MISIONARSKA PISMA
95. Pismo
Jednoj usamljenici: O Jovankinom Božiću
Žališ se na usamljenost usred velikog grada. Toliko narod oko tebe vri kao mravinjak, a ti se ipak osećaš kao u pustinji. Najteže ti je o velikom praznicima. Svuda kipi radost, a tebe steže tuga. Božić i Vaskrs dolaze ti kao neki prazni sudovi, koje ti ispunjavaš suzama. Kad su ovi sveti praznici daleko iza ili ispred tebe, osećaš se spokojnija. Ali kad se približe, i dođu, tuga i pustota zavladaju dušom tvojom.
Šta da ti radim? Da ti ispričam priču o Jovankinom Božiću; možda će ti koristiti. Pustiću nju neka ti priča kako je meni pričala. „Četrdeset i nekoliko godina gledam ja ovaj svet kao devojka. Nikad nikakve radosti, osim ono malo kao dete u roditeljskoj kući. Ali pred svetom nisam se pokazivala neradosna. Pred ljudima pravila sam se vesela, a u samoći sam plakala. Svi su me smatrali za srećno stvorenje, jer takva sam se pokazivala. Slušam, svi se oko mene žale, i bračni i nebračni, i bogati i bedni, svi. Pa mislim, zašto bih se i ja žalila nesrećnima na svoju nesreću, i samo povećavala žalost oko sebe? Bože da se pravim vesela; tako ću biti korisnija žalosnome svetu, a svoju tajnu skrivaću u sebi i oplakivati je u samoći. Molila sam se Bogu, da mi se nekako javi; makar samo jedan prst Njegov gde god da osetim. Molila sam se tako, da ne bi presvisla od skrivene tuge. Od svih prihoda činila sam milostinju gdegod mi se dala pri-lika. Obilazila sam bolesne i sirotne, i unosila radost svojom prividnom radošću. Ja Te verujem, Bože blagi, govorila sam često, ali molim Ti se, javi mi se nekako, da Te još više verujem. Verujem, Gospode, pomozi mome neverovanju, ponavljala sam ove reči iz Jevanđelja. I zaista, doživela sam, da mi se Gospod javi. Najmučniji su mi bili veliki praznici. Posle službe Božije ja bih se zatvarala u sobu i preplakala bi ceo moj Božić i Vaskrs. No prošlog Božića javio mi se Bog. To je bilo ovako. Približuje se taj veliki dan. Ja se rešim da spremim sve onako kako je moja majka spremala: i pečenicu, i česnicu, i kolače, i sve ostalo. Prostrem slamu po kući, bacim po tri oraha u svaki ćošak od sobe – neka je Sveta Trojica milostiva na sve četiri strane sveta. I radeći sve to neprestano se molim: Gospode, pošalji mi goste; ali sasvim gladne i bedne! Molim Ti se, javi mi se na taj način! Ponekad mi je dolazila pomisao: luda Jovanka, kakve goste ti očekuješ o Božiću! Na taj sveti dan svak je kod svoje kuće; ko bi tebi mogao biti gost? I ja bih plakala i plakala. No opet sam ponavljala onu molitvu i spremala, spremala. Kad sam se na Božić vratila iz Crkve, ja zapalim sveću, postavim ručak, iznesem sve na sto, pa onda počnem šetati tamo amo po sobi. Bože, ne ostavi me! opet sam se molila. Ulicom je malo ko prolazio. Božić je, a i naša ulica je zabačena. No čim bi sneg zaškripao pod nečijim nogama, ja na kapiju! Da to nije moj gost? Nije. Eno, prođe. Podne dođe i prođe, a ja sama. Zaplačem se i viknem: sad vidim, Gospode, da si me sasvim ostavio! Plakala sam tako i jecala, dok – na jedanput! Na jedanput lupi neko u kapiju, i ja čuh plačevne glasove: daruj brate, daruj sestro! Brzo istrčim i otvorim kapiju. Predamnom slepac i njegov vođ, oboje pogureni, dronjavi, prozebli. Hristos se rodi, gospodo moja! viknuh ja radosno. Vaistinu se rodi! procvokotaše oni drhteći. Smiluj se, sestro, na nas! Ne tražimo ti pare. Od jutros – niko nam ne ponudi hleba; po neku paru ili čašu rakije, a hleba – niko. Gladni smo mnogo. – Ja kao na nebesima. Uvedoh ih u kuću i postavih za punu trpezu. ? ja im služim sve plačući od radosti. Oni me začuđeno pitaju: zašto plačeš, gospođo? Od radosti, gospodo moja, od čiste i svetle radosti! Ono što sam Boga molila Bog mi je dao. Nekoliko dana ja Mu se molim, da mi pošalje baš takve goste kao vi, i evo On mi je poslao. Niste vi tek onako došli, nego vas je blagi Gospod moj poslao. On mi se danas javio kroz vas. Ovo je najradosniji Božić u mom životu. Sad znam, da je živ Bog naš. Slava Mu i hvala! Amin – odgovoriše moji dragi gosti. Zadržala sam ih do uveče, napunila im torbe i ispratila.“
Takav je bio prošli Jovankin Božić. Daj Bože, da joj ove godine bude još radosniji. Pomoli se i ti, kćeri, da ti se Otac nebeski javi na neki način – a u Boga je mnogo načina – pa ćeš doživeti čudo. Ne spremaj se za tugu u taj veliki dan, nego se spremaj za radost. I Svevideći, Svemilostivi, učiniće ti radost.
Pages: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 149 150 151 152 153 154 155 156 157 158 159 160 161 162 163 164 165 166 167 168 169 170 171 172 173 174 175 176 177 178 179 180 181 182 183 184 185 186 187 188 189 190 191 192 193 194 195 196 197 198 199 200 201 202 203 204 205 206 207 208 209 210 211 212 213 214 215 216 217 218 219 220 221 222 223 224 225 226 227 228 229 230 231 232 233 234 235 236 237 238 239 240 241 242 243 244 245 246 247 248 249 250 251 252 253 254 255 256 257 258 259 260 261 262 263 264 265 266 267 268 269 270 271 272 273 274 275 276 277 278 279 280 281 282 283 284 285 286 287 288 289 290 291 292 293 294 295 296 297 298 299 300 301
Ključne reči: VLADIKA NIKOLAJ
Gospode oprosti grijehe nasih predaka , mase grijehe i smiluj se svima nama.Amin
Predivno i mudro