NASLOVNA » TRAGOVI U VREMENU » Mitropolit Amfilohije i Episkop Joanikije: Ko se čuva i Bog ga čuva

Mitropolit-Amfilohije-i-vladika-Joanikije.

Mitropolit Amfilohije i Episkop Joanikije: Ko se čuva i Bog ga čuva

mar 21, 2020

Ko se čuva i Bog ga čuva

U molitvenim danima Vaskršnjeg posta i pripreme za proslavljanje praznika Hristovog Vaskrsenja 2020. g. Gospodnje, kada nas je, po Božijem dopuštenju, zadesila nevolja epidemije virusa COVID 19, obraćamo se sveštenstvu i vjernom narodu Mitropolije Crnogorsko-primorske i Eparhije Budimljansko-nikšićke, i svim ljudima dobre volje, sljedećim pastirskim uputstvom:

  1. Mi vjerujući hrišćani živimo u društvu koje pored nas čine pripadnici drugih vjera, pa i necrkveni i nevjerujući ljudi, a sve nas zajedno, kao Božija stvorenja pogađa ova stihija i opasnost moguće zaraze. Zato smo dužni da se u svemu vladamo po propisima i savjetima zdravstvene struke, objavljenih ovih dana sa zvaničnih državnih adresa. Nevolja je ista za sve, a vjerovanje i način uzdanja u Božiju silu, nijesu isti kod nas hrišćana i kod drugih ljudi. Otuda se, u ove dane, od nas traži savjesno, razumno i solidarno ponašanje – koje neće pomutiti red i poredak u državi i društvu. Naša Crkva je kod vas, zajedno sa svima vama. Sve ljude voli i za sve se Bogu moli. Naš uzvik: ”ne damo svetinje” važi i ovdje jer svaki čovjek je svetinja koju treba štititi i braniti od bilo kakve zaraze i grijeha.
  2. Svim vjerujućim ljudima, naročito onim starijim od 65 godina, očinski savjetujemo da ne napuštaju svoje domove, čak ni onda kada je u pitanju potreba za bogosluženjem i pričešćem Svetim Tajnama. Svakog od njih, pričestiće nadležni sveštenik, u njihovom domu, i po njihovoj izraženoj volji i zahtjevu. Možemo i treba da svi vjerni pretvorimo svoje domove u hramove, po riječi atinskog Arhiepiskopa Jeronima, da u njima ujedinimo svoja srca, tražeći zdravlja i milost Božiju za sve ljude. Da se uvijek sjećamo da je hrišćanska ljubav pokretač za zaštitu sve braće naše. Boravim u domu, zato što volim svog bližnjeg. Bog je svuda prisutan kroz našu molitvu i ljubav.
  3. Higijenu u hramovima treba držati, kao i do sada, u besprekornom redu, kako nalaže crkvena tradicija i odnos poštovanja prema svetinjama (ikone, krsta, bogoslužbenih knjiga i ostalih predmeta i crkvenih sasuda). Hramovi treba da su otvoreni i provjetreni od jutra do večeri, kako bi vjernici mogli stupiti u njih i obaviti svoju molitvenu potrebu.
  4. U dane služenja Svete Liturgije, tokom sedmice i u nedjeljeni dan – vjernici će biti obavješteni o rasporedu službi u svim gradskim i prigradskim hramovima, kako bi se obezbjedilo u njima učešće vjernika, a opet – u skladu sa propisanim zdravstvenim mjerama (rastojanje među ljudima – bilo da se radi o zatvorenim ili otvorenim prostorima).
  5. Vjernima posebno naglašavamo da je Sveto Pričešće ostvarenje iste one zajednice sa Gospodom koja nas u punoći čeka u Carstvu nebeskom i da je Hristos zaista istinski i konačni Ljekar duša i tela naših, te da Telo i Krv Gospodnja, koje se primaju za zdravlje duše i tijela, nikako ne mogu biti uzrok bilo kakve bolesti niti prenosilac zaraze. Međutim, isto tako Sveto Pričešće, ne predstavlja magijsku zaštitu od virusâ i zaraznih bolesti koje nam prijete sa drugih strana ─ izvan svetog Putira ─  prilikom dolaska u crkvu, ili povratka svojim domovima, ili boravka u zaraženim sredinama. Zato je neophodno da praktikujemo sve mjere zaštite koje je država propisala. Ko god se neodgovorno ponaša u datim okolnostima zapravo kuša Gospoda Boga svoga, a nerijetko i sablažnjava braću i sestre svoje (Episkop bački Irinej).
  6. Za sve druge duhovne bogoslužbene potrebe (ispovijest, krštenje, opijelo, parastos i sl) preporučujemo vjernicima da u dogovoru sa parohijskim sveštenikom, preduzmu sve – kako bi se pomenute sveštenoradnje obavile u skladu sa svim propisanim zdravstvenim mjerama. Koliko nam treba duhovna pomoć i zaštita – prizivanjem Blagodati Božije, kroz crkvene molitve, u istoj mjeri se od nas traži krajnja odgovornost u pogledu sprovođenja onih mjera koje štite i nas same i druge ljude oko nas, od opasnosti epidemije koja ubija ljude širom svijeta.
  7. Crkva Hristova svoja bogosluženja nije obustavljala ni u daleko težim uslovima srednjovjekovne kuge, raznih kolera i groznica, pa ni skorašnjih epidemija s kraja 20. i početka 21. vijeka. I nikada, u tim okolnostima, nije se desilo, da se kroz crkvene skupove ili u vezi sa njima, prenosi ni jedna od zaraznih bolesti. Takva je naša vjera i takav je naš odnos prema duhovnim svetinjama. Međutim, da bismo pomogli cijelom našem duštvu, u pogledu sveopšteg, prijeko potrebnog, disciplinovanja i međusobnog ugledanja, pozivamo sve, još jednom, da se sve gore navedeno, poštuje, kao najveći i najjasniji Božiji blagoslov.
  8. Po divnoj riječi Svetog Grigorija Bogoslova i ova epidemija je ”oblačak koji će brzo proći”. Zato ne plašimo se, strah i panika je najopasniji virus, ali po onoj narodnoj ”čuvajmo se da nas i Bog sačuva”. Pokazujemo odgovornost zato što volimo Boga i bližnje a ne zato što strah kuca na naša vrata.

 

Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije

Episkop budimljansko-nikšićki Joanikije

Izvor Mitropolija

Ovde napišite komentar ukoliko želite

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *