NEBO NA ZEMLJI

 

Arhiepiskop Veniamin (Fedčenkov)
 

Nebo
na
zemlji
 

---

 
„… Kada jednog nedjeljnog dana dođe vrijeme da se vrši služba, ustade jedan inok (monah) da kao i uvijek ide u crkvu; ali, avaj, izruga se tada nad njim đavo, govoreći mu kroz pomisao: „Kuda ideš? u crkvu? a zašto? da nije možda – da dobiješ hljeba i vina? A kazaće ti da je to Tijelo i Krv Gospoda – tja, ne izvrgavaj sebe ruglu!“ Brat povjerova huljenju đavoljem i ne ode u crkvu. Braća ga, pak, čekahu, jer bijaše takav običaj, da se ne počinje molitva dok se svi ne iskupe. S obzirom da ga nije bilo, odoše po njega, misleći da im brat nije možda zanemoćao. Našavši ga u keliji, pitaše ga zašto ne ide u crkvu. On im, uprkos stidu, prizna: „Oprostite mi, braćo; ja kao i obično ustah i pripremah se da idem u crkvu, ali pojavi se pomisao i reče mi da ono po šta idem da primim u crkvi nisu Tijelo i Krv Hristovi, nego obični hljeb i vino. I tako, ako hoćete da idem sa vama, izliječite moju bolesnu misao o sv. Pričešću“. Oni mu, pak, kazaše: „Ustaj, ideš sa nama, a mi ćemo moliti Boga da ti On otkrije Božanstvenu silu koja u Svetoj Crkvi obitava“. Ovaj ustade i pođe sa braćom u crkvu. Pošto su se mnogo pomolili Bogu za brata, da mu se javi sila Božanstvenih Tajni, počeše službu, a brata postaviše nasred crkve. I do kraja službe on ne prestajaše suzama rositi i oblijevati lice svoje. Poslije službe pitaše ga: „Ako ti je otkrio nešto Bog, ispričaj nam, da i mi korist imamo“. Ovaj im, pak, plačući, poče kazivati: „Kada bijaše kanon pjevanja psaloma, i kada bijaše pročitano učenje apostolsko, i izađe đakon da čita Jevanđelje, vidjeh kako se otvori krov iznad glava naših, i nebo se viđaše skroz, i svaka riječ Jevanđelja bijaše kao plamen i uspinjaše se na nebesa. A kada se završi sveto Jevanđelje i izađoše sveštenici iz odaja, držeći Svetih Tajni Pričešće, vidjeh kako se opet otvaraju nebesa, i silažaše oganj, i sa ognjem množina svetih anđela, i među njima dva čudesna lica čija ljepota bijaše prosto neopisiva. I sijahu, kao munje, i među njima bijaše mali Otrok (dijete, novorođenče, mladenac). I sveti anđeli stadoše oko Svete Trpeze, i dva lica stajahu nad njom, i Otrok bijaše između njih. A kada bijahu okončane svete molitve i sveštenici se približiše da razdrobe hljeb Pričešća, vidjeh kako dva lica drže Mladenca za ruke i noge, i uzeše nož, i zaklaše Ga, i istočiše krv Njegovu u putir, i rasjekoše Tijelo Njegovo, i položiše preko hljebove, i hljebovi se pretvoriše u Tijelo. Kada braća bijahu pristupali da prime sv. Darove, davaše im se Tijelo, a kada govoraše oni: „amin“ – pretvaraše se Ono u hljeb u rukama njihovim. Kada i ja bijah pristupio, meni bijaše dano Tijelo, i ja Ga stoga ne mogadoh okusiti, začu se glas: „Zašto ne uzimaš? Zar nisi to tražio?“ A ja rekoh: „Milostiv budi prema meni, Gospode! Tijelo ja jesti ne mogu!“ I bi mi odgovoreno: „Kada bi čovjek mogao uzimati tijelo, tijelo bi mu se i davalo, kao što si i sam vidio, nego pošto niko ne može da jede meso, Gospod je i uredio da se u pričešću uzima hljeb. I tako, primaš li ti sa vjerom ono što držiš u ruci svojoj?“ I ja kazah: „vjerujem, Gospode“. A kada kazah ovo, Tijelo koje držah u ruci svojoj postade hljeb i ja, poblagodarivši Boga, primih svetu prosforu.“ A kad se služba završi i pođoše sveštenici na mjesta svoja, opet vidjeh Mladenca među dvjema životinjama, i kada sveštenici upotrijebiše Svete Darove, vidjeh kako se opet otvori krov crkvin i Božanstvene Sile se vaznesoše na nebesa“. Čuvši ovo, braća se podsjetiše Apostola koji govoraše: „Pasha naša, za nas u žrtvu bi prinesen Hristos“. I u umiljenju pođoše u kelije svoje, proslavljajući i hvaleći Boga, Koji tvori čudesa velika“.
 
iz Drevnog Paterika
 

---

 
SADRŽAJ
 
Predgovor ruskom izdanju
Čitaocima

1. Veliki služitelj Liturgije
2. Nebeska služba
3. Rajsko žiteljstvo
4. Brak Agnjeca
5. Čaša Života
6. Ugalj užareni
7. Poluga svijeta
8. Tajna Premudrosti
9. Predvorje Neba
10. Kratki sadržaj Liturgije – Proskomidija
11. U Carstvu Slave
12. Neophodne molitve
13. Skraćeno Jevanđelje
14. Objašnjenje Liturgije
15. Struje Blagodati

Ugodnik Božiji o. Jovan (Kronštatski)
Objašnjenja