NOMOLOGIJA

 

NOMOLOGIJA
 
VASIONSKI POREDAK I – BESPOREDAK
 
1. Postoji vasionski poredak, iako ne postoje prirodni zakoni. Sveta Knjiga Božja, koja ne zna ništa o nekakvim prirodnim zakonima, bogata je u veličanju božanstvenog poretka svih tvari i bića u vasioni.
2. Jedno je zakon, a drugo je poredak. Kad neko uđe u kuću sa lepo uređenim nameštajem, neće govoriti o zakonu nameštaja nego o poretku nameštaja. Isto tako ko uđe u jednu trgovinu. Isto tako ko uđe u cvećarnik govoriće o poretku u njemu, a ne o zakonu. Isto tako ko uđe u dobro uređen pčelinjak, ili u obrađeno i uređeno domaćinstvo, govoriće o poretku, a ne o zakonu. Jer je jedno zakon, a drugo poredak.
3. O zakonu se može govoriti samo u vezi sa ljudima u ovoj vasioni, ili u vezi sa anđelima u nadvasioni. U vezi pak sa životinjama, biljkama, mineralima, zvezdama, vetrovima, i ostalim tvarima i stihijama ovoga sveta može se govoriti samo o poretku ili besporetku, a nikako o zakonu.
4. U prvoj glavi Knjige Postanja veli se od reči do reči: Tada pogleda Bog sve što je stvorio, i gle, dobro bješe veoma.
5. Pravedni Jov govori o krasoti i bezbrojnosti dela stvorenih pa kaže za Tvorca svega toga; On čini stvari velike i neispitljive i divne, kojima nema broja.
6. Sve je stvoreno po meri, svemu je određen poredak, svemu naznačen put. Ko je bio prisutan kad Bog – davaše vjetru težinu, i mjeraše vodu mjerom; kad postavljaše uredbu daždu i put munji gromovnoj? Pita Bog stradalca Jova: Gdje si ti bio kao ja osnivah zemlju? Ko joj odredi mjere? Na čemu su podnožja njezina uglavljena? ili ko joj postavi kamen ugaoni? Ili još: Gdje si ti biokad pjevahu zajedno zvijezde jutarnje i svi sinovi Božiji klikovahu? Jesi li ti svoga vijeka zapovjedio jutru, i pokazao zori mjesto njezino?
7. Premudri Eklezijast pak pronicljivo ispituje vreme i način svemu što postoji pa kaže: Svemu ima vrijeme, i svakom delu pod nebom ima vrijeme. Pa onda: Sve je učinio da je lijepo u svoje vrijeme, ali čovjek ne može dokučiti djela koja Bog tvori, ni početka ni kraja.
8. Breme, poredak, način, ritam u svemu kao u muzici. Naraštaj jedan po jedan odlazi, a drugi dolazi, a zemlja stoji uvijek. Sunce izlazi i zalazi i opet hita na svoje mjesto odakle izlazi. Vjetar ide na jug i obrće se na sever, ide jednako obrćući se i u obrtanju svome vraća se. Sve rijeke teku u more, i more se ne prepunja, odakle teku rijeke onamo se vraćaju da opet teku… Svemu ima vrijeme i način.
9. Nadahnuti Duhom Božjim Psalmist ovako govori o krasoti stvorene vasione: Gospode Bože moj, obukao si se u veličanstvo i krasotu… Kako su velika djela tvoja, Gospode, sve si premudro stvorio, prepuna je zemlja tvari tvojih. Slava i krasota i mudrost na sve strane. Djelo je njegovo slava i krasota… Svi narodi vide slavu njegovu… Nebesa kazuju pravdu njegovu… Nebesa kazuju slavu Božiju i djela ruku njegovih glasi svod nebesni. I još, i još: Gospode, kad pogledam nebesa tvoja, djelo ruku tvojih, mjesec i zvijezde, koje si ti postavio – šta je čovjek te ga se sjećaš i sin čovječji te ga pohodiš!
10. I tako redom, sva Biblija govori o poretku, meri, harmoniji, strahoti i veličanstvu stvorenoga sveta. I dok naučnici često puta govore o slučaju i slučajnim pojavama u vasioni – protivrečeći tako svojoj priči o prirodnim zakonima – Biblija ne zna za slučaj. Shodno ovoj Knjizi Božjoj može se reći da su svi zraci sunčani izbrojani, kao i sve vlasi na našoj glavi; i svaka kap kiše ima neku celishodnu namenu. U fizičkoj vasioni nema mesta za slučaj, kao što ga nema ni u moralnom životu ljudi.
11. Iako dakle mi odričemo prirodne zakone, mi vidimo u prirodi tako nenadmašan poredak da se oko ne može nagledati ni uho naslušati niti um ljudski dosegnuti i pojmiti. No sav taj poredak ne predstavlja sam sobom nikakve zakone; on je slika moralnog zakona, na kome je stvoreni svet osnovan.
12. Sva vasiona blista i diše svetinjom. Ona nije svesna te svetinje svoje; svesni su nje samo Bog i čovek. Kao jedan veličanstveni hram, sav preukrašen simvolima svetinje. Sam hram nije svesan simvolične svetinje svoje, niti stvarne svetinje Boga i čoveka, koju on slikovno predstavlja. Nje su svesni samo Bog i čovek.
