeka; žezal pravičnosti je žezal Carstva tvojega.
9. Zavolio si pravdu i omrzao bezakonje; zbog toga te pomaza, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje.
(Zač. 304).
10. I opet: Ti, Gospode, u početku osnova zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih;
11. Oni će proći, a ti ostaješ, i sve će ostarjeti kao odijelo,
12. I savićeš ih kao haljinu, i izmjeniće se, a ti si uvijek isti, i godine tvoje neće minuti.
13. A kome od anđela ikad reče: Sjedi meni sa desne strane dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim?
14. Nisu li svi oni duhovi za služenje, koji se šalju da služe onima koji će naslijediti spasenje?
 
2. Slušati Hrista koji je istinskim očovječenjem i stradanjem pobijedio smrt i đavola i spasao sve.
 
1. Zbog toga moramo veoma paziti na ono što čusmo, da ne skrenemo.
(Zač. 305).
2. Jer ako je riječ kazana preko anđela potvrđena, i svaki prestup i neposlušnost dobi zasluženu kaznu,
3. Kako ćemo je mi izbjeći ako ne marimo za tako veliko spasenje, koje otpoče propovijedati Gospod, a potvrdiše ga među nama oni koji su čuli,
4. Što i Bog posvjedoči znacima i čudesima, raznim moćnim djelima i razdavanjem Duha Svetoga po svojoj volji.
5. Jer Bog ne pokori anđelima onaj svijet koji dolazi, o kojem govorimo.
6. Neko pak negdje posvjedoči govoreći: Šta je čovjek da ga se sjećaš, ili sin čovječiji da ga pohodiš?
7. Učinio si ga privremeno manjim od anđela, slavom i čašću ovjenčao si ga, i postavio si ga nad djelima ruku tvojih;
8. Sve si pokorio pod noge njegove. I pošto mu pokori sve, ništa mu ne ostavi nepokoreno. Ali sada još ne vidimo da mu je sve pokoreno.
9. A privremeno manjim od anđela vidimo Isusa, zbog stradanja sve do smrti, ovjenčanoga slavom i čašću, da bi po blagodati Božijoj okusio smrt za sve.
10. Jer je prikladno Bogu, za Kojega je sve i kroz Kojega je sve, Koji privede mnoge sinove u slavu, da Čelnika spasenja njihova učini savršenim kroz stradanje.
(Zač. 306).
11. Jer i Onaj koji osvećuje i oni koji se osvećuju svi su od jednoga, zato se ne stidi da ih naziva braćom, govoreći:
12. Objaviću Ime tvoje braći svojoj, usred sabora pjesmom ću te veličati.
13. I opet: Ja ću se uzdati u Njega. I opet: Evo ja i djeca koju mi dade Bog.
14. A pošto ta djeca imaju zajednicu u krvi i mesu, i On uze najprisnijeg udjela u tome, da smrću satre onoga koji ima moć smrti, to jest đavola,
15. I da izbavi one koji iz straha od smrti cijeloga života bijahu krivci za svoje robovanje.
16. Jer, zaista se ne prisajedini anđelima, nego se prisajedini sjemenu Avraamovu.
17. Stoga je trebalo da u svemu bude podoban braći, da bi bio milostiv i vjeran prvosveštenik u službi Bogu, kako bi očistio grijehe naroda.
18. Jer pošto je i sam stradao budući kušan, zato može pomoći onima koji bivaju kušani.
 
3. Hristos Prvosveštenik je veći od Mojseja, a vjerni su zajedničari Njegovi.
 
(Zač. 307).
1. Zato, braćo sveta, zajedničari zvanja nebeskoga, poznajte Poslanika i Prvosveštenika vjere naše koju ispovjedamo, Isusa Hrista.
2. Koji je vjeran Onome koji ga je postavio, kao i Mojsej u svemu domu njegovu,
3. Jer se ovaj udostoji veće slave nego Mojsej, kao što veću čast od doma ima onaj koji ga je sagradio.
4. Jer je svaki dom sazidan od nekoga, a onaj koji je sve sazdao jeste Bog.
(Zač. 308).
5. Mojsej pak bješe vjeran u svemu domu njegovu kao sluga, za svjedočanstvo onoga što je imalo da se kaže,
6. Dok je Hristos kao Sin nad domom njegovim; a njegov dom smo mi, ako smjelo pouzdanje i nadu kojom se hvalimo do kraja nepokolebivo održimo.
7. Zato, kako veli Duh Sveti: Danas, ako glas njegov čujete,
8. Nemojte da budu tvrdokorna srca vaša kao prilikom ogorčenja u dan kušanja u pustinji,
9. Gdje me iskušavaše ocevi vaši, ispitivaše me, a gledali su djela moja četrdeset godina.
10. Zato se razgnjevih na pokoljenje ono, i rekoh: svagda lutaju srcem, a sami ne poznaše puteva mojih;
11. Zato se zakleh u gnjevu svojemu da neće ući u počinak moj.
(Zač. 309).
12. Pazite, braćo, da ne bude u nekome od vas zlo srce nevjerovanja, odstupanjem od Boga živoga;
13. Nego bodrite jedan drugoga svaki dan, dokle god to „danas“ traje, da koji od vas ne postane tvrdokoran obmanom grijeha.
14. Jer smo postali zajedničari Hristovi, samo ako prvobitnu vjeru do kraja čvrsto održimo.
15. Dok se još govori: Danas, ako glas njegov čujete, nemojte da budu tvrdokorna srca vaša, kao prilikom ogorčenja.
16. A koji su to što čuše i ogorčiše? Zar ne svi koji iziđoše iz Egipta vođeni Mojsejem?
17. A na koje se On gnjevio četrdeset godina? Nije li na one koji sagriješiše, čije kosti ostadoše u pustinji?
18. Kojima li se zakleo da neće ući u počinak njegov, ako ne onima koji bijahu nepokorni?
19. I vidimo da ne mogoše ući zbog nevjerovanja.
 
