MISIONARSKA PISMA

MISIONARSKA PISMA
 
82. Pismo
Služitelju Gligoru I. koji pita:
O značenju jarma i bremena
 
Pročitao si u Jevanđelju svete reči Spasiteljeve o jarmu i bremenu, pa pitaš šta one znače. Ovako je rekao Gospod: jaram je moj blag i breme je moje lako. Jaram označava služenje a breme označava stradanje. Čitao si, kako je Gospod i rečima kazivao i primerom pokazivao, da je On došao ne da Njemu služe nego da On služi. Pa si čitao još, kako je On često ponavljao, da Sinu čovečijem valja postradati. I u istini On je služio i stradao. Kome sve preslavni Gospod naš nije služio? Služio je pravednim i grešnim, slepim i prokaženim, ludim i uzetim, i taj teški jaram On je nazvao blagim! A nazvao ga je blagim zato što je Njegova služba bila sa ljubavlju. Pa je stradao bezgrešni Gospod – od koga sve On nije stradao? Od careva i velikaša, od neprijatelja i prijatelja, od učenih i od neučenih. Pljuvan i šiban, ismevan i klevetan, pa na posletku na krst prikovan – to stradanje On je nazvao bremenom lakim! A lakim nazvao je Isus to strašno breme zato što je Njegovo stradanje bilo s vidovitom nadom.
Dokle Hristos nije otkrio svetu spasonosne istine o Bo-gu živome, roditelju i promislitelju, o večnoj pravdi Božijoj, o nemoći smrti i vaskrsenju iz mrtvih – svako služenje bilo je skopčano sa mržnjom i svako stradanje sa očajanjem. Jer se služenje smatralo za poniženje a stradanje za nesreću. Zbog toga je i najblaži jaram za pagane bio surov, i najlakše breme nepodnošljivo. Niko ne može nazvati svoj jaram blagim bez ljubavi božanske, niti svoje breme lakim bez nade u Božanstvo. Kako je velika razlika između neznabožaca i hrišćana! Apostoli su imenovali sebe s ushićenjem slugama Hristovim. Zašto Hristovim slugama kad su služili ljudima? Jesu služili ljudima, ali iz ljubavi prema Hristu. Zato je jaram njihove službe bio blag. Mučenici Hristovi pevali su po tamnicama i na gubilištima. A pevali su zato što su stradali za Hrista sa nadom u Hrista. Otuda je breme njihovog stradanja bilo lako.
I danas ima u svetu puno hrišćanskih duša, koje s ljubavlju vrše svoju službu, i opet puno drugih, koji podnose teške bolesti i poruge i klevete s nadom u Boga živoga, roditelja i promislitelja. To su one velike duše, koje su razumele od Spasitelja svoga, da je ovaj život – život služenja i stradanja a ne provoda i uživanja, preddver Raja a ne Raj, putovanje a ne pristanište. Tim velikim dušama jaram je zaista blag i breme je lako. Jer je Hristos njihova ljubav i njihova nada. A sa Hristom i na krstu je lako, i u grobu svetlo, i u adu prijatno.
Ja i tebe, čestiti brate, računam u te velike duše.
Mir ti i blagoslov.