MISIONARSKA PISMA
92. Pismo
Jednom malom bati koji želi jednu Božićnu priču
Ispričaću ti priču što su meni pričali pravoslavni Arapi iz sela Betdžale kod Vitlejema. U staro, prastaro vreme, daleko, daleko pre rođenja Hristova, beše u Vitlejemu čovek po imenu Jesej, sin Ovidov, unuk Vozov i Rutin. A taj Jesej imaše osam sinova. Najmlađi sin Jesejev zvaše se David. Beše David pastir, i pasaše ovce oko Vitlejema. Sveto Pismo opisuje Davida kao mladića stasita, smeđe kose i lepa lica. Uz to još bejaše ovaj lepi pastir neobično snažan i hrabar. Kad bi mu lav ili medved uhvatio ovcu, on bi lakonogo stizao zvera, otimao ovcu iz zverskih čeljusti a zvera ubijao. I tako, dakle, beše David zaista dobar i pouzdan pastir svoga beloga stada. A mnogo poštovaše oca svoga, kao Boga. Često puta David je spavao u polju, na širokoj postelji zemlje pokriven zlatotkanim ćilimom zvezdanog neba. No ono što ću ti ispričati nije se dogodilo u otvorenom polju pod zvezdama nego u jednoj kamenoj pećini ukraj Vitlejema.
Bio tako jedan vruć dan, kakvi su česti dani u toj istočnoj zemlji. Davidove ovce polegale u hlad pod maslinovo drveće. Sunce je peklo svom svojom silom, i ovce su dahtale od žege. Pa i Davidu posta žega sasvim dosadna. Zato on uđe u onu pećinu, da se skloni od vrućine i da se odmori. U pećini je hladovito u letnje dane a toplo u zimske. Ušavši u pećinu mlad pastir se odmah oseti prijatno, pa sede; ubrzo zadrema, leže i zaspa. Ali ne postoja dugo a to David oseti nešto hladno po rukama svojim, i trže se iza sna. Kad otvori oči, avaj, on vide užasnu zmiju kako se skolutala njemu na prsi i obavila oko njegovih ruku! Još uzdigla svoju pljosnatu glavu nad njegovim licem pa jezikom palaca. Očima zlobno i ustremljeno gleda u lice mladićevo, očima što sijaju kao žeravice. U pećini mrak, i u mraku oči one nemani kao dve žiške! David se sav strese od straha. Njegov položaj bio je očajan, van spasenja. Ako samo mrdne rukom ili glavom, zmija će ga sigurno ugristi, i sasuti svoj otrov u krv njegovu. O koliko mu je lakše bilo boriti se sa ričućim lavom i urlajućim medvedom nego sa ovim puzećim nemuštim gadom! Šta da radi? Ujednom se seti David svog starog pomoćnika u nevoljama, svoga Gospoda, pa uzviknu iz srca, punog bola i suza: Ne ostavi me Gospode Bože moj, ne odstupi od mene! Pohitaj mi u pomoć izbavitelju moj od teških beda! Tek što izreče te reči, a gle zasija se neka neobična svetlost u jednom uglu pećine. Beše svetlost u obliku velikog kruga u visini čoveka. Usred tog kruga od svetlosti David ugleda krasnu devojku, blagu i ozbiljnu u isto vreme. Devojka seđaše sa napred pognutom glavom, i držaše na rukama čedo, tako predivno čedo kakvo Jesejev sin nikad očima svojim nije video. Najednom uspravi se dete u krilu svoje matere i oštro pogleda na zmiju očima kao dvema munjama. I pruži dete prst prema vratima od pećine kao zapovedajući zmiji da izađe. Na mah se zmija odvi od Davidovih ruku, opruži se i odgmiza napolje. David skoči i prostre se po zemlji pred devojkom i detetom u svetlosti. Htede da iskaže svoju blagodarnost za neočekivano spase-nje, i taman kad mu dođe reč u grlo, on otvori oči, ali – ništa više ne vide. U tom cela pećina ispuni se nekim slatkim mirisom kao od skupocenog tamjana i izmirne.
Do smrti svoje David nije mogao zaboraviti ovaj čudni doživljaj. Od pastira uzdigao se do cara, ali ono mu je stalno bilo u pameti. Kao car on je sastavio dve prekrasne pesme, jednu: Najlepšem od sinova čovečijih, a drugu opet: Carici u rizama pozlaćenim. I te pesme on je pevao kao car uz harfu na visokoj kuli svojoj u Jerusalimu.
A ti, bato, sad pogodi: koja je ono pećina? Šta označava ona strašna zmija? Ko je bila ona devojka, a ko dete? Da bih ti olakšao da sve pogodiš ja te pozdravljam radosnim pozdravom:
Hristos se rodi!
Pages: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 149 150 151 152 153 154 155 156 157 158 159 160 161 162 163 164 165 166 167 168 169 170 171 172 173 174 175 176 177 178 179 180 181 182 183 184 185 186 187 188 189 190 191 192 193 194 195 196 197 198 199 200 201 202 203 204 205 206 207 208 209 210 211 212 213 214 215 216 217 218 219 220 221 222 223 224 225 226 227 228 229 230 231 232 233 234 235 236 237 238 239 240 241 242 243 244 245 246 247 248 249 250 251 252 253 254 255 256 257 258 259 260 261 262 263 264 265 266 267 268 269 270 271 272 273 274 275 276 277 278 279 280 281 282 283 284 285 286 287 288 289 290 291 292 293 294 295 296 297 298 299 300 301
Ključne reči: VLADIKA NIKOLAJ
Gospode oprosti grijehe nasih predaka , mase grijehe i smiluj se svima nama.Amin
Predivno i mudro