4. Narodu Božijem ostavljen je počinak. Živa riječ Božija. Hristos Veliki Prvosveštenik.
 
(Zač. 310).
1. Bojimo se, dakle, da neko od vas, dok još važi obećanje za ulazak u počinak njegov, ne pomisli da je odocnio.
2. Jer i nama je javljena radosna vijest kao i onima; ali njima ne bi od koristi riječ koju čuše, pošto oni koji je čuše ne prihvatiše je sa vjerom.
3. A mi koji povjerovasmo ulazimo u počinak, kao što je rekao: Zato se zakleh u gnjevu svojemu da oni neće ući u počinak moj, mada djela Božija bijahu završena od postanka svijeta.
4. Jer reče negdje za sedmi dan ovako: I počinu Bog u dan sedmi od svih djela svojih.
5. A ovdje opet: Neće ući u počinak moj.
6. Pa pošto neki imaju da uđu u njega, a oni kojima je najprije javljena radosna vijest ne uđoše zbog nepokornosti,
7. To opet odredi jedan dan, „Danas“, govoreći preko Davida, poslije tolikoga vremena, kao što reče: Danas, ako glas njegov čujete, nemojte da budu tvrdokorna srca vaša.
8. Jer da je njih Isus Navin uveo u počinak, ne bi se poslije toga govorilo o nekom drugom danu.
9. Prema tome, narodu Božijem tek predstoji počinak.
10. Jer ko je ušao u odmor njegov i sam je počinuo od djela svojih, kao i Bog od svojih.
11. Postarajmo se, dakle, da uđemo u taj počinak, da ne bi ko pao po istom primjeru nepokornosti.
12. Jer je riječ Božija živa i djelotvorna, oštrija od svakoga dvosjekloga mača, i prodire sve do razdiobe duše i duha, zglobova i srži, i sudi namjere i pomisli srca.
13. I nema tvari sakrivene pred njim, nego je sve obnaženo i otkriveno pred očima Onoga kome ćemo odgovarati.
(Zač. 311).
14. Imajući, dakle, Prvosveštenika velikoga, koji je prošao nebesa, Isusa Sina Božijega, treba da se držimo čvrsto vjere koju ispovijedamo.
15. Jer nemamo prvosveštenika koji ne bi mogao sastradati nemoćima našim, nego Prvosveštenika koji je u svemu kušan kao i mi, ali bez grijeha.
16. Stoga pristupajmo smjelo prijestolu blagodati, da primimo milost i nađemo blagodat za blagovremenu pomoć.
 
5. Hristos Prvosveštenik po činu Melhisedekovu. Mliječna i jaka hrana.
 
1. Jer svaki prvosveštenik koji se uzima između ljudi, postavlja se za ljude na služenje Bogu, da prinosi i darove i žrtve za grijehe,
2. Koji može da saosjeća sa onima koji su u neznanju i zabludi; jer je i sam podložan slabostima,
3. I zbog toga je dužan, kako za narod, tako i za samoga sebe da prinosi žrtve za grijehe.
4. I niko sam sebi ne prisvaja tu čast, nego prizvan od Boga, kao i Aron.
5. Tako i Hristos ne dade sam sebi slavu da bude prvosveštenik, nego Onaj koji mu reče: Sin moj jesi ti, ja te danas rodih.
6. Kao što i na drugom mjestu veli: Ti si Sveštenik vavijek po činu Melhisedekovu.
7. On u dane zemaljskoga života svojega sa silnim vapajem i suzama prinese molitve i prozbe Onome koji je mogao da ga spase od smrti, i bi uslišen zbog pobožnosti svoje.
8. Iako bijaše Sin, preko stradanja nauči se poslušnosti,
9. I pokazavši se savršen, postade svima koji su mu poslušni uzrok spasenja vječnoga,
10. Narečen od Boga Prvosveštenik po činu Melhisedekovu.
(Zač. 312).
11. O tome bismo imali govoriti mnogo, ali teško je objasniti, jer ste postali nemarni za slušanje.
12. Jer vi koji bi po godinama trebalo da ste učitelji, opet treba da se učite početnim osnovama riječi božijih; i takvi postadoste da vam treba mlijeko, a ne jaka hrana.
13. Jer koji god se hrani mlijekom, neiskusan je u znanju pravednosti, jer je dijete.
14. A jaka hrana je za savršene, čija su čula navikom izvježbana za razlikovanje i dobra i zla.
 
6. Čuvati se otpadništva od vjere i sa nadom se držati obećanja Božijeg.
 
1. Zato, ostavivši početničku nauku o Hristu, pohitajmo ka savršenstvu; i nemojmo iznova postavljati temelj pokajanja od mrtvih djela, i vjere u Boga,
2. I nauke o krštavanjima, i o polaganju ruku, i o vaskrsenju mrtvih, i o sudu vječnome.
3. I ovo ćemo učiniti, ako Bog dopusti.
4. Jer nije moguće one koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dar nebeski, i postali zajedničari Duha Svetoga,
5. I okusili dobru riječ Božiju, i sile budućega vijeka,
6. Pa kad su otpali, ponovo vraćati na pokajanje, pošto oni sa svoje strane opet raspinju i ruže Sina Božijega.
7. Jer zemlja koja upija dažd što često na nju pada, i koja rađa bilje korisno onima radi kojih se i obrađuje, prima blagoslov od Boga;
8. A koja rađa trnje i korov, ne valja i nije daleko od prokletstva, a njezin je kraj: u vatru!
(Zač. 313).
9. Ali što se vas tiče, ljubljeni, iako ovako govorimo, ubijeđeni smo da stvari stoje bolje i da vode spasenju.
10. Jer Bog nije nepravedan pa da zaboravi djelo vaše i trud ljubavi koju pokazaste za Ime njegovo, posluživši i služeći svetima.
11. A želimo da svaki od vas pokaže tu istu revnost radi ostvarenja nade sve do kraja.
12. Da ne budete lijeni, nego da podražavate one koji vjerom i istrajnošću nasljeđuju obećanja.
(Zač. 314).
13. Jer kad Bog dade obećanje Avraamu, nemajući ni u koga većega da se zakune, zakle se samim sobom,
14. Govoreći: Zaista ću te bogato blagosloviti i obilno te umnožiti.
15. I tako Avraam strpljivo čekajući dočeka obećanje.
16. Jer se ljudi zaklinju većim od sebe, i svakom njihovom prepiranju završetak je zakletva kao jemstvo.
17. Zato i Bog, želeći da nasljednicima obećanja što pouzdanije pokaže neizmjenivost svoje odluke, posluži se zakletvom,
18. Da bismo u dvjema nepokolebivim stvarima, u kojima je nemoguće da Bog prevari, imali moćnu utjehu mi koji smo pribjegli da se držimo nade koja je pred nama;
19. Nju imamo kao kotvu duše, čvrstu i pouzdanu, koja ulazi unutar iza zavjese,
20. Gdje kao preteča za nas uđe Isus, postavši Prvosveštenik vavijek po činu Melhisedekovu.
 
7. Hristos Sveštenik kao Melhisedek, veći od sveštenika Levijevih, vječni je Prvosveštenik Novog Zavjeta.
 
(Zač. 315).
1. Jer taj Melhisedek, car Salimski, sveštenik Boga višnjega, koji srete Avraama kad se vraćaše poslije poraza careva, i blagoslovi ga;
2. Kome Avraam dade i desetak od svega, on je po značenju svoga imena prvo car pravde, a potom je i car Salimski, to jest, car mira,
3. Bez oca, bez matere, bez rodoslova, niti mu dani imaju početka niti mu život ima svršetka, a kao sličan Sinu Božijemu ostaje sveštenik bez prestanka.
4. No pogledajte koliko je velik ovaj, kome je i sam patrijarh Avraam dao desetak od probranoga plijena.
5. I dok sinovi Levijevi primajući sveštenstvo imaju zapovijest da uzimaju po zakonu desetak od naroda, to jest od braće svoje, iako su proizišli iz bedara Avraamovih,
6. Dotle ovaj koji nije od njihovog roda, uze desetak od Avraama, i njega, koji je imao obećanje, blagoslovio je.
(Zač. 316).
7. A van svakoga je spora da veći blagosilja manjega.
8. I tako ovdje desetak uzimaju ljudi smrtni, a tamo onaj za kojega se svjedoči da živi.
9. I moglo bi se reći, da Levije koji uzima desetak, dade desetak kroz Avraama,
10. Pošto on još bijaše u bedrima oca kada ga srete Melhisedek.
11. Ako je, dakle, savršenstvo bilo postignuto kroz levitsko sveštenstvo, jer je narod njime doveden pod Zakon, zašto je bilo još potrebno govoriti da će se pojaviti drugi Sveštenik po činu Melhisedekovu, a ne po činu Aronovu?
12. Ali kada se mijenja sveštenstvo, mora se promijeniti i Zakon.
13. Jer Onaj za koga se ovo veli iz drugoga je plemena, od kojega niko nije pristupao žrtveniku.
14. Jer je očigledno, da je Gospod naš proizišao iz plemena Judinog, za koje Mojsej ništa ne reče o sveštenstvu.
15. I još je očiglednije, kada po podobiju Melhisedekovu nastaje drugi Sveštenik,
16. Koji nije postao po zakonu tjelesne zapovijesti, nego po sili života neuništivoga.
17. Jer Pismo svjedoči: Ti si Sveštenik vavijek po činu Melhisedekovu.
(Zač. 317).
18. Ukida se, dakle, pređašnja zapovijest zbog njene nemoći i nekorisnosti
19. Jer Zakon ništa nije doveo do savršenstva, a uvodi se bolja nada kroz koju se približujemo Bogu.
20. Ukoliko ne bješe bez zakletve,
21. Jer oni bez zakletve postaše sveštenici, a Ovaj sa zakletvom Onoga koji mu govori: Zakle se Gospod i neće se raskajati: Ti si Sveštenik vavijek po činu Melhisedekovu
22. Utoliko Isus posta jemac boljega Zavjeta.
23. I onih sveštenika bilo je mnogo, jer ih je smrt sprečavala da ostaju,
24. A Ovaj, pošto ostaje vavijek, ima neprolazno sveštenstvo.
25. Zato i može potpuno i za uvijek spasti one koji kroz njega dolaze Bogu, pošto svagda živi pa može posredovati za njih.
(Zač. 318).
26. Jer takav nam Prvosveštenik trebaše: svet, nezlobiv, čist, odvojen od grješnika i viši od nebesa;
27. Koji nema potrebe, kao oni prvosveštenici, da svaki dan prinosi žrtve, najprije za svoje grijehe, a potom i za narodne, jer On ovo učini jednom zauvijek prinijevši samoga sebe.
28. Jer Zakon postavlja za prvosveštenike ljude koji imaju slabosti, a riječ zakletve poslije Zakona, postavlja Sina vavijek savršenoga.
 