13. Takva je i cela zvezdana vasiona. Ona je kao hram iskićena i prepunjena simvolima svetinje, čija je stvarnost u Bogu i u čoveku. Pa kao što onaj ko uđe u jedan hram i vidi svu simvoliku njegovu ne govori o zakonima samoga hrama nego o njegovom stroju, poretku, lepoti, izrazitosti i jasnoći onoga što on treba da predstavi, tako i onaj ko gleda vasioni svet i misli o njemu ne može govoriti o zakonima toga sveta nego opet o stroju, poretku, lepoti, veličini, izrazitosti i jasnoći onoga što taj vasioni svet treba da predstavi i znači.
14. Ako li će se govoriti o nekom zakonu u prirodi, može se govoriti samo o odsjaju moralnog zakona u njoj. Taj odsjaj nama je negde jasniji negde nejasniji. Na primer moralni zakon odmazde, uvaženja svojih roditelja, blagodarnosti, žrtvovanja roditelja za decu, žrtvovanja jedinki za celinu, pa čak i uzajamne ljubavi, ne zapažamo li mi sve to i kod životinja?
15. Ja bih rekao, da svi zidovi vasione predstavljaju tablice moralnog zakona Božjega. Mi ih donekle sričemo, no nismo u stanju da ih pročitamo baš do kraja. Jeroglifima prirodnih tvari i zbivanja ispisani su i zakoni neumitne pravde i zakon ljubavi. Bodljikavim žicama neumitne pravde ograđena je božanska ljubav, koja je i osnovna pobuda stvaranja sveta i krajnji cilj njegov. Jer gde je izvor tu i izvor svega božanskog.
16. No ko će odgovoriti na pitanje besporedaka u prirodi? To zbunjuje one učene glave, koje govore o prirodnim zakonima i koje su često puta iznenađene i zbunjene anomalijama, upadicama, kataklizmama i raznovrsnim besporecima koji se izmiču ispod vlasti njihovih zakona. Slučaj – to im je jedini odgovor. Ali ako je slučaj, onda je nerazum; ako li je nerazum, onda su zakoni u pitanju. Jer ono što se naziva zakonom, ma u kom smislu, isključuje nerazum.
17. U ranijim izlaganjima mi smo dovoljno objasnili uzroke besporedaka u prirodi, disharmonije, štetne prevlasti jedne stihije nad drugom, bezmernosti, neskladnosti i nevremenosti pojava i zbivanja, ubitačnoj surovosti pojedinih prirodnih sila u napadu na čoveka i na sve ono što je drago čoveku. Rekli smo da je to reakcija prirode na gaženje moralnog zakona od strane ljudi, na bezakonja ljudska.
18. Za potvrdu toga naveli smo više primera, zabeleženih u Starom Zavetu. Ima ih vrlo mnogo. Možemo navesti koliko se hoće i primera iz Novog Zaveta. Kada Spasitelj sveta bi umrtvljen od zlotvora, tada gle, zavjes crkveni razdrije se, i zemlja se potrese, i kamenje se raspade, i grobovi se otvoriše. To je ono što nazvasmo reakcijom prirode na bezakonje ljudsko.
19. A po vidovitom i pouzdanom predskazanju Gospoda Spasitelja i u poslednje dane biće gladi i pomora, i zemlja će se tresti vrlo po svijetu, i strahote i veliki znaci biće na nebu, i onda još i ovo: sunce će pomrčati i mjesec svoju svjetlost izgubiti, i zvjezde će spadati s neba i sile nebeske pokrenuti se.
20. Zašto će sve ovo ovako biti? Zbog pogaženog zakona Božjeg. Na koga ovolika uzbuna zvezdanoga neba i zemlje? Na grešne ljude. Jer će se umnožiti mržnja, bezboštvo, i svako bezakonje, te će ohladneti ljubav mnogih. Na to će reagovati i zemlja i sunce i mesec i zvezde i vetrovi i kamenje i oganj i voda, rečju sve stihije podnebesne, sva priroda.
21. Tako dakle besporeci u prirodi daju se objasniti jedino moralnim uzrocima. No i ti kozmički besporeci izgledaju samo našem fizičkom vidu kao besporeci. Čim se pak prenesu u oblast moralnu i stave pred ogledalo moralnog suđenja i shvatanja, oni gube izgled besporedaka i javljaju se u svetlosti jednog neophodnog poretka. To je svetlost moralnog poretka. U toj svetlosti vasiona je od početka do kraja vremena i prostranstva lepa, strojna i celishodna.
22. Prema tome sva vasiona je u službi moralnog zakona Božjega. Ni svesno niti podsvesno, nego po promislu Onoga koji ne skida svoga svevidećeg oka ni sa nje ni sa čoveka.

Ključne reči:

Ovde napišite komentar ukoliko želite

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *