Arhiepiskop Veniamin (Fedčenkov)
Nebo
na
zemlji
„… Kada jednog nedjeljnog dana dođe vrijeme da se vrši služba, ustade jedan inok (monah) da kao i uvijek ide u crkvu; ali, avaj, izruga se tada nad njim đavo, govoreći mu kroz pomisao: „Kuda ideš? u crkvu? a zašto? da nije možda – da dobiješ hljeba i vina? A kazaće ti da je to Tijelo i Krv Gospoda – tja, ne izvrgavaj sebe ruglu!“ Brat povjerova huljenju đavoljem i ne ode u crkvu. Braća ga, pak, čekahu, jer bijaše takav običaj, da se ne počinje molitva dok se svi ne iskupe. S obzirom da ga nije bilo, odoše po njega, misleći da im brat nije možda zanemoćao. Našavši ga u keliji, pitaše ga zašto ne ide u crkvu. On im, uprkos stidu, prizna: „Oprostite mi, braćo; ja kao i obično ustah i pripremah se da idem u crkvu, ali pojavi se pomisao i reče mi da ono po šta idem da primim u crkvi nisu Tijelo i Krv Hristovi, nego obični hljeb i vino. I tako, ako hoćete da idem sa vama, izliječite moju bolesnu misao o sv. Pričešću“. Oni mu, pak, kazaše: „Ustaj, ideš sa nama, a mi ćemo moliti Boga da ti On otkrije Božanstvenu silu koja u Svetoj Crkvi obitava“. Ovaj ustade i pođe sa braćom u crkvu. Pošto su se mnogo pomolili Bogu za brata, da mu se javi sila Božanstvenih Tajni, počeše službu, a brata postaviše nasred crkve. I do kraja službe on ne prestajaše suzama rositi i oblijevati lice svoje. Poslije službe pitaše ga: „Ako ti je otkrio nešto Bog, ispričaj nam, da i mi korist imamo“. Ovaj im, pak, plačući, poče kazivati: „Kada bijaše kanon pjevanja psaloma, i kada bijaše pročitano učenje apostolsko, i izađe đakon da čita Jevanđelje, vidjeh kako se otvori krov iznad glava naših, i nebo se viđaše skroz, i svaka riječ Jevanđelja bijaše kao plamen i uspinjaše se na nebesa. A kada se završi sveto Jevanđelje i izađoše sveštenici iz odaja, držeći Svetih Tajni Pričešće, vidjeh kako se opet otvaraju nebesa, i silažaše oganj, i sa ognjem množina svetih anđela, i među njima dva čudesna lica čija ljepota bijaše prosto neopisiva. I sijahu, kao munje, i među njima bijaše mali Otrok (dijete, novorođenče, mladenac). I sveti anđeli stadoše oko Svete Trpeze, i dva lica stajahu nad njom, i Otrok bijaše između njih. A kada bijahu okončane svete molitve i sveštenici se približiše da razdrobe hljeb Pričešća, vidjeh kako dva lica drže Mladenca za ruke i noge, i uzeše nož, i zaklaše Ga, i istočiše krv Njegovu u putir, i rasjekoše Tijelo Njegovo, i položiše preko hljebove, i hljebovi se pretvoriše u Tijelo. Kada braća bijahu pristupali da prime sv. Darove, davaše im se Tijelo, a kada govoraše oni: „amin“ – pretvaraše se Ono u hljeb u rukama njihovim. Kada i ja bijah pristupio, meni bijaše dano Tijelo, i ja Ga stoga ne mogadoh okusiti, začu se glas: „Zašto ne uzimaš? Zar nisi to tražio?“ A ja rekoh: „Milostiv budi prema meni, Gospode! Tijelo ja jesti ne mogu!“ I bi mi odgovoreno: „Kada bi čovjek mogao uzimati tijelo, tijelo bi mu se i davalo, kao što si i sam vidio, nego pošto niko ne može da jede meso, Gospod je i uredio da se u pričešću uzima hljeb. I tako, primaš li ti sa vjerom ono što držiš u ruci svojoj?“ I ja kazah: „vjerujem, Gospode“. A kada kazah ovo, Tijelo koje držah u ruci svojoj postade hljeb i ja, poblagodarivši Boga, primih svetu prosforu.“ A kad se služba završi i pođoše sveštenici na mjesta svoja, opet vidjeh Mladenca među dvjema životinjama, i kada sveštenici upotrijebiše Svete Darove, vidjeh kako se opet otvori krov crkvin i Božanstvene Sile se vaznesoše na nebesa“. Čuvši ovo, braća se podsjetiše Apostola koji govoraše: „Pasha naša, za nas u žrtvu bi prinesen Hristos“. I u umiljenju pođoše u kelije svoje, proslavljajući i hvaleći Boga, Koji tvori čudesa velika“.
iz Drevnog Paterika
SADRŽAJ
Predgovor ruskom izdanju
Čitaocima
- Veliki služitelj Liturgije
- Nebeska služba
- Rajsko žiteljstvo
- Brak Agnjeca
- Čaša Života
- Ugalj užareni
- Poluga svijeta
- Tajna Premudrosti
- Predvorje Neba
- Kratki sadržaj Liturgije – Proskomidija
- U Carstvu Slave
- Neophodne molitve
- Skraćeno Jevanđelje
- Objašnjenje Liturgije
- Struje Blagodati
Ugodnik Božiji o. Jovan (Kronštatski)
Objašnjenja
Ključne reči: Arhiep. VENIJAMIN Fedčenkov