8. Novozavjetni Prvosveštenik je s desna Bogu. Novi Zavjet ukida Stari.
 
1. A od ovoga što govorismo glavno je: Mi imamo takvoga Prvosveštenika, koji sjede s desne strane prijestola Veličanstva na nebesima,
2. Sveštenoslužitelj Svetinje i istinske Skinije, koju postavi Gospod, a ne čovjek.
3. Jer se svaki prvosveštenik postavlja da prinosi i dare i žrtve; zato je potrebno da i Ovaj ima nešto da prinese.
4. Jer ako bi bio na zemlji, ne bi ni bio sveštenik, budući da postoje sveštenici koji prinose dare po Zakonu.
5. Koji služe praslici i sjeni nebeskih stvarnosti, kao što bješe rečeno Mojseju kada je trebalo da načini skiniju: Gledaj, reče, da načiniš sve po obrascu koji ti je pokazan na gori.
6. A sada Ovaj dobi toliko uzvišenije služenje koliko je posrednik boljega Zavjeta, koji je na boljim obećanjima zasnovan.
7. Jer da je prvi zavjet bio bez mane, ne bi se tražilo mjesto za drugi.
(Zač. 319).
8. Jer koreći njih govori: Evo idu dani, govori Gospod, i učiniću sa domom Izrailjevim i sa domom Judinim Zavjet novi,
9. Ne onakav zavjet koji učinih sa ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje Egipatske; jer oni ne ostaše u zavjetu mome, i ja ne marih za njih, govori Gospod.
10. Jer ovo je Zavjet koji ću zavjetovati domu Izrailjevu poslije onih dana, govori Gospod: Staviću zakone moje u misli njihove i napisaću ih na srcima njihovim, i biću im Bog, i oni će biti moj narod.
11. I niko neće učiti bližnjega svoga, i niko brata svoga, govoreći: Poznaj Gospoda; jer će me svi poznati, od maloga do velikoga.
12. Jer ću biti milostiv nepravdama njihovim, i neću više spominjati grijehe njihove i bezakonja njihova.
13. A kad veli Zavjet novi, prvi je učinio zastarjelim; a ono što zastarijeva i stari, blizu je iščeznuća.
 
9. Starozavjetna skinija i žrtve nesavršene su; Hristova žrtva savršeno spasava i uvodi u nebo.
 
(Zač. 320).
1. Imala je, doduše, i prva skinija pravila za bogosluženje, a i Svetinju zemaljsku.
2. Jer bješe uređen prvi dio skinije, u njemu svijetnjak i trpeza i postavljeni hljebovi, i to se zove Svetinja.
3. A iza druge zavjese dio skinije, nazvan Svetinja nad svetinjama,
4. Koja imaše zlatnu kadionicu, i kovčeg obložen svuda zlatom, u kome bješe zlatni sasud sa manom, i procvjetali štap Aronov, i ploče Zavjeta,
5. A nad njim heruvimi slave, koji osjenjavahu očistilište; o čemu sada ne treba govoriti podrobno.
6. A pošto ovo bijaše tako uređeno, ulažahu sveštenici svagda u prvi dio skinije da vrše službu Božiju;
7. A u drugi jednom u godini sam prvosveštenik, ne bez krvi, koju prinosi za sebe i za narodne grijehe iz neznanja.
(Zač. 321).
8. Ovim Duh Sveti pokazuje da još nije otvoren put u Svetinju, dokle god prva skinija stoji;
9. Koja je praslika za sadašnje vrijeme, kada se prinose i darovi i žrtve koje ne mogu da usavrše savjest onoga koji služi,
10. A propisane su samo za jela i pića i razna pranja i obrede tjelesne do vremena obnove.
11. Ali kad je došao Hristos, Prvosveštenik budućih dobara, kroz veću i savršeniju skiniju, nerukotvorenu, to jest ne od ove tvorevine,
12. Ne sa krvlju jarčijom ni junčijom, nego sa svojom krvlju uđe jednom za svagda u Svetinju izvršivši vječno iskupljenje.
13. Jer ako krv jaraca i junaca i pepeo od junice, kojom kad se krope nečisti osvećuje ih da budu tjelesno čisti,
14. Koliko li će više krv Hrista, koji Duhom vječnim prinese sebe neporočna Bogu, očistiti savjest vašu od mrtvih djela, da bi služili Bogu živome i istinitome.
15. I zato je On posrednik Novoga Zavjeta, da poslije njegove smrti za iskupljenje od prestupa u prvome zavjetu, prizvani prime obećano vječno nasljedstvo.
16. Jer gdje je zavještanje mora da bude i smrt zavještača,
17. Jer je zavještanje punovažno tek poslije smrti, pošto nikada ne važi dok je zavještač u životu.
18. Jer ni prvi zavjet nije ustanovljen bez krvi.
19. Tako, kada je Mojsej objavio sve zapovijesti Zakona svemu narodu, onda uze krvi od junaca i jaraca, s vodom i vunom crvenom i isopom, te pokropi i knjigu i sav narod,
20. Govoreći: Ovo je krv zavjeta koji vama odredi Bog.
21. A tako i skiniju i sve sasude bogoslužbene pokropi krvlju.
22. I po Zakonu gotovo sve se čisti krvlju i bez prolijevanja krvi ne biva oproštenje.
23. Trebalo je, dakle, da se slike nebeskih stvari ovako očiste, a same nebeske stvari boljim žrtvama od ovih.
(Zač. 322).
24. Jer Hristos ne uđe u rukotvorenu Svetinju, koja je predobrazac istinske, nego u samo Nebo, da se sada pojavi pred licem Božijim radi nas;
25. Niti ulazi mnogo puta da prinosi samoga sebe, kao što prvosveštenik ulazi u Svetinju svake godine sa tuđom krvlju;
26. Inače bi On morao mnogo puta stradati počev od postanja svijeta; a sada na svršetku vijekova javi se jednom za svagda, da svojom žrtvom uništi grijeh.
27. I kao što ljudima predstoji jedanput umrijeti, a potom sud (Božiji),
28. Tako i Hristos jedanput prinese sebe na žrtvu da ponese grijehe mnogih. A drugi put će se pojaviti ne zbog grijeha nego za spasenje onih koji ga čekaju.
 
10. Starozavjetne žrtve i sila Hristove žrtve. Slava Novoga Zavjeta. Potreba vjernosti Hristu.
 
(Zač. 323).
1. Jer Zakon imajući samo sjenku budućih dobara, a ne sami lik stvari, ne može nikada jednim te istim žrtvama, koje se prinose stalno svake godine, usavršiti one koji pristupaju.
2. Inače, zar one ne bi prestale da se prinose, pošto oni koji služe ne bi se više osjećali grješnim, budući jednom za svagda očišćeni?
3. Međutim, te žrtve svake godine podsjećaju na grijehe.
4. Jer nije moguće da krv junaca i jaraca spere grijehe.
5. Zato ulazeći u svijet govori: Žrtvu i prinos nisi htio, ali si mi tijelo pripremio.
6. Svespaljenice i žrtve za grijehe nisu ti bile ugodne;
7. Tada rekoh: Evo dođoh, kao što je u početku Knjige pisano za mene, da učinim volju tvoju, Bože.
8. Govoreći prethodno, da žrtvu i prinos i svespaljenice i žrtve za grijehe nisi htio niti su ti bile ugodne, one koje se po zakonu prinose;
9. Potom reče: Evo idem da učinim volju tvoju, Bože. Ukida prvo, da postavi drugo.
10. Tom voljom smo osvećeni prinošenjem tijela Isusa Hrista jednom za svagda.
11. I svaki sveštenik stoji svakodnevno služeći i mnogo puta prinoseći iste žrtve koje nikada ne mogu uništiti grijehe;
12. A On, prinijevši jednu žrtvu za grijehe, zanavijek sjede s desne strane Boga,
13. Čekajući dalje dok se ne polože neprijatelji njegovi za podnožje nogu njegovih.
14. Jer je On jednim prinosom učinio savršenima zauvijek one koji se osvećuju
15. A svjedoči nam i Duh Sveti; jer pošto je naprijed rekao:
16. Ovo je Zavjet koji ću im zavještati poslije onih dana, govori Gospod, dajući zakone moje u srca njihova, i u misli njihove napisaću ih, kaže:
17. I grijehe njihove i bezakonja njihova neću više spominjati.
18. A gdje je oproštenje grijehova, tu nema više prinosa za njih.
(Zač. 324).
19. Imajući dakle, braćo, slobodu za ulazak u Svetinju krvlju Isusovom,
20. Putem novim i živim, koji nam je On otvorio zavjesom, to jest tijelom svojim,
21. I Sveštenika velikoga nad domom Božijim,
22. Pristupajmo istinitim srcem, u punoj vjeri, sa srcima očišćenim od zle savjesti i tijelom opranim vodom čistom,
23. Držimo se čvrsto u ispovijedanju nade bez kolebanja, jer je pouzdan Onaj koji je obećao;
24. I starajmo se jedan o drugome u podsticanju na ljubav i dobra djela.
25. Nemojmo izostajati sa skupova naših, kao što neki imaju običaj, nego se uzajamno bodrimo, i utoliko više koliko vidite da se približuje Dan onaj.
26. Jer ako mi griješimo hotimice i poslije primljenog poznanja istine, tu više nema žrtve za grijehe,
27. Nego samo strašno očekivanje suda i jarost ognja koji će progutati protivnike.
28. Kad neko prestupi Zakon Mojsejev, po iskazu dva ili tri svjedoka, ima da umre bez milosti;
29. Zamislite koliko će sada težu kaznu zaslužiti onaj koji gazi Sina Božijega, i krv Zavjeta kojom je osvećen za nesvetu drži, i Duha blagodati vrijeđa?
30. Jer znamo Onoga koji reče: Moja je osveta, ja ću uzvratiti, govori Gospod. I opet: Gospod će suditi narodu svojemu.
31. Strašno je pasti u ruke Boga živoga.
(Zač. 325).
32. A sjećajte se prvih dana, u koje, tek prosvijetljeni, podnijeste mnoge podvige stradanja,
33. Izloženi, s jedne strane, porugama i nevoljama, a sa druge, postavši sastradalnici onima koji to isto doživljavaju.
34. Jer ste i okovima mojim saosećali, i s radošću podnosili otimanje imovine vaše, znajući da vi imate bolje i neprolazno imanje na nebesima.
(Zač. 326).
35. Ne gubite, dakle, pouzdanje svoje, koje donosi veliku nagradu.
36. Jer vam je trpljenje potrebno, da pošto izvršite volju Božiju, primite ono što je obećano.
37. Jer još malo, vrlo malo, pa će doći Onaj koji treba da dođe i neće odocniti.
38. A pravednik će od vjere živjeti; ako li odstupi, neće biti po volji duši mojoj.
39. Mi, međutim, nismo od onih koji odstupaju na propast, nego od onih koji vjeruju na spasenje duše.
 
11. Vjera i njezina moć u starozavjetnim pravednicima.
 
1. A vjera je osnov svega čemu se nadamo, potvrda stvari nevidljivih.
2. Jer u njoj stari primiše dobro svjedočanstvo.
3. Vjerom saznajemo da su svjetovi sazdani riječju Božijom, tako da je vidljivo postalo iz nevidljivoga.
4. Vjerom prinese Avelj Bogu bolju žrtvu nego Kain; njome bi posvjedočen da je pravednik, kada sam Bog prihvati dare njegove; kroz nju on i poslije smrti još govori.
5. Vjerom Enoh bješe uznesen da ne vidi smrti; i više se ne nađe, jer ga Bog uznese, pošto prije njegova uznesenja bješe mu potvrđeno da je ugodio Bogu.
6. A bez vjere nije moguće ugoditi Bogu; jer onaj koji prilazi Bogu, treba da vjeruje da Bog postoji i da On nagrađuje one koji ga traže.
7. Vjerom Noje bi od Boga obaviješten o onome što se još ne vidi, i iz pobožnog straha sagradi kovčeg za spasenje doma svoga; njome on osudi sav svijet, i postade nasljednik pravednosti po vjeri.
(Zač. 327).
8. Vjerom Avraam posluša kada bi pozvan da pođe u zemlju koju je imao da primi u nasljedstvo, i pođe ne znajući kuda ide.
(Zač. 328).
9. Vjerom se naseli on u zemlji obećanoj kao u tuđoj, i u šatorima stanovaše sa Isakom i Jakovom, sunasljednicima istoga obećanja.
10. Jer očekivaše Grad koji ima temelje, kojemu je neimar i tvorac Bog.
11. Vjerom i sama Sara primi moć da začne, i uprkos dubokoj starosti ona rodi; jer vjerovaše Onome koji to obeća.
12. Zato se i rodiše potomci od jednoga, i to prestarjeloga čovjeka, mnoštvom kao zvijezde nebeske i kao pijesak nebrojeni na obali mora.
13. U vjeri pomriješe svi ovi ne dočekavši ostvarenje obećanja, ali ih vidješe izdaleka, i pozdraviše, i priznaše da su stranci i prolaznici na zemlji.
14. Jer oni koji tako govore pokazuju da traže Otadžbinu.
15. I da su mislili na onu iz koje su izišli, imali bi vremena da se vrate;
16. Ali sad žele bolju, to jest nebesku. Zato se Bog ne stidi njih da se naziva Bog njihov; jer im je pripremio Grad.
(Zač. 329).
17. Vjerom prinese Avraam Isaka kada je kušan, i jedinca prinošaše onaj koji je primio obećanja,
18. Kome bješe kazano: U Isaku će ti se nazvati sjeme,
19. Jer je razumio da je Bog kadar i iz mrtvih vaskrsavati; zato ga i dobi kao prasliku.
20. Vjerom u ono što će doći blagoslovi Isak Jakova i Isava.
21. Vjerom Jakov umirući blagoslovi svakoga sina Josifova, i pokloni se preko vrha palice svoje.
22. Vjerom Josif na samrti napominjaše o izlasku sinova Izrailjevih, i zapovjedi za kosti svoje.
23. Vjerom su Mojseja, pošto se rodi, krili tri mjeseca roditelji njegovi, jer vidješe da je dijete krasno, i ne pobojaše se zapovijesti careve.
24. Vjerom Mojsej, kada je odrastao, odreče da se naziva sin kćeri Faraonove;
25. I više voljaše da strada sa narodom Božijim nego da ima privremenu nasladu grijeha,
26. Smatrajući porugu Hristovu za veće bogatstvo od svega blaga egipatskoga, jer gledaše na nagradu.
27. Vjerom on ostavi Egipat, ne pobojavši se jarosti careve, jer se čvrsto držaše Nevidljivoga, kao da ga vidi.
28. Vjerom obavi pashu i kropljenje krvlju, da se onaj koji ubijaše prvence ne dotakne njih.
29. Vjerom prijeđoše Crveno more kao po suhu; a kada to pokušaše Egipćani, potopiše se.
30. Vjerom padoše zidovi jerihonski, kada se oko njih obilazilo sedam dana.
31. Vjerom Rava bludnica ne pogibe s nevjernicima, jer primi uhode s mirom.
32. I šta još da kažem? Jer mi ne bi dostalo vremena kad bih stao kazivati o Gedeonu, Varaku, Samsonu, Jeftaju, Davidu, Samuilu i o drugim prorocima,
(Zač. 330).
33. Koji vjerom pobijediše carstva, činiše pravdu, dobiše obećanja, zatvoriše usta lavovima,
34. Ugasiše silu ognjenu, utekoše od oštrica mača, od nemoćnih postadoše jaki, bijahu silni u ratu, poraziše vojske tuđinske;
35. Neke žene primiše svoje mrtve vaskrsenjem; drugi pak bijahu mukama umoreni ne pristavši na izbavljenje, da bi dobili bolje vaskrsenje;
36. A drugi iskusiše poruge i šibanja, pa još okove i tamnice;
37. Kamenjem pobijeni, prestrugani, izmučeni, od mača pomriješe; potucaše se u kožusima i kozjim kožama u oskudici, u nevoljama, u patnjama;
38. Oni kojih svijet ne bijaše dostojan, potucahu se po pustinjama i gorama i po pešterama i po jamama zemaljskim.
39. I svi ovi, osvjedočeni u vjeri, ne dobiše obećanje;
40. Zato što je Bog nešto bolje predvidjeo za nas, da ne bi oni bez nas dostigli savršenstvo.
 
12. Trpjeti i istrajati gledajući na Načelnika i Savršitelja vjere Isusa. Pedagogija Božija. Jerusalim nebeski i Crkva prvorođenih na nebu.
 
(Zač. 331).
1. Zato i mi, imajući oko sebe toliki oblak svjedoka, odbacimo svako breme i grijeh koji nas lako zavodi, i sa strpljenjem hitajmo u podvig koji nam predstoji,
2. Gledajući na Isusa, Načelnika i Savršitelja vjere, koji umjesto predstojeće mu radosti pretrpi krst, ne mareći za sramotu, i sjede s desne strane Prijestola Božijega.
3. Pomislite, dakle, na Njega, koji je od grješnika podnio takvo protivljenje protiv sebe, da ne malakšete i ne klonu duše vaše.
4. Još se ne suprotstaviste do krvi boreći se protiv grijeha,
5. I zaboravili ste savjet koji vam govori kao sinovima: Sine moj, ne zanemaruj karanje Gospodnje, niti kloni kada te on pokara.
6. Jer koga ljubi Gospod onoga i kara; i bije svakoga sina kojega prima.
7. Ako podnosite karanje, Bog postupa sa vama kao sa sinovima. Jer koji je to sin kojega otac ne kara?
8. Ako li ste bez karanja, koje su svi iskusili, onda ste kopilad a ne sinovi.
9. Dalje, kad su nas naši tjelesni oci karali, mi smo ih slušali. Zar se nećemo mnogo više pokoravati Ocu duhova i živjeti?
10. Jer oni nas karahu za malo dana prema svome nahođenju, a On na korist našu, da budemo zajedničari svetosti njegove.
11. Jer svako karanje, dok traje, ne čini se da je radost, nego žalost, ali poslije daje mirni plod pravednosti onima koji su kroz njega izvježbani.
12. Zato ispravite klonule ruke i oslabljena koljena,
13. I poravnite staze za noge svoje, da se ono što je hromo ne pogorša, nego naprotiv, da se izliječi.
(Zač. 332).
14. Starajte se da imate mir sa svima i svetost, bez koje niko neće vidjeti Gospoda;
15. Pazeći da ko ne ostane bez blagodati Božije; da ne bi nekakav korijen gorčine uzrastao i napravio nemir, i njime se zarazili mnogi;
16. Da ko ne bude bludnik ili poganac, kao Isav, koji za jedno jelo prodade svoje prvorodstvo.
17. Jer znate da je on i kasnije, kad je htio da naslijedi blagoslov, odbačen bio, jer ne nađe pokajanje, iako ga je sa suzama tražio.
18. Jer niste pristupili gori opipljivoj, i ognju razbuktalom, i mraku i tami i oluji,
19. I zvuku trube, i glasu riječi, za koji oni što ga čuše moljahu da im se više ne govori;
20. Jer ne mogahu podnijeti zapovijest: Ako se i zvijer dotakne te gore, biće kamenovana.
21. A prizor je tako strašan bio, da Mojsej reče: Prestrašen sam i drhtim,
22. Nego ste pristupili Gori Sionskoj i Gradu Boga živoga, Jerusalimu nebeskome, mirijadama anđela,
23. Svečanom saboru i Crkvi prvorodnih, zapisanih na nebesima, i Bogu Sudiji sviju, i duhovima savršenih pravednika.
24. I Isusu, Posredniku Novog Zavjeta, i krvi očišćenja, koja bolje govori negoli Aveljeva.
(Zač. 333).
25. Gledajte da ne odbacite Onoga koji govori. Jer, kad ne izbjegoše kaznu oni što odbaciše onoga koji prorokovaše na zemlji, a kamoli mi ako se odvratimo od Onoga sa nebesa,
26. Čiji glas onda potrese zemlju, a sad obeća govoreći: Još jednom ja ću potresti ne samo zemlju nego i nebo.
27. A ovo „još jednom“ pokazuje promjenu onoga što se koleba, kao stvorenog, da bi ostalo ono što se ne koleba.
28. Zato, primajući Carstvo nepokolebivo, da imamo blagodat i njome da služimo ugodno Bogu sa poštovanjem i strahom.
29. Jer Bog naš je oganj koji spaljuje.
 
13. Imati hrišćanske vrline. Sjećati se svojih učitelja u Hristu i čuvati se tuđe nauke. Završne pouke i pozdravi.
 
1. Bratoljublje neka ostane.
2. Gostoljublje ne zaboravljajte, jer iz gostoljublja neki i ne znajući primiše anđele.
3. Sjećajte se sužanja kao da ste s njima okovani, i onih koji se zlopate, jer ste i sami u tijelu.
4. Brak neka bude u svemu častan i postelja bračna čista: a bludnicima i preljubnicima sudiće Bog.
5. Ne budite srebroljubivi, budite zadovoljni onim što imate, jer je On rekao: Neću te ostaviti niti ću od tebe odstupiti.
6. Tako da možemo smjelo govoriti: Gospod je moj pomoćnik, i neću se bojati; šta mi može učiniti čovjek?
(Zač. 334).
7. Sjećajte se svojih starješina, koji vam propovijedaše riječ Božiju; gledajući na svršetak njihova života, ugledajte se na vjeru njihovu.
8. Isus Hristos je isti juče i danas i u vijekove.
9. Ne dajte se zavesti različitim i tuđim učenjima, jer je dobro utvrđivati srce blagodaću a ne jelima, od kojih ne imaše koristi oni koji su u njima uživali.
10. Mi imamo žrtvenik od kojega nemaju prava da jedu oni koji služe skiniji.
11. Jer tjelesa onih životinja, čiju krv za grijehe unosi prvosveštenik u svetinju, spaljuju se van staništa.
12. Zato i Isus, da bi osvetio narod krvlju svojom, postrada izvan grada.
13. Dakle, iziđimo k Njemu izvan staništa, porugu njegovu noseći.
14. Jer ovdje nemamo postojana grada, nego tražimo onaj koji će doći.
15. Kroz Njega, dakle, neprestano da prinosimo Bogu žrtvu hvale, to jest, plod usana koje ispovjedaju Ime njegovo.
16. A dobročinstvo i zajedništvo ne zaboravljajte; jer se takvim žrtvama ugađa Bogu.
(Zač. 335).
17. Slušajte starješine svoje i povinujte im se, jer oni bdiju nad dušama vašim, pošto će odgovarati za njih, da bi to s radošću činili a ne sa uzdisanjem, jer vam ovo ne bi bilo od koristi.
18. Molite se Bogu za nas. Jer smo uvjereni da imamo dobru savjest, želeći da se u svemu dobro vladamo.
19. A molim da činite ovo još više, da bih vam se što prije vratio.
20. A Bog mira, koji podiže iz mrtvih velikoga Pastira ovaca, krvlju Zavjeta vječnoga, Gospoda našega Isusa Hrista,
21. Neka vas usavrši u svakome djelu dobrome, da vršite volju njegovu, tvoreći u vama ono što mu je ugodno, kroz Isusa Hrista, kojemu slava u vijekove vijekova. Amin.
22. Molim vas pak, braćo, primite ovu riječ utjehe, jer vam ukratko i napisah.
23. Znajte da je brat naš Timotej oslobođen, sa kojim ću vas, ako uskoro dođe, vidjeti.
24. Pozdravite sve starješine svoje i sve svete. Pozdravljaju vas braća iz Italije.
25. Blagodat sa svima vama. Amin.

6 komentar(a)

  1. Dragan Marjanović

    24. „I da prinesu žrtvu kao što je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića“.
    Ovako je, dakle, preveden ovaj 24. stih 2. glave Lukinog jevanđelja.

    Međutim Sveti Grigorije Palama u „Besedi na Sretenje Gospoda i Boga i Spasitelja našeg Isusa Hrista“ tumači zašto je rečeno „par grlica“ (a ne dve grlice) i „dva golubića“.

    On ovako govori: „Prinošenje para grlica predstavljalo je celomudrenost roditelja, onih koji žive po zakonu braka; a dva golubića, koji ne poznaju brak, jasno su nagoveštavala Djevu i od ove Djeve rođenoga, Koji je do kraja Devstvenik. Obrati pažnju na strogu tačnost Zakona: govorio je o paru grlica, budući da grlice označavaju one koji su sjedinjeni brakom; kada je pak reč o ptićima, na njih ovo ne može da se primeni, jer ni Ona Koja je rodila ni Onaj Koji je rođen nisu znali za jaram (braka). Nagoveštavajući još u starini devstveno rođenje, Zakon ga predskazuje ovim praslikama (predizobraženjima). Nakon što se na čudesan način rodio, On je sada bio donesen u hram, dok je Duh Sveti pripremio druge, dostojnije grlice i golubiće. Koga to? Simeona i Anu, jer bi oni zbog svog mladenaštva (detinjeg uzrasta) kada je u pitanju greh opravdano mogli da budu nazvani golubićima ili pak grlicama, s obzirom na njihovu krajnju celomudrenost.“
    Pitanje je, dakle, kako treba da glasi stih: „dve grlice“ ili „par grlica“ ?

  2. Aleksandar Živković

    I jedno i drugo je tačno, jer su te riječi sinonimi. Riječ par označava dvoje. Međutim, u našem jeziku je bolji prevod dvije grlice, jer se time nedvosmisleno ukazuje, koliko ih ima. Na primjer, da doslovno stoji prevedeno “par grlica“, onda bi, u duhu našeg jezika, to moglo da znači i nekoliko grlica, a ne samo dvije, jer se radi o homonimu. Primjer za riječ par može biti i sledeći: “Rekao mi je par riječi o tome“ ili “bili smo tamo par dana“ ili “’čekali smo ga par minuta“. U ovim primjerima je očigledno, da par ne znači dva, već nekoliko.

    • Vladimir Marković

      Čini se da je g. Marjanović u pravu, to jest bliži svetootačkom tumačenju. Srpski jezik je nekada u svojoj dalekoj istoriji pored jednine i množine imao još jednu podvesti množine koja danas opstaje samo rudimentarno – dvojinu. U tom smislu, pravilan prevod bio bi „dvoje grlica“, što znači mušku i žensku grlica, koje žive u zajednici. Jer i za bračni ili zaljubljeni par ljudi kažemo skraćeno „dvoje“. Par je za nijansu manje definisan, ali i dalje bolji prevod nego „dve/dvije grlice“.

  3. Divno. Braća, kako preuzeti?

    • Bibliotekar

      Dragi brate, ne postoji opcija za preuzimanje celog Svetog Pisma. Može samo da se čita onlajn.

  4. Mirko Nanić

    Može da se čita celo Sveto Pismo. Ja sam uz malo truda sklopio posebno Stari Zavet, a posebno Novi Zavet na Srbskom jeziku u dva tzv. fajla u vordu i tako ih koristim. A to se može jednim klikom miša spojiti u jedan fajl, celo Sveto Pismo Starog i Novog Zaveta. Ako treba, mogu vam ga poslati.

Ovde napišite komentar ukoliko želite

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *